P O Z I V

KOČEVSKI ROG – subota 1. lipnja 2024. godine

Svetu Misu u 11 sati predvoditi će ljubljanski nadškof msgr. Stanislav Zore OFM

Misa će se služiti na slovenskom jeziku. Pronađimo malo vremena, otiđimo u Kočevski Rog i uveličajmo ovo misno slavlje. To je najmanje što možemo učiniti za sve nevine žrtve ovog stratišta.

Hrvatsko žrtvoslovno društvo organizira prijevoz autobusom. Polazak s Glavnog željezničkog kolodvora iza hotela Esplanda.

Vrijeme polaska i cijenu objavit ćemo naknadno. Cijena karte će ovisiti o broju putnika, te preporučujemo članovima i prijateljima društva ovu komemoraciju, javite se u što većem broju.

Prijave za prijevoz molim na mob. 098 994 1924 – tajnica Hrvatskog žrtvoslovnog društva Tajana Mikac Vidović.

Masakr i masovne likvidacije na Kočevskom Rogu počinila je Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije nakon završetka Drugog svjetskog rata od svibnja do lipnja 1945. u regiji Kočevski Rog, na području Slovenije. Procjenjuje se da je samo na tom području ubijeno nekoliko desetaka tisuća zarobljenih I izručenih slovenskih domobrana, hrvatskih domobrana i ustaša, pripadnike njemačke vojske te pripadnika Lovćenskih brigade (Crnogorci) i njihove dobrovoljačke garde i srpski četnici (četnici Koste Pećanca)… i ostale srpske jedinice.

Ono što je važno je da je smaknuće obavljeno pod zapovjedništvom majora JA Sime Dubajića, a izabrane su za taj krvavi posao 11. dalmatinska udarna brigade (neposredni izvršitelji egzekucija u Kočevskom Rogu bili su Dinko Periša i Pero Božinović, obavještajni oficiri 11. dalmatinske brigade, a komesarka im je bila Milka Planinc, kasnija premijerka SFRJ, koja je za ta strijeljanja izabrala oko 90 najpovjerljivijih komunista) i pripadnici 26. divizije Četvrte jugoslovenske armije.

U Kočevskom Rogu  bez sudskih presuda likvidacije je izvodilo oko 15 tisuća pripadnika jedinica KNOJ-a, , a među najodgovornijima za te zločine su uz Josipa Broza Tita i slovenski partijski i vojni čelnici Edvard Kardelj, Boris Kidrič, te poratni šef slovenske UDBA-e Ivan Maček Matija, Kardeljev šogor. Kroz nekoliko godina nakon 1945. opetovano su minirana područja oko prikrivenih grobišta da bi prikrili tragove, a često je navezeno na ta područja tisuće kubika kamenja I zemlje.

Simo Dubajić bio je aktivan i u srpskoj pobuni 1990. godine

Hrvatsko državno tužiteljstvo protiv njega pokrenulo je istragu i raspisalo međunarodnu tjeralicu, što je prvi slučaj pokretanja istrage za zločine koje su nakon Drugog svjetskog rata na području bivše Jugoslavije počinili pripadnici partizanskih jedinica. Tužiteljstvo je Dubajića teretilo da je od svibnja do srpnja 1945. godine na Kočevskom Rogu u Sloveniji organizirao pogubljenje oko 13.000 ratnih zarobljenika iz Slovenije, Hrvatske i Srbije. Dubajić je 1990. godine u jednom intervjuu beogradskim medijima priznao da je 1945. godine osobno sudjelovao u likvidacijama nekoliko tisuća ratnih zarobljenika, a u svojoj knjizi iz 2006. god. spominje broj od 23.000 do 30.000 pobijenih. Svi dovedeni u Kočevje imali su umrijeti. Knjiga „Od Kistanja do Kočevskog Roga“ Život, greh i kajanje u kojoj je između ostalog, napisao: „Zapovijedao sam u Kočevskom Rogu. Sudjelovao sam u likvidaciji ljudi po naređenju. To danas govorim, jer sam shvatio da je savjest jača od pobjede. Kada sam 25. svibnja 1945. došao u Ljubljanu, referirao sam Titu o zarobljavanju ustaša… Govorilo se da ih treba vratiti u Sloveniju da bi im se sudilo po međunarodnim konvencijama… Onda sam iznenada dobio nalog da se 30.000 tih domaćih izdajnika pobije u Kočevskom rogu.“

Slovenski povjesničar Mitja Ferenc između ostalih dokumenta pronašao je 2005. godine jedan nalog kojeg je tadašnji potpredsjednik jugoslavenske vlade, Edvard Kardelj poslao predsjedniku slovenske vlade Borisu Kidriču. Dokument dokazuje da je vrh nekadašnje jugoslavenske vlasti i Komunističke partije znao i naređivao ubojstva vojnika i civila u Sloveniji počinjena odmah nakon završetka Drugog svjetskog rata. Dokument je nađen u Arhivi Slovenije. Tekst naloga: „Od Predsjedništva središnje vlasti, Kidriču osobno. Najkasnije u tijeku sljedeća tri tjedna bit će raspušten sud nacionalne časti, vojni sudovi će suditi samo vojnim licima, sve druge će preuzeti redovni sudovi. Bit će proglašena nova amnestija. Nemate dakle nikakvog razloga biti tako spori u čišćenju kao dosad. Kardelj“.  Po riječima gosp. Ferenca broj mrtvih je „šokirajući“. Većina vraćenih vojnika iz Austrije ubijena je i likvidirana u Sloveniji.

Nalog je bio u postavki celjskog Muzeja novije povijesti, u okviru izložbe „Prikriveno I očima sakriveno“, na kojoj su prvi put bili prikazani dotad skupljeni podaci o masovnim grobnicama u Sloveniji. U Sloveniji pronađeno preko 400 lokacija s takvim prikrivenim grobištima.

U Hrvatskoj je protiv Dubajića 1993. godine podignuta optužnica za terorizam. Optužen je da je 1990. godine okupio skupinu koja je postavila barikade na cesti Obrovac-Gračac i organizirala oružane straže koje su otvarale vatru na civile.

Dubajić – pokajnik i prvi koji je javno progovorio i objavio knjigu svjedočanstva…

Pokojni Simo Dubajić je osoba koja je prvi put javno govorila o masovnim ubojstvima u Slovenijii. Za list „Svet“ 1990. godine je rekao da je i sam sudjelovao u likvidaciji ljudi u Sloveniji, kao i da je dobio nalog da pobije više od 30.000 domaćih izdajnika u Kočevskom Rogu. On se i javno pokajao za zlodjela koja je počinio. Dubajić je izjavio da nitko osim Tita nije mogao donijeti odluku o likvidacijama, a 26. svibnja 1945., na sastanku u Ljubljani Tito je rekao: „Što se tiče ovih izdajica, kojih je bilo u svakom narodu, među svim ljudima, to je sada stvar prošlosti. Ruka pravde, oslobodilačka ruka naroda, već je stigla većinu…“

Dubajić, koji je posljednjih godina živio u Beogradu, bio je rodom iz Kistanja kraj Knina i državljanin je Srbije, rođen 1923. – umro 2009. godine.

Tekst priredila: Jadranka Lučić i Tajan Mikac Vidović

Fotografije: Roman Leljak i dr. Mitja Ferenc