{"id":11508,"date":"2022-11-21T15:27:25","date_gmt":"2022-11-21T14:27:25","guid":{"rendered":"https:\/\/viktimologija.com.hr\/wp\/?p=11508"},"modified":"2022-11-21T16:05:15","modified_gmt":"2022-11-21T15:05:15","slug":"ika-homilija-nadbiskupa-puljica-na-dan-sjecanja-na-zrtve-domovinskog-rata","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/viktimologija.com.hr\/wp\/ika-homilija-nadbiskupa-puljica-na-dan-sjecanja-na-zrtve-domovinskog-rata\/","title":{"rendered":"IKA: \u0160KABRNJA – Homilija nadbiskupa Pulji\u0107a na Dan sje\u0107anja na \u017ertve Domovinskog rata"},"content":{"rendered":"

Homilija zadarskog nadbiskupa \u017delimira Pulji\u0107a na Dan sje\u0107anja na \u017ertve Domovinskog rata i Dan sje\u0107anja na \u017ertvu Vukovara i \u0160kabrnje, u petak 18. studenoga 2022., na misi za Domovinu koju je predslavio u \u017eupnoj crkvi Uznesenja Bla\u017eene Djevice Marije u \u0160kabrnji<\/span><\/h3>\n

\"\"<\/a><\/h2>\n
FOTO: INES GRBI\u0106 \/\/ NADBISKUP \u017dELIMIR PULJI\u0106<\/h5>\n
\n

Izvor: https:\/\/ika.hkm.hr\/zadarska-nadbiskupija\/homilija-nadbiskupa-puljica-na-dan-sjecanja-na-zrtve-domovinskog-rata\/<\/p>\n

\u0160kabrnja \u2013 <\/strong>Ja znam, moj Izbavitelj \u017eivi!<\/strong><\/p>\n<\/div>\n

\n

(\u010citanja: Job 19, 23-27; Iv 11, 17-27)<\/p>\n

1. \u0160to je to \u0161to danas spominjemo ovim slavljem i ovom liturgijom? Na \u0161to nas svake godine podsje\u0107a 18. studenoga? \u0160to se tako va\u017eno zbilo toga dana prije trideset i jednu godinu da to, evo, trajno obilje\u017eavamo? Bio je to tu\u017ean dan stradanja kada je vojska JNA s postrojbama pobunjenih hrvatskih Srba okupirala jedan grad i jedno selo, Vukovar i \u0160kabrnju. A ta dva mjesta, na dva razli\u010dita kraja Lijepe Na\u0161e, utjelovljuju u sebi zvukove hrvatske himne. Uni\u0161tavaju\u0107i kulturu i tisu\u0107e \u017eivota lijepoga baroknoga grada na plavom Dunavu, te pale\u0107i ku\u0107e i ubijaju\u0107i 86 nevinih \u017eivota ovoga ponosnoga kotarskoga mjesta \u0160kabrnje, okupator je mislio zlo\u010dinima i razaranjem hrvatskih ognji\u0161ta i sveti\u0161ta zauvijek ugasiti njihovu neuta\u017eivu \u010de\u017enju za slobodom.\u00a0A ta \u010de\u017enja nakon pada Berlinskoga zida -toga vidljivoga sramotnoga znaka mo\u0107i ateisti\u010dke i komunisti\u010dke ideologije- jo\u0161 vi\u0161e je rasla i bujala u srcima ovoga puka. Bila je no\u0161ena onim Gunduli\u0107evim snom \u201eo lijepoj, dragoj i slatkoj slobodi, koju nam vi\u0161nji Bog je do\u201c. I \u0161irila se velikom brzinom od juga do sjevera, i od istoka do zapada, pa je ni\u0161ta nije moglo zaprije\u010diti. \u010cak ni stra\u0161na stradanja\u00a0 Vukovara i \u0160kabrnje nisu je mogli zaustaviti.<\/p>\n

No, bili bismo nekorektni prema povijesti i drugim stradalnicima Domovinskoga rata, ako bismo te\u0161ku tragediju Hrvata iz vremena brutalne agresije i okupacije sveli samo na ova dva mjesta. 18. studenoga je dan kada je zlo\u010dina\u010dka vojska \u201etaktikom spr\u017eene zemlje\u201c krenula u njihovo odlu\u010dno osvajanje, pred kojom se ljudi nisu mogli obraniti. Licemjerna pak Europa i Amerika nisu htjele zaustaviti okrutnu agresiju, a mogli su. Dapa\u010de, uveli su\u00a0 embargo na uvoz oru\u017eja. Tako su Hrvatsku, koja je odabrala slobodu i samostalnost, \u017ertvovali i predali u ruke agresorske vojske JNA i pobunjenih Srba. Grad Vukovar se juna\u010dki i o\u010dajni\u010dki branio mjesecima. Glas pokojnog novinara Glava\u0161evi\u0107a bio je svjetla iskra nade u tami ratnih izvje\u0161\u0107a. Koliko su ljudi strjepili nad sudbinom toga grada, najbolje svjedo\u010di izvadak iz Dnevnika jedne redovnice u porobljenom Cavtatu, koja pi\u0161e: \u201eDanas smo \u010dule u potkrovlju na\u0161e ku\u0107e preko tranzistora da je pao Vukovar. To nas je stra\u0161no potreslo. \u010culi smo tako\u0111er da je okupirana i \u0160kabrnja a puno ljudi i branitelja poubijano. Strava i u\u017eas\u201c, pi\u0161e \u010dasna Gonzaga u svom dnevniku.<\/p>\n

2. Svemu tomu usprkos pre\u017eivjeli smo \u010dekaju\u0107i slobodu. Skloni\u0161ta smo pretvorili u male kapele gdje se s krunicom vapilo Gospi, te zapjevalo koju pobo\u017enu ili rodoljubnu. U molitvi i trpljenju bili smo povezani s Marijom, majkom Isusovom i na\u0161im zadarskim za\u0161titnicima koji su nam ulijevali vjeru i nadu, te pru\u017eali zraku svjetlosti u i\u0161\u010dekivanju kona\u010dne Oluje i sunca slobode. Uz pomo\u0107 na\u0161ih svetih za\u0161titnika i<\/p>\n

Gospinim zagovorom pre\u017eivjeli smo sve ratne strahote i osvojili slobodu. Toga se, eto, danas sje\u0107amo s pijetetom i zahvalno\u0161\u0107u. No, Vukovar nije izdr\u017eao. Izdr\u017eala je, me\u0111utim, Hrvatska zahvaljuju\u0107i nadljudskim naporima njezinih branitelja i gra\u0111ana na \u010delu s predsjednikom Tu\u0111manom koji je u tim te\u0161kim danima znao pregovarati, zapovijedati i vojsku stvarati. U vojnim akcijama \u201eBljesak i Oluja\u201c (u kolovozu 1995.) oslobo\u0111en je najve\u0107i dio okupirane Domovine. A Vukovar i \u0160kabrnja postali simboli stradanja i bolni podsjetnik na sve \u017ertve koje su pale za slobodu i samostalnost Hrvatske.<\/p>\n

\u0160to nam je \u010diniti pred \u010dinjenicom tolikih uni\u0161tenih obitelji i pred nestankom dragih prijatelja s njihovim uga\u0161enim snovima?! Suo\u010deni s te\u0161kom pat\u00adnjom suosje\u0107amo i trpimo s rodbinom i prijateljima. Potiho i bratski s vjerom i molitvom sje\u0107amo se dragih pokojnika. Na to nas poti\u010de i dana\u0161nje prvo \u010ditanje u kojem Job ispovijeda da on zna kako njegov Izbavitelj \u017eivi. Jobova je knjiga veoma stara. Ali, uvijek je sna\u017ena i suvremena, Jer, puna je tjeskobnih i egzistencijalnih \u00adpitanja o smislu \u017eivota, o smrti, patnji i ne\u00adsre\u0107i? I dok \u010ditamo njezina poglavlja pitamo se kako prihvatiti stanje Joba pravednika koji je ne samo li\u0161en gledom na imovinu koju je imao, nego je li\u0161en svega onoga \u0161to mu mo\u017ee donijeti \u017eivotne radoste?! Job se zato obra\u0107a Bogu, smjelo i prijatelj\u00adski. Zapisane rije\u010di koje smo danas \u010duli, a za koje je on po\u017eelio da budu \u201eu mjedi urezane i u stijeni uklesane\u201c (Job 19, 23-24), ostale su kao veli\u010danstveno svjedo\u00ad\u010danstvo njegove nerazorive vjere i nade u Bo\u017eje provi\u0111enje: \u201eJa znam, moj Izbavitelj \u017eivi!\u201c<\/p>\n

3. Job je doista veliki vjernik. Iako su ga golemi jadi pritisli i sve vi\u0161e ti\u0161te, on sve \u010dvr\u0161\u0107e vjeruje Bogu i nada se protiv svake nade. Uvjeren je da je njegov Bog \u201epobjednik smrti\u201c i kako \u0107e upravo on uzvratiti pravedno svom odanom sluzi. \u2013 Jobovom vjerni\u010dkom stavu i mi se, bra\u0107o i sestre, pribli\u017eavamo svaki puta kada se okupimo oko euharistijskog stola s kojega primamo hranu i sjeme uskrsnu\u0107a. Jer, Isus je obe\u0107ao svima koji ga ljube i koji \u2018budu jeli tijelo njegovo\u2019 da \u0107e ih uskrisiti u posljed\u00adnji dan\u2019 (Iv 6, 54). Na\u0161 Bog, dakle, nije zatornik i ru\u0161itelj \u017eivota. On smr\u0107u ne uni\u0161tava \u017eivot, nego \u017eivotu pro\u0161iruje granice. \u010cinom umiranja \u0161ire se horizonti, a \u2018njegovim vjernima, \u017eivot se mijenja, a ne oduzima\u2019, kako moli Crkva u sve\u010danom predslovlju za pokojne. Smr\u0107u, dakle, mijenja se ovozemni, lomljivi \u017eivot u onaj neraspadljivi. Dana\u0161nje izvje\u0161\u0107e iz Ivanovog evan\u0111elja, o susretu i razgovoru Isusa i Marte prilikom Lazarove smrti, o tomu jasno govori. Unato\u010d svojoj boli, naime, Marta ne gubi nadu. Ona zna \u201e\u0161to god Isus zai\u0161te od Oca da \u0107e mu dati\u201c. Marta, \u201etko vjeruje u mene, ima \u017eivot vje\u010dni; i ja \u0107u ga uskrisiti u posljednji dan\u201c (Iv 6, 39). Jer, ja sam uskrsnu\u0107e i \u017eivot. (Iv 11, 25). Isus, dakle, nije samo djelitelj \u017eivota, nego uskrsnu\u0107e i \u017eivot.<\/p>\n

Stradanja ljudi u \u0160kabrnji i u Vukovaru, kao i sve druge \u017ertve diljem Lijepe na\u0161e, donosimo danas na oltar da ih prika\u017eemo s euharistijskom \u017ertvom koja je predokus vje\u010dnoga \u017eivota. Mi se, dakle, ne gubimo na vjetrometini ovoga be\u00adspu\u0107a i ne bojimo ni bolesti, ni stradanja, pa ni smrti, jer \u201eznamo da na\u0161 Izbavitelj \u017eivi\u201c i da njemu u susret idemo. Samo sna\u017ena vjera, bra\u0107o i sestre, jaka ljubav i nesalomiva nada kadra je sve pobijediti. Jobovom vjerom, dakle, i Martinim povjerenjem i nadom i mi se danas obra\u0107amo Ocu nebeskom i molimo neka se sjeti svih onih koji su ovdje prije 31 godinu nevino stradali. Mi ih se danas ovdje spominjemo s njihovim imenima koja su dobili na kr\u0161tenju. To su imena po kojima ih prepoznajemo, a upisana su u dlanove Bo\u017eje ruke. Neka im Uskrsnuli otvori rajska vrata, oslobodi ih od svih spona smrti i pribroji zboru svojih izabranih i svetih.\u00a0 Po Kristu Gospodinu na\u0161em. Amen.<\/p>\n

\u2720 \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup zadarski<\/p>\n<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Homilija zadarskog nadbiskupa \u017delimira Pulji\u0107a na Dan sje\u0107anja na \u017ertve Domovinskog rata i Dan sje\u0107anja na \u017ertvu Vukovara i \u0160kabrnje, u petak 18. studenoga 2022., na misi za Domovinu koju je predslavio u \u017eupnoj crkvi Uznesenja Bla\u017eene Djevice Marije u \u0160kabrnji FOTO: INES GRBI\u0106 \/\/ NADBISKUP \u017dELIMIR PULJI\u0106 Izvor: https:\/\/ika.hkm.hr\/zadarska-nadbiskupija\/homilija-nadbiskupa-puljica-na-dan-sjecanja-na-zrtve-domovinskog-rata\/ \u0160kabrnja \u2013 Ja znam, moj […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[1207,1175,1209,1208,1037],"class_list":["post-11508","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-novosti","tag-foto-ines-grbic","tag-ika","tag-misa-za-domovinu","tag-nadbiskup-zelimir-puljic","tag-skabrnja"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/viktimologija.com.hr\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/11508","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/viktimologija.com.hr\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/viktimologija.com.hr\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/viktimologija.com.hr\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/viktimologija.com.hr\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=11508"}],"version-history":[{"count":7,"href":"https:\/\/viktimologija.com.hr\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/11508\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":11525,"href":"https:\/\/viktimologija.com.hr\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/11508\/revisions\/11525"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/viktimologija.com.hr\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=11508"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/viktimologija.com.hr\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=11508"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/viktimologija.com.hr\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=11508"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}