{"id":18907,"date":"2024-05-11T11:54:37","date_gmt":"2024-05-11T09:54:37","guid":{"rendered":"https:\/\/viktimologija.com.hr\/wp\/?p=18907"},"modified":"2024-05-11T12:09:55","modified_gmt":"2024-05-11T10:09:55","slug":"crkva-u-svijetu-austrijski-crkveni-list-sonntag-objavio-razgovor-o-bleiburskoj-tragediji","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/viktimologija.com.hr\/wp\/crkva-u-svijetu-austrijski-crkveni-list-sonntag-objavio-razgovor-o-bleiburskoj-tragediji\/","title":{"rendered":"CRKVA U SVIJETU: Austrijski crkveni list “Sonntag” objavio razgovor o bleibur\u0161koj tragediji"},"content":{"rendered":"
\n
\n
KLAGENFURT (IKA)<\/span><\/div>\n

\n

“Bleibur\u0161ka tragedija – iz druge perspektive”, naslov je razgovora s dvojicom sve\u0107enika \u0161to ga je objavio austrijski crkveni list “Sonntag”. Podnaslov glasi: “Razgovor o najve\u0107em ratnom zlo\u010dinu u Europi nakon 8. svibnja 1945., s du\u0161obri\u017enikom specijaliziranim za pastoral \u017ealovanja Johannesom Staudacherom i hrvatskim teologom Franjom Vidovi\u0107em”.<\/span><\/p>\n<\/div>\n

\n
\"\"<\/a>
FOTO: arhiva H\u017dD \/\/ SPOMENIK U BLEIBURGU<\/span><\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n
\n

Razgovor je objavljen 30 travnja 2024. godine. Prenosimo cjeloviti tekst razgovora u prijevodu na hrvatski jezik:<\/span><\/p>\n

Ukrajina i Bliski istok daju nam osje\u0107aj \u0161to zna\u010de rat i zlo\u010dini. U Koru\u0161koj, Bleibur\u0161ko polje predstavlja jedan od poslijeratnih zlo\u010dina. \u0160to potisnuta bol i nedopu\u0161tena zalost \u010dine s ljudima?<\/span><\/p>\n

Staudacher<\/strong>: Bavljenje tugom poznaje jedno temeljno iskustvo: Ako se uzrok boli ne priznaje izvana, sve biva te\u017ee. Tko pati, treba priznanje da je njegova bol opravdana i utemeljena. Nepriznata \u017ealost dugoro\u010dno optere\u0107uje \u010dovjeka i zadaje udarac njegovoj du\u0161i. Dopu\u0161tenje tuge, iznutra i izvana, odlu\u010duju\u0107e je za uspjeh daljnjeg \u017eivota.<\/span><\/p>\n

Pitanje<\/strong>: Je li bilo mogu\u0107e stvarno \u017ealovanje zbog bleibur\u0161ke tragedije, uslijed nametanja desnih ekstremista s jedne strane i njekanja komunisti\u010dkih masovnih ubojstava s druge strane?<\/span><\/p>\n

Vidovi\u0107<\/strong>: Kad ekstremi postanu glasni, sredina ostaje prikra\u0107ena. Bleiburg je u propaloj Jugoslaviji 45 godina bio tabu tema. Tko je o tome govorio, zavr\u0161io je u zatvoru. Pritom se to nije ticalo male skupine: Govori se o do 200.000 ubijenih, po\u010dev\u0161i od Bleiburga do takozvanih Kri\u017enih puteva kroz cijelu Jugoslaviju. Gotovo i nema obitelji koja nije time pogo\u0111ena.<\/span><\/p>\n

Pitanje<\/strong>: To zna\u010di: Bleiburg je takoreku\u0107 simbol i za druga mjesta zlo\u010dina u biv\u0161oj Jugoslaviji?<\/span><\/p>\n

Vidovi\u0107<\/strong>: U samom Bleiburgu nije uop\u0107e bilo tako mnogo ubijenih, ali to je bio po\u010detak progona, grobovi se nalaze sve do gr\u010dke granice.<\/span><\/p>\n

\u017drtve su bili prvenstveno civili, koji su bje\u017eali pred nadiru\u0107im sovjetskim postrojbama odnosno komunisti\u010dkim partizanima. Nisu bje\u017eali jer su bili krivi, nego jer je nastala panika. To nam je poznato iz ratova i to je bilo sasvim opravdano. Ako se ima na umu da su partizani u velja\u010di 1945. pobili vi\u0161e od 50 franjevaca, najmla\u0111i je imao 19 godina, najstariji 82, izvukli su ih iz samostana, zapalili itd. Zlo\u010dini su bili poznati.<\/span><\/p>\n

Budu\u0107i sje\u0107anje na nevino ubijene u domovini dugo nije bilo mogu\u0107e, Bleiburg je bio mjesto s kojim su se povezivala sva ostala mjesta na kojima se nije smjelo \u017ealovati. Bilo bi bolno za sve one koji su izgubili ro\u0111ake, a ne znaju gdje su pokopani, kad ne bi smjeli vi\u0161e \u017ealovati na mjestu gdje je sve zapo\u010delo.<\/span><\/p>\n

Pitanje<\/strong>: Kako vi na to gledate iz perspektive pastorala \u017ealovanja?<\/span><\/p>\n

Staudacher<\/strong>: Mora se dopustiti da bol postane i glasna. To u biv\u0161oj Jugoslaviji nije bilo mogu\u0107e, u Bleiburgu je bilo mogu\u0107e. Razumijem da su Crkvi dra\u017ee mirne stvari. Ali bol bez bijesa, bez optu\u017eaba, bez predbacivanja nije mogu\u0107a. Kako ljudi mogu prona\u0107i pomirenje u budu\u0107nosti, ako prije toga nisu smjeli izraziti svoju bol, svoju nevolju, kao i osje\u0107aje osvete, kako bi to prevladali?<\/span><\/p>\n

Zemljopis je va\u017ean u \u017ealovanju, u boli zbog rastanka. Nema \u017ealovanja u zrakopraznom prostoru. Ono treba i tra\u017ei mjesta uz koja se ve\u017ee takva komemoracija. Zna\u010dajno je pritom stvoriti ta mjesta, oblikovati ih i imati ih. To je jedna vrsta ljudskog prava. Na tim konkretnim mjestima mo\u017ee se pro\u017eivljavati dio \u017ealosti i na taj na\u010din to ostaviti iza sebe.<\/span><\/p>\n

Pitanje<\/strong>: Mo\u017eemo li se pribli\u017eiti problemu ako poku\u0161amo promatrati ljude koji su ondje samljeveni izme\u0111u mlinskih kamenova nacisti\u010dkog re\u017eima i komunisti\u010dkih partizana? Ne ostaju li i nakon rata izme\u0111u tih mlinskih kamenova, jer nacionalisti instrumentaliziraju komemoraciju?<\/span><\/p>\n

Vidovi\u0107<\/strong>: Tko danas dolazi u Bleiburg? Potomci. Na taj na\u010din povijesno znanje postaje va\u017eno. Ako nema suo\u010davanja s time, nosit \u0107e se dalje nara\u0161tajima i dijeliti ljude, do danas.<\/span><\/p>\n

Ja sam osobno bio nekoliko puta na Bleibur\u0161kom polju, prvi put jo\u0161 za komunisti\u010dke vladavine, kad se jo\u0161 nije smjelo. Onda do\u0111u sje\u0107anja na ljude \u010diju sam pri\u010du \u010duo ili su mi ju pripovijedali u zatvoru.<\/span><\/p>\n

Staudacher<\/strong>: Nepravda najprije mora biti poznata i priznata, to zna\u010di i javno, ina\u010de nema pomaka u smjeru pomirenja. To je za mene npr. problem Rusije: Ta zemlja nije nikad krenula u proces iskrenog osvrtanja i nije pogledala na ono \u0161to je u\u010dinio Staljin. Zato Putin mo\u017ee vladati kao Staljin, s tla\u010denjem i nasiljem. Ali to je i kr\u0161\u0107ansko-katoli\u010dki problem, da rado \u017eelimo miriti prije nego se omogu\u0107i prostor za bol i suo\u010davanje; ali to tako ne ide.<\/span><\/p>\n

Pitanje<\/strong>: Kako se mo\u017eemo pribli\u017eiti toj boli koju valja \u017ealovati?<\/span><\/p>\n

Staudacher<\/strong>: Tako \u0161to damo mjesta pripovijedanju ljudi, a da nemamo odmah strah od dinamike koju bi to moglo izazvati. I jo\u0161 ne\u0161to: Postoji zemljopis, ali i kalendar. Mnogi propovijedaju o danima u koje se sje\u0107anje vra\u0107a tako \u017eestoko. To vrijeme ne mo\u017ee se proizvoljno propisivati, kao ni mjesta. \u010covjek je tako oblikovan i ima pravo na ta vremena.<\/span><\/p>\n

Vidovi\u0107<\/strong>: Mene je policija odvela na jedan Veliki \u010detvrtak jer sam \u017eelio govoriti o tim stvarima. No\u0107 s Velikog \u010detvrtka na Veliki petak svake me godine sje\u0107a na to. Datum Bleiburga je 15. svibnja, proljetni datum, gdje sve postaje novo, cvjeta i gdje se prave planovi \u2013 a jedan \u010ditav nara\u0161taj je uni\u0161ten. I na Sve svete idemo na groblje, ali 15. svibnja ima jedan sasvim drugi osje\u0107aj.<\/span><\/p>\n

Pitanje<\/strong>: \u0160to biste po\u017eeljeli?<\/span><\/p>\n

Vidovi\u0107<\/strong>: Obilje\u017eavanje posljednjih godina bilo je pod pokroviteljstvom Hrvatskog sabora i Hrvatske biskupske konferencije. Nije rije\u010d o reklami za usta\u0161e ili desne ekstremiste, nego o priznatoj tragediji na\u0161ega naroda, o bogoslu\u017eju i polaganju vijenaca itd. \u0160teta je \u0161to se moje \u017ealovanje na tim mjestima i datumima ne mo\u017ee dogoditi, ako ju drugi ne priznaju, uklju\u010duju\u0107i i Crkvu. Mislimo da bi Koru\u0161\u010dani morali imati razumijevanja za to\u2026<\/span><\/p>\n

Staudacher<\/strong>: Ja sam Koru\u0161\u010dan i Maja Haderlap najprije me je upoznala s temom partizana. Ta tema ovdje nije postojala. I da su katolici, koji su se priklju\u010dili partizanima, kasnije me\u0111u vlastitim ljudima odjednom postali neomiljeni \u2013 sve nam je to bilo strano. Vrijedi u\u010diti: \u0160to se dogodilo u na\u0161oj vlastitoj zemlji? Imamo previ\u0161e onih koji \u017eele da se ne govori \u2013 jo\u0161 uvijek. U \u017ealbenom razgovoru netko je rekao: \u201cKod nas je nakon bratova samoubojstva bilo najgore: Nije se smjelo o tome govoriti. To je bilo gore nego samoubojstvo\u201d. \u017dalost mora te\u0107i. Najjednostavniji oblik kako mo\u017ee te\u0107i jesu suze i rije\u010di. A Crkva bi trebala biti mjesto za to. Veliki ma\u0111arski pisac P<\/span>\u00e9<\/span>ter Esterh<\/span>\u00e1<\/span>zy rekao je: \u201cTko ima hrabrosti re\u0107i: Pogledajmo to iskreno \u2013 ako ne zajednica u kojoj je rije\u010d o oprostu\u201d.<\/span><\/span><\/p>\n

https:\/\/www.kath-kirche-kaernten.at\/dioezese\/detail\/C2644\/die-bleiburger-tragoedie-aus-anderem-blickwinkel<\/a><\/span><\/p>\n

Intervju je vodio Georg Haab<\/span><\/p>\n

List je uz intervju objavio slijede\u0107i tekst o pozadini:<\/span><\/p>\n

\u201cBleibur\u0161ka tragedija\u201d simbolizira jedan od najve\u0107ih poslijeratnih zlo\u010dina. S po\u010detkom na Bleibur\u0161kome polju, gdje su engleske postrojbe izru\u010dile jugoslavenskoj Narodnoj armiji izbjeglice koje su tra\u017eile spas od vladavine Titovih partizana, zapo\u010dela je \u201cakcija \u010di\u0161\u0107enja\u201d \u201cantikomunisti\u010dkih protivnika\u201d koja je trajala tjednima. Ubijeni nisu bili svi \u010dasni antikomunisti, me\u0111u 70.000 do 200.000 \u017ertava bilo je i fa\u0161ista i nacista koji su sami okrvavili ruke, ali i brojni nedu\u017eni mu\u0161karci, \u017eene i djeca. Zatrpani su u masovnim grobnicama od Loibacha do juga biv\u0161e Jugoslavije i bilo je zabranjeno \u010dak i spominjati te zlo\u010dine. Do danas nisu prona\u0111eni svi grobovi, a rasvjetljavanje je vrlo te\u0161ko, previ\u0161e njih bilo je na neki na\u010din upleteno u krivnju za tragediju i zaziru od bolnog sje\u0107anja koje se mo\u017eda ti\u010de i vlastitih \u010dlanova obitelji.<\/span><\/p>\n

Sugovornici:<\/span><\/p>\n

Magistar Johannes Staudacher, ro\u0111en 1954., \u017eupnik u Klein St. Veitu i du\u0161obri\u017enik pri \u017ealovanju.<\/span><\/p>\n

O. dr. Franjo Vidovi\u0107, ro\u0111en 1960. u Hrvatskoj, franjevac, voditelj Instituta za religijsku pedagogiku Klagenfurt na Privatnoj pedago\u0161koj visokoj \u0161koli Augustinum\/Graz.<\/span><\/p>\n

Poveznica: https:\/\/ika.hkm.hr\/crkva-u-svijetu\/austrijski-crkveni-list-sonntag-objavio-razgovor-o-bleiburskoj-tragediji-s-austrijskim-i-hrvatskim-svecenikom\/<\/a><\/p>\n

 <\/p>\n<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

KLAGENFURT (IKA) 05.05.2024. \/ 07:46 “Bleibur\u0161ka tragedija – iz druge perspektive”, naslov je razgovora s dvojicom sve\u0107enika \u0161to ga je objavio austrijski crkveni list “Sonntag”. Podnaslov glasi: “Razgovor o najve\u0107em ratnom zlo\u010dinu u Europi nakon 8. svibnja 1945., s du\u0161obri\u017enikom specijaliziranim za pastoral \u017ealovanja Johannesom Staudacherom i hrvatskim teologom Franjom Vidovi\u0107em”. Razgovor je objavljen 30 […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[10,1],"tags":[3088,1626,1855,2214,3086,3089,3087],"class_list":["post-18907","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-iz-drugih-medija","category-novosti","tag-austrijski-crkveni-list-sonntag","tag-bleiburg","tag-bleiburska-tragedija","tag-bleibursko-polje","tag-franjo-vidovic","tag-georg-haab","tag-johannes-staudacher"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/viktimologija.com.hr\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/18907","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/viktimologija.com.hr\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/viktimologija.com.hr\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/viktimologija.com.hr\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/viktimologija.com.hr\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=18907"}],"version-history":[{"count":9,"href":"https:\/\/viktimologija.com.hr\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/18907\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":18916,"href":"https:\/\/viktimologija.com.hr\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/18907\/revisions\/18916"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/viktimologija.com.hr\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=18907"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/viktimologija.com.hr\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=18907"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/viktimologija.com.hr\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=18907"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}