U Hrvatskoj malo ljudi zna koji blagdan ili praznik slavimo. Za većinu, prema svemu sudeći, to uopće nije ni važno. Najvažnije je da je – praznik, i da se ne radi. Hrvati nemaju običaj čak ni da okite kuće nacionalnim zastavama, (svaka čast izuzecima), za razliku od drugih naroda poput Amerikanaca ili Turaka.
Nekada smo 30. svibnja obilježavali Dan državnosti, dan kada se prvi put u sveukupnoj hrvatskoj povijesti konstituirao jedan demokratski izabran hrvatski sabor. Onda se netko sjetio da je ipak bolje da taj blagdan bude 25. lipnja, i to u vrijeme kad je već na veliko bio prihvaćen od naroda. To je stvorilo neopisivu zbrku. A to su (dolaskom Račana i Budiše na vlast) baš i željeli tadašnji politikanti okupljeni oko SDP-a, HSLS-a, HSS-a, HNS-a i IDS-a, koji su odredili da 30. svibnja postaje spomen dan Hrvatskog sabora, dok su Dan državnosti prebacili za 25. lipnja. Također su uveli i neke druge blagdane koje je narod prihvatio kao „blagdane za fešte“ , kao primjerice – Dan nezavisnosti 8. listopada.
Gotovo sve što je bilo osmišljeno u vrijeme utemeljitelja hrvatske države Franje Tuđmana, nakon njegove smrti, komunjare su maknule u ropotarnicu.
Zahvaljujući HDZ-u i Plenkovićevoj Vladi sada se ponovno „sve“ vratilo na staro, barem što se tiče Dana državnosti, pa je opet taj blagdan – 30. svibnja. Nu, oni iz tzv. oporbe manje-više i to su ignorirali, jer njima, kako se čini ne odgovara ni jedan blagdan ili praznik posvećen stvaranju hrvatske države. Više „slave“ nekakve „parade ponosa“ nego ono na što su ponosni prije svih hrvatski branitelji.
Sada imamo to što imamo. Čak i 5. kolovoza Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja, na žalost ne obilježava se kako treba diljem Hrvatske, već samo u – Kninu, što će reći da ni taj blagdan u potpunosti nije prihvaćen na nacionalnoj razini.
Nu, ni ove godine nažalost nije bilo nekih značajnijih događanja 30. svibnja, osim što su ceste biti zakrčene prema moru. U većini gradova i sela toga se danas baš ništa nije događalo, čak nije bilo ni „luna parka“, niti „vojničkog graha“, kao kad se slavi Prvi svibnja. Politički dužnosnici, od gradova do općina, dva-tri dana prije Dana državnosti organizirali su polaganje vijenaca i paljenje svijeća za sve poginule hrvatske branitelje. Već je vrijeme da se s takvom praksom prestane, jer počast se mora i treba odavati na dan koji je za to određen, a ovako oni uglavnom iz „formalnosti“ (svaka čast iznimkama) organiziraju to „uoči“, samo da mogu povezati dane, pa se „malo odmoriti od napornog posla“. Također se već godinama „štedi“ i na vijencima za stradale, pa najčešće jedan vijenac polažu „sve udruge“, jedan „cijela županiju“ itd i tako redom. Tom prigodom, kao i ove godine, dužnosnici održe neke suhoparne govore, iako bi najbolje bilo da većina od njih nakon polaganja vijenaca šuti, jer čitave godine su malo ili ništa napravili za ljude koji su bili prvi kad je trebalo.
Da, u zagrebačkom HNK je uoči Dana državnosti održana i svečana akademija na kojoj smo (putem malih ekrana) vidjeli mnogo novih i starih političara i politikanata, a jako malo ili gotovo nikoga od tzv. običnih Junaka hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata. Program je bio sastavljen uglavnom od ozbiljnih „arija“, a ne od radosnih i veselih domoljubnih pjesama, pa je sve izgledalo kao da „tugujemo“ umjesto da se veselimo stvaranju hrvatske države. I tu su glavnu riječ trebali i morali imati branitelji i stradalnici, a „show“ su nažalost preuzeli ponovno političari, od kojih je malo tko sudjelovao u Domovinskome ratu.
I još nešto, iznimno važno. Gotovo ništa (kao i niz ranijih godina) nismo čuli kako se i na koji način proslavio Dan državnosti u hrvatskim veleposlanstvima diljem svijeta? Čini se da je većina i po tom pitanju spavala zimski san. Čuli smo jedino da je u Kanadi neumorni hrvatski domoljub Anton Kikaš jednu cijelu tv emisiju posvetio ovom danu, odnosno stvaranju i uzdizanju hrvatske države.
Manje-više i ovogodišnje obilježavanje Dana državnosti stalo je u svega – „dva – tri retka“. Čak ni Hrvatska radio televizija (a o tiskanim medijima da i ne govorimo) toga dana nije imala (na 4 kanala!) neki istaknutiji domoljubni program!
To je nama naša borba dala!
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)