{"id":15853,"date":"2023-09-29T16:32:30","date_gmt":"2023-09-29T14:32:30","guid":{"rendered":"https:\/\/viktimologija.com.hr\/wp\/?p=15853"},"modified":"2023-10-04T12:15:44","modified_gmt":"2023-10-04T10:15:44","slug":"ante-beljo-prilog-savjetovanju-o-nacrtu-prijedloga-zakona-o-hrvatskom-jeziku","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/viktimologija.com.hr\/wp\/ante-beljo-prilog-savjetovanju-o-nacrtu-prijedloga-zakona-o-hrvatskom-jeziku\/","title":{"rendered":"Ante Beljo: Prilog savjetovanju o Nacrtu prijedloga Zakona o hrvatskom jeziku"},"content":{"rendered":"

Prilog savjetovanju o Nacrtu prijedloga Zakona o hrvatskom jeziku<\/span><\/h2>\n

Objavljeno: 28. rujna 2023. i na portalu Hrvatskoga kulturnog vije\u0107a (HKV)<\/p>\n

Poslije poraza hrvatske vojske na Krbavskom polju 1493. godine pop Martinac kao suvremenik u svom Zapisu glagolji\u010dkim pismom na onda\u0161njem starohrvatskom izri\u010daju pi\u0161e kako Turci \u201enalego\u0161e na jazik hrvatski\u201c \u0161to najbolje govori o zna\u010denju hrvatskoga jezika kao osnovnog obilje\u017eja naroda jo\u0161 prije 530 godina, stolje\u0107ima prije nastanka, a i mnogih raspada dr\u017eavnih tvorevina koje su uslijedile od 18. stolje\u0107a do danas.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

U isto je vrijeme Marko Maruli\u0107 ispjevao \u201eJuditu\u201c, slo\u017eenu u \u201eversi hrvacki\u201c, koja predstavlja prvi umjetni\u010dki ep hrvatske knji\u017eevnosti ispjevan na hrvatskom jeziku.<\/p>\n

Hrvatski je jezik ve\u0107 u to vrijeme bio temeljno obilje\u017eje hrvatskoga identiteta pa evo i poslije toliko stolje\u0107a u dana\u0161njem globaliziranom svijetu, koji \u017eeli brisati sve granice u interesu nezasitnog profita, jezici pojedinih naroda ponovno postaju glavnim obilje\u017ejem nacionalnog identiteta i sredstva za\u0161tite vlastitog opstanka i postanka u obitelji broj\u010dano bogate i \u0161arolike svjetske civilizacije.<\/p>\n

Svjetska globalizacija proizvela je civilizacijsku individualizaciju<\/strong><\/p>\n

Mnoge demokratske dr\u017eave napravile su zakone o za\u0161titi svojih jezika po\u010detkom dvadesetog stolje\u0107a kao sredstvo za\u0161tite svojih jezika i time svoj narod i dr\u017eavu za\u0161titili od doma\u0107ih i stranih ugroza.<\/p>\n

Ovom prigodom \u017eelim najprije navesti primjere na\u0161ih dana\u0161njih susjednih dr\u017eava nastalih poslije raspada biv\u0161e SFRJ.<\/p>\n

Po\u0111imo redom: SLOVENIJA<\/strong>. Slovenija je od 1994. uspostavila stalno radno tijelo za jezi\u010dnu politiku i jezi\u010dno planiranje te osnovala Slu\u017ebu za slovenski jezik <\/em>pri Ministarstvu kulture. Od 2007. Slovenija kontinuirano donosi Rezoluciju o programu jezi\u010dne politike<\/em>, a slovenski je jezik kao slu\u017ebeni jezik jezi\u010dnim zakonom iz 2004. obvezatan, propisan u svim podru\u010djima pisane i usmene komunikacije i javnog \u017eivota. Zakon propisuje ustrojavanje koordinacijskog tijela pri vladi za potrebe jezi\u010dne politike i jezi\u010dnog planiranja. U me\u0111uvremenu izradili su mre\u017ene stranice jezikovna.politika.si<\/strong><\/a> na kojima se mogu prijaviti i kr\u0161enja Zakona o javnoj uporabi slovenskog jezika<\/em>.<\/p>\n

Poslije isteka Rezolucije o nacionalnom programu za jezi\u010dnu politiku <\/em>2014. – 2018. slovenski parlament, Dr\u017eavni zbor, u lipnju 2021. godine na temelju prethodnog zakona donio je novu Rezoluciju o nacionalnom programu jezi\u010dne politike za razdoblje 2021. – 2025., u skladu sa Strategijom razvoja <\/em>Slovenije do 2030. Rezolucija donosi i obuhvatniji okvir dr\u017eavnojezi\u010dne politike i njezina institucionalnog planiranja te odre\u0111uje kazne za prekr\u0161itelje.<\/p>\n

MAKEDONIJA<\/strong>. Prema makedonskom jezi\u010dnom zakonu uporaba makedonskog jezika je za gra\u0111ane Makedonije pravo i du\u017enost. Jezi\u010dni zakon definira normativne i jezi\u010dnopoliti\u010dke zada\u0107e Savjeta za makedonski jezik<\/em>, koji je osnovala Vlada Republike Makedonije na prijedlog Ministarstva kulture i Ministarstva znanosti. Svi slu\u017ebeni tekstovi dr\u017eavnih tijela, pravnih osoba i drugih moraju se prije objave lektorirati. U Zakonu <\/em>pod kategorijom za\u0161tite navodi se izbjegavanje uporabe stranih izraza i posu\u0111enica i preporu\u010duje njihova zamjena makedonskim nazivljem te unaprje\u0111enje i oboga\u0107ivanje makedonskoga jezika. Makedonski jezi\u010dni zakon tako\u0111er predvi\u0111a kazne za prekr\u0161itelje.<\/p>\n

CRNA GORA<\/strong>. Poslije osamostaljenja CG 2006. godine pokrenuta je inicijativa za dono\u0161enje Zakona o crnogorskom jeziku na prijedlog Miodraga Vukovi\u0107a, predsjednika Skup\u0161tinskog odbora za ustavna pitanja, i nai\u0161la je na odobravanje crnogorske javnosti.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Prema rije\u010dima Adnana \u010cirgi\u0107a, dekana Fakulteta za crnogorski jezik i knji\u017eevnost, \u201ecrnogorski jezik mo\u017ee \u0161tititi samo dr\u017eava Crna Gora i nitko drugi jer se izvan njezinih granica ne upotrebljava niti njegovi govornici i politi\u010dka elita imaju cilj da taj jezik nametnu izvan granica ove dr\u017eave\u201c.<\/em><\/p>\n

\u010clan Odbora za jezik Andrija Popovi\u0107 smatra da predlaga\u010d Zakona treba biti Vlada Crne Gore jer \u201ecrnogorski jezik je dio nacionalnog identiteta i integriteta. On je vi\u0161e od svih drugih konstitutivnih elemenata svakog naroda i pojedinca\u201c.<\/em><\/p>\n

Ovom bi se va\u017enom pitanju trebala posvetiti maksimalna pozornost jer \u201ecrnogorski jezik je marginaliziran, a za\u0161to je tako, vrlo je upitno. Dakle, potrebno je slobodno oblikovanje crnogorskog jezika u skladu s na\u0161om tradicijom i njegova puna afirmacija u svim sferama \u017eivota\u201c.<\/em><\/p>\n

Zbog promjene vlasti poslije zadnjih izbora u Crnoj Gori pitanje Zakona o crnogorskom jeziku ostalo je nedovr\u0161eno i za neka budu\u0107a vremena.<\/p>\n

SRBIJA<\/strong>. Republika Srbija je donijela Zakon o slu\u017ebenoj upotrebi jezika i pisama <\/em>iz 1991.\/94. u kojem 2010. propisuje da je \u201eu slu\u017ebenoj upotrebi… srpski jezik\u201c. <\/em>Godine 1997. Institut za srpski jezik SANU i vi\u0161e institucija iz tada\u0161nje Savezne Republike Jugoslavije (1992.-2006.) (Srbija i Crna Gora) i Republika Srpska uspostavili su \u201eOdbor za standardizaciju srpskoga jezika\u201c<\/em>. Godine 2021. donesen je novi\u00a0Zakon o upotrebi srpskog jezika u javnom \u017eivotu i za\u0161titi i o\u010duvanju \u0107irili\u010dkog pisma<\/em>.<\/p>\n

Srpska jezi\u010dna politika nije ustaljena, \u0161to pokazuje npr. srbijanski ud\u017ebenik za osmi razred osnovne \u0161kole u kojem se nije\u010de postojanje hrvatskoga jezika (usp. HAZU 2021.) ili npr. tematski broj Zbornika Instituta za srpski jezik SANU s naslovom Srpski jezik i aktuelna pitanja jezi\u010dke politike <\/em>iz 2014.<\/p>\n

O planiranju srpske jezi\u010dne politike u odnosu na Hrvatsku i hrvatski jezik svjedo\u010di i srbijanski Zakon o kulturnom nasle\u0111u <\/em>(2021.\/22.) u kojem se pod \u201estare srpske knjige\u201c <\/em>uklju\u010duju i \u201eizdanja dubrova\u010dke knji\u017eevnosti\u201c, <\/em>koja (zbog navodnih jezi\u010dnih razloga) navodno \u201epripadaju i srpskoj i hrvatskoj kulturi, zaklju\u010dno sa 1867. godinom\u201c.<\/em><\/p>\n

Godine 1866. <\/strong>na prijedlog srpskih studenata \u010dlanova dru\u0161tva Zora <\/em>iz Be\u010da uspostavljena je organizacija Ujedinjenje ili smrt <\/em>prema Na\u010dertaniju <\/em>Ilije Gara\u0161anina kao zajedni\u010dka akcija za ujedinjenje svih Srba s podru\u010dja Kne\u017eevine Srbije i Srba s podru\u010dja pod Austro-Ugarskom Monarhijom u svrhu stvaranja velike Srbije. (Enciklopedija Jugoslavije<\/em>, izdanje i naklada Jugoslavenskog leksikografskog zavoda, Zagreb, 1971., knjiga br. 8., str. 415.)<\/p>\n

Iz organizacije Ujedinjenje ili smrt <\/em>u vrijeme Balkanskih ratova i kasnije dolazi do osnivanja zloglasne Crne ruke <\/em>u Srbiji i Orjune <\/em>na podru\u010djima koja su bila u sastavu biv\u0161e Austro-Ugarske, a poslije Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i Kraljevine Jugoslavije, s kontinuitetom u drugim oblicima u komunisti\u010dkoj Jugoslaviji pa i poslije njezina raspada u dana\u0161njoj suverenoj Republici Hrvatskoj.<\/p>\n

DR\u017dAVA BOSNA I HERCEGOVINA – JEZI\u010cNA PITANJA. <\/strong>Poslije osamostaljenja Bosne i Hercegovine i politi\u010dkih podjela u njoj danas su u uporabi tri slu\u017ebena jezika.<\/p>\n

Za pitanje Republike Srpske ve\u0107 je navedeno da Srbija i sada\u0161nja vlada Republike Srpske name\u0107u svoj protuustavni model zakona o jeziku.<\/p>\n

U Federaciji BiH u slu\u017ebenoj uporabi su (kao uostalom na podru\u010dju cijele BiH): hrvatski jezik i latini\u010dno pismo, bo\u0161nja\u010dki jezik temeljen na novo\u0161tokavsko-ijekavskom dijalektu i pisan latinicom ili \u0107irilicom te srpski jezik (\u0161tokavsko narje\u010dje-ijekavski izgovor) i \u0107irili\u010dno ili latini\u010dno pismo.<\/p>\n

BiH – REPUBLIKA SRPSKA<\/strong>. Paralelno sa Srbijom Republika Srpska u Bosni i Hercegovini donijela je svoj Zakon o za\u0161titi, o\u010duvanju i upotrebi jezika srpskog naroda i \u0107irili\u010dnog pisma <\/em>(Slu\u017ebeni glasnik Republike Srpske, 63722., 1. lipnja 2022.<\/p>\n

 <\/p>\n

Nove skretnice Srbije i entiteta Republike Srpske u BiH<\/strong><\/span><\/h2>\n

 <\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Tzv. Dan srpskog jedinstva, slobode i zastave Republike Srpske i Srbije objavljen je 4. kolovoza 2023. u Banjoj Luci na sastanku predsjednika Srbije Aleksandra Vu\u010di\u0107a, predsjednika entiteta Republike Srpske u BiH Milorada Dodika u Narodnoj skup\u0161tini Republike Srpske i patrijarha Srpske pravoslavne crkve Porfirija u Prijedoru i Banjoj Luci. Tom su prigodom 15. rujna proglasili Danom srpskog jedinstva, slobode i zastave<\/em>.<\/p>\n

U sadr\u017eaju njihova novog Dana srpskog jedinstva, slobode i zastave <\/em>od 4. kolovoza 2023. mnogo toga je vezano uz srpski jezik u BiH, ali i druge jezike susjednih dr\u017eava i naroda.<\/p>\n

Hrvatski i bo\u0161nja\u010dki predstavnici u Vije\u0107u naroda Republike Srpske smatraju kako je dono\u0161enjem takvog zakona povrije\u0111en vitalni nacionalni interes Hrvata i Bo\u0161njaka, ali i prekr\u0161en Ustav Republike Srpske pa su pokrenuli postupak njegove ustavne za\u0161tite.<\/p>\n

Naime, Ustav Republike Srpske jednakopravno definira jezik srpskog, hrvatskog i bo\u0161nja\u010dkog naroda kao slu\u017ebene jezike, a latinicu i \u0107irilicu kao slu\u017ebena pisma.<\/p>\n

Pravi sadr\u017eaj i zna\u010denje ovoga Dana srpskog jedinstva, slobode i zastave <\/em>trebalo je potra\u017eiti u vremenu njegova nastanka s kraja 19. i po\u010detka 20. stolje\u0107a, od vremena kada je zacrtana velikosrpska osvaja\u010dka politika od koje se promicatelji dana\u0161njeg imena i naziva ne \u017eele pomaknuti prema 21. stolje\u0107u \u0161to mo\u017ee ponovo upaliti ne\u017eeljene vatre kao i u pro\u0161losti na \u0161tetu njihovih susjeda, ali i pripadnika srpskog naroda.<\/p>\n

Pa krenimo redom od izvori\u0161ta. <\/strong>Dvije klju\u010dne osobe vezane uz Dan zastave<\/em>\u2026 jesu otac i sin iz dinastije Kara\u0111or\u0111evi\u0107a pa kroz izvatke iz njihova \u017eivotopisa doznajemo i o uspostavi ovoga nadnevka.<\/p>\n

Petar I. Kara\u0111or\u0111evi\u0107<\/u><\/strong> (Beograd, 1844. – 1921.). U vrijeme francusko-pruskog rata stupio je u legiju francuskog XV. korpusa i sudjelovao u nekoliko bitaka. U bosansko-hercegova\u010dkom ustanku sudjelovao je od 1875. pa do svibnja 1876. pod imenom Petar Mrkonji\u0107 u borbama protiv Turaka s \u010detom od oko 200 boraca. U velja\u010di 1883. oti\u0161ao je u Crnu Goru gdje se o\u017eenio k\u0107eri crnogorskog kneza Nikole. Poslije ubojstva kralja Aleksandra Obrenovi\u0107a (Majski prevrat) ustoli\u010den je 15. lipnja 1903. za kralja Srbije. (\u2026) U vanjskoj politici Srbiju vezuje za sile Trojnog sporazuma i radi na sklapanju Balkanskog saveza do kojeg je do\u0161lo 1912. godine. Kasnije je Srbija sa svim tim balkanskim saveznicima bila u me\u0111usobnim ratovima radi osvajanja njihovih teritorija. Oficiri Crne ruke <\/em>koji su izvr\u0161ili strahovito ubojstvo kralja Aleksandra Obrenovi\u0107a i njegove supruge Drage preuzeli su svu vlast u Srbiji (na \u010delu s Dragutinom Dimitrijevi\u0107em Apisom) i \u010dinili stravi\u010dne zlo\u010dine nad stanovnicima Makedonije, koju je Srbija u Balkanskom ratu pripojila te joj promijenila ime u ‘Ju\u017ena Srbija’, i ostalim susjednim narodima. Ovdje je va\u017eno spomenuti knjigu francuskog diplomata Henrija Pozzija, Crna ruka nad Europom <\/em>(Black hand over Europe<\/em>).<\/p>\n

Kralj Petar I. Kara\u0111or\u0111evi\u0107 se pod pritiskom biv\u0161ih ‘sponzora’ iz Crne ruke <\/em>22. lipnja 1914. povukao iz Vlade s razlogom navodne bolesti i prenio vlast na svoga sina, budu\u0107eg prijestolonasljednika Aleksandra.<\/p>\n

U vrijeme Prvog svjetskog rata poslije prelaska srpske vojske preko Albanije \u017eivio je u Gr\u010dkoj do srpnja 1919. Tada se ponovno vratio u Srbiju, ali nije imao utjecaj na vlast.\"\"<\/a><\/p>\n

U tijeku borba 1911. Petar I. Kara\u0111or\u0111evi\u0107 podijelio je 51 pukovsku zastavu srpskoj vojsci tra\u017ee\u0107i od njih zavjet da zastave moraju sa\u010duvati bez obzira na te\u017einu borba i broj poginulih<\/strong>.<\/p>\n

Aleksandar I. Kara\u0111or\u0111evi\u0107<\/u><\/strong> (Cetinje, 1888. – Marseille, 9. listopada 1934.), sin kralja Petra I., 10. travnja 1909. imenovan je prijestolonasljednikom. Bio je komandant Prve srpske armije u Balkanskim ratovima, a u Prvom svjetskom ratu, vrhovni komandant srpske vojske. Pravo obna\u0161anja kraljevske vlasti dobio je 22. lipnja 1914. Prilikom stvaranja Dr\u017eave Srba, Hrvata i Slovenaca 1. prosinca 1918. postao je njezin regent, a 17. kolovoza 1921. kralj.<\/p>\n

Preuzimaju\u0107i apsolutne kraljevske ovlasti prekr\u0161io je Krfsku deklaraciju, Prvoprosina\u010dki akt <\/em>i Vidovdanski ustav <\/em>koje je Srbija preuzela prije uspostave zajedni\u010dke dr\u017eave i potpisala s potpisnicima drugih naroda. Kralj se koriste\u0107i svoju apsolutnu vlast pod vidom narodnog i dr\u017eavnog jedinstva ‘proglasio vladarom troimenog naroda’ <\/strong>i time znatno pridonosio srpskom hegemonizmu, uve\u0107avanju nacionalne neravnopravnosti i ugnjetavanju ostalih naroda. Time je pridonio velikom zao\u0161travanju nacionalnih odnosa u Kraljevini.<\/p>\n

Donio je Obznanu <\/em>u prosincu 1920. te Zakon o za\u0161titi dr\u017eave 2. kolovoza 1921. (Jedan kralj, jedna dr\u017eava, jedan troimeni narod, jedan jezik. Tada je obznanio i Dan zastave<\/em>.<\/u>)<\/strong><\/p>\n

Sukladno teoriji Vuka Stefanovi\u0107a Karad\u017ei\u0107a objavljenoj u Kov\u010de\u017ei\u0107u za istoriju, jezik i obi\u010daje Srba sva tri zakona,<\/em> izdanoj u Be\u010du 1849. godine.)<\/p>\n

Zbog ukidanja temeljnih nacionalnih i politi\u010dkih prava u dr\u017eavi uslijedilo je ubojstvo hrvatskih narodnih zastupnika u beogradskoj Narodnoj skup\u0161tini 20. lipnja 1928. godine. U vrijeme zasjedanja Skup\u0161tine zastupnik Radikalne stranke Puni\u0161a Ra\u010di\u0107, blizak kralju, sa zastupni\u010dke je govornice pucao iz revolvera na zastupnike Hrvatske selja\u010dke stranke koja je tada imala najve\u0107u potporu hrvatskog pu\u010danstva. Ubio je zastupnike Pavla Radi\u0107a i \u0110uru Basari\u010deka, a te\u0161ko je ranio predsjednika stranke Stjepana Radi\u0107a koji je od zadobivenih rana umro u Zagrebu 8. kolovoza 1928.).<\/p>\n

Ovom prigodom nije na odmet spomenuti da je Stjepan Radi\u0107 na Skup\u0161tini Matice hrvatske<\/strong> 11. lipnja 1922. <\/strong>godine govorio o ‘narodnom jedinstvu Hrvata i Srba’, a poslije samo \u010detiri godine zajedni\u010dke<\/p>\n

dr\u017eave rekao: \u201eDanas je do\u0161la kruta zbilja koja nam ve\u0107 \u010detiri godine (A. B.: od 1918.) dokazuje da bismo u ime toga jedinstva mi Hrvati imali izgubiti i hrvatsko ime i svu svoju vi\u0161e nego tisu\u0107ljetnu kulturu i politi\u010dku hrvatsku individualnost.\u201c (iz knjige: Stjepan Radi\u0107, Politi\u010dki spisi, <\/em>urednik Zvonimir Kulund\u017ei\u0107, Znanje, Zagreb, 1971., str. 24.)<\/p>\n

Kralj Aleksandar I. Kara\u0111or\u0111evi\u0107 je 6. sije\u010dnja 1929. Ukinuo Vidovdanski ustav<\/em>, uveo diktaturu i donio novi Oktroirani ustav<\/em>, izrazito centralisti\u010dki i antidemokratski, sa zabranom rada politi\u010dkim strankama, a dr\u017eavu je preimenovao u Kraljevinu Jugoslaviju.<\/p>\n

Kroz \u010ditavo vrijeme vladavine koristio je svestranu i neupitnu potporu Francuske, ali i svih zemalja potpisnica Versailleskog sporazuma od formiranja Dr\u017eave SHS i Jugoslaviju. Ubijen je u atentatu 9. listopada 1934. u Marseilleu prilikom slu\u017ebenog posjeta Francuskoj.<\/p>\n

Uz zajedni\u010dke izjave A. Vu\u010di\u0107a i M. Dodika u Banjoj Luci 4. kolovoza 2023. s osvrtom na sadr\u017eaj i zna\u010denje Dana zastave <\/em>iz 1921.<\/strong><\/p>\n

U obrazlo\u017eenju Dana zastave<\/em> pi\u0161e: \u201eSrpska trobojka crveno-plavo-bijela bila je ve\u0107a i va\u017enija i pre\u010da od \u017eivota jer ih je opominjala da sloboda Srbije nema ni cijenu ni alternativu. Zato su barjaktari ginuli, ali su zastave pre\u017eivjele. (\u2026) To je praznik na\u0161eg identiteta u kojem se sjedinjuju vrijednosti na kojima po\u010diva humano dru\u0161tvo, kultura, tradicija, vjera, jezik.\u201c<\/em><\/p>\n

\"\"<\/a>U dana\u0161nje vrijeme oni tvrde da je: \u201eNa\u0161 srpski jezik (je) jezik i Me\u0161e Selimovi\u0107a, i Ive Andri\u0107a i Milo\u0161a Crnjanskog. To je kultura koju smo stvarali, to je vjera bez mr\u017enje, to je na\u0161e bi\u0107e, to nas odre\u0111uje i \u010dini dostojnim narodom. Ovaj dan simbol je juna\u0161tva i jedinstva nacije koji Srbija, Republika Srpska i srpski narod gdje god \u017eivi slavi kao zajedni\u010dki praznik.<\/em><\/p>\n

(\u2026) Srpsko jedinstvo slavimo jer ono podrazumijeva svijest o istoj nacionalnoj, vjerskoj, kulturnoj i civilizacijskoj pripadnosti, svijest o istim te\u017enjama, ciljevima i interesima, bez obzira na geografske prostore na kojima \u017eive Srbi.\u201c <\/em>(op. A.B.:<\/strong> \u010cinjenica je da tzv. Dan zastave<\/em> najavljen povodom dono\u0161enja Zakona o za\u0161titi dr\u017eave 2. kolovoza 1921. godine nikada nije slu\u017ebeno za\u017eivio, niti na razini tada\u0161nje Kraljevine SHS, niti novopreimenovane 1929. godine Kraljevine Jugoslavije. Ovakav danas proklamirani \u201esrpski svet\u201c samo je ina\u010dica starijeg brata, Putinovog \u201eruskog svijeta\u201c).<\/p>\n

Prema zadnjoj presudi Haa\u0161kog tribunala od 30. svibnja 2023. Jovici Stani\u0161i\u0107u i Franku Simatovi\u0107u kao klju\u010dnim osobama Slu\u017ebe dr\u017eavne sigurnosti Srbije uve\u0107ana je kazna sa 12 na 15 godina za udru\u017eeni zlo\u010dina\u010dki pothvat<\/em> pa je prema tome i \u201esrpski svet\u201c dio tog udru\u017eenog zlo\u010dina\u010dkog pothvata<\/em>, a su\u0111enje po\u010diniteljima dano je u zada\u0107u dr\u017eavama u kojima su zlo\u010dini po\u010dinjeni, a zlo\u010dini po\u010dinjeni do konca 1992. godine uvr\u0161teni su u zlo\u010dine genocida kao i oni u Srebrenici.<\/p>\n

Mnogi su monstruozni zlo\u010dini, genocidi i etni\u010dka \u010di\u0161\u0107enja po\u010dinjeni nad nepo\u017eeljnima pod tim zastavama u zadnjih 150 godina tragi\u010dne i te\u0161ke povijesti za sve susjedne narode, ali ni uveli\u010dana Srbija nije uvijek<\/p>\n

prolazila bez posljedica. Zapadne zemlje koje su joj bile naklonjene od Berlinskog kongresa 1878., zatim Versaillesa iz 1918. pa do danas kad se njihova tvorevina raspala u krvi, jo\u0161 uvijek ne shva\u0107aju za\u0161to ti narodi koji danas imaju svoje samostalne dr\u017eave ne \u017eele ni po koju cijenu ili bilo kakve prisile ponovno u neku novu zajedni\u010dku tvorevinu, kao npr. Veliku Jugoslaviju, ali ujedno u njoj Veliku Srbiju? Pitaju se i danas, ‘doslovno’ 14. rujna 2023., u Bruxellesu na sastanku predsjednika Srbije A. Vu\u010di\u0107a i predsjednika Kosova A. Kurtija (ali i u drugim prijestolnicama europskih zemalja i Sjedinjenih Ameri\u010dkih Dr\u017eava) za\u0161to A. Kurti ne mo\u017ee prihvatiti zajednicu srpskih op\u0107ina na Kosovu uz stotine puta ponovljene Vu\u010di\u0107eve izjave da nikada ne \u0107e priznati Kosovo kao dr\u017eavu, a \u0161to su zna\u010dile zajednice srpskih op\u0107ina u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj prije Oluje, to Kurti jako dobro zna.<\/p>\n

Zakon o hrvatskom jeziku u Hrvatskoj i hrvatsko iseljeni\u0161tvo<\/strong><\/p>\n

Inicijativa najstarije hrvatske kulturne ustanove Matice hrvatske o dono\u0161enju Zakona o hrvatskom jeziku i prihva\u0107anje od strane Vlade Republike Hrvatske vi\u0161e je nego potrebna uz preciziranje nekih dodatnih pojedinosti vezano uz jasno definiranje znanstvenih i stru\u010dnih podru\u010dja na kojima se mora obvezno primjenjivati i nepo\u0161tivanje treba sankcionirati kako je u desetcima takvih zakona koje imaju mnoge druge dr\u017eave, a ponajprije one s tradicionalnim demokratskim ustrojem (kao \u0161to su Francuska, \u0160vedska, Malta\u2026).<\/p>\n

Velik broj pripadnika hrvatskog naroda u izvandomovinstvu ima hrvatsko podrijetlo ili hrvatske korijene u vi\u0161e od \u0161ezdeset dr\u017eava svijeta, a njihov broj je ve\u0107 odavno prema\u0161io broj Hrvata u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini u kojima je hrvatski jezik ustavna kategorija.<\/p>\n

U tim ve\u0107inom zapadnim demokratskim dr\u017eavama Hrvati su va\u017ean i priznat \u010dimbenik u \u017eivotu tih dr\u017eava, bez obzira na to iz koje dr\u017eave u svijetu su uselili u svoju dana\u0161nju novu domovinu. Oni su tako\u0111er zbog svojega broja i utjecaja u njihovim novim domovinama va\u017eni i za interese njihovih samostalnih dr\u017eava, Republike Hrvatske i Bosne i\"\"<\/a> Hercegovine u kojima su mati\u010dni i konstitutivni narodi.<\/p>\n

U Prijedlogu Zakona o hrvatskom jeziku<\/em>, a tako isto i u budu\u0107em Zakonu o jeziku <\/em>trebat \u0107e voditi ra\u010duna da taj Zakon <\/em>bude jasan i sveobuhvatan te uskla\u0111en s Ustavom Republike Hrvatske i dr\u017eave BiH kao hrvatski jezik bez bilo kakvih natruha iz pro\u0161losti od stopedeset godina kroz koje je uvijek borba za hrvatski jezik bila jedan od klju\u010dnih \u010dimbenika obrane hrvatskog naroda od ugroza iz raznih velikodr\u017eavnih tvorevina, velesvjetskih centara mo\u0107i i njima uvijek odanih doma\u0107ih ‘visokopozicioniranih znalaca’ i ‘tvoraca obmana’.<\/p>\n

U svim demokratskim dr\u017eavama u koje su Hrvati useljavali klju\u010dno obilje\u017eje njihova identiteta jest materinski jezik, a ne neki drugi parametri njihova podrijetla.<\/p>\n

Hrvatski i srpski jezik na me\u0111unarodnoj razini danas<\/strong><\/p>\n

Pozitivan i uspje\u0161an primjer rije\u0161enoga jezi\u010dnoga pitanja kao pravo rje\u0161enje dobrosusjedskih odnosa<\/strong><\/p>\n

U vrijeme unitaristi\u010dke utrke za nekim novokomponiranim, birokratsko nametnutim umjetnim jezikom koji nas vra\u0107a stotinu godina unatrag Nacionalna i sveu\u010dili\u0161na knji\u017enica u Zagrebu (jo\u0161 uvijek bez pridjeva hrvatska <\/em>\u0161to bi bilo adekvatno obilje\u017eje sli\u010dnih knji\u017enica u svijetu) zastupana po onda\u0161njem ravnatelju Tihomilu Ma\u0161trovi\u0107u i Hrvatskom zavodu za norme (ovdje je naziv hrvatski <\/em>u imenu \u0161to je u ovom slu\u010daju bilo iznimno va\u017eno), pokrenuli su zahtjev za izmjenu me\u0111unarodne jezi\u010dne oznake u Odjelu za norme ISO kod Registracijskog ureda u Kongresnoj knji\u017enici u Washingtonu (Library of Congress<\/em>), najve\u0107oj knji\u017enici na svijetu, a njihova je klasifikacija priznata u \u010ditavom svijetu.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Zajedni\u010dki je zahtjev podnesen skupa s Narodnom bibliotekom Srbije i Institutom za standardizaciju Srbije u prvoj polovici 2008. godine <\/strong>u kojoj je tra\u017eeno da se umjesto dotada\u0161njega srpsko-hrvatskoga \u2013 skra\u0107enice scr <\/em>(Serbo-Croatian-Roman), r <\/em>za latini\u010dno pismo, i scc <\/em>(Serbo-Croatin-Cyrilic), c <\/em>za \u0107irili\u010dno pismo \u2013 uvedu dva potpuno odvojena jezika: hrvatski jezik (s novim kodom hrv<\/em>) i srpski jezik (s novim kodom srp<\/em>).<\/p>\n

Ve\u0107 17. lipnja 2008. godine <\/strong>na sastanku me\u0111unarodnoga tijela za norme ISO-369-2 usvojen je zahtjev za brisanje naziva srpsko-hrvatski i uveden kao jezi\u010dna kategorija posebno hrvatski jezik s oznakom hrv <\/em>i srpski s oznakom srb<\/em>. Odluka je stupila na snagu 1. rujna 2008. godine<\/strong>.<\/p>\n

Ova povijesno va\u017ena odluka trebala je ozna\u010diti i kraj jezi\u010dnih srpsko-hrvatskih sporova. Ovaj doga\u0111aj po pitanju klasifikacije jezik\u0101 zna\u010dio je kona\u010dni \u010din vezano uz individualnost hrvatskog i srpskog jezika kao posebnih jezika \u0161to je svakako predstavljalo veliku prekretnicu u sporovima duljim od sto i pedeset godina.<\/p>\n

\u010cemu zapravo uop\u0107e u dana\u0161nje vrijeme postavljati nebulozna pitanja o statusu hrvatskog jezika u Hrvatskoj kad je to rije\u0161eno na zadovoljavaju\u0107i na\u010din na me\u0111unarodnom planu izme\u0111u dana\u0161njih dviju susjednih samostalnih dr\u017eava?!<\/p>\n

Me\u0111utim, unato\u010d svemu navedenom ‘jeziku nije svejedno’ pa mu je uz sve ostalo potreban poseban i precizan Zakon o jeziku <\/em>kao sredstvo za\u0161tite od doma\u0107ih i stranih ugroza. Takav Zakon o jeziku <\/em>imaju sve dr\u017eave u demokratskom svijetu.<\/p>\n

Hrvatske izvandomovinske \u0161kole u Kanadi, Katedra za hrvatski jezik i kulturu na Sveu\u010dili\u0161tu Waterloo i kanadski \u0161kolski propisi za tre\u0107e jezike<\/strong><\/p>\n

\u017dive\u0107i i rade\u0107i u Kanadi od 1968. godine do 1990. bio sam aktivno uklju\u010den u rad Hrvatskih izvandomovinskih \u0161kola kao predsjednik ili tajnik saveza i organizator ili suradnik u prilago\u0111avanju \u0161kolskih programa i uskla\u0111ivanju tih programa s programima kanadskih \u0161kolskih sustava za tre\u0107e jezike (Kanada je zemlja s dva slu\u017ebena jezika, engleskim i francuskim, a ostali su jezici klasificirani kao tre\u0107i jezici i oni su klju\u010dno obilje\u017eje identiteta nacionalnih ili dru\u0161tvenih skupina kakvih u Kanadi postoji oko 4600.). Rastom vlastite djece hrvatskih useljenika poslije 60-ih godina pro\u0161log stolje\u0107a rastao je i broj u\u010denika osnovnih \u0161kola (od 1. do 8. razreda) te srednjih \u0161kola (od 9. do 13. razreda) \u0161to je u Kanadi obvezno \u0161kolovanje. Kroz to vrijeme uspjeli smo se uklju\u010diti u kanadski obrazovni sustav u kojem su nam bile na raspolaganju \u0161kolske prostorije, pla\u0107anje u\u010ditelja te od kanadskog Ministarstva ud\u017ebenici, a u ud\u017ebenike su trebali biti uvr\u0161teni i kanadski sadr\u017eaji na hrvatskom jeziku kad su u pitanju povijest, zemljopis, knji\u017eevnost\u2026 i ostali sadr\u017eaji koji su bili vezani uz u\u010denje jezika.<\/p>\n

Dakle, to nije oblik \u0161kola koje su nekada postojale u europskim zemljama za djecu roditelja na tzv. privremenom radu u inozemstvu koja su u\u010dila iz ud\u017ebenika biv\u0161e dr\u017eave s namjerom da \u0107e se jednoga dana vratiti u zemlju iz koje su do\u0161li.<\/p>\n

Sustav sli\u010dan kanadskom imaju i druge dr\u017eave u kojima su Hrvati dr\u017eavljani tih zemalja, a njihovo je podrijetlo iz drugih dr\u017eava svijeta. Na\u0161i u\u010denici u Kanadi dobivali su svjedod\u017ebe ili diplome o zavr\u0161enim razredima koje su bile priznate kao poznavanje tre\u0107eg jezika na odre\u0111enom stupnju \u0161kolovanja, a na osnovi njih su u\u010denici stjecali \u0161kolske bodove.\"\"<\/a><\/p>\n

U mnogim slu\u010dajevima u\u010denici su imali i po dva ili tri dodatna jezika vezano uz svoje podrijetlo. S tim dodatnim bodovima, pogotovo uz poznavanje i oba slu\u017ebena jezika, imali su prednost pri upisivanju na fakultete bilo koje struke, ali i financijsku potporu u pla\u0107anju \u0161kolarina jer su one na sveu\u010dili\u0161noj razini poprili\u010dno visoke i pla\u0107aju ih sami studenti, odnosno njihovi roditelji.<\/p>\n

Na sveu\u010dili\u0161noj razini upravlja se po posebnim pravilima jer sveu\u010dili\u0161ne programe i njihovo financiranje dr\u017eava poma\u017ee samo u odre\u0111enim sektorima, a \u0161kolarinu pla\u0107aju studenti.<\/p>\n

Polovicom 80-ih godina pro\u0161log stolje\u0107a iznimno velik broj u\u010denika hrvatskog podrijetla zavr\u0161avao je srednjo\u0161kolsko obrazovanje i pokazala se potreba uspostave Katedre za hrvatski jezik i kulturu na sveu\u010dili\u0161noj razini i tada smo u Kanadi vlastitim sredstvima kanadskih Hrvata otvorili Katedru na University of Waterloo <\/em>na kojoj su hrvatski studenti dobivali diplome iz hrvatskog jezika, ali i studenti drugih fakulteta mogli su upisati hrvatski jezik i ste\u0107i diplomu hrvatskog jezika, a poslije odre\u0111enog vremena omogu\u0107eno je i dopisno studiranje. Poznavanje tre\u0107eg ili jo\u0161 nekog dodatnog jezika u svakom slu\u010daju je bila dodatna kvalifikacija u poslu kojim se bave. Na\u0161a nov\u010dana glavnica ulo\u017eena u Katedru iznosila je milijun i petsto tisu\u0107a kanadskih dolara<\/strong>, a onda su od kamata na taj novac ispla\u0107ivani nastavnici i ostali tro\u0161kovi odr\u017eavanja.<\/p>\n

Ve\u0107 oko 2015. godine do\u0161lo je do smjene uprave na University of Waterloo <\/em>i nezakonitih i neprihvatljivih intervencija od strane onih koji su bili zadu\u017eeni po\u0161tivati i provoditi odgovorno to\u010dke Ugovora potpisanog izme\u0111u Nacionalne zaklade za Hrvatske studije (National Foundation for Croatian Studies<\/em>) i Sveu\u010dili\u0161ta Waterloo (University of Waterloo<\/em>) prilikom osnivanja Katedre 21. travnja 1988. u Waterloou, Ontario, tako\u0111er i to\u010daka Statuta Zaklade za hrvatski jezik i kulturu koja je u vlasni\u0161tvu isklju\u010divo hrvatskih useljenika u Kanadu (imigration status<\/em>), kanadskih dr\u017eavljana.<\/p>\n

Pojavom do tada nepoznatog tzv. ‘haa\u0161kog jezika’, bo\u0161nja\u010dko-hrvatsko-srpskog, <\/strong>pod opravdanjem da na tome sudu u su\u0111enjima onima koji \u0107e uslijediti ne bi bilo uputno imati za svaki jezik posebnu infrastrukturu koja bi \u010ditav proces optere\u0107ivala, operativno i financijski, umjesto odredbe u Poslovniku Tribunala o uspostavi pravila o radu Tribunala na tom principu do zavr\u0161etka rada Tribunala nego se i\u0161lo na uspostavljanje jednog takvog fiktivnog jezika kakvoga u kanadskom \u0161kolskom sustavu nema.<\/p>\n

Uprava sveu\u010dili\u0161ta i oni koji su zadu\u017eeni za koordinaciju sustava upravljanja Katedrom pre\u0161utno su pre\u0161li preko razmatranja posljedica koje \u0107e uslijediti ako Sveu\u010dili\u0161te prihvati predmet tzv. bhs jezika.<\/p>\n

Ve\u0107 2018. uslijedile su posljedice tako da prakti\u010dno hrvatskoga jezika vi\u0161e nije bilo, studenti koji su kao redoviti ili dopisni bili upisani na hrvatski jezik napustili su ‘novokomponirani’ studij, a sveu\u010dili\u0161na uprava prisvojila je novac zakladnika i Zaklade i s tim se novcem \u0161e\u0107e po svijetu i tro\u0161i ga u svrhu promoviranja nepostoje\u0107eg bhs jezika.<\/strong><\/p>\n

\"\"<\/a>Potencijalni studenti hrvatskog jezika u Kanadi od tada su stavljeni u diskriminiraju\u0107i polo\u017eaj<\/strong> sa studentima pripadnicima drugih naroda i jezika koji tu mogu\u0107nost imaju u Kanadi kao \u0161to su Nijemci, Talijani, Poljaci, Ukrajinci i desetci drugih.<\/p>\n

Kanada je dr\u017eava \u010diji su stanovnici podrijetlom od stotina razli\u010ditih naroda i jezika i iznimno je osjetljiva na bilo kakvu pojavu diskriminacije, a pogotovo na razini narodnosne i jezi\u010dne pripadnosti, pa se nadamo da \u0107e i ovaj apsurd vezan uz hrvatski slu\u010daj s hrvatskim jezikom u Kanadi biti uklonjen.<\/p>\n

Kanadski Hrvati ulo\u017eeni novac za Katedru \u017eele upotrijebiti u svrhu za koju je i doniran i otvoriti Katedru hrvatskog jezika i kulture na jednom od kanadskih sveu\u010dili\u0161ta. Radi se zapravo o ulo\u017eenim sredstvima kanadskih Hrvata u kanadsko-hrvatsku Zakladu i Katedru.<\/p>\n

U novom hrvatskom Zakonu o hrvatskom jeziku<\/em><\/strong>, <\/em>a vezano uz tradicionalno useljeni\u010dke dr\u017eave, treba voditi brigu o zakonima zemalja u kojima ta jezi\u010dna sfera isklju\u010divo pripada dr\u017eavama useljenja kako se ne bi taj nemili slu\u010daj Hrvata iz Kanade u budu\u0107nosti jo\u0161 negdje ponovio.<\/p>\n

U tu svrhu uputio sam svoj komentar vezano uz e-savjetovanje o Nacrtu prijedloga Zakona o hrvatskom jeziku <\/em><\/strong>pod naslovom Promicanje u\u010denja hrvatskog jezika <\/em>uz \u010dlanak 13.:<\/strong><\/p>\n

(1) Vlada promi\u010de u\u010denje hrvatskog jezika u Hrvatskoj i svijetu.<\/p>\n

(2) Ministarstvo nadle\u017eno za obrazovanje (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) donosi kurikule namijenjene redovitom obrazovanju te programe koji se odnose na pripremu i dopunsku nastavu za one u\u010denike koji ne znaju ili nedostatno znaju hrvatski jezik, kao i programe koji su namijenjeni strancima i potomcima hrvatskih iseljenika, u Hrvatskoj ili inozemstvu.<\/p>\n

(\u2026)<\/p>\n

(5) Vlada vodi posebnu skrb o u\u010denju i o\u010duvanju hrvatskoga jezika i kulture me\u0111u Hrvatima koji \u017eive izvan granica Hrvatske i njihovim potomcima te se brine o promicanju hrvatskoga jezika u svijetu poti\u010du\u0107i njegovo pou\u010davanje na inozemnim obrazovnim ustanovama.<\/p>\n

Ante Beljo, 30. kolovoza 2023. 22.05<\/em><\/p>\n

Jezik Hrvata u izvandomovinstvu (pod domovinstvom podrazumijevamo Republiku Hrvatsku \u2013 slu\u017ebeni jezik je hrvatski, i dr\u017eavu Bosnu i Hercegovinu u kojoj je hrvatski jedan od tri slu\u017ebena jezika, uz bo\u0161nja\u010dki i srpski, na cijelom teritoriju dr\u017eave) i njihovih potomaka u dr\u017eavama u kojima \u017eive uskla\u0111en je sa zakonima o jezicima u tim\"\"<\/a> dr\u017eavama, a jezik je u svima jedno od klju\u010dnih obilje\u017eja nacionalnog identiteta. Kao jedna od osoba koja je od 1968. do povratka u Hrvatsku 1990. radila na svim poljima priznavanja \u00a0hrvatskoga jezika za Hrvate na sjevernoameri\u010dkom kontinentu, pa i kao jedan od osniva\u010da hrvatskih izvandomovinskih \u0161kola (osnovne \u0161kole, srednje \u0161kole, fakulteti i katedre hrvatskoga jezika), mogu zaklju\u010diti da je sve zastalo poslije 2004. godine i po\u010delo se mijenjati na \u0161tetu onoga \u0161to smo radili. Odjednom je zaklju\u010deno da jezik nema veze s identitetom i Hrvati su, primjerice, postali diskriminiran narod u Kanadi kojemu se name\u0107e tzv. bhs jezik. I u Kanadi i u SAD-u i u Argentini i u svim zemljama u kojim \u017eivi veliko hrvatsko iseljeni\u0161tvo jezik je osnovno obilje\u017eje identiteta pa bi se samo trebalo ugledati na zakone tih zemalja gdje je hrvatski jezik priznat i ne \u010diniti \u0161tetu Hrvatima u tim zemljama tako \u0161to im se propisuje tzv<\/strong>. zajedni\u010dki jezik <\/strong>premda je i hrvatskim i srpskim ustavom definirano kako su hrvatski i srpski dva razli\u010dita jezika. U budu\u0107im konzultacijama o jezi\u010dnim pitanjima u zemljama u kojima \u017eivi veliko hrvatsko iseljeni\u0161tvo trebalo bi sura\u0111ivati isklju\u010divo s iseljenicima i iseljeni\u010dkim udrugama koje \u017eive u tim zemljama i koje poznaju tu zakonsku regulativu.<\/em><\/p>\n

Dono\u0161enje Zakona o hrvatskom jeziku <\/em>u dana\u0161njem globaliziranom i ujedno individualiziranom svijetu iznimno je va\u017eno za polo\u017eaj hrvatske dr\u017eave i hrvatskog naroda u globalnoj svjetskoj zajednici naroda i jezika.<\/p>\n

A<\/strong>nte B<\/strong>eljo<\/p>\n

Ante Beljo bio je tajnik Udruge Hrvatskih izvandomovinskih \u0161kola Amerike, Kanade i Australije od 1974. do povratka u Hrvatsku po\u010detkom 90-ih godina, jedan od osniva\u010da Udruge Hrvatskih \u0161kola te jedan od utemeljitelja i tajnik Katedre za hrvatski jezik u Kanadi. U Hrvatskoj je trenuta\u010dno predsjednik Hrvatskoga \u017ertvoslovnoga dru\u0161tva i \u010dlan Upravnoga odbora Hrvatskoga kulturnog vije\u0107a.<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Prilog savjetovanju o Nacrtu prijedloga Zakona o hrvatskom jeziku Objavljeno: 28. rujna 2023. i na portalu Hrvatskoga kulturnog vije\u0107a (HKV) Poslije poraza hrvatske vojske na Krbavskom polju 1493. godine pop Martinac kao suvremenik u svom Zapisu glagolji\u010dkim pismom na onda\u0161njem starohrvatskom izri\u010daju pi\u0161e kako Turci \u201enalego\u0161e na jazik hrvatski\u201c \u0161to najbolje govori o zna\u010denju hrvatskoga […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[39,2339,2338,2331],"class_list":["post-15853","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-novosti","tag-ante-beljo","tag-hrvatske-izvandomovinske-skole-u-kanadi","tag-katedra-za-hrvatski-jezik-i-kulturu-na-sveucilistu-waterloo","tag-zakon-o-hrvatskom-jeziku"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/viktimologija.com.hr\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/15853","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/viktimologija.com.hr\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/viktimologija.com.hr\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/viktimologija.com.hr\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/viktimologija.com.hr\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=15853"}],"version-history":[{"count":10,"href":"https:\/\/viktimologija.com.hr\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/15853\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":15908,"href":"https:\/\/viktimologija.com.hr\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/15853\/revisions\/15908"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/viktimologija.com.hr\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=15853"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/viktimologija.com.hr\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=15853"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/viktimologija.com.hr\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=15853"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}