Split – 22. 2. 2025.

RIJEKE PRAVDE SU POTEKLE.

Borba protiv korupcije, kriminala i lopovluka je krenula.

U Zagrebu se veličaju Titovi jugoslavenski vojnici koji su rušili naše hrvatske crkve, ubijali naše fratre i krali njihovu imovinu.

U Rijeci je s mnogo milijuna naših eura obnovljen Titov jugoslavenski brod na kojem će se pričati lijepa priča o tom vremenu.

U Splitu se skidaju spomenici na kojima nije uklesana Titova jugoslavenska revolucija i grade se novi na kojima će ona biti, sve o našem trošku.

Svakim danom se medijski prostor ustupi nekome tko će pljunuti na Hrvatsku i veličati Jugoslaviju.

Svakim danom je tog prostora sve više i više.

Diljem Hrvatske organiziraju se, stvaraju se ili se grade takozvani kulturni centri koji promoviraju jugoslavensku revolucionarnu kulturu, na štetu Hrvatske, a na trošak Hrvatske, dakle svih nas.

O poplavi kulture s jugoslavenskih prostora kroz kanale glazbe, glume, književnosti, filmova…ne treba trošiti riječi.

Jugoslavenska politika uvukla se u svaku poru našeg društva i nameće Hrvatsku kao nešto isklučivo loše, zlo i opasno, a Jugoslaviju kao nešto isključivo dobro, alternativno i oslobađajuće.

Nitko nikad na nijedan način nije kažnjen za neviđene jugoslavenske zločine.

Nitko nikad nije kaznio jugoslavensku korupciju, kriminal i lopovluk, a krali su naše gradove i našu državu.

Nikad nitko nije tražio da se plati ta jugoslavenska korupcija, kriminal lopovluk i zlo i zločini.

A krali su pored tog materijalnog i ono nematerijalno, krali su nam i jezik i kulturu i povijest…

Oduzimali su i ono neprocjenjivo, ljudske živote.

Oduzimali su nam pravo da budemo slobodni i samostalni u svojoj državi.

Njima se čak i posebnim zakonom o oprostu oprostilo sve iz njihove zadnje agresije iz devedesetih.

Oprostilo se sve.

I kriminal i korupcija i lopovluk i krađa svega i svačega i rušenja čitavih gradova i države i svo njihovo zlo… sve.

Sve se oprostilo i zaboravilo.

I onda se, nakon svega, ponovno, svakim danom vrši nova jugoslavenska agresija na Hrvatsku i to na trošak naroda.

Opet nam kradu državu.

I sve naše.

Na očigled naroda

A narod lupeže traži po trgovinama.

I problem vidi u fašistima, crkvi i jednom pjevaču.

I što reći.

Jasno je zašto su nas kroz povijest svi vozili kako su htjeli.

Kad jedan čovjek ili jedan narod izgubi dostojanstvo, onda više nema što izgubiti od onog ljudskog.

Ostao je bez ičeg.

Mi smo tu negdje.

Sa sve manje dostojanstva, postajemo sve manje dostojni svoje vlastite samostalne, suverene i slobodne države, za koju su prolivene rijeke pravedne krvi.

Facebook: Miki Bratanic

Miki Bratanić, književnik i kolumnist