Udruga “Hrvatski pokret za život i obitelj” održala je “4. Simpozij za život i obitelj” u ponedjeljak 2. veljače 2026. u 17:00 h u hotelu Dubrovnik, u Zagrebu.

U okviru Simpozija dodijeljena su “Priznanja dr. Ružica Ćavar” istaknutim pojedincima i udrugama koji se zalažu za vrijednosti koje udruga promovira – zaštitu života od začeća do prirodne smrti, promicanja braka i obitelji te slobodu vjeroispovijesti.

Održane su dvije Panel rasprave na temu slobode savjesti, govora i vjeroispovijesti u modernom društvu na kojima su sudjelovali dobitnici Priznanja.

Izlaganje “Diskriminacija i napadi na kršćane u svijetu te u Hrvatskoj”, pastor Vatroslav Župančić

U drugom dijelu Simpozija održana je promocija zbirke pjesama pok. Mate Ćavara – domoljuba, pjesnika i publiciste koji je svoj život i pjesme posvetio borbi za samostalnost Republike Hrvatske.

Sv. misa za pokojne Ružicu i Matu Ćavar, hrvatskog političkog emigranta, domoljuba , pjesnika i publicista, održana je u kapeli Ranjenog Isusa, Ilica 1 – uz 10. obljetnicu njegova preminuća.

FOTO SPOMEN SA SIMPOZIJA

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Mate Ćavar (1931.- 2016.) – hrvatski pjesnik, publicist i domoljub rođen je u Oklajima u Širokom Brijegu. Kao mladić svjedočio je ratnim stradanjima svog kraja i uključio se u otpor jugoslavenskom režimu. Kao gimnazijalac u Širokobriješkoj gimnaziji pridružio se organizaciji HOP (Hrvatski oslobodilački pokret) koju razotkriva UDBA. Ubrzo slijedi njegovo prvo uhićenje. Odlazi u Zagreb koji mu pruža mogućnost nastavka obrazovanja i stanovitu anonimnost. Na drugoj godini studija prava u Zagrebu otkrila ga je hercegovačka UDBA, te je bio uhićen u njegovoj 30-oj godini i osuđen na 2 godine teškog zatvora. Kaznu izdržava na otoku Sv. Grgur u razdoblju od 1961. do 1963. godine.

Po izlasku iz zatvora nastavio je studij prava uz posao i dospio do apsolventskog statusa. U međuvremenu je neprekidno pod nadzorom UDBE i biva uhićivan 15 puta. Pri ilegalnom pokušaju prelaska jugoslavensko – talijanske granice 1965. godine bio je teško ranjen hicima iz puške jugoslavenskog vojnika.

Nakon zasnivanja obitelji s Ružicom r. Čuvalo u Zagrebu 1966. godine i dolaska na svijet prvih troje djece, te aktivnog sudjelovanja u Hrvatskom proljeću, u dogovoru sa suprugom Ružicom koja je u tom trenutku bila trudna s njihovim četvrtim djetetom, zbog stalnih pritisaka komunističkih vlasti, ovaj put, u svojoj 40-oj godini uspješno napušta bivšu državu i početkom 1972. godine emigrira u Austriju.

Nastavio je živjeti i raditi u Beču, pomažući i uzdržavajući obitelj, te anonimno djelujući za hrvatsku neovisnost. Vratio se u Domovinu, kao 60-godišnjak, tek 1991. godine, kada je pod vodstvom dr. Franje Tuđmana i HDZ-a ostvarena obnova hrvatske države i stvorena samostalna i slobodna, suverena i demokratska, međunarodno priznata Republika Hrvatska.

Mate i supruga Ružica aktivno su sudjelovali u društvenom i političkom životu Širokog Brijega pokrećući brojne inicijative i projekte poput otkrivanja istine o komunističkim progonima, oživljavanja spomena na širokobriješke mučenike, podizanja »Bijelog križa« na Ćavarovom brdu 2004. godine, inicijative za postavljanje spomen obilježja zaustavljanja tenkova JNA na Pologu, obilježavanja grobnica hrvatskih vojnika iz II. svjetskog rata, pisanja peticija i pružanja podrške hrvatskim generalima utamničenim u Haagu, te objavljivanja novinskih članaka i rodoljubne poezije. Kontinuirano je surađivao s hercegovačkim franjevačkim zbornikom »Kršni zavičaj« i časopisom »Vitko« Ogranka Matice hrvatske Široki Brijeg, te brojnim domoljubnim portalima: »Dragovoljac«, »Hrvatski fokus«, »Viktimologija«, »Glas Brotnja« i drugima.

Godine 1996., odlukom dr. Franje Tuđmana, Mate i Ružica Ćavar odlikovani su Redom Stjepana Radića za zasluge i stradanje u borbi za nacionalna i socijalna prava te napredak hrvatskog naroda. Bogati književni opus Mate Ćavara obuhvaća više od 700 pjesama uključujući poznatu pjesmu »Rodnom zavičaju«, koje su trajno svjedočanstvo njegove vjere u Boga i ljubavi prema Domovini. Preminuo je u Zagrebu 2. veljače 2016. Pokopan je u rodnom Širokom Brijegu na groblju Sajmište. Ružici i posthumno Mati Ćavaru 2021. godine dodijeljena je i Zlatna plaketa »Grb Grada Širokog Brijega« za izuzetan doprinos razvoju i ugledu grada.

* * *

Istina o Juri

Uz izlazak Zbornika radova četvrtog Hrvatskog žrtvoslovnog kongresa

Biblioteka Documenta Croatica

Zbornik radova Četvrtog hrvatskog žrtvoslovnog kongresa

O ŽRTVAMA U RATU I U MIRU

 

Listajući povijesni „Zbornik radova četvrtog Hrvatskog žrtvoslovnog kongresa” od šesto devedeset četiri stranice, većeg formata, pod sadržajnim naslovom ,,O žrtvama u ratu i u miru”, zaista se mora odati dužno priznanje predsjedniku i članovima ove žrtvoslovne udruge. Od prvoga do posljednjega autora ovoga Zbornika kao i svih petnaestak darovatelja za troškove izdanja. Velika im zahvalnost (…) Nema nikakve dvojbe da su svi uvršteni materijali na iznimno kvalitetnoj razini od povijesne zbilje i važnosti.

No jedan članak koji zaslužuje posebnu pozornost i priznanje je članak Mate Gogića Pavlova, pod naslovom „Hrvatski vitez Jure Francetić, lik i djelo” na stranicama od 305 do 319 ovoga povijesnoga Zbornika. Mate Gogić Pavlov je valjda prvi put nakon rušenja NDH u domovini Hrvatskoj, javno iznio istine o vitezu Juri Francetiću. Nije ovdje na meni da komentiram sadržaj nego samo da skrenem pozornost svima onima koji nisu upoznati s ovim legendarnim hrvatskim vitezom.

Ovaj članak o Juri Francetiću predstavlja jednu biografsku preglednu cjelinu kako prijateljima tako i mrziteljima viteza Jure Francetića o kojemu je u svoje vrijeme pjevao i Stipe Mesić. Posebice neka ga pročitaju hrvatski vlastodršci koji tako barbarski ruše spomen obilježja na ovoga hrvatskog junaka. Budući da su ubojice Jure Francetića zameli trag njegovim tjelesnim ostatcima njegov spomen-križ na mjestu njegove smrti je ujedno i njegovo spomen obilježje. Samo najprimitivniji barbari mogu se služiti rušenjima spomen obilježja jednome legendarnom vitezu hrvatskoga naroda, u njegovoj domovini Hrvatskoj za koju je položio svoj mladi život. Pročitajmo članak o Juri Francetiću u ovome „Zborniku radova četvrtog Hrvatskog žrtvoslovnog društva” iz ove 2008. godine. Uvjerimo se s kakvim poštovanjem o Juri Francetiću piše i jedan partizanski pukovnik, Srbin Mladen Oljača u svome romanu „Kozara”. Oslobodimo se kleveta i laži o najvećoj viteškoj legendi novije hrvatske povijesti!

 

Mate ĆAVAR, Zagreb

HRVATSKO SLOVO