U četvrtak, 5. studenoga 2026. godine, na zagrebačkom groblju Mirogoj, mnoštvo građana, kolega i štovatelja svečano je ispratilo na vječni počinak akademika Josipa Pečarića, istaknutog hrvatskog domoljuba i jednog od najcitiranijih svjetskih matematičara. Službeno priopćenje o njegovu odlasku izdala je Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU), čiji je bio redoviti član, ostavljajući iza sebe fascinantan i u svjetskim razmjerima gotovo nedostižan opus.
Njegov znanstveni doprinos nadilazi uobičajene akademske okvire. S više od 1200 objavljenih znanstvenih radova, prvenstveno u području teorije nejednakosti, akademik Pečarić pozicionirao se kao jedan od globalno najproduktivnijih i najcitiranijih matematičara našeg doba. Njegove su matematičke teorije i rješenja ugrađeni u suvremene svjetske udžbenike, a suradnja s uglednim međunarodnim stručnjacima i sveučilištima osigurala je hrvatskoj znanosti trajno mjesto na globalnoj karti izvrsnosti. Radilo se o intelektualnom gigantu čiji je neumorni rad i pedagoški utjecaj odgojio generacije mladih znanstvenika, ostavljajući neizbrisiv trag u povijesti prirodnih znanosti.
Mukla tišina Banskih dvora i Ministarstva kulture
No, dok se znanstvena zajednica opraštala od čovjeka koji je zadužio svjetsku znanost, s adresa aktualne vlasti vladala je mukla, sramotna tišina. Iz Banskih dvora nitko se nije oglasio. Čak ni Ministarstvo kulture i medija nije smatralo shodnim uputiti službenu sućut ili odati počast čovjeku koji je zadužio hrvatsku znanost i kulturu dijaloga. S pravom se danas pitamo: Je li uistinu moguće da se svjetski priznati znanstvenik ispraća u potpunom medijskom mraku, bez kamera i izvještaja javne televizije? Naime, dok se svakoj banalnosti pridaje nacionalna važnost, odlazak ovakvog uma prolazi ignoriran od onih koji kroje javni prostor.
Branitelji organiziraju komemoraciju 10. studenoga u dvorani HVIDR-e
S obzirom na to da će krovna nacionalna akademija HAZU službenu komemoraciju za svog preminulog člana organizirati tek za godinu dana, hrvatski su branitelji odlučili reagirati znatno brže i dostojanstvenije. U organizaciji braniteljskih udruga predvođenih Udrugom hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91), uz koordinaciju s Udrugom zagrebački dragovoljci Vukovara, domaćinom Zajednicom udruga hrvatskih vojnih invalida Domovinskog rata (HVIDR-a Grada Zagreba) te drugim udrugama proizašlim iz Domovinskog rata, priprema se poseban komemorativni skup. Udruge organiziraju vlastiti ispraćaj već u utorak, 10. studenoga 2026. godine u 18 sati, u dvorani HVIDR-e na adresi Slovenska ulica 21. Ulaz na skup je slobodan i svi su dobrodošli kako bi se ovom hrvatskom velikanu još jednom iskazalo dužno poštovanje i trajna zahvalnost.
Izvrnuta ljestvica vrijednosti današnje Hrvatske
Ova ignorancija državnog vrha razotkrila je poraznu zbilju današnje Hrvatske i njezinu izvrnutu ljestvicu vrijednosti. Došli smo u fazu u kojoj društveni status i državno priznanje lakše stječe osrednji estradni pjevač s dvije ili tri gramofonske ploče, nego svjetski priznati znanstvenik čiji su radovi citirani na najprestižnijim svjetskim sveučilištima. U zemlji gdje se jeftina zabava i politička podobnost slave kao vrhunska postignuća, istinski umovi i domoljubi svjesno se guraju na marginu. Država koja ignorira odlazak svojih najvećih znanstvenih autoriteta jasno pokazuje da joj do znanja, pameti i vlastite budućnosti — očito nije stalo.
Autor: Mladen Pavković
FOTO SPOMEN 5. STUDENOGA 2026. GODINE – MIROGOJ
Josip Pečarić, akademik i profesor emeritus, najcitiraniji hrvatski znanstvenik u svijetu, veliki domoljub. Neka mu je laka hrvatska zemlja, počivao u miru Božjem…
Homilija na misi zadušnici za pok. akad Josipa Pečarića
Vlado Košić, biskup sisački
Homilija na misi zadušnici za pok. akad Josipa Pečarića
Zagreb, crkva Krista Kralja, 5. listopada 2026.
Čitanja: Fil 3,3-8a; Mt 5,1-12
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Filipljanima
Ali što mi god bijaše dobitak,
to poradi Krista smatram gubitkom.
Štoviše, čak sve gubitkom smatram
zbog onoga najizvrsnijeg,
zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega.
Iz evanđelja po Mateju (Mt 5,1-12)
Radujte se i kličite, velika je plaća vaša na nebesima.
U Wikipediji čitamo o opusu Josipa Pečarića:
Njegova djela dijele se na: stručne, matematičke rasprave, i na publicistiku i povijest. Dok je na području matematike stekao nezaobilazni autoritet i ugled, svojim publicističkim i povijesnim djelima stekao je mnoge neprijatelje. Pa ipak i ta su djela za našu sadašnjost i budućnost nezaobilazna.
Izvanredan dapače jedinstveni znanstvenik, dokazani matematičar – akademik Josip Pečarić jedan je među prvih 10 na svijetu – posebno se isticao kao „kralj nejednakosti“, pisac je i mnogih domoljubnih povijesnih knjiga, koje također iznose vrijednost nekih u našoj javnosti zanemarenih ili čak napadanih pojedinaca, a za koje je on smatrao da su veličine i posvećivao im svoje knjige. Tako ima preko 100 knjiga vezanih uz tu domoljubno-povijesnu tematiku.
Među temama njegovih knjiga su: Franjo Tuđman, Mile Budak, Marko Perković Thompson, general Slobodan Praljak, Dario Kordić, Josip Šimunić, Vjenceslav Čižek, Mladen Pavković, biskup Mile Bogović…
Osobite pak teme bile su mu: Haški sud, Jasenovac, Vukovar, Domovinski rat…
Prema pročitanoj Božjoj riječi rekao bih da je Josip Pečarić bio onaj koji je, kako veli Gospodin, blaženi jer je bio progonjen: „Radujte se i kličite, velika je plaća vaša na nebesima.“
Josip Pečarić bio je borac za istinu protiv laži; borac za pravdu protiv nepravdi; bio je strastveni borac, koji se nije brinuo za svoju reputaciju ni tražio pljesak publike, dapače rugao im se… Bio je revizionist u najboljem značenju te riječi: jer dok u javnom i dominantnom narativu vladaju laži on je imao hrabrosti suprotstaviti se i tražiti istinu – u biti znanosti i jest revizionizam, što očito oni koji to napadaju ne razumiju, jer bez neprestanih istraživanja i novih spoznaja kojima se nadopunjuju ili posve mijenjaju odnosno revidiraju dosadašnje spoznaje, znanosti ne bi ni bilo; volio se šaliti, dapače bio je u nekim slučajevima i sarkastičan: npr. srpske agresore je rado nazivao zečevima i pravio šalu kako je pretvoriti ljude u zečeve doista zločin – a radi se o bijegu srpske vojske pred hrvatskom vojskom u Oluji; nije se bavio politikom, ismijavao ju je; samo je jednog političara volio – bio je to Franjo Tuđman; rekao bih da je bio velik, jedan od najvećih Hrvata… poput Matoša ili Eugena Kvaternika, vođe rakovičke bune… Josip Pečarić volio je mlade, besplatno im je dijelio svoje knjige, bio je član naše Zaklade fra Bonifacije Ivan Pavletić za stipendiranje studenata u Sisačkoj biskupiji.
I meni najvažnije: bio je moj prijatelj. Zato sam tužan što je otišao, ali sam na naše prijateljstvo ponosan i drago mi je da me takav čovjek smatrao svojim prijateljem.
Otkrio sam ga kao hrabrog i prkosnog intelektualca kada je predsjedniku Vlade napisao javno pismo – u jeku sveopćeg progona generala Gotovine – u kojem predlaže da se gen. Antu Gotovinu predloži za Nobelovu nagradu za mir, budući da je spasio Bihać iste sudbine koja je prije pogodila Srebrenicu. Tada sam rekao u sebi: To je pravi čovjek, moram ga poduprijeti.
A onda sam još jednom bio potpisnik javne molbe Vladi RH da se u Hrvatsku vojsku uvede kao službeni pozdrav Za dom spremni! čime bi se jednom zauvijek zaustavile rasprave o tome je li to stari pozdrav ili iz Drugog svjetskog rata ili iz Domovinskog rata. Kada se nešto službeno uvede, tada se to više ne propitkuje, kao npr. novac kuna.
Znam da je njegov pristup i njegovo neupitna intelektualna superiornost mnoge dovodila do ludila (npr. I. Goldsteina), ali to je bila njegova metoda: dovesti raspravu do paradoksa, i onda poentirati.
Možda bismo mogli reći, kao što je general Klein rekao predsjedniku Tuđmanu nakon Oluje, kako će njegovu veličinu shvatiti tek budući naraštaji. Tako bih volio, i nadam se da će se dogoditi, da će veličinu akademika Pečarića shvatiti i priznati budući naraštaji.
Neka mu Gospodin udijeli svoj mir i uvede ga u zajedništvo svetih, u Kraljevstvu nebeskom.
Njegovim kćerima i njihovim obiteljima, svima koji su izgubili dragu osobu i člana svoje obitelji, neka utjeha bude Gospodin koji nam je obećao: Radujte se i kličite, velika je plaća vaša na nebesima. Bogu hvala!
Počivao u miru Božjem!
Amen.
Fotografije: Josip Horvat Jozo, arhiva HŽD i Jadranka Lučić, arhiva HŽD