Novosti

Tomislav Nürnberger: BLEIBURG – METAMORFOZA SPOMENIKA NAMJERE – UZROCI – POSLJEDICE

Stari spomenik

Republika Hrvatska uputila prosvjednu notu Austriji zbog skidanja grba u Bleiburgu: „Stoljećima je bio dio heraldike Habsburške monarhije“

Zagreb, 6. svibnja 2022.

Ministarstvo vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske uputilo je danas prosvjednu notu Republici Austriji zbog uklanjanja povijesnog hrvatskog grba sa spomen kamena Počasnog bleiburškog voda

Grb se nalazi na privatnom posjedu austrijske udruge Počasni bleiburški vod, a razlozi i obrazloženje njegovog uklanjanja od strane Općinske uprave Völkermarkta neprihvatljivi su za Republiku Hrvatsku kako s povijesnog tako i s društvenog i političkog gledišta, priopćili su sa Zrinjevca. Vezano uz pitanje komemoracije u Bleiburgu, ona neupitno mora biti posvećena isključivo sjećanju na poginule u okviru mise zadušnice kada se odaje počast tisućama civilnih žrtava. Počasni bleiburški vod uklonio je sporni natpis kako bi se izbjeglo nepoželjno povezivanje natpisa i grba na spomeniku.

U noti je istaknuto kako je sam grb stoljećima bio sastavni dio heraldike Habsburške Monarhije i kao takav često je istican na raznim povijesnim građevinama i u raznim povijesnim spisima, stoga nema i ne može imati protuustavne konotacije.  Ministarstvo vanjskih i europskih poslova ukazalo je, također, kako je proglašenje povijesnog hrvatskog grba fašističkim simbolom nepotrebno naštetilo ugledu Republike Hrvatske kao i ugledu Hrvata koji žive i rade u Austriji te stvorilo dojam da Hrvatska danas koristi protuustavne simbole. Takvo tumačenje Hrvatska najoštrije odbacuje, ističu iz MVEP-a.

Austrijski izvor tvrdi da je tekst na hrvatskom jeziku na spomeniku: “U čast i slavu poginuloj hrvatskoj vojsci”, uklonjen je od strane vlasnika spomenika i navodno će se staviti novi.

Bleiburško polje 2019 godine /Foto Đurđa Cecelja
Bleiburško polje 2019 godine /Foto Đurđa Cecelja

 

Biblioteka Documenta Croatica

O ŽRTVAMA U RATU I U MIRU

ZBORNIK RADOVA ČETVRTOG HRVATSKOG ŽRTVOSLOVNOG KONGRESA

održanog 15. i 16. lipnja u Zagrebu – završenog 17. lipnja 2007. u Škabrnji

pod visokim pokroviteljstvom  Dr. Johna Dussicha, predsjednika Svjetskoga viktimološkog društva

Urednik: Dr. Zvonimir Šeparović

Tisak: GRAFIČKI ZAVOD HRVATSKE, Zagreb, 2008.

 

… Na str. 171 – 1 79 …

Tomislav Nürnberger[*]

Bleiburg – metamorfoza spomenika

Namjere – uzroci – posljedice

UVOD

Oslobađanjem od srbske okupacije i obnovom hrvatske države početkom 90ih, monstruozni ratni zločini nad hrvatskom vojskom i civilima počinjeni nakon kraja Drugog svjetskog rata sve se teže skrivaju. Stotine tisuća pogubljenih pripadnika Hrvatske vojske i hrvatskih civila, staraca, žena i djece na Bleiburgu i Križnim putovima je „Najveći ratni zločin od kada je svijeta i vijeka” (Viceadmiral Joachim Lietzmann). Taj genocid nakon okončanja Drugog svjetskog rata, počinjen od strane vojske Velike Britanije izručenjem pripadnika Hrvatske vojske zaštićenih Ženevskim konvencijama Titinim partizanima, ruši mit o „humanoj i civiliziranoj Europi“ kao kuću od karata i pokazuje da je komunistička Jugoslavija, a ne Hrvatska, nastala na zločinu. Pokušaj prijevare promjenom originalnog teksta na Bleiburškom spomeniku: U ČAST I SLAVU POGINULOJ HRVATSKOJ VOJSCI, SVIBANJ 1945; je razotkriven i osuđen od Hrvata širom svijeta, pa je pod njihovim pritiskom dva puta mijenjan!.

METAMORFOZA TEKSTA NA BLEIBURŠKOM SPOMENIKU

Originalni tekst odaje počast od Engleza izručenoj, a partizana pogubljenoj Hrvatskoj vojsci:

U ČAST I SLAVU POGINULOJ HRVATSKOJ VOJSCI, SVIBANJ 1945;

Novi „popravljeni“ tekst briše svaki spomen na Hrvatsku vojsku, pa čak i Hrvate:

 U SPOMEN NA NEDUŽNE ŽRTVE BLEIBURŠKE TRAGEDIJE;

MAI 1945;

Nakon prosvjeda Hrvata širom svijeta, tekst je još jednom promijenjen:

U SPOMEN NA HRVATSKE ŽRTVE BLEIBURŠKE TRAGEDIJE

Brisanjem spomena Hrvatske vojske sa spomenika pokušalo se sakriti činjenicu da je izručena Hrvatska Vojska Nezavisne Države Hrvatske, zaštićena Ženevskim konvencijama, a ne neka „banda“, kako nas pokušavaju uvjeriti tzv. „antifašisti“.

KRONOLOGIJA PODVALE

  1. Početkom 2006. godine g. Stjepan Brajdić, nesvršeni učenik Častničke škole Nezavisne Države Hrvatske u Ilici 242, preživjeli s Bleiburga i Križnih puteva, osuđenik na smrt kao devetnaestogodišnjak, pomilovan na 20 godina, a odslužio deset, vodeći grupu učenika na Bleiburg ostaje zapanjen promjenom teksta na spomeniku. Tekst je promijenjen tako „profesionalno“, identičnim tipom slova, da je prijevaru moglo primijetit samo oko hrvatskog patriota! Sa spomenika su nestale riječi: HRVATSKA VOJSKA!
  2. Kada su fotografije stare i nove Bleiburške ploče obišle svijet internetom i očekivano podigle ogorčene proteste od Amerike do Australije stotinama elektronskih poruka i desecima novinskih članaka, složnih u zahtjevu da se spomenik vrati u prvotno stanje, tajnik-glasnogovornik PBV osniva tzv. „Savjetodavno znanstveno stručni odbor za izgradnju oltara i pozornice na Bleiburškom polju“ čijim častnim imenima pokušava manipulirati i otkloniti zahtjeve iz cijelog svijeta za povratak spomenika u prvotno stanje.
  3. To mu u početku i uspijeva, ali vremenom svi članovi prihvate zahtjev akademika Dubravka Jelčića i izglasuju pod točkom razno povratak spomenika u prvotno stanje, čime i zadnji pokušaj zamagljivanja s „replikom“ propada.
  4. Pošto „Savjetodavno znanstveno stručni odbor za izgradnju oltara i pozornice na Bleiburškom polju“ više nije mogao, zapravo htio, služiti svrsi „znanstveno stručnog“ alibija, tajnik-glasnogovornik ga RASPUŠTA objavom internetske poruke, OTKAZOM akademiku i profesorima članovima:

ZAŠTO JE NESTALA „HRVATSKA VOJSKA“

S BLEIBURŠKOG SPOMENIKA?

  • Prema riječima častnog i cijenjenog australskog Hrvata, lanjska( 2006. godine ) proslava 10. travnja i komemoracija Bleiburške tragedije, najvećeg ratnog zločina od kada je svijeta i vijeka, bila je masovnija i uspješnija nego ikada. „Bleiburg se više ne može zaustaviti“, kaže Tomislav Beram.
  • Moglo se je očekivati da će oni, koji su desetljećima nijekali postojanje, zatim umanjivali veličinu strahote tog ratnog zločina, da bi na kraju pokušali s argumentom „zaslužene kazne“ ženama, djeci i starcima „zločinačke bande“ (tj. Hrvatske Vojske), „tzv. Nezavisne Države Hrvatske“, ne samo početi komemorirati Bleiburški genocid nad Hrvatskim Narodom, nego preuzeti i organizaciju same komemoracije u okviru koje im treba i novi spomenik, „stariji i ljepši“, s novim tekstom u kojem nema HRVATSKE VOJSKE!
  • Ako nije bilo HRVATSKE VOJSKE onda nije bilo ni HRVATSKE DRŽAVE, priznate od tridesetak zemalja!
  • Ako nije bilo HRVATSKE VOJSKE onda nije bilo RATNOG ZLOČINA!
  • Ako nije bilo RATNOG ZLOČINA onda nije bilo RATNIH ZLOČINACA!
  • I još, ako nije bilo HRVATSKE DRŽAVE onda i ova, Republika Hrvatska, može biti izmišljena, kao što i za NDH tvrde orjunaši, Jugoslaveni i četnici!
  • I suprotno, ako je na Bleiburgu izručena HRVATSKA VOJSKA onda je postojala HRVATSKA DRŽAVA i počinjen je RATNI ZLOČIN, koji su počinili RATNI ZLOČINCI, od kojih su mnogi još živi!
  • Činom preuzimanja organizacije komemoracije Bleiburga od strane dželata-partizana, komemoracija bi postala negacija same sebe, proslava ratnog zločina započetog na Bleiburgu.

BLEIBURG U LITERATURI

  • General-major Američke vojske Carles A. Willoughby u svom predgovoru monumentalne knjige Prcela-Guldescu: „Operacija pokolj” („Operation Slaughterhouse”) o poslije ratnim masakrima u Jugoslaviji, između ostaloga piše (datirano šestog svibnja 1968. godine ):
  • Premda su Tito i njegovi pomoćnici izvršili tu „Operaciju pokolja”, britanski vojni zapovjednici snose moralnu odgovornost. Britanci su bilo obvezni Ženevskom konvencijom[2] i ratnim zakonima prihvatiti predaju Hrvata i dati Hrvatskoj vojsci u povlačenju i civilima utočište kako bi ih zaštitili od partizanske osvete.

Ivo Omrčanin:ENIGMA TITO, Str. 238.

  • Da su Englezi( Britanci) izručili Hrvate suprotno dogovoru i zahtjevu Amerikanaca.
  • Ovdje, vršitelj dužnosti Tajnika Grew kaže da Amerikanci ne razumiju zašto Britanci nisu zaustavili izručenje Hrvata kao što su Amerikanci zahtijevali. Američki stav je jasan: ne izručiti Hrvate. Britanski stav je jasan: izručiti Hrvate.

 Javor Novak:Da sam imao Hrvatsku

  • Procjene o 600.000 hrvatskih nevinih ratnih i poratnih žrtava se potvrđuju, pa je samo od 1997. broj masovnih grobnica u Sloveniji porastao sa zastrašujućih više od 200 na nezamislivih 890, što ga čini jednim od najstrašnijih ratnih zločina na tlu Europe.

 ZAKLJUČAK:NAMJERE, UZROCI, POSLJEDICE, ŽRTVE

       Namjere:

  • Krivotvorenjem povijesti, spriječiti tužbu Republike Hrvatske protiv Velike Britanije za najveći Ratni Zločin od kada je svijeta i vijeka!

       Uzroci:

  • Ne lustrirana jugo-oligarhija na vlasti u svim porama hrvatskoga društva, uključujući skoro sve medije, uz pomoć vanjskih sila zla radi na slabljenju i rastakanju hrvatskog društva i Hrvatske Države, između ostalog krivotvorenjem povijesti!

      Posljedice:

  • Veliki odjek i jaki otpor podvali. Nepokolebiv zahtjev za povrat originalnog teksta na originalni spomenik na prvotnom mjestu. Odlučnost da se komunističko-partizanske povijesne laži ogole, a istina oslobodi 60 godišnjih okova.

      Žrtva:

  • Istina, hrvatski narod, Republika Hrvatska, ali i svaka Hrvatska Država

DODATAK 1

KUDA SU NESTALI HRVATI?!

Jesu li na Bleiburgu stradali stanovnici toga austrijskog sela?

                                                                        Hrvatsko slovo 23. lipnja 2006.

Jesu li na Bleiburgu stradali stanovnici toga austrijskog sela – pita se u svojem reagiranju Tomislav Nürnberger.

Granitna nadgrobna ploča podignuta na Bleiburškom polju u spomen hrvatskim žrtvama engleske perfidne urote i partizanske nepojmljive svireposti poznate pod imenom Bleiburg i Križni putovi „obnovljena“ je i to tako da je sada „starija i ljepša“ (kako su Crnogorci kazali o razaranju Dubrovnika)! S nje su nestale riječi hrvatska vojska!

U svom reagiranju (Hrvatsko slovo, 16. lipnja 2006., str. 29) Bože Vukušić nam je rekao puno znanog, ali nije odgovorio na najvažnije pitanje KUDA SU NESTALI HRVATI?! Izgovor da je Hrvatska vojska nestala s ploče jer na Bleiburgu i Križnim putovima nisu stradavali samo hrvatski vojnici nego i hrvatski civili, bio bi smiješan da nije tragičan! S ploče su nestali i HRVATSKI CIVILI i HRVATSKA VOJSKA, a pojavile se „NEDUŽNE ŽRTVE BLEIBURŠKE TRAGEDIJE“, koje bi mogle biti stanovnici sela Bleiburg stradali, recimo, od tsunamia!

Vukušićev argument da stradanje gospodina Stjepana Brajdića na Bleiburgu, Križnim putovima i Titovim kazamatima „ne kvalificira za ozbiljnu i kompetentnu raspravu“ je isti onaj „argument“, kojim su oci mita o socijalističkom samoupravljanju i Obrovcu, mita o socijalizmu s ljudskim licem, ili mita o Jasenovcu, ušutkivali Hrvate 60 godina, kao „„nestručne“ i „nekompetentne“. Naravno, „stručnost“ i „kompetentnost“ je rezervirana za kumrovečke đake i doktore marksizma, samoupravljanja i nesvrstanosti. Na žalost Bože Vukušića gospodin Stjepan Brajdić je više nego kompetentan, jer su upravo njegovom zadivljujućom odlučnošću i upornošću na Maclju dostojanstveno pokopane 1163 nevine žrtve partizanske nepojmljive svireposti. A reći za gospodina Brajdića da je prilično neupućen u temu o kojoj govori zaista je „smjelost“ dostojna „stručnjaka“. I na kraju izgaramo od znatiželje i čekamo odgovore na ova jednostavna pitanja: Je li na staroj ploči prebrisan stari tekst i uklesan novi, ili je zamijenjena cijela ploča novom, „starijom i ljepšom“; Tko je taj domoljubni genij koji je sastavio novi „popravljeni“ tekst; Je li Republika Hrvatska financirala tu umotvorinu?

O „stručnosti“ i „kompetentnosti“ auktora novog pravopisanja neka govore sami tekstovi:

Stari tekst:

 U ČAST I SLAVU POGINULOJ HRVATSKOJ VOJSCI, SVIBANJ 1945;

ZU GEDENKEN AN DIE GEFALLENEN KROATEN; MAI 1945; PODIGAO MILODARIMA PETAR MILOŠ.

Novipopravljeni“ tekst:

 U SPOMEN NA NEDUŽNE ŽRTVE BLEIBURŠKE TRAGEDIJE; MAI 1945; ZUM GEDENKEN AN DIE UNSCHULDIGEN OPFER DER BLEIBURGER TRAGEDIE; PODIGAO POČASNI BLEIBURŠKI VOD, 1987.

Hrvatsko slovo 23. lipnja 2006.

DODATAK 2

Pismo Hrvatskoga zbora upućeno na dolje navedene adrese:

ZAMJENA TEKSTA NA SPOMENIKU NA BLEIBURGU

  • Predsjedniku Republike Hrvatske
  • Predsjedniku Vlade Republike Hrvatske
  • Predsjedniku Sabora Republike Hrvatske
  • Predsjedniku Hrvatske biskupske konferencije
  • Predsjedniku Biskupske konferencije BiH
  • Predsjedniku Islamske zajednice Republike Hrvatske
  • Predsjedniku Saborskog Odbora za nadzor nad obavještajnim službama
  • Predsjednici HSLS
  • Predsjedniku HSS
  • Predsjedniku HSP
  • Predsjedniku HSU
  • Predsjedniku počasnog Bleiburškog voda
  • Predsjedniku Častničkog kluba 242
  • Predsjedniku Udruge ratnih veterana Hrvatski domobran
  • Predsjedniku Hrvatskog društva političkih zatvorenika
  • Predsjedniku Hrvatskog žrtvoslovnog društva
  • Predsjedniku Matice hrvatske
  • Predsjedniku Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava – Varaždin
  • Predsjedniku Hrvatske udruge sudionika Bleiburga i hrvatskih križnih putova
  • President Croatian Intercommittee Council for NSW
  • President of the HOP in NSW, Australia
  • Predsjedniku Hrvatskog obrambenog reda
  • Predsjedniku Hrvatskog kulturnog vijeća
  • Predsjedniku Hrvatskog svjetskog kongresa
  • Medijima javnog priopćivanja u Republici Hrvatskoj
  • Hrvatskim tiskovnim medijima u izvandomovinstvu

                                                                                                                 Na Veliku Gospu, 15. kolovoza 2006.

ZAMJENA TEKSTA NA SPOMENIKU NA BLEIBURGU

Poštovana gospodo,

U svibnju 1945. hrvatska vojska i civili masakrirani su kod Bleiburga u Austriji nakon predaje vojsci Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije, koja ih je odmah izručila Titovim partizanima i preobučenim četnicima.

Prikupljenim milodarima na tome je mjestu 1952. podignuto spomen obilježje, čiji je natpis glasio:

U ČAST I SLAVU POGINULOJ HRVATSKOJ VOJSCI, SVIBANJ 1945;

ZU GEDENKEN AN DIE GEFALLENEN KROATEN; MAI 1945;

PODIGAO MILODARIMA P. MILOŠ.

Pod izgovorom obnove spomenika, natpis je promijenjen 26. travnja 2005. tako da sada glasi:

U SPOMEN NA NEDUŽNE ŽRTVE BLEIBURŠKE TRAGEDIJE; MAI 1945;

ZUM GEDENKEN AN DIE UNSCHULDIGEN OPFER DER BLEIBURGER TRAGEDIE;

PODIGAO POČASNI BLEIBURŠKI VOD, 1987.

 

Kako je vidljivo iz hrvatskog tiska u inozemstvu i mnogih internetskih foruma, Hrvati diljem svijeta, kao i oni u Domovini, ne prihvaćaju tu promjenu i drže je zlonamjernom podvalom, a oni koji su obnovu novčano pomogli osjećaju se prevarenima.

Tajnik-glasnogovornik počasnog Bleiburškog voda pokušao je promjenu opravdati time, što na Bleiburgu i križnim putovima nisu stradavali samo hrvatski vojnici nego i civili, ali taj izgovor još uvijek ne opravdava razlog, zbog kojeg je s ploče nestao pridjev „hrvatski“. Novim spomenikom ne odaje se počast stotinama tisuća izdanih i zvjerski pobijenih Hrvata, naročito ne razoružanoj častnoj hrvatskoj vojsci.

Stoje li Vlada i Sabor RH iza tog novog teksta, ako su uz privatne milodare financirali obnovu spomenika, okoliša i proslave ?

Suprotno rezoluciji Europskog parlamenta br. 1481 o osudi zločina komunističkih režima, nije li ta promjena natpisa pokušaj PRIKRIVANJA GENOCIDA nad Hrvatima?

Nadalje je vrlo zabrinjavajuća kompjutorska simulacija oltara i pozornice, koju je tajnik-glasnogovornik Počasnog bleiburškog voda poslao na AMAC-rb internet mrežu kao prvi dio u izvedbi velikih planova za Spomenički park, a koja izgleda više kao kafić na Jarunu, nego spomenik umorenim hrvatskim žrtvama na Bleiburgu i Križnim putovima!

Čudom i našom srećom, preživjeli članovi počasnog Bleiburškog voda i HOP-a posvetili su čitav život da očuvaju uspomenu na strašni zločin. Hvala im!

 Sada je to dužnost cijeloga hrvatskog naroda.

Zbog svega navedenog, udruga Hrvatski zbor smatra da spomenički park Bleiburg ne smije više biti na skrbi pojedinaca ili grupe preživjelih s Bleiburga i križnih putova, nego da skrb i odgovornost moraju preuzeti institucije Republike Hrvatske.

Zato zahtijevamo da:

počasni Bleiburški vod, Sabor i Vlada Republike Hrvatske žurno vrate spomenik u prvobitno stanje, a zatim obustave radove na Spomeničkom parku i prijedloge planova učine javnim s mogućnošću javne kritike.

Sabor ustroji Vijeće za uređenje Spomeničkog parka na Bleiburgu, u koje Vijeće obvezatno trebaju ući osobe iz iseljeništva, koje su dokazale privrženost ideji Hrvatske Države, a među njima svakako predstavnici australskog HOP-a, koji su dugi niz godina financijski pomagali spomenik na Bleiburgu.

Prijedlog, nacrt i provedba Spomeničkog parka na Bleiburgu budu povjereni kompetentnim i stručnim nasljednicima žrtava Bleiburga,  Križnih putova ili općenito žrtvama jugo-komunizma.

Hrvatski Sabor osigura početna sredstva i istovremeno pozove vlasti Republike BiH, da se pridruže uređenju Spomeničkog parka Bleiburg, a ujedno i pozove Hrvate diljem svijeta da svojim milodarima doprinesu ostvarenju Spomeničkog parka Bleiburg.

Izgradnja Spomeničkog parka Bleiburg s muzejom, koji bi očitovao tragediju hrvatskog naroda s ogromnim gubitcima nevinih žrtava, bit će prvi korak u nastojanju da se takva tragedija više nikada ne ponovi nad Hrvatskim narodom.

 

Jednoglasjem svih članova Hrvatskog zbora, predsjedatelj,   Tomislav Nürnberger

Za vjerodostojnost jamče članovi Hrvatskog zbora:                  Dr. Radoslav Marić i Ivan Magoči

[*] Tomislav Nürnberger – rođen u Zagrebu 29. ožujka 1945. Majka Zagrepčanka. Otac rodom iz Osijeka, nestao u logoru na Kanalu po „oslobođenju“ Zagreba u svibnju 1945. Tomislav je jedinac i nikada nije doznao za grob svoga oca. Majka se nije više udavala. Maturirao u VII. gimnaziji u Križanićevoj 1964. Diplomirao s odličnim na PMF-u u Zagrebu praktičnu matematiku 1973., prakticirao na Institutu Ruđer Bošković i zaposlio se u SRCE-u gdje stječe odlučujuće znanje advanced Assemblera, te multi-activity i multi-banking programiranja. Kompjutorski je stručnjak.

Godine 1978. odlazi u Roseville, Minnesota (SAD) kao jedan od dva Europljana na veliki projekt Integrated Recovery, a godine 1981. odlazi u Kanadu. Proglašen System Analist godine. Godine 1996. vraća se u Europu  radi u Münchenu, sada je u mirovini i živi u Zagrebu.

U SAD se zalagao za samostalnost Hrvatske i njezino međunarodno priznanje, te se u tu svrhu službeno sastajao i dopisivao s američkim novinarima, publicistima i političarima. Publicirao niz članaka iz područja geopolitike, problematike poreza i nezaposlenosti u „Hrvatskom slovu“, „Fokusu“, „Narodu“ i dr. Autor je knjige Ognjištar u mRačnoj demoNkraciji i predsjednik je udruge Hrvatski zbor.

[2] Godine 1943. Vlada Nezavisne Države Hrvatske postala je potpisnica Ženevske Konvencije iz 1929. godine.

 

Odgovori