Pismo prireditelju svemrežne stranice Društva hrvatskih književnika dhk.hr i javnosti
Mile Pešorda, sudionik na tribini „Bez cenzure“ 16. II. 2023.
Na svemrežnoj stranici Društva hrvatskih književnika dhk.hr javnosti je ponuđeno izvješće pod naslovom TRIBINA BEZ CENZURE: Zašto ne držimo dovoljno do svoje kulturne baštine?, autorice teksta i voditeljice tribine „Bez cenzure“ gospođe Lade Žigo Španić, kojim je neistinito predstavljena moja izgovorena riječ na književnoj tribini „Bez cenzure“. Naime, autorica je netočno zapisala da sam na tribini, 16.II.2023.u Zagrebu, rekao , odnosno da sam „naglasio stalnu politizaciju jezika i kulture (jedan je od primjera dubrovačka književnost koju je Srbija zakonski prisvojila)“. Točno jest i istinito da riječ politizacija u tome kontekstu uopće nisam uporabio, nego sam jasno imenovao državno piratstvo Srbije, koja je uvrstila u svoj veliki državni projekt „Deset vekova srpske književnosti“ hrvatsku književnost Dubrovnika, a da država Hrvatska uopće nije reagirala niti agirala kao država u odnosu na taj državno-piratski čin otimačine hrvatskoga nacionalnoga blaga.
Pri tome sam podsjetio na fakat da je nositelj toga srbskoga projekta ne neki privatni nakladnik, nego Matica srpska, da je glavnim sponzorom bila državna Radio-televizija Srbije s njezinim glavnim direktorom Aleksandrom Tijanićem, da je taj isti A.Tijanić sve do osvajačke ratne agresije 1990-ih bio hvaljeni novinar i kolumnist u Hrvatskoj, koji je, kao takovi, još u ožujku g.1990., na stranicama „Nedjeljne Dalmacije“, otvoreno priprijetio Hrvatskoj rekavši što nas čeka ako na predstojećim izborima u Hrvatskoj pobijede HDZ i Tuđman: Srbi će proglasiti političku autonomiju i zatražiti političku i vojnu pomoć Srbije.
Glede Bašćanske ploče i njezine neprocjenjive važnosti u životu tisućljetnoga hrvatskoga jezika, te kuće bitka čovjeka i naroda, kojoj sam u čast, sjedeći na klupi u pariškome parku Montsouris, napisao31.svibnja 1978. Baščansku, ploču, poemu, iznio sam podatak da je tek godine 2012.ovaj sveti kamen hrvatske samobitnosti, stvoren oko g.1100.hrvatskim jezikom i hrvatskim pismom glagoljicom s točno imenovanim „Zvonimirom kraljem hrvatskim“, bio tek godine 2012.upisan u Registar hrvatskoga kulturnoga blaga, odgovarajućim Rješenjem Ministarstva kulture RH.
Dakle, nisam govorio o nekoj propuštenoj obljetnici Bašćanske ploče, nego sam govorio o nemarnu odnosu ne samo hrvatske države prema srbijanskomu inkorporiranju jednoga nerazadvojna dijela hrvatske književnosti u srbsku,o zanemarivanju pedesete obljetnice povijestne Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika , koja je bila obilježena, ali ne simpozijem, spomen—pločom, niti velikom proslavom u DHK, nego novounitarističkom „jugoslavenskom“ Deklaracijom o zajedničkom jeziku, pripremljenom u Zagrebu, temeljem dvodnevnoga radnoga „vijećanja“ održana u Zagrebu i knjige Jezik i nacionalizam Snježane Kordić, objavljene također u Zagrebu., jugoslavenskom-deklaracijom o policentričnom jeziku, kojom njezini naručitelji i podpisani izvršitelji niječu samosvojni i izvorni hrvatski jezik, odnosno narod, iz koje se je izleglo potonje srbijansko uvaljivanje bunjevačkim Hrvatima – „bunjevačkoga jezika“, te, u ove naše dane, znakovita regionalistička politička pričica o moguće službenom „čakavskom jeziku“ negdje u Istri.
Također sam na tribini, na samome početku svoga izlaganja, imenovao uzpostavljeni sustav nadcenzure u našemu vremenu i prostoru, ujednoumljene medije, sustav rezova i krivotvorina, istaknuvši činjenicu da se nametnuti odnos zanemarivanja naše kulturne baštine zorno očitovao kroz izvorni projekt tzv „Kurikuluma“, s izostavljenim otcem, štoviše Danteom hrvatske književnosti – Markom Marulićem, s općenito nametnutim osrednjičarenjem kao kulturnopolitičkim standardom, koji u javni diskurs i život ne pripušta hrvatske i svjetske velikane duha i knjige, s nutarnjim fragmentiranjem i sukobljavanjem hrvatskoga društva i naroda.
Govoreći o A.G.Matošu, naglasio sam kako se ovdašnji odnos prema kulturnoj baštini očitovao ne samo na primjeru odnosa prema projektu obnove njegove rodne kuće i kulturnoga doma u Tovarniku , nego i radikalnim rezom ukidanja nakladničke djelatnosti pri Tiskarsko-izdavačkom d.d.Antun Gustav Matoš u Samoboru. Naime, uz 130.obljetnicu rođenja A.G.Matoša g.2003. pokrenuo sam i s književnim kolegama i akademicima Dragutinom Tadijanovićem i Dubravkom Jelčićem dogovorio i ugovorio objavljivanje novoga izdanja Sabranih djela A.G.Matoša. Matoševi su svesci te godine krenuli put javnosti, kao i prva knjiga iz obnovljene hrvatskoproljećarske knjižnice časopisa „Kritika“ – Hrvatska demografska i demostrateška drama, ali je sve to moćni došaptavač dao trajno zaustaviti, e da bi glavni urednik „matoševac“ostao bez kruha i utjecaja.
Glede političkih rezova u živo tkivo naše povijesti, spomenuo sam krivotvorenje povijestnoga rođendana hrvatskoproljećarskih Šimićevih susreta, prvi puta održanih) 30.i 31.V.1970., književno-kulturne manifestacije obstanak koje smo obranili pred namjeravanim gašenjem mi hrvatski književnici u Bosni i Hercegovini našom „Sarajevskom deklaracijom o hrvatskom jeziku“ od 28.I.1971.
Da ne duljim, u dobroj vjeri, otvoren za dialog i iz ljubavi prema istini i višeglasju, sudjelovao sam na tribini „Bez cenzure. Drago mi je bilo ozračje prijateljstva, koje sam ćutio u tome času zajedničkoga nastupa s poštovanim kolegicama Milanom Vuković Runjić i Božicom Jelušić, ali mi je na prvome mjestu osloboditeljska Istina, koja je, spomenutim netočnim izvješćem o mojoj javno u mikrofon izgovorenoj riječi, zatrta i izbrisana.
Zaradi istine , mira meju nami, tražim da se na svemrežnoj stranici dhk.hr objavi moj tekst DEMANTIJA i izpravka, jer.ni pod koju cijenu ne pristajem na neistinu i krivotvorbe. Nisam bio pod YU-narkozom, da bih velikosrbsku otimačinu hrvatskoga kulturnoga blaga nazvao „zakonskim prisvajanjem“. .( A propos, u ne tako dalekoj, legalističkoj obrani istine i sebe sama od masmedijske staljinističke klevete i poziva na linč, zamalo sam izgubio vlastiti život, u „davidovskoj bitki s praćkom u ruci protiv golijata laži i cijele državne crvene konjice“, tako opisanoj u knjizi Ivana Aralice Smrad trulih lešina).
Naravski, spomenuo sam se i izvršena reza nad pojmom Srednje Europe, u nas svojedobno dojmljivo aktualiziranim esejističkim tekstom „Oteti Zapad ili tragedija Srednje Europe“ Milana Kundere i njegovim Sabranim djelima g.1984.(koja su, naime, do godine 1990., s mojim prirediteljskim i uredničkim podpisom, doživjela četiri uzastopna izdanja,postajući na taj način i „našom“ mitteleuropskom kulturnom baštinom!), ali, eto, prema objelodanjenu prikazu, nije bilo kako je bilo, već je bilo ono što se nekom snilo. Zar to nije svojevrstnim i učinkovitim oblikom supercenzure?
U Zagrebu, subota 18. II. 2023.
Mile Pešorda
U privitku: preslik YU-Deklaracije o zajedničkom jeziku s imenima podpisnika, predstavljene na portalu www,vreme.com.
DOKUMENT
Više od vesti
Deklaracija o zajedničkom jeziku
Lista 670 javnih ličnosti iz Srbije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore koji pozivaju na ukidanje svih oblika jezične segregacije i jezične diskriminacije u obrazovnim i javnim ustanovama; zaustavljanje represivnih, nepotrebnih i po govornike štetnih praksi razdvajanja jezika PRILOG KULTURI SEĆANJA: Zaključci Novosadskog dogovora iz 1954 PRILOG KULTURI SEĆANJA: Bečki dogovor iz 1954
Dokumentacioni centar “Vremena”
Suočeni s negativnim društvenim, kulturnim i ekonomskim posljedicama političkih manipulacija jezikom i aktualnih jezičnih politika u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji, mi, dolje potpisani, donosimo
DEKLARACIJU O ZAJEDNIČKOM JEZIKU
Na pitanje da li se u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji upotrebljava zajednički jezik – odgovor je potvrdan.
Riječ je o zajedničkom standardnom jeziku policentričnog tipa – odnosno o jeziku kojim govori više naroda u više država s prepoznatljivim varijantama – kakvi su njemački, engleski, arapski, francuski, španjolski, portugalski i mnogi drugi. Tu činjenicu potvrđuju štokavica kao zajednička dijalekatska osnovica standardnog jezika, omjer istoga spram različitoga u jeziku i posljedična međusobna razumljivost.
Advertisement
Korištenje četiri naziva za standardne varijante – bosanski, crnogorski, hrvatski i srpski – ne znači da su to i četiri različita jezika.
Inzistiranje na malom broju postojećih razlika te nasilnom razdvajanju četiri standardne varijante dovodi do niza negativnih društvenih, kulturnih i političkih pojava, poput korištenja jezika kao argumenta za segregaciju djece u nekim višenacionalnim sredinama, nepotrebnih “prevođenja” u administrativnoj upotrebi ili medijima, izmišljanja razlika gdje one ne postoje, birokratskih prisila, kao i cenzure (te nužno auto-cenzure), u kojima se jezično izražavanje nameće kao kriterij etno-nacionalne pripadnosti i sredstvo dokazivanja političke lojalnosti.
Mi, potpisnici ove Deklaracije, smatramo da činjenica postojanja zajedničkog policentričnog jezika ne dovodi u pitanje individualno pravo na iskazivanje pripadnosti različitim narodima, regijama ili državama;
svaka država, nacija, etno-nacionalna ili regionalna zajednica može slobodno i samostalno kodificirati svoju varijantu zajedničkog jezika;
sve četiri trenutno postojeće standardne varijante ravnopravne su i ne može se jedna od njih smatrati jezikom, a druge varijantama tog jezika;
Advertisement
policentrična standardizacija je demokratski oblik standardizacije najbliži stvarnoj upotrebi jezika;
činjenica da se radi o zajedničkom policentričnom standardnom jeziku ostavlja mogućnost svakom korisniku da ga imenuje kako želi;
između standardnih varijanti policentričnog jezika postoje razlike u jezičnim i kulturnim tradicijama i praksama, upotrebi pisma, rječničkom blagu kao i na ostalim jezičnim razinama, što mogu pokazati i različite standardne varijante zajedničkog jezika na kojima će ova Deklaracija biti objavljena i korištena;
standardne, dijalektalne i individualne razlike ne opravdavaju nasilno institucionalno razdvajanje, već naprotiv, doprinose ogromnom bogatstvu zajedničkog jezika.
Stoga, mi, potpisnici ove Deklaracije, pozivamo na ukidanje svih oblika jezične segregacije i jezične diskriminacije u obrazovnim i javnim ustanovama;
zaustavljanje represivnih, nepotrebnih i po govornike štetnih praksi razdvajanja jezika;
Advertisement
prestanak rigidnog definiranja standardnih varijanti;
izbjegavanje nepotrebnih, besmislenih i skupih “prevođenja” u sudskoj i administrativnoj praksi kao i sredstvima javnog informiranja;
slobodu individualnog izbora i uvažavanje jezičnih raznovrsnosti;
jezičnu slobodu u književnosti, umjetnosti i medijima;
slobodu dijalektalne i regionalne upotrebe;
i, konačno, slobodu “miješanja”, uzajamnu otvorenost te prožimanje različitih oblika i izričaja zajedničkog jezika na sveopću korist svih njegovih govornika.
U Zagrebu, Podgorici, Beogradu i Sarajevu, 30. III. 2017.
Lista potpisnika:
- Dino Abazović, vanredni profesor, Fakultet političkih nauka Univerziteta u Sarajevu
- Dritan Abazović, poslanik u Skupštini Crne Gore, Građanski pokret URA, Ulcinj
- Vladimir Arsenić, književni kritičar i urednik, Partizanska knjiga/ Časopis Ulaznica, Zrenjanin
- Boban Arsenijević, profesor, Filozofski fakultet Univerziteta u Nišu
- Vladimir Arsenijević, pisac, Udruženje Krokodil, Beograd
- Bojan Babić, pisac, Beograd
- Mile Babić, profesor filozofije i teologije, Franjevačka teologija, Sarajevo
- Bojan Baća, sociolog, doktorant na Univerzitetu Jork i istraživač u Laboratoriji za globalno digitalno građanstvo, Toronto
- Amer Bahtijar, profesor filozofije, Centar za kritičko mišljenje, Mostar
- Vladislav Bajac, pisac i izdavač, Geopoetika izdavaštvo, Beograd
- Esad Bajtal, pisac, nezavisni istraživač, Sarajevo
- Nikola Bajto, novinar, tjednik Novosti, Zagreb
- 13.Asja Bakić, književnica, Zagreb
- Đorđe Balmazović, grafički dizajner, kolektiv Škart, Ljubljana/Beograd
- Filip Balunović, politikolog, Beograd
- Janko Baljak, filmski reditelj, redovni profesor Fakulteta dramskih
- Snježana Banović, redateljica i sveučilišna profesorica, Akademija dramske umjetnosti, Zagreb
- Ljiljana Banjanin, vanredni profesor, Departman stranih jezika i književnosti, Univerzitet u Torinu
- Josip Baotić, lingvista, profesor emeritus, Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu
- Milan Barać, doktor nauka, lingvista, Filološki fakultet, Nikšić
- Lana Barić, glumica, Zagreb
- Svetislav Basara, pisac, Beograd
- Almir Bašović, dramski pisac i docent na Filozofskom fakultetu u Sarajevu
- Sandra Benčić, mirovna i ljudskopravaška aktivistkinja, Centar za mirovne studije, Zagreb, Hrvatska
- Ivana Bodrožić, mag. filozofije, spisateljica, Zagreb
- Tomislav Bogdan, doktor nauka, izv. prof. na Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu
- Ermin Bravo, glumac, Akademija scenskih umjetnosti, Sarajevo
- Alida Bremer, doktorka nauka, autorica i prevoditeljica, Münster, Njemačka
- Balša Brković, pisac, nezavisni dnevnik Vijesti, Podgorica
- Boris Buden, publicist, EIPCP, Berlin …
- Vukan Karadžić, Srbija (cijeli popis pogledati na poveznici www,vreme.com.)
( DEKLARACIJU O ZAJEDNIČKOM JEZIKU, jezicinacionalizmi.com)
( <a href=” https://docs.google.com/forms/d/e/1FAIpQLSehdzg3-9KB0sdNdWxCg92B8gfqVE3Md9EwVnEkIFbIL0-6Yg/viewform?c=0&w=1
” target=”_blank”> Deklaracija o zajedničkom jeziku, Stranica na kojoj se svojim potpisom potvrđuje saglasnost sa tekstom Deklaracije o zajedničkom jeziku (ispod upišite ime i prezime) * )
( Lista potpisnika Deklaracije o zajedničkom jeziku , jezicinacionalizmi.com )
PRILOG KULTURI SEĆANJA: Zaključci Novosadskog dogovora iz 1954.
Potpisani učesnici sastanka koji je sazvala Redakcija Letopisa Matice srpske na završetku ankete o srpskohrvatskom jeziku i pravopisu posle svestrane diskusije održane 8,9 i 10 decembra 1954 godine u Novom Sadu doneli su ove
ZAKLJUČKE
1) Narodni jezik Srba, Hrvata i Crnogoraca jedan je jezik. Stoga je i književni jezik koji se razvio na njegovoj osnovi oko dva glavna središta, Beograda i Zagreba, jedinstven, sa dva izgovora, ijekavskim i ekavskim.
2) U nazivu jezika nužno je uvek u službenoj upotrebi istaći oba njegova sastavna dela.
3) Oba pisma, latinica i ćirilica, ravnopravna su; zato treba nastojati da i Srbi i Hrvati podjednako nauče oba pisma, što će se postići u prvom redu školskom nastavom.
4) Oba izgovora, ekavski i ijekavski, takodje su u svemu ravnopravna.
5) Radi iskorišćavanja celokupnog rečničkog blaga našeg jezika i njegovog pravilnog i punog razvitka neophodno je potrebna izrada priručnog rečnika savremenog srpskohrvatskog književnog jezika. Stoga treba pozdraviti inicijativu Matice srpske koja je u zajednici sa Maticom hrvatskom pristupila njegovoj izradi.
6) Pitanje izrade zajedničke terminologije takodje je problem koji zahteva neodložno rešenje. Potrebno je izraditi terminologiju za sve oblasti ekonomskog, naučnog i uopšte kulturnog života.
7) Zajednički jezik treba da ima i zajednički pravopis. Izrada toga pravopisa danas je najbitnija kulturna i društvena potreba. Nacrt pravopisa izradiće sporazumno komisija srpskih i hrvatskih stručnjaka. Pre konačnog prihvatanja nacrt će biti podnet na diskusiju udruženjima književnika, novinara, prosvetnih i drugih javnih radnika.
Advertisement
8) Treba odlučno stati na put postavljanju veštačkih prepreka prirodnom i normalnom razvitku hrvatskosrpskog književnog jezika. Treba sprečiti štetnu pojavu samovoljnog “prevodjenja” tekstova i poštovati originalne tekstove pisaca.
9) Komisije za izradu pravopisa i terminologije odrediće naša tri univerziteta (u Beogradu, Zagrebu i Sarajevu), dve akademije (u Zagrebu i Beogradu) i Matica srpska u Novom Sadu i Matica hrvatska u Zagrebu. Za izradu terminologije potrebno je stupiti u saradnju sa saveznim ustanovama za zakonodavstvo i standardizaciju, kao i sa stručnim ustanovama u društvima
10) Ove zaključke Matica srpska će dostaviti Saveznom izvršnom veću i izvršnim većima: NR Srbije, NR Hrvatske, NR Bosne i Hercegovine, NR Crne Gore, univerzitetima u Beogradu, Zagrebu i Sarajevu, akademijama u Zagrebu i Beogradu i Matici hrvatskoj u Zagrebu, te će ih objaviti u dnevnim listovima i časopisima.
Advertisement
U Novom Sadu, 10 decembra 1954.
Ivo Andrić
Aleksandar Belić
Živojin Boškov
Mirko Božić
dr Miloš N. Đurić
Marin Franičević
dr Krešimir Georgijević
Miloš Hadžić
dr Josip Hamm
dr Mate Hraste
dr Ljudevit Jonke
Marijan Jurković
Jure Kaštelan
Radovan Lalić
Mladen Leskovac
Svetislav Marić
Marko Marković
Živan Milisavac
Miloš S. Moskovljević
Boško Petrović
Veljko Petrović
Đuza Radović
Mihailo Stevanović
dr Zdenko Škreb
Jovan Vuković
Naknadni potpisnici Zaključaka Novosadskog dogovora:
Sastanak književnika i jezičkih stručnjaka održan u Novom Sadu 8, 9 i 10 decembra 1954 godine bio je logičan i neophodan završetak ankete pokrenute u Letopisu Matice srpske.
Advertisement
Zaključci doneseni na tome sastanku znače nesumnjiv doprinos početku zajedničkog rešavanja zajedničkih problema našeg jezika. Stoga treba pozdraviti sugestije i predloge iznesene u Zaključcima, posvetiti im punu pažnju i nastojati da se oni provedu u život. Naročito naše najviše naučne i kulturne ustanove, navedene u Zaključcima, treba da uzmu u ozbiljno razmatranje pitanje rešavanja onih problema koji su istaknuti kao hitni i neodložni, kao što je izrada jedinstvene terminologije i zajedničkog pravopisa.
Gustav Krklec
Vladan Desnica
Vojin Jelić
Dr Sreten Živković
Vice Zaninović
Dr Mih. Kombol
Novak Simić
Vladimir Popović
Marijan Matković
Josip Badalić
Slavko Kolar
Dr Slavko Ježić
Petar Šegedin
Vjekoslav Kaleb
Vlatko Pavletić
Josip Barković
Tito Strozzi
M. Krleža
Mijo Mirković
Antun Barac
Dr Petar Guberina
Joža Horvat
Stjepan Ivšić
Ivan Dončević
Marko Kostrenčić
Dr A Štampar
Stj. Musulin
Marijan Stilinović
Ilija Kecmanović
Milan Bogdanović
Mihailo Lalić
Milutin Milanković
Božidar Kovačević
Đorđe Kostić
Svetozar Matić
Drag Pavlović
Vido Latković
Milan Đoković
Radoslav Bošković
Dobriša Cesarić
Skender Kulenović
Miodrag S. Lalević
Siniša Stanković
Velibor Gligorić
Tanasije Mladenović
Borivoje Nedić
Dušan Kostić
Dušan Matić
Branko Ćopić
Desanka Maksimović
Eli Finci
Ranko Marinković
A. Vučo
Oskar Davičo
Marko Ristić
Vlad Ribnikar
Borislav Mihajlović
Vojislav M. Jovanović
Tanhofer Tomislav
Marija Crnobori
R. Čolaković
Dr Petar Skok
Ivo Sarajčić
Izvor: www.vreme.com (*snim18.II.2023.)