Novosti

ŠPANOVICA, KUSONJE i BUČJE 2018.

U Pakracu, u župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije, 7. listopada 2018., župnik vlč. Matija Jurković održao je svetu misu za sve žrtve Španovice stradale u partizansko-četničkom zločinu 1942. i tijekom 2. Svjetskog rata.

Hodočasnici nakon mise – Crkva UBDM, Pakrac

KUSONJE

Nakon svete mise, na putu za Španovicu, hodočasnici su se zaustavili u Kusonjama i u spomen parku pred kapelicom položili vijence za 20 branitelja, zvjerski pogubljenih u četničkoj zasjedi na početku Domovinskog rata u akciji oslobađanja sela 8. rujna 1991. Njihova izmasakrirana tijela ekshumirana su 29. siječnja 1992. Sljedeće godine, uoči druge obljetnice stradanja, na komemoraciji su od eksplozije postavljene mine smrtno stradale tri osobe, a više ih je ranjeno. Majka Zorica Posarić teško je ranjena i od tada je u invalidskim kolicima. Danas se u Kusonjama nalazi kapela Male Gospe i spomen područje.

Kapela Male Gospe i spomen ploča braniteljima iz Domovinskog rata

ŠPANOVICA

Desetak kilometara poslije Kusonja nalazi se Španovica, mjesto velike tragedije i stradanja.  Dijeli sudbinu Boričevca, Cetingrada, Udbine, Gvozdanskoga, Zrina i drugih mjesta širom Hrvatske gdje su Hrvati u Drugom svjetskom ratu ubijani i protjerani bez prava na povratak domovima.

Španovica je do 2. svjetskog rata bila naselje s oko 240 obitelji i 1250 stanovnika i nastala je polovinom 19. stoljeća doseljavanjem Hrvata iz Gorskog Kotara koji su radili u obližnjim šumarijama. U partizanskom napadu tog 5. listopada 1942. u jednom danu ubijena su 142 stanovnika, a najmlađa žrtva imala je 9 godina. Selo je uglavnom spaljeno, a preživjelo stanovništvo rastjerano s trajnom zabranom povratka.

U kasnijem komunističkom progonu ubijeno je ili je nestalo još oko 250 Španovčana, a nakon rata je uz novo naseljeno srpsko stanovništvo iz Bosne i ime sela promijenjeno u Novo Selo. Crkva Sv. Duha ostala je čitava u napadu, ali je zapaljena dva tjedna kasnije. Do 1945. ostali su samo zidovi koji su nakon rata minirani. Ukupno je od 1939. do 1949. ubijeno 398 stanovnika.
Scenarij napada na Hrvate pakračkog kraja 1991. – 1992. bio je isti kao od 1941. – 1942. Prvo ubojstvo Hrvata pakračkog kraja dogodilo se još 1939. godine u Kusonjama, a ubijen je Pero Vrtar, ondašnji predsjednik HSS-a iz Španovice, stožerne stranke hrvatskog naroda u to vrijeme poznate po mirotvornim načelima.

Isto tako 1991. godine lokalni Srbi su na sličan način ubili dr. Ivana Šretera, rođenog Pakračanina i predsjednika HDZ-a Pakrac, poznatog domoljuba i mirotvorca pakračkog kraja. Uhićen je na barikadi i odveden u srpsko selo Bučje kada mu nestaje svaki trag. Nitko od lokalnih Srba nikada nije dao nikakvu informaciju o sudbini ovog mučenika.

Odavanje počasti ubijenim Hrvatima sela Španovica (Pakrac)

Hrvatska sela oko Pakraca bila su u Domovinskom ratu potpuno spaljena, kao i Španovica, dok je hrvatsko stanovništvo protjerano, odvedeno u logore Bučje i Kusonje ili poubijano. Iako je područje bilo pod nadzorom UNPROFOR-a, od 1991. do svibnja 1995. niti jedan Hrvat nije se vratio kući. To je bilo moguće tek nakon vojne operacije hrvatske vojske „Bljesak“. Na inicijativu branitelja iz 123. požeške brigade, 24.2.1992. vraćeno je hrvatsko ime Španovica.

Potomci žrtava, Zavičajne zajednice Španovčana u Pakracu i hodočasnici Hrvatskog žrtvoslovnog društva, položili su na groblju vijence. Na groblju se nalazi zajednička grobnica za 142 Španovčana stradala 1942. te velebni spomenik koji su podignuli protjerani Španovčani u znak sjećanja na 398 žrtava. U obnovljenom Vatrogasnom domu za hodočasnike je pripremljen domjenak.

LOGOR BUČJE

Desetak kilometara od Španovice, okruženo šumama, nalazi se Bučje. U Bučju je za vrijeme Domovinskog rata bio zloglasni srbočetnički logor kroz koji je prošlo oko 300 hrvatskih branitelja i civila i gdje su se zbila njihova stravična mučenja i smaknuća.  Za zločine u Bučju nitko nije odgovarao kao niti za mnogobrojne druge srpske i partizanske zločine.

Spomen ploča na području nekadašnjeg logora

U 2. Svjetskom ratu, 1944. godine ovdje su se provodila prijeka suđenja i smaknuća strijeljanjem i vješanjem uglednih Pakračana čiji su grobovi ostali neobilježeni . Tragična povijest ponovila se 1991.


Trokut (Novska) – hodočasnici HŽD-a ispred spomenika braniteljima iz Domovinskog rata

Hodočasnici su kod zavjetne kapelice u Bučju položili vijence. Na povratku u Zagreb, zaustavili smo se u Trokutu (Novske) i pomolili se za žrtve Domovinskog rata.

Odgovori