DUŠNI DAN U DUBRAVI
Dušni dan slavimo svake godine 2. studenoga, kada se sjećamo svih svojih dragih pokojnika. Pohodi grobovima i grobljima u tom pogledu su znak pažnje i vjere. Tog dana vjernici mole za duše svojih dragih pokojnika, za njih pale svijeće na grobovima, prisustvuju svetoj Misi, povezujući se tako svojim molitvama s njima i moleći Božje milosrđe da ih što prije očisti od svih slabosti
Župljani župe sv. Leopolda Bogdana Mandića u zagrebačkoj Dubravi, Veterani 145. brigade Dubrava i vjernici gradske četvrti Gornje Dubrave već se petaestak godina tradicionalno na Dušni dan, 2. studenoga, okupljaju na mjestu još uvijek nedostojno obilježene masovne grobnice u Ljubijskoj ulici gdje su pokopane na zvjerski način ubijene nevine žrtve komunističkog režima u vrijeme poraća 1945. godine, i mole za duše svih stradalnika.
U crkvi Sv. Leopolda Mandića večeras u 19 sati održana je misa zadušnic. a potom je iz crkve krenula procesija s upaljenim svijećama do mjesta masovne grobnice u Ljubijskoj ulici gdje se održala komemoracija, molitva i odrješenje za sve pokojnike čija tijela počivaju u toj masovnoj grobnici.
Dokumenti – SVEDOČENJE
ZAPISNIK
Sastavljen dana 27. kolovoza 1992. godine u prostorijama Mjesne zajednice „Dubrava – Središte” sa sjedištem u Zagrebu, Međugorska 55, a u vezi otkrivanja lokaliteta žrtava boljševičke agresije izvršene tokom 1945. godine.
Prisutni: gospodin Artuković Stanko, predsjednik M. Z. „Dubrava – Središte”
gospodin Keser Zvonimir, član HDZ-a
gospodin Pavlina Dragutin, predsjednik DBVRHV-e
gospodin Karamarko Dragutin, dopredsjednik DBVRHV-e
Pristupa gospodin Keser Zvonimir, sin Mihovilča, rođen 29. 10. 1929. u Zagrebu, sa stalnim boravištem u Zagrebu, Velenjska broj 1 i dragovoljno izjavljuje slijedeće:
Od 1935 godine živim i stanujem na području M. Z. „Dubrava – Središte” i dobro se sjećam zbivanja iz 1945 godine tj. nakon takozvanog „oslobođenja”.
U neposrednoj blizini moje obiteljske kuće vršene su odmazde – streljanje Hrvatskih vojnika, Nijemaca i civila koji su nabacani u rovove (streljačke jarke) koji su se nalazili u sadašnjoj Ljubijskoj ulici tj. na lokalitetu na kojem je sazidana i sada se nalazi prodavaonica poduzeća „Unikonzum” Zagreb, Ljubijska broj 58. Pošto su streljačke jame bile napunjene leševima skroz do vrha, nije bilo dovoljno prekriveno zemljom, tako da su iz zemlje virili pojedini tijela: ruke, noge, glave uslijed čega je došlo do naglog raspadanja leševa i okolinom se širio nesnosni zadah. Da bi se to prikrilo od šire javnosti organizirana je akcija POSIPAVANJA VAPNOM i pravljenjem humka kako bi se sve to prikrilo.
Sve to nije bilo dovoljno pa se pristupilo izgradnji objekta prodavaonice, a temelji su podignuti iznad počivališta pobitih žrtava. Od tada, tj. 1945 godine do danas prikrivalo se ovo nedjelo pa sam odlučio da to iznesem u javnost kako bi se taj lokalitet zaštitio i žrtvama odala zaslužena počast. Po mojoj slobodnoj procjeni ispod same prodavaonice počiva oko 1OO žrtava komunističkog divljanja.
O tome je upoznat i gospodin Čičak, otac Zvonimira Čička sada sa stanom u Zagrebu, Kuhaćeva ulica broj neznam, a imenovani je stanovao u mojoj ulici, u vrijeme pomenutog masakra.
O tome mogao bi se očitovati i gospodin LUKAČ VELIMIR iz Zagreb – Dubrava, Ljubijska ulica broj 48.
Da su moji navodi istiniti predlažem uvid na licu mjesta tj. na lokalitetu u Ljubijskoj 58.
Odlazi se na predloženi lokalitet i utvrđuje se da je na označenom mjestu sagrađena prodavaona poduzeća „Unikonzum” Zagreb, Šubićeva 38.
ZAPISNIK SASTAVIO PREDSJEDNIK DBVRHV-e IZJAVU DAO:
Dragutin Pavlina Keser Zvonimir
Prisutni:
Artuković Stanko
Tekst i fotografije pripremio: Franjo Talan, dopredsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva