{"id":30468,"date":"2026-03-20T20:24:17","date_gmt":"2026-03-20T19:24:17","guid":{"rendered":"https:\/\/viktimologija.com.hr\/wp\/?p=30468"},"modified":"2026-03-20T20:50:06","modified_gmt":"2026-03-20T19:50:06","slug":"franjo-talan-potresno-svjedocenje-o-zrtvama-zitelja-vocina-poubijanih-od-svojih-susjeda","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/viktimologija.com.hr\/wp\/franjo-talan-potresno-svjedocenje-o-zrtvama-zitelja-vocina-poubijanih-od-svojih-susjeda\/","title":{"rendered":"Franjo Talan: Potresno svjedo\u010denje o \u017ertvama \u017eitelja Vo\u0107ina poubijanih od svojih susjeda"},"content":{"rendered":"

Od 18 – 20 lipnja 2010. odr\u017ean je Peti hrvatski \u017ertvoslovni kongres<\/em><\/strong><\/span><\/h2>\n

Potresno svjedo\u010denje o \u017ertvama \u017eitelja Vo\u0107ina poubijanih od svojih susjeda<\/em><\/strong><\/span><\/h2>\n
\"\"<\/a>
Franjo Talan<\/figcaption><\/figure>\n

U petak, 18. lipnja 2010. godine, u Kristalnoj dvorani zagreba\u010dkog hotela Westin, s po\u010detkom\u00a0u 16 sati zapo\u010deo je Peti hrvatski \u017ertvoslovni kongres na kojem je u dva dana sudjelovalo stotinjak sudionika iz Hrvatske, Slovenije, Kanade i ostalih zemalja, a u zavr\u0161nom dijelu kongresa odr\u017eanom u Vo\u0107inu, u nedjelju 20. lipnja odana je po\u010dast \u017ertvama Vo\u0107ina i okolnih naselja poubijanim od susjeda Srba i \u010detni\u010dkih formacija pristiglih iz Srbije 1991. godine. Sam Kongres zapo\u010deo je hrvatskom himnom i odavanjem po\u010dasti \u017ertvama, a u uvodnom dijelu prof. dr. Zvonimir \u0160eparovi\u0107 govorio je na temu \u201e\u017drtva znak vremena\u201c, uz dvadeset i pet godina \u017ertvoslovlja u Hrvatskoj.\u00a0Na temu \u201eJe li nam potrebno svehrvatsko grobi\u0161te i gdje?, govorio je biskup Gospi\u0107ko senjski\u00a0Mile Bogovi\u0107, a isti dan odabrane su i teme: Josip Kolanovi\u0107 \u201eSvaka \u017ertva ima svoje ime\u201c, Tomislav Jonji\u0107 govorio je o Politi\u010dkim progonima u Hrvatskoj nakon Drugog svjetskog rata, a Hrvoje Ka\u010di\u0107 govorio je o Petru Perici, sve\u0107eniku i glazbeniku ubijenom na Daksi od partizana. Ivan John Prcela iz Ohio, SAD, govorio je o sve\u0107enicima u knjizi Hrvatski holokaust i ulozi Krunoslava Draganovi\u0107a na prikupljanju iskaza i osobnih svjedo\u010danstava. Damir Borov\u010dak govorio je o Gvozdanskom kao svjetskom uzoru hrvatskog velejuna\u0161tva, a Mile Pe\u0161orda o Problemu. O Hrvati Islamske vjere u povijesti Hrvatske govorio je Mirsad Bak\u0161i\u0107, o osobama invaliditetom u mirovinskom osiguranju Hrvatske govorila je Nevenka Bagari\u0107, a temu pod naslovom Obri\u0161i suze Hrvatska obradio je Ivo Rendi\u0107 Mio\u010devi\u0107. Prvog dana veliku pozornost prisutnih privukla su izlaganja slovenskih znanstvenika Jo\u017ee De\u017emana i prof dr. Mitje Ferenca o grobi\u0161tima Slovenije, a jedna od tema izlaganja bila je \u201eKad \u017ertve progovore, \u017eivi zamuknu. Zlo\u010din u Hudoj jami\u201c. Ta tema bila je posebno dirljiva, kao i izlaganje o samom grobi\u0161tu-rudniku u kojem je, samo u otvorenom vodoravnom rovu poratna partizansko-komunisti\u010dka vlast pogubila vi\u0161e stotina ljudi, prona\u0111eno je vi\u0161e stotina mumificiranih le\u0161eva, a da bi se do\u0161lo do le\u0161eva \u017ertava trebalo je probiti sedam pregrada kojima je zatvoren rov. U rudniku je u me\u0111uvremenu otvoren jedan gornji dio jednog vertikalnog, okomitog rova u kojem se na prvih nekoliko metara prona\u0111eno stotinjak le\u0161evi \u017ertava, od kojih je oko deset posto pripada \u017eenama i djeci. U rudniku se pretpostavlja da je oko 2500 \u017ertava, a ostali brojni rudnici su jo\u0161 za istra\u017eiti.<\/p>\n

O \u017ertvama Sjeverne Hrvatske<\/em><\/strong><\/p>\n

U subotu je Kongres radio u nekoliko dvorana, Zrinjevac, Maksimir i Tu\u0161kanac, a u\u00a0Kristalnoj dvorani prvo predavanje odr\u017eano don Anto Bakovi\u0107 koji je govorio o ubijenim\u00a0sve\u0107enicima, \u010dasnim sestrama i bogoslovima, kao i o progonima Crkve. U istoj dvorani Franjo Talan je prisutne izvijestio o grobi\u0161tima Sjeverne Hrvatske, Vara\u017edinske i Menimurske \u017eupanije gdje je istaknuto da je na ovom podru\u010dju, prema izjavama svjedoka, evidentirano u \u0161ezdesetak grobi\u0161ta i stotinjak jama vi\u0161e tisu\u0107a \u017ertava. Kako u dvorani nije radio projektor prezentacija grobi\u0161ta, spomen obilje\u017eja kao i fotografije s odra\u017een ekshumacije \u017ertava grobi\u0161ta Sep Gornji Hra\u0161\u0107an prikazane su na prijenosnom ra\u010dunalo \u0161to je mogla vidjeti tek manja grupa prisutnih. Kao najve\u0107e grobi\u0161te spominje se Dravska \u0161uma Vara\u017edin, ujedno najve\u0107e grobi\u0161te Vara\u017edinske biskupije, a na podru\u010dju Me\u0111imurja zabilje\u017eena je 5 lokacija, na podru\u010dju Ivanca i okolice 6 lokacija. Isto\u010dni dio Vara\u017edinske \u017eupanije.<\/p>\n

Ludbreg i okolica 17 lokacija koliko ih je i na vara\u017edinskom podru\u010dju dok je na ju\u017enom dijelu, koje pokrivaju gradovi Novi Marof i Vara\u017edinske Toplice i op\u0107ine Breznica, Brezni\u010dki Hum, Ljube\u0161\u0107ica i Visoko registrirano 16 lokacija. Autor je zahvalio prof \u0160eparovi\u0107u na brizi s kojom okuplja ljude s raznih podru\u010dja kako bi prikazali stradanju u ratnom i poratnom razdoblju, kao i \u017ertve mirnog razdoblja, stradale u prometu i sportu, kao i u ostalim podru\u010djima ljudskog stvaranja. Posebno toplo zahvalio je don Anti Bakovi\u0107u koji s toliko ljubavi i po\u0161tovanja vodi istra\u017eivanja o stradanju Katoli\u010dke crkve, a zahvalio mu je i za sudjelovanje na obilje\u017eavanju 50-te obljetnice stradanja sudionika kri\u017enog puta na grobi\u0161tu Pancerica u Virje Otoku, 1995. godine, kao i za podr\u0161ku kod izgradnje spomen kapele hrvatskog bla\u017eenika, kardinala Alojzija Stepinca na ve\u0107 spomenutom strati\u0161tu. Autor je progovorio i o radu Dru\u0161tva za obilje\u017eavanje grobi\u0161ta ratnih i poratnih \u017ertava, koje je osnovano 20. rujna 2000. godine, a koje je trebalo raditi do podizanja spomen kri\u017ea na najve\u0107em grobi\u0161tu Vara\u017edinske biskupije, odnosno do ponovnog formiranja Komisije za utvr\u0111ivanje ratnih i poratnih stradanja ili do osnivanja nekog tijela ili ustanove, od Vlade ili Sabora, koje \u0107e nastaviti daljnji rad na prikupljanju podataka o \u017ertvama i grobi\u0161tima. Kako se to do sada nije dogodilo rad Dru\u0161tva se nastavlja, a u proteklom razdoblju postavljeno je desetak spomen kri\u017eeva kod kojih se redovito odr\u017eavaju komemoracije pa se tako svi koji mogu pozivaju na spomen sje\u0107anje na \u017ertve grobi\u0161ta Kotoribe koje \u0107e se odr\u017eati na Dan dr\u017eavnosti u petak 25. lipnja s po\u010dekom u 18 sati.<\/p>\n

Dru\u0161tvo uspje\u0161no sura\u0111uje s brojnim udrugama od HDPZ-a i Hrvatskog domobrana do\u00a0Dru\u0161tva za ureditev zamol\u010danih grobov iz Slovenije, a svojedobno smo suranivali i s Komisijom\u00a0Vlade Slovenije za prikrita grobi\u0161\u010da. Suradnja je uspostavljena i s udrugom Daksa iz Dubrovnika pa je tako gospodin Dragutin \u0160afari\u0107 i izaslanstvo Dru\u0161tva oti\u0161ao na ukop posmrtnih ostataka na otok Daksu, a u spomen na sje\u0107anje \u017ertava bjelovarskog podru\u010dja redovito smo i tamo nazo\u010dni kao i kod prijatelja u Vara\u017edinskim Toplicama.<\/p>\n

Tre<\/em><\/strong>\u0107i dan Petog hrvatskog \u017ertvoslovnog kongresa bio je u Vo<\/em><\/strong>\u0107inu<\/em><\/strong><\/p>\n

Iako je za sudionike Kongresa put za Vo\u0107in i \u010cetekovec bio organiziran autobus odlu\u010dio sam,\u00a0jer bi se u nedjelju kasno vra\u0107ao za Vara\u017edin, oti\u0107i na odavanje po\u010dasti \u017ertvama Vo\u0107ina iz mjesta stanovanja. Tako sam u nedjelju ujutro, ne\u0161to iza \u0161esta sati krenuo, u pratnji sina Bla\u017ea kojem sam povjerio fotografiranje, iz rodnog Kri\u017eovljana, op\u0107ina Cestica za Vo\u0107in na zavr\u0161ni dio Kongresa. Otprilike za 1 sat stigosmo do Koprivnice gdje nas je pri\u010dekao kolega Zlatko Pi\u0161pek iz Kotoribe te dalje idemo svi zajedno, Bla\u017e, Zlatko i ja. Putem razgovaramo o mjestima kroz koja treba pro\u0107i. Oko devet sat ve\u0107 smo pro\u0161li 150 kilometara te je vrijeme za jutarnju kavu, zaustavljamo se na benzinskoj postaji mislim da je bila u naselju Cabuna.<\/p>\n

Programom je predvi\u0111eno posjet naselju \u010cetekovci gdje bi se prema rasporedu u 10 sati\u00a0trebali polo\u017eiti vijenci na grobu \u017ertava \u010detni\u010dkog terora koje su pobunjeni Srbi poubijali 1991.\u00a0godine. Zanima me gdje je autobus sa sudionicima Petog hrvatskog \u017ertvoslovnog kongresa koji su ujutro krenuo iz Zagreba. Gospo\u0111a Jadranka Lu\u010di\u0107, tajnica Hrvatskog \u017ertvoslovnog dru\u0161tva me izvje\u0161tava da autobus vozi prema \u010cetekovcima, a po\u0161to su napustili Viroviticu zna\u010di da su iza nas otprilike 20-25 kilometara. Zlatko prou\u010dava kartu i zaklju\u010duje da do \u010cetekovaca imamo jo\u0161 oko trideset kilometara te nastavljamo put.<\/p>\n

Sje\u0107anje na \u017ertve stradale i pokopane na groblju u <\/em><\/strong>\u010cetekovcima<\/em><\/strong><\/p>\n

Dolazimo do spomenika kojeg s lijeve i desne strane nadopunjuju metalni kri\u017eevi s upisanim imenima \u010detni\u010dkih \u017ertava, svaki kri\u017e za jednu \u017ertvu, a u sredini upisana su imena \u017ertava, a na\u00a0spomeniku u sredini nalaze se imena Marija Mata\u010di\u0107, Milan Mlakar, Zlatan Pin\u010dar, Franjo Sabo,\u00a0Marko Sabo, Josip Tonc i Terezija Troha te datum 4. rujna 1991. i ispod 4. rujan 2007.\u00a0Dvadeset minuta do deset je, pada ki\u0161a snimamo nekoliko fotografija i nastavljamo prema \u010cetekovcima kamo sti\u017eemo za nekoliko minuta gdje kod groblja zati\u010demo dvadesetak ljudi koji o\u010dito je o\u010dekuju autobus, odnosno sudionike Petog hrvatskog \u017ertvoslovnog kongresa. Bla\u017e odlazi snimiti spomenik na groblju, a Zlatko i ja pozdravljamo se s doma\u0107inima, uskoro dolazi i autobus s hodo\u010dasnicima. Od doma\u0107ina tu je Milan Dundovi\u0107, na\u010delnik op\u0107ine Mikleu\u0161, a tu je i Dragica Mlakar, supruga policajca Stjepana kojeg su \u010detnici ubili 11. kolovoza 1991. godine u jutarnjim satima. Stjepan je bio prva \u017ertva na \u0161irem podru\u010dju Slatine, a stradao je kad je na patrolu policije iz zasjede otvorena paljba od strane \u010detnika na predjelu ceste izmenu naselja Humljani i Pu\u0161ina. U toj zasjedi \u010detnika ubijen je policajac Stjepan Mlakar, a u tijelo prve \u017ertve srbo-\u010detni\u010dkog masakra \u0161ireg podru\u010dja Slatine bile su 23 prostrijelne rane iz automatskog oru\u017eja. Tom prilikom, u napadu iz zasjede te\u0161ko je ranjen i kolega Franjo Sterle, koji je dobio 13 rana i uspio pre\u017eivjeti, a u napadu lak\u0161e je ranjen i policajac Josip Jurkovi\u0107.<\/p>\n

Nakon ubojstva supruga Stjepana, Dragici su \u010detnici ubili i nekoliko ro\u0111aka. Tako su iz zasjede koju su \u010detnici postavili na ulasku u \u010coljugu, 4. rujna 1991. godine, na mjestu gdje je postavljen spomenik sa sedam kri\u017eeva, ubijen je brat Marko Sabo i otac Franjo Sabo, a \u010detnici su tu ubili i suprugovog brata Milana Mlakar. Tu nas je pri\u010dekao i Miroslav Gazda, \u010dlan Hrvatskog \u017ertvoslovnog dru\u0161tva, sudionik Petog \u017ertvoslovnog kongresa H\u017dD-a ujedno predsjednik Izvr\u0161nog odbora udruge Hrvatski domobran, ogranak Orahovica, \u010dlan HVIDR-e Orahovica i predsjednik Komisije za istra\u017eivanje ratnih i poratnih \u017ertava udruge HVIDR-e i autor filma o stradanju \u017ertava Vo\u0107ina i \u010cetekovaca i ostalih naselja.<\/p>\n

Milan Dundovi\u0107, na\u010delnik op\u0107ine Mikleu\u0161 rekao je u pozdravnom govoru: Iz op\u0107ine Mikleu\u0161\u00a0stradalo je 34 ljudi, 3 policajca i 31 civil, 29 \u017ertava op\u0107ine Mikleu\u0161, od toga 24 u jednom danu, 4. rujnu srbo\u010detnike horde u\u0161le su u naselja \u010corluk, \u010cetekovac i Balinci te masakrirali i ubili sve \u0161to je hrvatsko. Op\u0107ina Mikleu\u0161 je njima u znak zahvalnosti uz pomo\u0107 Vlade Republike Hrvatske 2007. godine postavila spomenik i svake godine 4. rujna u 9 sati i 5 minuta, kada je krenuo pohod na ova naselja u kojima su stradali ovi nevini ljudi odr\u017eavamo komemoraciju u znak sje\u0107anja na ove nevine ljude. Ja Vam zahvaljujem u ime Op\u0107ine Mikleu\u0161 i u svoje osobno ime \u0161to ste u program rada Petog hrvatskog \u017ertvoslovnog kongresa, na svom putu za Vo\u0107in, stavili u protokol i polaganje vijenaca u spomen na ove \u017ertve.<\/p>\n

Prof. \u0160eparovi\u0107 je rekao: \u201ePrekju\u010der smo zapo\u010deli Peti hrvatski \u017ertvoslovni kongres u Zagrebu, i ju\u010der smo uspje\u0161no radili blagoslovom biskupa Mile Bogovi\u0107a. Sada drugi put imam \u010dast dovesti<\/em>dio sudionika Kongresa, dio ljudi koji vode brigu o \u017ertvama, o stradanjima ljudi. Mi smo osje\u0107ali da \u010cetekovci i cijeli Mikleu\u0161, kao i Vo\u0107in nadasve predstavljaju jedan veliki simbol patnje hrvatskog naroda. Velike hrvatske \u017ertve, koja je ostala u sjeni ostalih stradanja, ali nepravedno. Po brutalnosti koja je izvr\u0161ena nad ovim \u017ertvama i u Vo\u0107inu, taj masakar je jedan najve\u0107i i najstra\u0161niji \u0161to se dogodio u Europi<\/em>.\u201c<\/p>\n

Odavanje po\u010dasti \u017ertvama <\/em><\/strong>\u010detni<\/em><\/strong>\u010dkog terora poubijanim u Vo<\/em><\/strong>\u0107inu 1991. godine<\/em><\/strong><\/p>\n

Kod spomenika je polo\u017een vijenac i zapaljene svije\u0107e, a zatim smo, kao i svaki put kod sje\u0107anja na \u017ertve izmolili molitvu koju je ovaj put predvodila \u010dasna sestra Veronika Popi\u0107. Zatim smo se uputili prema Vo\u0107inu, gdje su se u Hrvatskom domu, hodo\u010dasnici mogli okrijepiti i pripremiti se za misu koja je slu\u017eena u crkvi, baraci. Naime crkva koju su srpske jedinice do temelja sru\u0161ile u podmetnutoj eksploziji 1991. godine obnavlja se i puna je skela, a u eksploziji streljiva koju su \u010detnici izazvali prije povla\u010denja ostao je samo jedan dio zida.<\/p>\n

Tu nas je pri\u010dekao na\u010delnik op\u0107ine Vo\u0107in Predrag Fili\u0107 i predstavnici \u017dupanije i mnogobrojnih udruga proisteklih iz Domovinskog rata, predstavnici udruge Hrvatski domobran Po\u017eega, Slatina, Na\u0161ice, Valpovo, Osijek i Orahovica, kao i predstavnici HDPZ-a (Hrvatsko dru\u0161tvo politi\u010dkih zatvorenika) i \u010dlanovi Dru\u0161tva za obilje\u017eavanje grobi\u0161ta ratnih i poratnih \u017ertava iz Virovitice i ostali.<\/p>\n

Misa je po\u010dela u 11 sati, a slu\u017eio ju je vl\u010d. Mladen \u0160tivin, vo\u0107inski \u017eupnik. Uz dvanaest ministranata u slavlju je sudjelovao i nakon Augustin Ta\u0161i\u0107, koji \u0107e u subotu, 26. lipnja u po\u017ee\u0161koj katedrali biti zare\u0111en za sve\u0107enika. U misnom slavlju sudjelovao je zbor kojim je ravnala \u010dasna sestra Danica Bili\u0107, a za orguljsku pratnju bio je zadu\u017een orgulja\u0161 Rade Peri\u0107. U uvodnom dijelu sudionike Petog hrvatskog \u017ertvoslovnog kongresa i okupljene predstavnike udruga pozdravio je vl\u010d. Mladen \u0160tivin, vo\u0107inski \u017eupnik, koji je u propovijedi naglasio da nam se ne dogodi da zaboravimo tko je Krist.<\/p>\n

\"\"<\/a>\"\"<\/a>\"\"<\/a>\"\"<\/a><\/p>\n

 <\/p>\n

\"\"<\/a>
Vo\u0107in – prof. dr. sc. Zvonimir \u0160eparovi\u0107<\/figcaption><\/figure>\n

Nakon mise polo\u017eili smo vijenac kod spomenika, a pridru\u017eile su nam se i predstavnici braniteljskih udruga, op\u0107ina Vo\u0107in, tu je bio i na\u010delnik op\u0107ine Predrag Fili\u0107 i \u0110uro Matovina, dopredsjednik Skup\u0161tine Viroviti\u010dko podravske \u017eupanije, \u017deljko Stipani\u0107, zamjenik gradona\u010delnika Slatine, a tu su bili predstavnici podru\u017enice Dru\u0161tva za obilje\u017eavanje grobi\u0161ta ratnih i poratnih \u017ertava, Vlatko Ljubi\u010di\u0107 i Vladimir Paveli\u0107, kao i \u010dlanovi iz sredi\u0161njice iz vara\u017edinsko-menimurskog dijela, Zlatko Pi\u0161pek iz Kotoribe i Franjo Talan. Prof. Zvonimir \u0160eparovi\u0107 tom je prilikom podsjetio na odr\u017eane prethodne Hrvatske \u017ertvoslovne kongrese kada su sudionici posjetili Vukovar i \u0160kabrnju (2004. i 2007. godine), a posjetom Vo\u0107inu u vijencu tuge i razmi\u0161ljanja ispleten je trolist patnje za \u017ertve koje su ubijene u mr\u017enji. Prof. Zvonimir \u0160eparovi\u0107, predsjednik Hrvatskog \u017ertvoslovnog dru\u0161tva tom je prilikom podsjetio da su tu u Domovinskom ratu \u010detnici klali civile, odsijecali im glave, \u017eive spaljivali u njihovim ku\u0107ama i do temelja razorili crkvu Pohonenja Bla\u017eene Djevice Marije. Nigdje kao ovdje srpska mr\u017enja na Hrvata nije bila tako \u017eestoka, no\u017e tako britak, zlo tako u\u017easno, namjerno naneseno \u010dovjeku i susjedu. – Eto do\u0161li smo se pokloniti \u017ertvama koje su ubili njihovi susjedi, rekao je izme\u0111u ostalog prof. \u0160eparovi\u0107.<\/p>\n

Svjedo<\/em><\/strong>\u010denje o stradanjima Vo<\/em><\/strong>\u0107ina i okolici iznio je Miroslav Gazda, autor filma<\/em><\/strong><\/p>\n

Nakon polaganje vijenaca vratili smo se u Hrvatski dom gdje smo pogledali film \u201ePunoljetnost jednog zlo\u010dina\u201c \u2013\u017ertve \u010cetekovca, \u010coljuga, Balinaca i Vo\u0107ina, uz komentar autora filma Mirsolava Gazde iz Orahovice.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Potreseni scenama iz filma u dvorani je zavladao muk, jednostavno kao da je cijela dvorana\u00a0zanijemjela, ti\u0161ina koja je sama govorila u srcima prisutnih. Kao da stojimo kod izmasakriranih tijela s nevjericom se pitaju\u0107i \u0161to mora biti u \u010dovjeku da bi i\u0161ao ubijati \u010dovjeka i nanositi mu tolike boli i poni\u017eenja. Muk i ti\u0161ina potraje i nakon prikazivanja film, a utor se ispri\u010dava na scenama koje su mo\u017eda pogodile osje\u0107aje rodbine \u017ertava. Za vrijeme projekcije nekoliko ljudi napustili je na trenutak dvoranu, ali tuga i bol zbog toga nisu manji i scene zastra\u0161uju\u0107e.<\/p>\n

Mo\u017eda je najbolje tragediju ovog kraja opisao ameri\u010dki lije\u010dnik, dr. Jerry Blaskovich, u knjizi Anatomija prijevare, na strani 81 pi\u0161e – Nakon \u0161to su hrvatske snage vratile podru\u010dja koja su okupirali Srbi i u\u0161le u hrvatsko selo Vo\u0107in, 14. prosinca 1991. u 10 sati i 50 minuta, na\u0161li su mrtva tijela na ulicama, u spaljenim ku\u0107ama i u dvori\u0161tima. Sve su \u017ertve, uz jedan izuzetak, bili hrvatski seljani, izmasakrirani na na\u010din koji prelazi svaku imaginaciju. Pola \u017ertava bile su starije od 62 godine, a najstariji mu\u0161karac imao je 84 godine. Mladi ljudi, osobito mu\u0161karci, ve\u0107inom su pobjegli, a one kojima to nije uspjelo, srpski su osvaja\u010di otputili u nepoznato. Dvije \u017ertve, mu\u017e i \u017eena, na\u0111eni su vezani lancima i spaljeni. Naknadne kemijske analize obavljene u laboratoriju Medicinskog fakulteta u Zagrebu otkrile su da su bili \u017eivi spaljeni. Drugima su glave bile raspolovljene sjekirama, a neki su bili \u017eivi rezani napola. Oni koji su umrli od metka i no\u017ea mogli su se smatrati sretnima.<\/p>\n

Jedna od \u017ertava, Marija Majdan\u010di\u0107, bila je ameri\u010dka dr\u017eavljanka. Njeno dr\u017eavljanstvo ustanovljeno je nakon \u0161to je guverner dr\u017eave Pensilvanije jednog vikenda, u nedjelju, uspio otvoriti Ured za statistiku kako bi pregledao njene dokumente. Ronena Skender u mjestu Erie u Pensilvaniji, kao djevojka se preselila u Hrvatsku, ali na njenu \u017ealost, u dolinu koju je i Bog zaboravio. \u2013 pi\u0161e dr., a od 93 do 110 strane prilo\u017een je slikovni materijal i opisi nekih slu\u010dajeva mu\u010denja \u017ertava. Za Stojana Nenadovi\u0107a autor pi\u0161e: – On je jedina vo\u0107inska \u017ertva srpske nacionalnosti. Star sedamdeset i sedam godina, Stojan Nenkovi\u0107 bespo\u0161tedno je mu\u010den od strane vojnika JNA nakon \u0161to se usudio stati na stranu svojih hrvatskih susjeda. On je poku\u0161ao zaustaviti srpske vojnike koji su zlostavljali i mu\u010dili njegove hrvatske susjede. Kako je bio ustrajan vojnici su mu nanijeli opekotine na vi\u0161e od sto mjesta.<\/p>\n

Sve su rane bile jednake, a izgledom su upu\u0107ivale da su pri mu\u010denju Nenadovi\u0107a koristili zapaljene cigarete ili neki usijani komad metala. Vojnici su tako\u0111er oderali ko\u017eu s njegovih donjih ekstremiteta, ka\u017ee se u knjizi i dodaje \u2013 osim tih ozljeda Nenadovi\u0107evo lice je, kako sam vidio iz predo\u010denih dokaza, pokazivalo mnogobrojne modrice koje su mi jasni pokazale da su ga tukli \u0161akama ili tupim predmetom prije nego \u0161to je umro. Nenadovi\u0107 je, neosporno umro od\u00a0kardiovaskularnog (sr\u010danog) \u0161oka \u2013 zaklju\u010duje lije\u010dnik.<\/p>\n

U ime rodbine \u017ertava sudionike Kongresa pozdravila je Vera Dori<\/em><\/strong>\u0107, majka nestalog Drage<\/em><\/strong><\/p>\n

Nakon nekoliko minuta koje je svima bilo potrebno za vra\u0107anje u neku \u201enormalu\u201c, vidno potreseni o stradanjima su progovorili prof. \u0160eparovi\u0107, a nazo\u010dnima se obratio i ratni zapovjednik 136 Slatinske brigade, Josip \u010cerne koji je prisutnima objasnio akciju zdru\u017eenih snaga koje su potjerale \u010detnike s ovog podru\u010dja u vojno akciji zvanoj \u201eOtkos\u201c. Akcija je trajala od 24. studenoga 1991. Do 26. prosinca, 1 u zauzimanje Vo\u0107ina jedinice su krenule 15. prosinca ujutro. Neki su tu akciju prozvali Bljesak prije Bljeska, jer je tom akcijom oslobo\u0111en i o\u010di\u0161\u0107ena sjeverni dio zaposjednutogvslavonskog boji\u0161ta. Kada su 13. prosinca ratne 1991. godine hrvatski branitelji zapo\u010deli s\u00a0oslobananjem Papuka bilo je to prvo osloboneno podru\u010dje u Republici Hrvatskoj.<\/p>\n

\u2013 U samo nekoliko dana, uz pomo\u0107: 123. po\u017ee\u0161ke, 127. viroviti\u010dke, 132. na\u0161i\u010dke brigade, te pridru\u017eenih postrojbi iz Bjelovara, \u010cakovca i drugih postrojbi HV , 136. slatinska brigada HV\u00a0oslobodila je cijelo podru\u010dje biv\u0161e Op\u0107ine Podravska Slatina s vi\u0161e od 500 kvadratnih kilometara okupiranog prostora. U tom bojnom djelovanju smrtno su stradala petorica hrvatskih branitelja. Bila je to jedna od najuspje\u0161nijih vojno-redarstvenih oslobodila\u010dkih akcija tijekom Domovinskog rata, izjavio je ratni zapovjednik sto\u017eerni brigadir HV Josip \u010cerni isti\u010du\u0107i da se, poginule hrvatske branitelje i 47 ubijenih hrvatskih civila u Vo\u0107inu 13. prosinca, nikada ne smije zaboraviti.<\/p>\n

U ime rodbine \u017ertava sudionicima Petog hrvatskog \u017ertvoslovnog kongresa koji su do\u0161li u Vo\u0107in pozdravila je Vera Dori\u0107 (76) majka nestalog Drage Dori\u0107a, a zatim je pjesnikinja Vera Val\u010di\u0107 Beli\u0107, koja je na Kongres do\u0161la iz Kanade, podsjetila i na \u017ertve Bleiburga gdje joj je \u017eivot izgubio zaru\u010dnik. Prisutnima je govorila pjesmu o mami, a nakon toga se nazo\u010dnima obratio Vladimir Jelen\u010di\u0107, predsjednik Crvenog kri\u017ea iz Slatine koji je podsjetio na stradanja civila. Izme\u0111u ostalog pro\u010ditao je i jedan dio teksta iz izvje\u0161\u0107a kojeg je zapisao te godine: – Hladno prosina\u010dko predve\u010derje. U na\u0161em prihvatnom centru velika je gu\u017eva, vriska, pla\u010d. Nakon gotovo \u010detiri mjeseca zato\u010denja dvjestotinjak Hrvata iz Vo\u0107ina kona\u010dno je spa\u0161eno i slobodno. Cijena slobode ogromna je, prevelika. Goti\u010dka ljepotica, pet stolje\u0107a stara crkva Majke Bo\u017eje Vo\u0107inske do temelja je sru\u0161ena. Velika neljudska mr\u017enja, utjelovljeno zlo opet je uzelo svoj krvavi danak. Stolje\u0107ima lakovjerni Hrvati, njih 45 nedu\u017enih, nikom krivi, pod no\u017eevima Belih orlova zauvijek se izvuklo iz bratskog srpskog zagrljaja.<\/p>\n

U \u010detiri ratna mjeseca gotovo smo navikli na ovakve prizore hrvatskog kri\u017enog puta, toliko puta u povijesti prije\u0111enog. Potreseni smo, ali skrivamo osje\u0107aje da bi \u0161to efikasnije mogli pru\u017eiti neophodnu pomo\u0107 pre\u017eivjelima. Pogled mi se zaustavi na jednoj maloj djevoj\u010dici od 7-8 godina. Sama je. Prilazim i pitam gdje joj je mama ? “Nemam je.” – gotovo ne\u010dujno odgovori ona. “A tata ? Ubili su ga, ostala sam sama sa malim bracom.” To me je slomilo. Iza\u0161ao sam van, u no\u0107 i zaplakao.<\/p>\n

Violeta i Josip odrastaju danas u ku\u0107ama dobrih ljudi koji su ih usvojili, nalaze\u0107i u njima toplinu i okrilje doma kojeg je rat ukrao.\u201c Danas Violeta ima svoju obitelj i sretna je majka \u010detvero mali\u0161ana. Zavr\u0161io je potresno sje\u0107anje predsjednik Crvenog kri\u017ea Slatine.<\/p>\n

O \u017eivotu djeteta koje je napustilo rodni dom govorila je Margaret Grahovac Siegrist, autorica knjige \u201eKoliko je daleko do nikada\u201c, u kojoj je opisala odlazak iz rodne ku\u0107e u tuni svijet, a nazo\u010dnima se obratila i prof. Nevenka Keki\u0107, koja je pozdravila svojeg negdanjeg u\u010denika, vl\u010d. Mladena \u0160tivina. Rekla je da je u Vo\u0107in do\u0161la 1948. godine crkva je bila spaljena od partizana u Drugom svjetskom ratu, a \u010detnici i doma\u0107i Srbi sru\u0161ili su je u Domovinskom ratu vjeruje da ne\u0107e do\u017eivjeti i tre\u0107e ru\u0161enje crkve u Vo\u0107inu.<\/p>\n

Kongres je zavr\u0161en dodjelom zahvalnica koje su primili Miroslav Gazda<\/strong> i na\u010delnik Predrag Fili\u0107, a nakon toga su usvojeni zaklju\u010dci Kongresa. Upu\u0107en je zahtjev Vladi i Saboru. Uslijedio je ru\u010dak i dru\u017eenje koje se proteglo do 16:45h. Poslije smo razgledali crkvu koja se ponovo gradi po nacrtima u\u010dinjenim u pro\u0161lom stolje\u0107u, a tijek gradnje i povijest nam je objasnio vl\u010d. Mladen \u0160tivin, vo\u0107inski \u017eupnik kojem je na trudu i skrbi za \u017eupljane i crkvu zahvalio prof. \u0160eparovi\u0107. U ime Hrvatskog \u017ertvoslovnog dru\u0161tva , a za uspomenu na odr\u017eani susret i zavr\u0161ni dio Petog hrvatskog \u017ertvoslovnog kongresa dvije knjige predao mu je \u017deljko Toma\u0161evi\u0107<\/strong>, \u010dlan Predsjedni\u0161tva Hrvatskog \u017ertvoslovnog dru\u0161tva.<\/p>\n

Razgledali Vo<\/em><\/strong>\u0107insku crkvu u skelama i posjetili grobi\u0161te Drenovac<\/em><\/strong><\/p>\n

Posjet Vo\u0107inu zavr\u0161en je oko 17:30h, a zatim smo u pratnji Stjepana Brija\u010dka i Vladimira Jelin\u010di\u0107a krenuli do grobi\u0161ta Drenovac, koje se nalazi kod crkve, gdje je ekshumirano 500 \u017ertava koje su nakon sudsko-medicinskog vje\u0161ta\u010denja natrag pokopane u novosagra\u0111enu grobnicu kod crkve. Dimenzija grobnice je 7 x 3 metra, a u njoj su polo\u017eeni posmrtni ostaci, odnosno 464 lubanje zajedno s ostalim kostima.<\/p>\n

Grob se nalazi na lokaciji N 45\u00ba 32′ i 46,7″ i E 017\u00ba 42′ i 16,5″E<\/em><\/strong>, nadmorska visina 206 m\/n morem. U pratnji supruge An\u0111elke pridru\u017eio nam se i Ante Beljo, a tu su bile i Zdravka Bu\u0161i\u0107 i Nevenka Neki\u0107 koja zbog ki\u0161e nije izlazila iz automobila. Dio stradanja u Drugom svjetskom ratu objasnio nam je i Miroslav Gazda, a s obilaskom strati\u0161ta zavr\u0161ili smo ne\u0161to iza 19 sati. Desetak fotografija snimio je Bla\u017e, a nekoliko slika snimio je i Vladimir Jelen\u010di\u0107. Eto tako smo u jednom danu odali po\u010dast pre\u0161u\u0107enim hrvatskim \u017ertvama Drugog svjetskog rata i pora\u0107a likvidiranim od strane partizansko-\u010detni\u010dkih snaga pred vi\u0161e od 65 godina, a vijenac je polo\u017een i molitve izmoljene i kod grobova i spomen obilje\u017eja \u017ertava srbo-\u010detni\u010dke agresije koja je uz pomo\u0107, \u010desto i na poticaj JNA po\u010dinjena nad stanovni\u0161tvom Hrvatske, pa i Vo\u0107ina i \u0161ire okolice Slatine u drugoj polovici 1991. godine.<\/p>\n

Kod spomen kri\u017ea pomolili smo se za \u017ertve (na slici), a tu su bili, slijeva na desno:\u00a0Ante Beljo, Vladimir Jelen\u010di\u0107, Stjepan Brija\u010dko, Zlatko Pi\u0161pek, Zdravka Bu\u0161i\u0107, Miroslav Gazda, Franjo Talan i An\u0111elka Beljo.<\/em><\/p>\n

20. <\/em><\/strong>lipnja obljetnica ubojstva Hrvata u Beogradskom parlamentu<\/em><\/strong><\/p>\n

Na povratku iz Drenovca zastali smo i kod spomenika ubijenom hrvatskom policajcu Stjepanu Mlakaru, a uskoro smo do\u0161li do podravske magistrale kojom smo ubrzo do\u0161li i do Slatine gdje smo se oprostili od prijatelja te krenuli prema Koprivnici i Vara\u017edinu. Iz Slatine smo krenuli ne\u0161to prije 20 sati, a uz jedno zadr\u017eavanje u Pitoma\u010di ku\u0107i smo do\u0161li oko 22,30 sata. Putem sam na vijestima \u010duo da je u Splitu postavljen spomenika Stjepanu Radi\u0107u, povodom 92 obljetnice atentata u Skup\u0161tini u Beogradu gdje je Puni\u0161a Ra\u010di\u0107 u Parlamentu ubio hrvatske zastupnike. Eto dan pun tuge i sje\u0107anja upotpunjujemo i hrvatskim \u017ertvama koje su vjerovale u su\u017eivot unato\u010d zla koje nam je nano\u0161eno. U izvje\u0161\u0107ima iz tih vremena znademo da je s pet metaka Puni\u0161a Ra\u010di\u0107 smrtno ranio Stjepana Radi\u0107a, a u Parlamentu zajedni\u010dke dr\u017eave, u koju su nas ugurale i pametne hrvatske glave, ubijen je Jura Basari\u010dek i Pavao Radi\u0107. U izvje\u0161\u0107u iz tog vremena \u010ditamo \u201ePrva dva metka bila su namijenjena Pernaru. Pogo\u0111en prvim u grudi, odmah je pao na klupu.<\/p>\n

Basari\u010dek je sjedio za stenografskim stolom i digao se da sprije\u010di Ra\u010di\u0107a, ali ga je drugi metak smrtno pogodio.<\/p>\n

Sru\u0161io se ispred stenografskog stola i poslani\u010dkih klupa. Tre\u0107im metkom Ra\u010di\u0107 je ga\u0111ao Radi\u0107a koji se, pogo\u0111en u trbuh, stropo\u0161tao pod klupu. Gran\u0111a je ustao da za\u0161titi Radi\u0107a, ali nije stigao ve\u0107 je, ranjen u podlakticu, \u0161titio Pribi\u0107evi\u0107a koji se jo\u0161 zaklonio ispod klupe. Od petog metka pao je Pavle Radi\u0107 koji je stajao malo podalje i na bolan uzvik svoga strica Stjepana pojurio da mu pomogne, ali je pogo\u0111en ispod srca.\u201c<\/p>\n

I nakon ubojstva u Parlamentu srpski \u017eandari nastavljaju s ubijanjem seljaka i Hrvata<\/em><\/strong><\/p>\n

Da li je u progonima hrvatskog stanovni\u0161tva i mirnih seljaka kraljevska srpska vlast u Jugoslaviji propisala ispaljivanje pet metaka, ili je za ubojstvo oca Ivana Varge iz Donje Dubrave u Me\u0111imurju toliki broj metaka utro\u0161en iz kojeg drugog razloga nije mi poznato, ali vjerujem da za spomenuto Poglavarstvo te op\u0107ine taj \u010din sigurno nije na ponos, kao i za one koji su ga sastavili.<\/p>\n

Izdani plate\u017eni nalog je slijede\u0107eg sadr\u017eaja: \u201eTekst ra\u010duna: Broj 1959\/1934. Plate\u017eni nalog. G. Varga, iz D. Dubrave, kbr. 465, pozivate se da u roku od 8 dana dugovinu na ime utro\u0161enih pet pu\u0161\u010danih metaka prilikom ubistva va\u0161eg oca, u iznosu od 13 D. 15 p. kod blagajne op\u0107ine D. Dubrava pod prijetnjom ovrhe podmirite. Poglavarstvo op\u0107ine. U D. Dubravi dne 3. 7. 1934. U potpisu predsjednik i blagajnik.<\/p>\n

Sjetio sam se i od \u017eandara ubijenih Kotorip\u010dana, kao i \u017ertava grobi\u0161ta Kotoriba za koje \u0107emo sje\u0107anje izre\u0107i u petak, na Dan dr\u017eavnosti Republike Hrvatske. Prema istra\u017eivanju Zlatka Pi\u0161peka iz Kotoribe od maltretiranja srpskih \u017eandara 1933. godine ubijeni su Josip \u0160koda (Kuharov), Andrija Dolen\u010di\u0107 Verga) i Martin Vojvoda, a \u017ertve ubijene u poratnim likvidacijama jugo-komunisti\u010dka vlast je u Kotoribi pokapala na grobi\u0161tu Le\u0161, gdje su uz doma\u0107e ubijeni i Manari i njema\u010dki ratni zarobljenici.<\/p>\n

Koliko je ljudi stradalo i ubijeni u ujedinjenoj slavenskoj dr\u017eavi koju su i mnogi Hrvati sanjali, boje\u0107i se vlastite samostalnosti. Koliko je za to ujedinjenje zaslu\u017ena Europa, a koliko mi sami. Pa eto u danima sje\u0107anja sje\u0107amo se i tih \u017ertava koje su pale u progonima minulih desetlje\u0107a i stolje\u0107a s nadom da \u0107e zlo\u010dina\u010dki politi\u010dki sustavi i organizacije zauvijek prestati postojati. Po tko zna koji puta sam se upitao? \u0160to je Hrvatima donijelo ujedinjenje 1918 godine, kako su \u017eivjeli potomci ubijenoga, a \u0161to nas o\u010dekuje u budu\u0107nosti? Kad slu\u017ebena vlast ta pitanja ne rje\u0161ava postavljam si pitanje \u0161to mo\u017ee u\u010diniti \u010dovjek koji od jutra do ve\u010deri radi na polju, gradili\u0161tu, u tvornici, ili trgovac koji nema ni svetka ni petka. \u0160to mogu poduzeti mladi kojima se te informacije uskra\u0107uju, a u duhu nekog novog podjarmljivanja kao da gazimo i dalje vlastito dostojanstvo. Znam da nije na nama da sudimo, a sramotno je i \u0161utjeti. Znam da se i unato\u010d mojeg zalaganja za izno\u0161enje istine o pre\u0161u\u0107enim \u017ertvama ni\u0161ta bitno ne\u0107e promijeniti, ali u du\u0161i i srcu ostaje zadovoljstvo da se barem netko negdje sjetio pa i tim \u017ertvama zapalio svije\u0107u i za pokoj du\u0161e izmolio O\u010de na\u0161. \u0160to nam ostaje?. Ostaje nam da se za \u017ertve molimo, da na njih podsjetimo i u spomen na njih spomen obilje\u017eja postavimo, a to je ponovo potaknuo i pokrenuo i Peti hrvatski \u017ertvoslovni kongres. \u017drtve neka po\u010divaju u miru, a nama ostaje da ih nadalje ne pre\u0161u\u0107ujemo i da istinu o stradanju iznosimo.<\/p>\n

Po\u010divali u miru.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Tekst napisao Franjo Talan, a fotografije snimio Bla\u017e Talan, Jadranka Lu\u010di\u0107<\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Od 18 – 20 lipnja 2010. odr\u017ean je Peti hrvatski \u017ertvoslovni kongres Potresno svjedo\u010denje o \u017ertvama \u017eitelja Vo\u0107ina poubijanih od svojih susjeda U petak, 18. lipnja 2010. godine, u Kristalnoj dvorani zagreba\u010dkog hotela Westin, s po\u010detkom\u00a0u 16 sati zapo\u010deo je Peti hrvatski \u017ertvoslovni kongres na kojem je u dva dana sudjelovalo stotinjak sudionika iz Hrvatske, […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[5394],"tags":[5402,39,4628,18,33,276,5404,1353,5406,266,1725,1339,5407,772,1351,5405,1194,5403,1338,542,135,1064,1579,5401],"class_list":["post-30468","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-arhiva","tag-andelka-beljo","tag-ante-beljo","tag-blaz-talan","tag-franjo-talan","tag-hzd","tag-jadranka-lucic","tag-koliko-je-daleko-do-nikada","tag-margaret-grahovac-siegrist","tag-marica-juric","tag-mate-gogic","tag-mile-prpa","tag-miroslav-gazda","tag-mr-ivan-debeljak","tag-nevenka-nekic","tag-predrag-filic","tag-prof-vjenceslav-topalovic","tag-prof-zvonimir-separovic","tag-stjepan-brijacko","tag-vladimir-jelencic","tag-vocin","tag-zdravka-busic","tag-zeljko-tomasevic","tag-zlatko-pispek","tag-zrtvoslovni-kongres"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/viktimologija.com.hr\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/30468","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/viktimologija.com.hr\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/viktimologija.com.hr\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/viktimologija.com.hr\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/viktimologija.com.hr\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=30468"}],"version-history":[{"count":17,"href":"https:\/\/viktimologija.com.hr\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/30468\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":30495,"href":"https:\/\/viktimologija.com.hr\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/30468\/revisions\/30495"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/viktimologija.com.hr\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=30468"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/viktimologija.com.hr\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=30468"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/viktimologija.com.hr\/wp\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=30468"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}