Uzdol i Uskoplje – 20. listopada 2018.,

Nakon niza incidenata što su ih planski izazvali pripadnici ABiH (Vitez, Novi Travnik, Konjic, Busovača, Zenica, Bugojno, okolica Visokog,…) kako bi izazvali rat s Hrvatima i krenuli u osvajanje njihovih prostora, diljem krajeva u kojima živi hrvatski narod započela je serija masovnih zločina nad civilima i zarobljenim pripadnicima HVO-a.

Iz predloška postupanja – zarobljavanje i ubijanje lokalnih zapovjednika HVO-a ili civila, paljevine kuća, napadi na sela – jasno je da se nije radilo o pojedinačnim slučajevima. Hrvati su tada bili brojčano i vojno u podređenom položaju (do 10 puta slabiji od ABiH), i nije bilo razloga za otvaranje fronte s dojučerašnjim saveznikom. Na drugoj strani, muslimani su (nakon što ih je srpski agresor potisnuo s njihovih teritorija iz istočne Bosne i Posavine) tražili svoj životni prostor okrećući se osvajanju hrvatskih enklava u srednjoj Bosni i to tako da su tamo najprije ubacivali desetke tisuća svojih civila (izbjeglica), te nakon narušene etničke strukture ovih krajeva kretali u njihovo opkoljavanje i osvajanje.

Ta strategija prepoznatljiva je od Lašvanske doline nadalje, a da je sve bilo rađeno planski – preko zapovjedne strukture vojno-političkog vrha na čelu s Alijom Izetbegovićem – potvrđuju službeni dokumenti ABiH i snimke telefonskih razgovora. Tu je i knjiga američkog vojnog stručnjaka Charlesa R. Shradera (Muslimansko-hrvatski građanski rat u srednjoj Bosni – Vojna Povijest 1992.-1994.; Zagreb, 2004.) koji je višegodišnjim istraživanjem dokumenata, terena i izjava svjedoka ukazao na apsurdnost tvrdnje da su Hrvati napali muslimane. Uostalom, gotovo sve ratne operacije tijekom hrvatsko-muslimanskog sukoba odvijale su se na područjima s hrvatskom većinom (onima koja su po Vance-Owenovom planu spadala u hrvatske provincije) koje su opkoljavali ABiH i mudžahedini.

Muslimanska propaganda je nažalost putem medijskih centara u svijetu proširila lažnu sliku o tomu kako je eskalacija oružanih sukoba između Hrvata i muslimana izazvana hrvatskim napadom na Ahmiće, 16 travnja 1993., što nema nikakve veze s istinom i činjenicama.

Već 11. siječnja 1993. ABiH (305. i 317. brdsko-planinska brigada iz sastava 3. korpusa pod zapovjedništvom Fahrudina Agića) i muđahedini napali su općinu Uskoplje (Gornji Vakuf). Napad na područje trajao je do 25. siječnja s ciljem presijecanja komunikacije prema sjeveru (Novi Travnik) i jugoistoku (Rama/Prozor) čime bi srednja Bosna ostala izolirana.

U isto vrijeme napadnuti su Hrvati u Kaćunima, dijelovima općine Fojnica, Kiseljaku i Busovači. Civili su zarobljavani i ubijani, protjerano ih je više od 3.000. Dan poslije napada na Uskoplje, 12. siječnja 1993. počinjen je masakr nad Hrvatima u selu Lužani, općina Uskoplje, pri čemu je ubijeno 64 pripadnika HVO-a i više civila a ranjeno 19 branitelja. Uništeno je katoličko groblje i kapelica.

U dolini Lašve, dva tjedna kasnije, 7. muslimanska brigada predvođena odredom El Mudžahid napala je, spalila i razorila hrvatska sela Gusti Grab i Dusina. Ubili su 17 civila i vojnika. U selu Dusina počinili su masakr nad zapovjednikom HVO-a iz tog mjesta Zvonkom Rajićem kojemu su izvadili srce. O kakvim se zvjerstvima radi, govore snimke odsječenih glava i unakaženih tijela žrtava i video kasete što su ih snimali sami krvnici i koristili kasnije u svojoj propagandi po islamskim zemljama u cilju prikupljanja donacija za rat u BiH. I ne treba se zavaravati. Sve to bilo je osmišljeno u kabinetu Alije Izetbegovića.

Iako je ta islamistička postrojba, sastavljena uglavnom od poznatih međunarodnih terorista i zločinaca iz radikalnih krugova islamskih zemalja, formalno ušla u sastav ABiH 13. kolovoza 1993. naredbom tadašnjeg zapovjednika ABiH Rasima Delića, ona je od početka korištena u ratu protiv Hrvata (Busovača, siječanj 1993.). Bilo je to 3 mjeseca prije Ahmića. Nitko razuman neće opovrgnuti da su u tom sukobu i Hrvati činili zločine, jer spiralu nasilja je bilo teško zaustaviti, ali o tomu se ne može razgovarati ne uzme li se u obzir geneza tih događanja i njihov kronološki slijed.

Izvor: Kamenjar.com

UZDOL 1993.-2018.

Ušavši u Uzdol 14. rujna 1993. ujutro, oko 120 pripadnika Armije BiH počinili su stravičan zločin i ubili 41 osobu – 29 civila i 12 vojnika HVO-a.

Žrtve su ubijene metkom u zatiljak, neki su izbodeni noževima, kuće su spaljene, crkva sv. Ivana Krstitelja i župni ured devastirani, a tijela djece i staraca poslije su masakrirani. Sljedeći dan, postrojbe HVO-a ostale su zatečene prizorom nakon dolaska u mjesto. Dok je Armija BiH nad susjedima Hrvatima izvršila masakr, Hrvatska je mnoge muslimanske izbjeglice primila u svoje domove.

Oni koji život zbog nepravde izgube – mučenici su, o njima se piše, za njih se moli i njihova nas žrtva zauvijek boli. Tako je i sa žrtvama Uzdola, o kojima je snimljen dokumentarni film Uzdol 41. Preporučujemo da ga zbog vaše bolje informiranosti pogledate, pri čemu skrećemo pozornost na vrlo uznemiravajuće arhivske snimke žrtava.

Uzdolski župnik fra Ivo Tomić i načelnik mjesta koji su dočekali hodočasnmike HŽD, zračili su mirom i radosti, pričali o nevinim žrtvama, prepuni emocija, opisujući događanja kao da su se jučer dogodila. Današnja sloboda zasluga je onih koji su svoje živote dali kako bi Uzdol uživao blagodati mira i neprocjenjive ljepote prirode.

Počivajte u Božjem miru mučenici Uzdola, vaša smrt nikada neće pasti u zaborav.

Autor teksta za HŽD: gđa Slavica Vučko