![\"\"](\"https:\/\/viktimologija.com.hr\/wp\/wp-content\/uploads\/2024\/11\/1-20241025-Gruz-Daksa-pogled-na-otok.jpg\")
<\/a>Nakon podu\u017eih priprema prvo je u organizaciji Udruge Daksa 1944.\/45. u Dubrovniku, 20 rujna 2008. godine odr\u017eana tribina (https:\/\/ika.hkm.hr\/novosti\/tribina-zrtve-komunizma-na-podrucju-bivse-jugoslavije\/<\/a> ), a potom su Dubrov\u010dani posjetili sjever Hrvatske te su 8. listopada 2008. bili prisutni na blagoslovu spomen obilje\u017eja poginulim hrvatskim braniteljima i \u017ertvama jugo komunisti\u010dkog terora poubijanim nakon Drugog svjetskog rata \u017eupe Vrati\u0161inec u Me\u0111imurju (https:\/\/www.hkv.hr\/reportae\/d-borovak\/3312-biskup-mrzljak-blagoslovio-spomen-obiljeje-u-vratiincu.html<\/a> i\u00a0\u00a0 https:\/\/www.hkv.hr\/vijesti\/hrvatska\/3090-sluaj-vratiinec-spomenik-braniteljima-i-rtvama-komunizma-zabranjen-temelje-sruiti.html<\/a> ). Tih dana, uz odavanja po\u010dasti \u017ertvama \u017eupe Vrati\u0161inec, gosti iz Dubrovnika posjetili su i grobi\u0161te Pancerica, Dravsku \u0161umu i vara\u017edinsku katedralu.<\/p>\n Suradnja je kasnije i nastavljena, a po \u201esmirivanju\u201c situacije vezane uz koronu, obnovljena je 2022. godine (vi\u0161e na https:\/\/viktimologija.com.hr\/wp\/franjo-talan-osvrt-na-dvodnevno-hodocasce-u-dubrovnik\/<\/a> ). Te godine hodo\u010da\u0161\u0107u na jug Hrvatske u Zagrebu su nam se pridru\u017eili i \u010dlanovi Hrvatskog \u017ertvoslovnog dru\u0161tva i u Dubrovniku predsjednik H\u017dD-a Ante Beljo. Idu\u0107e godine, 11. lipnja 2023. godine, predstavnici Udruge Daksa bili su na komemoraciji za \u017ertve grobi\u0161ta Pancerica u Otoku Virju, nakon \u010dega je uslijedio dogovor da se suradnja nastavi \u0161to je potvr\u0111eno i za neformalnog razgovora u ponedjeljak 17. lipnja 2024. godine, a spremnost da sudjeluju na obilje\u017eavanju 80-te obljetnice stradanja \u017ertava Dakse iskazale su i \u010dlanice zbora Stellarium iz Cestice. Obzirom da iz Cestice do Dubrovnika ima preko 700 kilometara \u017eelja nam je bila posjetiti i jo\u0161 neke lokacije vezane uz \u017ertve i stradanja te smo s gospo\u0111om Dragicom Zeljko Selak dogovorili posjet Poljicama (vi\u0161e na https:\/\/viktimologija.com.hr\/wp\/franjo-talan-posjet-udruge-hrvatski-domobran-omis-sjeveru-hrvatske\/<\/a> op. F.T.), te se pokloniti i \u017ertvama pogubljenim 1. listopada 1942. godine u \u017eupi sv. Ciprijana.<\/p>\n U dogovoru s naprijed navedenima, kao udrugama branitelja Dubrovnika, fra Mijom \u0160ar\u010devi\u0107em iz samostana Gospe od Milosr\u0111a \u00a0napravljen je okvirni plan putovanja te smo u \u010detvrtak, 24. listopada 2024. godine krenuli na put.<\/p>\n S parkirali\u0161te O\u0160 Cestica krenuli smo u 21 sat, u \u010detvrtak 24. listopada 2024., a na putu do Zagreba, u Vara\u017edinu priklju\u010dili su nam se Barbara Turk iz Vrati\u0161inca i Vladimir Horenec iz op\u0107ine Sveti Ilija. U Zagrebu na Buzinu oko 22,30 pridru\u017eilo nam se desetak hodo\u010dasnika iz Zagreba i Samobora, kao i Zorislav i Vlatko Jelen\u010di\u0107 iz Slatine. Na odmori\u0161tu u Dragani\u0107u bili smo u 23,20, a potom su nam se idu\u0107i dan u Ogulinu priklju\u010dili i \u017ertvoslovci iz Istre. Na odmori\u0161tu \u017dir bili smo u 01,45 sati, a uz jo\u0161 jedno polusatno stajanje na jednom od odmori\u0161ta pred Pelje\u0161ki most stigli smo ujutro u 6,30 sati.<\/p>\n Jutarnje \u201eprotezanje\u201c nogu potrajalo je do sedam sati kada smo se uputili prema luci Gru\u017e u Dubrovniku kamo smo stigli ne\u0161to iza 8 sati.<\/p>\n Dubrovnik nas je do\u010dekao okupan suncem te smo do 9 sati mogli popiti kavu u jednom od kafi\u0107a, nakon \u010dega smo uzeli vijenac i pripremljene svije\u0107e te se brodom \u201eBi\u0161evo\u201c, u dru\u0161tvu prof. dr. sc. Denisa Voki\u0107a, predsjednika udruge Daksa 1944.\/45. i ostalim hodo\u010dasnicima uputili na spomenuti Otok.<\/p>\n Kako je bilo planirano komemoracija je zapo\u010dela oko 11 sati, a u uvodnom dijelu \u010dlanice zbora Stellarium otpjevale su hrvatsku himnu Lijepa na\u0161a domovino.<\/p>\n Dubrova\u010dki biskup mons. Roko Glasnovi\u0107 ispred groba u koji su nakon ekshumacije i identifikacije ukopne \u017ertve pogubljene po ulasku partizana u Dubrovnik 1944. godine, predvodio je molitvu (vi\u0161e na https:\/\/db.hr\/komemoracija-na-daksi-na-80-obljetnicu-stradanja\/<\/a> ), a potom su \u010dlanice zbora Stellarium otpjevale pjesmu Bli\u017ee o Bo\u017ee moj.<\/p>\n <\/p>\n Uslijedilo je polaganje vijenaca i paljenje svije\u0107a, predstavnika Dubrova\u010dke neretvanske \u017eupanije, grada Dubrovnika i nekih op\u0107ina s juga Hrvatske, a odavanju po\u010dasti polaganjem vijenaca, paljenjem svije\u0107a i molitvom pridru\u017eili su se uz \u010dlanove Udruge Daksa 1944.\/45., \u010dlanovi obitelji \u017ertava, a i brojne udruge i hodo\u010dasnici koji su iz raznih krajeva Hrvatske pristigli na Daksu.\u00a0 Vijenac u ime H\u017dD-a i Dru\u0161tva za obilje\u017eavanje grobi\u0161ta polo\u017eili su i svije\u0107e zapalili Lucija Mili\u0107 iz Zagreba, Boris Mofardin iz Tinjana i Franjo Talan, dopredsjednik H\u017dD-a.<\/p>\n U ime organizatora prof. Gordani Kos Kolar i \u010dlanicama zbora Stellarium na izvo\u0111enju himne i ostalih pjesama te svim ostalima na dolasku zahvalio je dr. sc. Denis Voki\u0107, predsjednik udruge Daksa 1944.\/45. , a potom je i najavio program koji u 19 sati zavr\u0161ava u crkvi Male bra\u0107e misom zadu\u0161nicom za \u017ertve Daske.<\/p>\n Nakon komemoracije na Daksi \u010dlanice zbora Stellarium otpjevale su prvo pjesmu Zdravo djevo Kraljice Hrvata autora p. Petra Perice, ubijenog na Daksi, a potom i Do nebesa nek se ori. Izvo\u0111enju spomenutih pjesama priklju\u010dili su se i ostali hodo\u010dasnici. Puni dojmova polako smo se spremali na povratak u Gru\u017e, a kako brodice nisu u jednoj vo\u017enji mogle prevesti sve hodo\u010dasnike mi smo za povratak do\u0161li na red ne\u0161to prije 13 sati.<\/p>\n S nama sa \u201esjevera\u201c na odavanju po\u010dasti \u017ertava Dakse bili su g\u0111a Nike Njavro i Miro Fijorovi\u0107 i ostali \u010dlanovi udruge Hrvatski domobran Dubrovnik, a cijelo vrijeme i Nik\u0161a Ucovi\u0107, predstavnik udruge branitelja. Kako smo u restoranu Grand hotela Park u Dubrovniku imali planirani ru\u010dak za 13 sati, a po\u0161to smo mi desetak minuta prije toga jo\u0161 \u010dekali na prijevoz s otoka zamolih gospodina \u017divka \u0160imunovi\u0107a da izvijesti o na\u0161em ka\u0161njenju. U Gru\u017e smo se sretno vratili oko 13,15 sati, a za petnaestak minuta stigli smo i do spomenutog hotela te se nakon ru\u010dka smjestili po sobama i oko 15 sati krenuli prema groblju Bononovu.<\/p>\n 2.1. Polaganje vijenaca\u00a0 i molitva na groblju Boninovo <\/strong><\/p>\n Kako je predsjednik udruge Daksa 1944.\/45. gospodin Denis Voki\u0107 imao obveze potpisivanja ugovora s tvrtko Plovput iz Splita za kori\u0161tenje jedne prostorije svjetionika na Daksi u kojoj \u0107e biti smje\u0161tena spomen-soba\u00a0nije mogao biti s nama, zamolili smo za pomo\u0107 realizacije na\u0161eg daljnjeg programa gospodina hrvatskog branitelja Nik\u0161u Ucovi\u0107a, a \u0161to je on spremno prihvatio sve do ve\u010dernjih sati. Hvala mu.<\/p>\n Po dolasku na groblje Boninovo prvo smo vijenac polo\u017eili kod spomen kri\u017e hrvatskim braniteljima, na dijelu groblja gdje su pokopani dubrova\u010dki branitelji, a vijenac su polo\u017eili i svije\u0107u zapalile Milena Kolma\u0107i\u0107, Davorka Mofardin i Danijel Obadi\u0107<\/p>\n Na grobnicu dubrova\u010dkih kapucina (izme\u0111u ostalih tu je pokopan i fra Ivan Leander Leskovar r. u Gornjem Vratnu 1922. godine, te fra Josip Grivi\u0107 koji nam 2022. godine bio doma\u0107in kod na\u0161eg posjeta Dubrovniku opaska franjo talan), u ime \u017eupe Kri\u017eovljan i op\u0107ine Cestica vijenac je polo\u017eila prof. Gordana Kos Kolar, a potom smo svije\u0107u zapalili i na grobu Tihomila Vranje\u0161a (1922.-2011.) ( isti zavr\u0161io na kri\u017enom putu 1945. godine na igrali\u0161tu Tivar u Vara\u017edinu op. F.T.) , kao i na grobnici \u201edubrova\u010dkih\u201c Isusovaca kojima je do smrti pripadao p. Petar Perica.<\/p>\n Vrijeme naprosto curi, a jo\u0161 nam je u programu posjet Sr\u0111u, a u 17 sati trebalo bi se odazvati, u dvorani Ivana Pavla II (nekada\u0161nja dvorana Klarisa op. F.T.), prezentaciji \u00a0Spomen-sobe zlo\u010dina na Daksi tj. prvom muzeju jugoslavenskih komunisti\u010dkih zlo\u010dina koji se otvara u Hrvatskoj. Kako su pred dvije godine na Sr\u0111u bili neki od ovogodi\u0161njih hodo\u010dasnika zamolio sam ih za razumijevanje i molbu da u ime nas svih budu prisutni prezentaciji, a \u0161to su i oni prihvatili. I tako smo se autobusom uputili do stajali\u0161ta autobusa u ulici Kralja Petra Kre\u0161imira IV. 10A, te se nakon formalnosti oko kupnje karata \u017ei\u010darom uputili na Sr\u0111.<\/p>\n Vo\u017enja na Sr\u0111, i poslije po snala\u017eenja po Sr\u0111u i do Muzeja bila je uz stru\u010dno vodstvo Nik\u0161e Ucovi\u0107a, koji nas putem izvijestio da su u napadu na Dubrovnik i njegovu osloba\u0111anju kod velikosrpske agresije na jug Hrvatske, smrtno stradala 182 branitelja s podru\u010dja Dubrovnika i okolice 235 hrvatskih branitelja s ostalog podru\u010dja te 92 civila.<\/p>\n Kroz Muzej hrvatskih branitelja na Sr\u0111u govorio nam je Valentin Soldo, djelatnik Muzeja, a svije\u0107e smo zapalili i kod kri\u017ea kojeg je 10. lipnja 1935. blagoslovio dubrova\u010dki biskup Marija Josip Carevi\u0107 (i sam ubijen pred kraj rata od partizana u Hrvatskom zagorju op ft). Kod napada na Dubrovnik 6. prosinca 1991. godine srpsko-crnogorske snage i JNA sru\u0161ile su kri\u017e (i TV oda\u0161ilja\u010d na Sr\u0111u\u2026), a obnovljeni kri\u017ea 12. listopada 1997. blagoslovio je kardinal Franjo Kuhari\u0107 (podaci sa https:\/\/sh.wikipedia.org\/wiki\/Kri%C5%BE_na_Sr%C4%91u<\/a> op. F.T.).<\/p>\n Upisali smo se u spomen knjigu, a nakon razgledavanja Muzeja moglo se u\u017eivati u pogledu na grad koji se i dalje kupao u suncu.<\/p>\n Po povratku sa Sr\u0111a, ne\u0161to prije 18 sati, u Grad u koji smo u\u0161li kroz sporedni ulaz iz Ulice Iza Grada, a dolaskom na Stradun u kratkoj \u201e\u0161etnji\u201c svratili smo do katedrale, crkve Sv. Vlaha, te obi\u0161li kulturno povijesne znamenitosti u najstro\u017eem sredi\u0161tu grada (Poljana Marina Dr\u017ei\u0107a, Gunduli\u0107eva Poljana, Ulica Pred dvorom i Stradun..), a do crkve Male bra\u0107e stigli smo petnaestak minuta prije mise.<\/p>\n S po\u010detkom u 19 sati misu zadu\u0161nicu za \u017ertve Dakse, uz koncelebraciju fra Nediljka Jerkan i p. Marijana Be\u0161li\u0107, iz samostana Dru\u017ebe Isusove u Dubrovniku, predvodio je i prigodnu propovijed odr\u017eao fra Josip Sopta (vi\u0161e na: https:\/\/ika.hkm.hr\/splitska-metropolija\/dubrovnik-u-crkvi-male-brace-slavljena-misa-za-stradale-na-daksi\/<\/a> op ft)<\/p>\n Propovijed \u2013 25. listopada 2024. pod misom u 19 sati.<\/strong><\/p>\n 1946. godine, kada je svijet polagao ra\u010dune nad upravo minulom katastrofom i tu katastrofu vezao za vrlo konkretne pojedince, napisao je poljski knji\u017eevnik i kasniji nobelovac Czeslaw Milosz pjesmu u \u010dijim je stihovima sadr\u017eano sve o \u010demu mi ve\u010deras razmi\u0161ljamo:<\/p>\n Tko govori o povijesti uvijek je siguran, mrtvi ne\u0107e ustati da svjedo\u010de protiv njega. Kakva po\u017eeli\u0161 mo\u017ee\u0161 im pripisati djela, Njihov \u0107e odgovor uvijek biti \u0161utnja. Iz dubine no\u0107i izranja njihovo prazno lice. Dat \u0107e\u0161 mu crte onakve kakve su ti potrebne.<\/p>\n Ponosan zbog vlasti nad ljudima iz davne pro\u0161losti,<\/p>\n Mijenjaj pro\u0161lost po vlastitoj, boljoj prilici.<\/p>\n Glavni problem biografije le\u017ei u bitnim problemima povijesti kao humanisti\u010dke znanosti, problemu razumijevanja. Sve vi\u0161e blijede slike o ljudima kojih se spominjemo.<\/p>\n Postoji li istina.<\/p>\n Mi smo na plo\u010di na Daksi rekli svim \u017ertvama da ih Bo\u017eja pravda nije zaboravila iako su ljudi spremni zaboraviti ili ponovo zlo \u010diniti. U razgovoru s njima odagnali smo zle prosudbe, jer su nevini jer su ubijeni bez suda.<\/p>\n Ocjenu rada Crkve i fratara dali su najodgovorniji za zlo\u010dine na Daksi<\/p>\n Od samog po\u010detka katoli\u010dka crkva je u cijeloj NDH dobila poseban tretman. Usta\u0161e su u crkvi vidjeli jedan od glavnih oslonaca za svoje utemeljenje i stabilizaciju i u dubrova\u010dkom kraju dok je kler s ovog terena nastojao da zadobije \u0161to ja\u010di utjecaj u javnom i politi\u010dkom \u017eivotu. U Dubrovniku je postojao aktivan mnogobrojni kler iz kojeg je ve\u0107ina visokog klera do kapitulacije Italije podr\u017eavao Talijane, a poslije Nijemce.<\/em><\/p>\n Treba naglasiti da su reakcionarni gra\u0111anski slojevi bili pod utjecajem klera. U Dubrovniku i njegovoj okolini postojao je ogroman utjecaj klera i njegove inteligencije. Posljednja je bila najja\u010da u Jugoslaviji. Ona je imala nekoliko samostalnih \u0161kola-sjemeni\u0161ta. Djelovala su tu \u201eMala bra\u0107a\u201c, fratri-franjevci \u010diji je glavni predstavnik bio dr. Marijan Bla\u017ei\u0107.<\/em><\/p>\n U vi\u0161e izvje\u0161taja se navodi da je stvarni pokreta\u010d svih akcija bio kler koji je primao instrukcije od zagreba\u010dke nadbiskupije. Za glavne vo\u0111e klera navode se fratri me\u0111u kojima su bili fra M. Bla\u017ei\u0107, kao i Perica, rektor jezuitskog sjemeni\u0161ta, a njihovi pomo\u0107nici su bili don Taljeran, don Vu\u010deti\u0107, don Arbuli\u0107 za \u017eupu, don Dragi\u010devi\u0107 za Ston, don Kre\u010dak za Gru\u017e, i don Stjepan \u0160ilov za Ora\u0161ac.<\/em><\/p>\n \u00a0<\/em><\/strong>(Vidi: AVII, k-2007, Razvoj NOP-a u Dubrovniku i njegovoj najbli\u017eoj okolini od 25. 12. 1941. do 12. IV. 1942. Sastanak je odr\u017ean 4. III. 1951. 83 AVII. 225. 3\/12 i Isto. 225. 3. d- I)<\/em><\/strong><\/p>\n Ho\u0107emo li se ikada osloboditi mi\u0161ljenja i prosudbi o ljudima i doga\u0111ajima, a da ne potvr\u0111ujemo svoje zablude ili uvjerenja. Otvorenost istini je zaista revizija, nu\u017ena u ovom na\u0161em slu\u010daju. A komunistima nema mrskije rije\u010di od revizionizma. Ona je za njih bila prokletstvo i skupo su platili svi revizionisti, samo zato \u0161to su ukazivali na zablude.<\/p>\n Molitva za istinu molitva za mir. Njih nema bez pravde. Spomenikom i molitvom i ukopom je skinuto prokletstvo i stigma s Dakse. Bilo bi lijepo da nadle\u017eni urade vi\u0161e za ovaj predivni otok i vrate mu su\u017eivot s gradom. Franjevci su voljni u tome pomo\u0107i.<\/p>\n Kako smo nakon mise imali dogovoren termin za ve\u010deru svratili smo u restoran Mimoza, a poslije ve\u010der gradskim smo se autobusom linije 6 vratili na Lapad gdje smo odsjeli u Grand hotelu Park.<\/p>\n Subota 26. listopada 2024. godine Dubrovnik i Gata kod Omi\u0161a <\/strong><\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n <\/p>\n Kako smo i programom na\u0161eg putovanja predvidjeli do 8,45 sati sredili smo sve formalnosti oko boravka u hotelu (doru\u010dak i odjava iz hotela op. F.T.) te smo ne\u0161to prije 9 sati bili na autobusnom stajali\u0161tu ispred Domobranskog groblja, a tu nam se pridru\u017eio prof. dr. sc. Denis Voki\u0107, predsjednik Udruge Daksa 1944.\/45.<\/p>\n Po dolasku na groblje prvo smo se uputili do sredi\u0161njeg kri\u017ea. Tu su vijenac polo\u017eili i svije\u0107e zapalili Ru\u017eica Horvat, Viktorija Petek i Danijel Obadi\u0107, a molitvu za sve pokopane na tom groblju predvodila je Lucija Mili\u0107. Na Domobranskom groblju u Dubrovniku me\u0111u prvim vojnicima poginulim u Drugom svjetskom rat bio je Viktor Conar, preminuo od posljedica ranjavanja u kolovozu 1941. godine, a na tom groblju iz Vara\u017edinske \u017eupanije, pokopan je i Filip Ledin\u0161\u010dak iz Lepoglave i Antun O\u0161trek iz Novog Marofa.<\/p>\n Kako su neki od grobova sa\u010duvani, a izme\u0111u ostalog i grob Viktora Conara tu su svije\u0107u zapalili su Barbara Turk i Vladimir Horenec iz \u017eupe Sv. Ilije, a potom nam je o povijesti groblja i nastojanjima da se isto obnovi i sa\u010duva govorio nam prof. Dr. sc. Denis Voki\u0107, predsjednik Udruge Daksa 1944.\/45.<\/p>\n Nakon obilaska groblja i polaganja vijenaca i paljenja svije\u0107a odali smo po\u010dast poginulim vatrogascima stradalim od granatiranja grada 6. prosinca 1991. godine za vrijeme dok su gasili vatru koju su prouzro\u010dile granate srpsko-crnogorskih snaga i JNA, a poginuli su: Andro Savinovi\u0107 r. 10. 7. 1947., Teo Paskojevi\u0107 r. 7. 4. 1969., Nino Miho\u010devi\u0107 (26. 6. 1950.), Ante Jablan (28. 8. 1947.) i Bruno Glanz (11. 6. 1970.).<\/p>\n Kao i prethodnih godina nakon odavanja po\u010dasti poginulim vojnicima stradalim u Drugom svjetskom ratu pokopanim na Domobranskom groblju u Dubrovniku i stradalim vatrogascima poginulim u granatiranju Dubrovnika od strane JNA i srpsko crnogorskih postrojbi 6. prosinca 1991. godine posjetili smo i sveti\u0161te i crkvu Gospu od milosr\u0111a koju vode kapucini Hrvatske kapucinske provincije Sv. Leopolda Bogradan Mandi\u0107a, a primio nas je fra Mijo \u0160ar\u010devi\u0107. Ne\u0161to prije 11 sati oprostili smo se od na\u0161ih doma\u0107ina, fra Mije i prof. Denisa Voki\u0107a te se uputili prema Metkovi\u0107u.<\/p>\n Kako smo ru\u010dak u restoranu Lopo\u0107 Momi\u0107i poslije Metkovi\u0107a imali rezervirani za 13, 30 sati zastali smo pred odmori\u0161tem mosta Pelje\u0161ac te se nakon snimanja zajedni\u010dke fotografije uputili preko mosta, a kako je upravo u tijeku u dolini Neretve bila berba mandarina zastali smo uz put i kupili mandarine i ostale proizvode o tamo\u0161njih OPG-a.<\/p>\n Po dolasku na parkirali\u0161te restorana Lopo\u010d dobrodo\u0161licu nam je po\u017eelio Vedran nakon \u010dega smo se uputili pod \u0161ator na ru\u010dak koji je potrajao do 15 sati, a zatim smo nastavili prema posljednjem odredi\u0161tu na\u0161eg dvodnevnog hodo\u010da\u0161\u0107a prema naselju Gata, sjedi\u0161tu Polji\u010dke Republike koja je prestala postojati po ulasku Napoleonove vojske.<\/p>\n U dogovoru s gospo\u0111om Dragicom Zeljo Selak, u Gatima su nas pri\u010dekali \u00a0na\u0161i doma\u0107ini. Dobrodo\u0161licu nam je po\u017eelio don Petar Badrov, \u017eupnik \u017eupe Svetog Ciprijana Gata, a potom nam je pred crkvom Sv. Ciprijana o povijesti Poljica i stradanju ovog kraja govorila Nikolina Piv\u010devi\u0107 Radmilo. U nastavku smo u spomen na 96 osoba ubijenih 1. listopada 1942. ( najmla\u0111a je bila beba od 9 mjeseci, a najstarija starica od 87 godina op. F.T.), polo\u017eili vijenac i zapalili svije\u0107e, a to su u ime hodo\u010dasnika u\u010dinili Milena Kolma\u010di\u0107, Viktorija Petek i Bors Mofardin iz Tinjana.<\/p>\n Tragi\u010dno svjedo\u010danstvo o pokolju u Gatima 1. listopada 1942. godine iznio je Andrija Piv\u010devi\u0107, koji je kao dijete od 8,5 godina pre\u017eivio pokolj (vi\u0161e o pokolju \u017eupe Gata https:\/\/gata.hr\/wp\/?p=20138<\/a> op. Franjo Talan), a pozdravio nas je i Antun Klari\u0107, predsjednik Udruge Hrvatski domobran Omi\u0161. \u00a0Kao dijete Andrija je pre\u017eivio vi\u0161e uboda no\u017eem, a nakon vi\u0161ednevnih sakrivanja u bolnicu u Splitu, pod rednim brojem 4540\u00a0 boravio je od 09. do 19. listopada 1942. godine s obzirom da Andrija i danas posjeduje \u201epovijest bolesti\u201c izdano tih dana na kojoj je upisano mjesto ro\u0111enja i boravka selo Gata, a op\u0107inska pripadnost Poljica vjerujem da mi nitko ne\u0107e zamjeriti ako se to i napi\u0161e.<\/p>\n Nakon potresnog svjedo\u010denja Andrije obi\u0161li smo i crkvu sv. Ciprijana, a potom i Povijesni muzej Poljica.<\/p>\n Na prostoru pred Muzejom potom su nas na\u0161i doma\u0107ini po\u010dastili soparnikom, pitom od blitve ( vi\u0161e na https:\/\/croatia.hr\/hr-hr\/hrana-i-pice\/soparnik<\/a> op. F.T.), a i doma\u0107im vinom.<\/p>\n\n
<\/a><\/p>\n\n
<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n
\n<\/a><\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n\n
<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n\n
<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n\n
<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\nFra Josip Sopta, u crkvi Male bra\u0107e predvodio misu za stradale na Daksi<\/strong><\/h4>\n
\n
<\/a> <\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n\n
<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n<\/a><\/p>\n