Komemoracije i hodočašćaNovosti

Josip Horvat: Komemoracija u Boričevcu i posjet Cetingradu

Dragi i poštovani prijatelji,

I ove godine Hrvatsko žrtvoslovno društvo na čelu sa predsjednikom društva g. Antom Beljom je organiziralo put u Boričevac, u Ličko selo kojeg više nema, na sv.  Misu zadušnicu za hrvatske žrtve velikosrpske četničke pobune protiv novoproglašene hrvatske države i protiv hrvatskog naroda, 27. 7. 1941. godine.

U Boričevac smo iz Zagreba krenuli u 7h autobusom kojim je upravljao naš vjerni i pouzdani vozač gospodin Marijan, Ispratila nas je na polazištu glavna organizatorica, tajnica gospođa Tajana Mikac Vidović, koja nije mogla poći s nama.

Našim prijateljima iz Hrvatsog domobrana Ogranak SIsak pridružio se i Marko Miljanić, ratni zapovjednik obrane Škabrnje u Domovinskom ratu

Našoj grupi su se priključili prijatelji, članovi Hrvatskog domobrana iz Siska. Sa sisačkom grupom je u našem autobusu, kao ukras cijelom hodočašću bio i bračni par u kićenoj posavskoj nošnji. Putovanje je bilo ugodno, dan lijep sunčan. Poslije molitve koju je vodio gospodin Milan i otpjevanih pjesama ‘Zdravo Djevo kraljice Hrvata’ i ‘Bože čuvaj Hrvatsku’ riječ je preuzeo gospodin Ante Beljo.

Podijelio je svima kopiju presude Haaškog suda Stanišić Jovici i Šimatović Franku, pisane srpskim govorom i latiničnim pismom, iz kojih se vidi da su obojica osuđeni na 15 godina zatvora za ratne zločinu u Bosni uključujući i one u Hrvatskoj. Pitanje je hoće li se Hrvatska tom činjenicom poslužiti?

Također smo svi dobili kopiju poglavlja „Treće doba od 1526. do 1790. god iz knjige POLITIČKA POVIJEST HRVATSKE od povjesničara Josipa Horvata, kako bismo se pripremili za posjet hrvatskoj utvrdi Cetingrad na povratku. Gospodin Ante je naglasio da ja ta knjiga tiskana 1936. god i preporučio ju kao najbolju u toj tematici.

Tokom puta nam je gospodin Ante govorio o političkoj situaciji u Hrvatskoj kao i o svjetskim stavovima u vezi sa Hrvatskom. O gubljenju stečenih pozicija hrvatskog jezika na univerzitetima kojeg je ostvarila i financirala dijaspora, a naša država i pored NATO i EU članstva izgubila i hrvatski, a dobila nepostojeći bosansko – hrvatsko – srpski, a koliko vidim po kopijama presuda Stanišiću i Šimatoviću to je srpski jezik i latinično pismo. Radi se o poraznoj anacionalnoj hrvatskoj politici, zbog održavanja vlasti podobnih često korumpiranih i hrvatskoj štetnih kadrova koji vuku zemlju u neželjenom smjeru. Hrvatski vitalni interesi kao demografija nacionalni interesi ,dijaspora, branitelji, anacionalni mediji, neprijateljska djelatnost, nisu tema, tema su izbori, dojam! Pa kad su važni izbori, onda SVI NA IZBORE!

Pred Boričevcem nas je samo na kratko zaustavila hrvatska policija. Nije nas pretresala, nismo išli u Srb da bismo bili potencijalni remetilački faktor.

I dođe mi misao. Znam kuda mi idemo, zašto mi idemo, što obilježavamo u Boričevcu, a na drugoj strani medalje, u Srbu gdje su se okupili sadašnji i bivši funkcioneri države Hrvatske praćeni državnim novcem i državnim medijima, znaju li oni što slave i čime se ponose? Ako znaju što slave, onda i narod zna kao što je i znao, kakav je njihov antifašizam i na kojim vrijednostima ostvaruju danu im hrvatsku vlast u ruke, a i narod ima svjedočenje da dobro vidi koji su ciljevi premijera sa ovim podobnim ljudima.

Boričevac 27. srpnja 2023. godine – sveta misa

I dok se u Boričevcu slavi sv. Misa za sve pobijene, poklane i žive bacane u jame, moli Boga za duše žrtava a i za počinitelje zločina, u Srbu se slavi  dan ustanka naroda Hrvatske protiv Hrvata fašista. A opaki su bili i krvoločni ti Hrvati fašisti i njihove žene, nije ni starcima za vjerovati, tko  zna što ti snuju ti guslari, a tek djece, naročito oni od tri godine koji su se već odbili od sise, eno skoro će im izbiti brkovi, ti bi narasli i postali veliki fašisti, nego brte redom, peri, kolji. I ope nekog preskočiš, i ope se oni osimene i eto i opet se vođe u Lici i na Kordunu nađe po koji Rvat. A jesu im naši brte  Rade proridili Liku, a i Baniju i Kordun i dalje tamo prema Drvaru i Vakufu. Nema ih. Ne smiju brte više pisnut. A vid ćeš kad ih još malo stisnemo. Neće se oporavit ni za dvista godina.

Probudi se Josipe, stigli smo. Zar ne čuješ zvono sa tornja, skoro će Misa

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Svetu Misu za sve poginule iz roda Ivezića, ekshumirane i pokopane na ovom groblju, kao i za sve poginule iz ovoga kraja vodili su župnik Donjeg Lapca Igor Lulić i vlč. don Luka. Župnik je propovijed posvetio govoru o postojanju o podanicima i o borbi dvaju kraljevstava. Kraljevstvo grijeha, tame i smrti i kraljevstvo koje pobjeđuje, a to je ono Isusovo. Zapitao se, nije li kralj smrti vladao umovima i srcima kada su počinjeni zločini ovim prostorima i zaključio, pozvani smo, pogotovo na ovom mjestu spomena, da stanemo na stranu kraljevstva svjetlosti i mira, a da odbacimo kraljevstvo zla, tame i smrti.

Na kraju Mise župnik je pozdravio po imenu sve udruge i predstavnike i zahvalio ,na dolasku i potpori organizatorima da se ova tragedija Hrvatskog naroda ne zaboravi, a ja bih dodao, ovo zvjerstvo kojim se ponose oni iz carstvo tmine.

Zatim je župnik poveo procesiju, za ovu priliku pokošenom uzbrdicom, do uređene, mramorom obložene i ogradicom ograđene grobnice. U grobnicu su položeni zemni ostaci 24 ekshumirane žrtve iz Dabine jame na brdu iznad sela Brotnja, u koju su žive članove obitelji Ivezić., od kojih je najmlađi Jakov imao tri, a najstarija Boja Ivezić 79 godina pobacali ustanici Srbi. U grobnici su položeni ostaci 4 neidentificirane žrtve, kao i 9 žrtava iz doba domovinskog rata. Iznad ovog groba na brdu se nazire u korov zaraslo staro devastirano groblje koje nema tko obići jer su (žao mi je što moram pisati ime) Srbi 1941. pobili sve starce koji nisu željeli ili mogli izbjeći, a mlađi seljani kao izbjegli ‘fašisti’ su od progonitelja antifašista imali zabranu povratka.

Na grobu je održana obredna i skupna molitva, blagoslovljen grob i zapaljene svijeće.

saborska zastupnica Anita Pocrnić

Nakon blagoslova, vijence su položili najbliža rodbina pobijenih Ivezića. Zatim je održano polaganje vijenaca kod spomen obilježjima za sve žrtve Boričevca kojeg je podigla Republika Hrvatska 2017. godine. Uz državne počasti vijenac su položili državni tajnik u Ministarstvu hrvatskih branitelja Darko Nekić i ravnateljica Uprave za zatočene i nestale Ivona Paltrinieri u ime predsjednika Vlade RH, saborska zastupnica Anita Pocrnić Radošević u ime Hrvatskog sabora, Ante Beljo u ime Hrvatskog žrtvoslovnog društva, kao i predstavnici brojnih udruga u kojima prednjači Udruga hrvatski domobran iz brojnih dijelova Hrvatske. Na vođenju treba zahvaliti i čestitati zauzetom gospodinu Marku Krznariću iz osječke domobranske udruge.

Poslije kraćeg srdačnog druženja, pozdravljanja, rukovanja sa više ili manje poznatim dragim licima, pokušaja pamćenja nekog imena i fotografiranja, uputili smo se u autobus, prebrojili i krenuli prema novom cilju, Cetingradu.

Ponovo smo uživali u različitosti krajolika rijetko naseljene kršne Like. Prošli smo ‘prekrštavanu’ Korenicu, pored čuvenih Plitvičkih jezera, buntovnu Rakovicu, Slunj i slunjsku utvrdu iznad rijeke Korane, za koju sam mislio da je to Cetingrad. Za užitke oka prebrzo smo cestom prohujali ponad crvenih krovova, pretežno drvenim načičkanim i natiskanim kućicama ukrašenog završetka bistre rječice Slunjčice, koja se mlinicama ukroćenim slapovima u bisernoj raskoši ruši u plavetnu rijeku Koranu. Propust je prolazniku ne zaustaviti se u Rastokama.

Odmah iza Rastoka, desnim odvojkom, nakon 20 km lijepih zelenih krajolika, stigli smo do uzvisine na kojoj su se isprsila prsa ostataka čvrstog grada Cetingrada. Razgledali smo ostatke moćnog grada o čemu svjedoče debeli kameni zidovi i velika dvorana u centralnoj kuli. Osjetili smo ponos na graditelje, na generacije branitelja, na burnu hrvatsku povijest, osporavanu, naročito u komunizmu prešućivanu, a imamo se čime dičiti. Kratki povijesni pregled možete pogledati na internetu pod arguentom: https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=11351

Nakon razgledavanja utvrde, uživanju u dalekim vidicima sa zidina i fotografiranja, okupili smo se kod autobusa, gdje su gospodin i gospođa u kićenoj posavskoj nošnji započeli pjesmu, koju smo učas podržali okupljeni.

Vratili smo se kućama, zadovoljni, oplemenjeni, bogatiji za još jedno iskustvo zajedništva, ponosa i sjećanja na hrvatske žrtve. Imamo lijepu zemlju u kojoj ima mjesta za sve različitosti u poštivanju. Kada smo djeca igrajmo se i veselimo, kada smo đaci učimo kada je vrijeme ženimo se i imajmo djecu, puno djece, to je pravo bogatstvo, kada radimo radimo vrijedno, kada molimo molimo skrušeno, u starosti budimo strpljivi, a kada su izbori izađimo svi na izbore i ne tražimo svece već poštenje, oni koji ne uzimaju nego daju, oslobodimo se antifašizma, zabluda i lažnih proroka.

Zahvaljujem vam na strpljenju, ako štivo smatrate korisnim proslijedite ga prijateljima.

Zagreb, 12. kolovoza 2023.                         Sve vas volim i srdačno pozdravljam!

Tekst i fotografije:  J o s i p Horvat

Odgovori