Moja Hrvatska – Mile Pešorda
Poštovani članovi Hrvatskog žrtvoslovnog društva i prijatelji,
slobodni smo Vam preporučiti intervjuu koji je počasni član Hrvatskog žrtvoslovnog društva Mile Pešorda dao na LAUDATOTV u emisiji gđe Nade Prkačin “Moja Hrvatska” prije četiri godine. Kako je tema tada bila aktualna, tako je i sada. Evo danas još više trebamo uključiti se u zbivanja u Hrvatskoj danas.
Kao narod svi mi imamo odgovornost da skrbimo o svojoj Domovini, dužni smo je sačuvati za našu djecu i unučad, za naše buduće generacije.
Poveznica: https://www.youtube.com/watch?v=sUE3edRz_MQ
BIOGRAFIJA NA STRANICAMA DRUŠTVA HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Mile Pešorda (Grude, 15. kolovoza 1950.) hrvatski je književnik, prevoditelj i nakladnik. Antologijski je hrvatski pjesnik i istaknuti intelektualac.
Mile Pešorda je gimnaziju završio u rodnim Grudama, uz rub plodnoga Imotskoga polja, a studij romanistike, obranivši s najvišom mogućom ocjenom deset (10)diplomsku radnju s temom o kazalištu apsurda, na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Poslijediplomske i doktorske studije pohađao je u Zagrebu i Parizu, gdje je kod Milana Kundere prijavio doktorsku disertaciju “Ideja Europe u djelu Ive Andrića i Miroslava Krleže”. Godine 1971-1972. bio je voditeljem demonstratorskih vježbi iz latinskoga jezika sa studentima Filozofskoga fakulteta u Sarajevu. Radio je kao novinar u kulturnoj redakciji Radio-Sarajeva te zagrebački dopisnik za kulturu dnevnika “Oslobođenje” u Sarajevu, a od 1979. do 1990. godine kao nakladnik, izdavačka kuća “Veselin Masleša” u Sarajevu, kada je objavio i uredio preko tristo knjiga: Među tim naslovima bile su pjesme F.Pessoe, P.Celana, A.Sidrana, Cz. Milosza,Z.Herberta, N.Šopa, D.Maksimović, M.Suška, sabrana djela Saula Bellowa, Isaka Samokovlije, Midhata Begića i Milana Kundere, zbog čega je g. 1984. javno politički difamiran kao “kunderist, antikomunist i neprijatelj Jugoslavije” (Mihajlo Lalić).
Na velikomu skupu mladeži u Imotskomu,na dan 1.ožujka 1967.,zagovarao je, u duhu pomirbe i nadilaženja ideologijskih podjela, pokretanje neovisnih hrvatskih novina,ali je njegovu ideju odmah žestoko napao komunistički dužnostnik dr. Miloš Žanko,najviši gost “Općinske konferencije Saveza Omladine Hrvatske – Imotski”. U svibnju 1968. Pešorda je pokrenuo, uredio i izdao prvi broj revije Ogledalo, koju su vlasti uništile i trajno zabranile. Idejni je začetnik i pokretač Šimićevih susreta održanih 30. svibnja 1970. godine, u subotu, u Grudama i završenih 31. svibnja 1970. u Drinovcima. Zagovornikom je građanskih prava i sloboda, inicijator i jedan od sedmorice hrvatskih književnika potpisnika povijesne Sarajevske deklaracije o hrvatskom jeziku 28. siječnja 1971.
Prvi je uputio javni poziv na obnovu HKD Napredak u Sarajevu, 7. srpnja 1990.. Četiri godine, od 1990. do 1994., Pešorda je bio lektor-predavač na Sveučilištu u Francuskoj, zatim koordinator za UNESCO i savjetnik za kulturu u Ministarstvu
vanjskih poslova, član uredničkoga vijeća revije Lettre Internationale u izdanju Centra PEN-a g. 1990.-1994., glavni urednik u “A. G. Matošu” Samobor-Zagreb te jedan od utemeljitelja, zamjenik glavnoga urednika i urednik za književnost tjednika za kulturu Hrvatsko slovo. Govorio je u Zagrebu, 28.travnja 1995., na predstavljanju povijesnoga prvoga broja “Hrvatskoga slova”, u kojemu je inače bio objavljen veliki razgovor, koji je s hrvatskim književnikom i akademikom Petrom Šegedinom vodio Mile Pešorda kao zamjenik glavnoga urednika i urednik za književnost.Sudjelovao je na brojnim međunarodnim znanstvenim simpozijima, okruglim stolovima i književnim susretima,u više europskih država. U SAD-u je boravio g.1988.kao gost State Departmenta. U Francuskoj je 1991. osnovao Društvo francusko-hrvatskoga prijateljstva (AMITIES FRANCO-CROATES DE RENNES), koje je tijekom nekoliko godina bilo središtem intelektualne i humanitarne pomoći Hrvatskoj i BiH u ratu za slobodu. U Parizu je, 3. i 4. veljače 1992., bio savjetnik i sudionik velikoga znanstvenoga simpozija “Les destins des nations de l’ex-Yougoslavie” (Sudbine nacija bivše Jugoslavije), održanog pod pokroviteljstvom Ministarstva vanjskih poslova Francuske.Ujesen 1992. sa srpskih okupacijskih položaja ciljano je bio granatiran obiteljski stan Mile Pešorde.
Bio je ravnatelj Hrvatskoga kulturnog centra u Sarajevu od 1999. do 2000. i sudionik prvih Europskih književnih susreta u Sarajevu 2000. godine, kada je na Muzičkoj akademiji govorio o pjesništvu Paula Celana. Sudjelovao je u pokretanju i koncipiranju edicije Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga, gdje je i član Uredničkoga vijeća. Na političke optužbe i klevete ideologa jugoslavenstva Predraga Matvejevića, člana neokomunističke Šuvarove stranke SRP-a u Zagrebu (koji je ujesen 2001. zahtijevao “sud stroži od Haaškoga tribunala” za nekolicinu hrvatskih i srpskih književnika a poimence za Dobricu Ćosića, Anđelka Vuletića, Pešordu, Ivana Aralicu, Momu Kapora,Matiju Bećkovića, Rajka Petrova Nogu i još neke pisce,[1] optužujući Pešordu u zagrebačkom “Jutarnjem listu” 10. studenog 2001. kao “odgovornoga za zločine u BiH”, “kvislinškog pisca”, “kolaboranta fašizma”, “sarajevskoga talibana” i sl.[1]), odgovorio je demantijem u tjedniku “Fokus” (“Matvejevićev verbalni atentat na Pešordu”, Fokus br.81., str.2., Zagreb, 29.11.2001.) i tužbom koja je završena 2. studenog 2005., samo nekoliko dana prije apsolutne zastare, presudom Općinskoga suda u Zagrebu kojom je Predrag Matvejević osuđen na kaznu zatvora od pet mjeseci uvjetno dvije godine za zločin klevete i uvrede.[2] Presudu su osudili Srpska informativna mreža – Beograd, Hrvatsko novinarsko društvo i Reporteri bez granica, Srpsko kulturno društvo Prosvjeta, predsjednica stranke HNS Vesna Pusić, a tadašnji je premijer Ivo Sanader i predsjednik vladajuće stranke HDZ, u specijalnoj izjavi za HTV-dnevnik, već 4. studenog 2005. podržao osuđenoga klevetnika i napao nepravomoćnu presudu Općinskoga suda u Zagrebu. Osuđeni je Matvejević odbio uložiti žalbu i za medije izjavljivao da ne priznaje ni sud ni presudu pokrenuvši protiv presude i Pešorde novu kampanju internacionalnih razmjera. U svibnju 2010. Vrhovni sud Republike Hrvatske donio je presudu kojom je odbio zahtjev, inače bez presedana, glavnoga državnoga odvjetnika Državnoga odvjetništva RH da poništi pravomoćnu presudu Matvejeviću i potvrdio njezinu zakonitost[3].Profesor emeritus dr.Zvonimir Šeparović,bivši rektor Sveučilišta u Zagrebu,viktimološko-juridički je osvijetlio sankcionirano Matvejevićevo zlodjelo klevete, u svom eseju “Kleveta je ozbiljan zločin”,u kulturnom tjedniku Hrvatsko slovo br.791.,od 18.06.2010.Golemi su odjek u javnosti dobili članak Darka Kovačića “Matvejevićeva vješala za hrvatske književnike”, u zagrebačkomu tjedniku Fokus od 11.11.2005. i politološki esej prof.dr.Zdravka Tomca “Predrag Matvejević brani i zastupa velikosrpska četnička stajališta” (Fokus od 25.04.2008.).Na ponovljeno Matvejevićevo zlodjelo klevete,počinjeno u talijanskom dnevniku CORRIERE DELA SERA 13.05.2011.,Pešorda je uzvratio novom tužbom i otvorenim pismom javnosti o Matvejeviću koji “ubija istinu, kleveće Hrvate i Hrvatsku” i “dezinformira talijansku javnost o biti velikosrpske invazije na hrvatske zemlje i narod zapadno od Dunava i Drine”(Hrvatsko slovo br.893.,Zagreb,01.06.2012.)
Pešorda je član: Matice hrvatske od 1970., Društva pisaca BiH od 1972., društava hrvatskih književnika u Zagrebu i Mostaru, Hrvatskoga društva klasičnih filologa, HKD Napredak, Udruge Hrvatska-Irska. Redoviti je član Hrvatskoga društva za znanost i umjetnost Bosne i Hercegovine od 2000.
Nagrade
• 1970. je dobio nagradu prvih “Šimićevih susreta” u Drinovcima za pročitanu pjesmu “Tužbalica”;
• 1972. je dobio nagradu izdavačke kuće “Svjetlost” u Sarajevu za knjigu pjesama “Život vječni”;
• 1976. je dobio godišnju nagradu dnevnika “Oslobođenje” u Sarajevu za komentar “Zašto šutnja?”;
• 1981. je dobio godišnju nagradu za najbolju knjigu Književne omladine Bosne i Hercegovine za pjesničku knjigu “Slušam tvoj glas”;
• 1996. dodijeljeno mu je najviše državno odlikovanje Republike Hrvatske za osobite zasluge za kulturu, Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića.
• 2007. je dobio 1. nagradu Dubravko Horvatić, za poemu “Baščanska ploča”, objavljenu u Hrvatskom slovu 2006. godine.
• 2009. je dobio godišnju Nagradu Antun Branko Šimić za knjigu “Baščanska ploča, poema”.
Poveznica za biografiju: http://dhk.hr/clanovi-drustva/detaljnije/mile-pesorda
Tekst i fotografije priredila: Jadranka Lučić