Ljubica Ostojić supruga poznatog emigranta i domoljuba pok. Vinka Vice Ostojića danas u subotu 26. ožujka 2022. godine biti će pokopana na groblju u Bijakovićima u Bosni i Hercegovini.
Život Ljubice nije bio lagan, ali za svoju obitelj bila je spremna sve žrtvovati.
“KRIŽNI PUT – Sve za Boga i Hrvatsku”
Citati iz knjige Vinka Vice Ostojića
…Ilegalno je prešla Njemačku granicu gdje se je sastala sa svojim suprugom Vicom. U knjizi “Križni put – Sve za Boga i Hrvatsku” Vinko opisuje dolazak Ljubice u emigraciju: “…Prusac je bio veliki i odani prijatelj hrvatskog dušebrižnika u Salzburgu Vilima Cecelja. Radi svoje odrješitosti i razboritosti bio je veoma cijenjen u hrvatskoj emigraciji. Taj i takav moj prijatelj Ivan Prusac proveo je moju ženu Ljubicu po noći kroz neku šumu iz Austrije u Njemačku. On je išao naprijed, Ljubica je išla za njim, a iza ne njegov prijatelj. Kada su bili u Njemačkoj, predali su je nekim Hrvatima, svojim dobrim poznanicima, koji su je odmah uputili na vlak, kupivši joj voznu kartu za Karslruhe. I tako je moja žena stigla u Karlsruhe bez ikakvih papira. Na kolodvoru ju je dočako moj poznanik Mladen Dolić, držeći u ruci njenu sliku. Odmah ju je doveo k meni u stan, gdje sam još uvijek bio podstanar kod već spomenutih Hrvata…
“… Ljubica je morala što prije otići u logor Zirndorf. Znali smo da će biti problema, jer ona uza se nije imala nikakvih dokumenata. Poučio sam je da na ispitivanju uvijek govori jednu priču, kako ne zna tko ju je ilegalno doveo u Njemačku. Neka samo kaže da je ta osoba došla u Jugoslaviju pokazala joj njezinu sliku i rekla joj da ide s njim…
Kada je ženin slučaj od policajca došao u ruke nekoga višeg inspektora, taj je treći dan došao do moje žene Ljubice i rekao joj neka ide iz logora kod svom muža u Karslruhe proslaviti svoj rođendan. I još je rekao da mu je jako drago kako još ima takvih Hrvatica kao što je ona, koje su spremne žrvovati se za svoga muža. I tako je nakon tri povedena dana u logoru Zirndorf Ljubica došla u Karsruhe.
Iako smo imali samo jednu sobu, bili smo zadovoljni i sretni. Za taj naš problem čuo je dobar Hrvat Mate Vlašić i pronašao nam jednu veliku sobu kod jedne Njemice folksdojčerice. Mate nas je pokupio i s ono malo robe odvezao u novi stan, gdje smo nastavili skromno živjeti. Žena mi je bila radina i, hvala Bogu, nije joj bilo teško raditi i za nas i za Hrvatsku. Godine 1968. Ljubica je otvorila šivaću radnju, šnajderaj. Bila je jako uporna, marljiva i strpljiva. Dnevno je radila i po 14 sati. Moje zdravlje nije bilo najbolje, nisam smio raditi teške poslove. Godine robije su me iscrpile, snage nisam imao, tragovi batina ostavile su posljedice. No, žena i ja, jedno drugo je bodrilo, zajednički smo se Bogu molili i bili uvjereni u Božju pomoć i pravdu. I Bog nas je dobro čuvao, a mi se nismo žalili niti jadikovali. Ni prijatelj, a ni neprijatelj nije znao kako nam je. Svakome smo mogli pogledati u oči…
… Moja je žena Ljubica radila skoro i po 14 sati dnevno i uvijek odrješito znala reći kako za Hrvatsku treba raditi i kako se za Hrvatsku treba boriti. Nesebično je odvajala novac za hrvatske stvari, te se stoga s pravom pitam koja je obitelj u emigraciji imala tako plemenitu obitelj kao što sam imao ja i koji je emigrant imao tako spremnu ženu kao ja.
…U sretnom i blagoslovljenom braku Bog im podari kćer Jadranku, koja se rodila 1956. godine u Bijakovićima. Uvijek su željeli imati brojnu obitelj, ali zatvor i duga robija učinili su svoje…
Moja je kći Jadranka išla u školu, a kod kuće je majci pomagala, i bila je jako sretna kada je sa mnom u prvim redovima zajedno stupala na hrvatskim demonstracijama protiv jugo-režima. Uvijek je s ponosom nosila hrvatsku trobojniccu. Imala je snage nagovovarati i druge Hrvate emigrante da se angažiraju, da se uključe u borbu za Hrvatsku, da idu na skupove potpore i da ne žale novca. Ako su već politički emigranti, neka to i na djelu dokažu…
Vinko Vice Ostojić cijeli svoj život svjedoči kako Hrvati katolici u Bosni i Hercegovini su proganjani, ubijani i prognani, i na žalost još uvijek nisu prestale teškoće.
Ljubica Ostojić i Vinko Vice Ostojić danas opet ujedinjeni u smrti, na svojoj rodnoj grudi u Međugorju biti će ispraćeni od kćerke Jadranke i zeta Andreasa te nakon dugih desetljeća izbivanja naći će svoj mir na rodnoj grudi.
Neka vam je Ljubice laka zemlja, počivala u miru Božjem, u raj odveli te anđeli.
Hrvatsko žrtvoslovno društvo izražavam iskrenu sućut obitelji Ljubice Ostojić.
Ante Beljo, predsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva