prof. dr. sc. Zvonimir Šeparović
(14. rujna 1928. – 30. siječnja 2022.)
Kao viktimolog, čovjek koji se bavio žrtvom, osnovao je Svjetsko viktimološko društvo (1979.), Jugoslavensko viktimološko društvo (1985.) i Hrvatsko žrtvoslovno društvo (1991.); priredio Peti svjetski kongres viktimologa u Zagrebu (1985.); i priredio sedam Hrvatskih žrtvoslovnih kongresa. Jedan je od utemeljitelj je i osnivač je Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta (HNES). Jedna skupina domoljuba, koja vodi brigu i voli Hrvatsku odlučili su da se utemelji Hrvatsko nacionalno etičko sudište, koji neće iza sebe imati službene organizacije (policiju i/ili formalni sud), nego snagu etičkih argumenata te prozvati one koji izdaju hrvatske interese”, tako je govorio i svjedočio prof. Šeparović. Kao javni djelatnik i jedan od utemeljitelja postao je prvi predsjednik HNES-a.
Više od 30 godina predavao je Kazneno pravo i kriminologiju na Pravnom fakultetu u Zagrebu, a dekan istog je bio od 1985. godine. Objavljivao radove iz područja kaznenoga prava, kriminologije, medicinskoga prava, bioetike i viktimologije. Obnašao je dužnost rektora Sveučilišta u Zagrebu od 1989. do 1991. godine.
Kao ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske, zajedno s predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom, uveli su Hrvatsku u članstvo Ujedinjenih naroda i dobili smo tako dugo očekivano međunarodno priznanje!
Kao ministar pravosuđa RH tužio pred Međunarodnim sudom pravde Jugoslaviju (Srbiju i Crnu Goru) zbog agresije i genocida i zatražio reparacije za ratnu štetu od 400 milijardi dolara. Kao znanstvenik bavio se i objavljivao iz područja prava, kriminologije, socijalne patologije, viktimologije, migracija, ljudskih prava a u novije vrijeme posebno se bavi problemima bioetike. Autor je knjige Granice rizika, o pravnim i etičkim problemima suvremene medicine, 1985. (najnovije treće izmijenjeno i dopunjeno izdanje 1998.). Predstavljao Hrvatsku (uz Akademika Kaštelana) na UNESCO-voj međunarodnoj konferenciji u Parizu 1997. na kojoj je izrađen i prihvaćen nacrt Universal Declaration on the Human Genome and Human Rights, koja je iste godine i usvojena na UNESCO-voj konferenciji. Kao ekspert sudjeluje u Svjetskom kongresu medicinskog prava i etike u Pekingu, Kina, 2008. Članom je međunarodnog udruženja za medicinu i pravo i stalni suradnik-ekspert UNESCO-a za pitanja bioetike, te je pozivan na konferencije u Amsterdam 1999. i Berlin 2001.
Ministar pravosuđa bio je od 1999. do 2000. godine, te je podnio hrvatsku tužbu protiv SR Jugoslavije za genocid pred Međunarodnim sudom u Haagu.
U Državnom arhivu Hrvatske 1. ožujka 2014. godine predstavljena je knjiga dr. Zvonimira Šeparovića: “Hrvatska tužba protiv Jugoslavije (Srbije i Crne Gore) za genocid”, u prepunoj velikoj dvorani Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu, dva dana prije početka javne rasprave pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu. To je iznimno važan događaj za Hrvatsku.
Za izniman doprinos održanju i razvitku hrvatske državotvorne ideje, te neovisnosti, cjelovitosti i međunarodnom ugledu Republike Hrvatske odlikovan je Redom Ante Starčevića.
Posljednji put u javnosti pojavio se na predstavljanju knjige Diplomatski pečat – sasvim osobno, koje je organiziralo Sveučilište u Zagrebu 14. siječnja 2022.
Poštovani profesore, često Vas se sjetimo, i dalje živite u našim sjećanjima, vrijeme koje smo proveli s Vama uvijek ćemo pamtiti.
Počivajte u miru Božjem.
Članovi Hrvatskog žrtvoslovnog društva…
Ante Beljo, predsjednik HŽD-a
Franjo Talan, dopredsjednik HŽD-a
Tajana Mikac Vidović, tajnica društva