U subotu 8. rujna 2018. obilježena je 75. obljetnica stradanja stanovnika ovog povijesnog hrvatskog mjesta Zrin. Program je počeo molitvom ispred križa podno nekadašnjeg Starog grada, a nastavio se mimohodom do mjesta srušene župne crkve Našašća sv. Križa koju su 1943. godine srušili – partizani

Tijekom Drugog svjetskog rata Zrin su više puta opsjedali partizani iz okolnih mjesta pri čemu je ubijeno 213 stanovnika od oko 900 stanovnika, gotovo svi muškarci. Partizanski napad 9. i 10. rujna 1943., završio je pljačkanjem i spaljivanjem Zrina. Srušena je i župna crkva Našašća sv. Križa. Nakon rata, u doba komunizma, sva imovina mještana je konfiscirana, a svim stanovnicima, odnosno udovicama i djeci, zabranjen je povratak u mjesto – iz Zrina su teretnim vagonima odvezeni u Slavoniju. Domovi im nikada nisu vraćeni niti kao ruševine. Ovaj zločin počinjen u ime antifašističke borbe dugi niz godina je prešućivan. Protiv zločinaca nikad nije pokrenut sudski postupak, a niti jedan stanovnik Zrina se nikada nije vratio u svoj rodni kraj. Obnova hrvatske baštine u Zrinu teče iznimno sporo, a župa nema niti jednog vjernika koji tu živi.

I ova obljetnica okupila je više od tisuću hodočasnika pristiglih iz cijele Hrvatske, a ponajviše prognanih Zrinjana i njihovih potomaka. Slavlju su nazočili i izaslanik Predsjednice RH general Mile Ćuk, ministar državne imovine Goran Marić, župan Sisačko-moslavačke županije Ivo Žinić, te članovi Hrvatskog generalskog zbora.

Misno slavlje na mjestu srušene crkve predvodio je krčki biskup Ivica Petanjak u zajedništvu s domaćim biskupom Vladom Košićem, generalnim vikarom Biskupije i ravnateljem Zaklade za obnovu crkve u Zrinu mons. Markom Cvitkušićem, mons. Jurjom Bateljom, domaćim župnikom vlč. Stjepanom Filipcem i petnaestak svećenika, a tom prigodom blagoslovljeno je i gradilište spomen crkve Našašća sv. Križa.

Na početku sve okupljene pozdravio je biskup Košić podsjetivši na slavnu i mučeničku povijest ovoga mjesta. Biskup je i zahvalio Vladi RH na ostvarenoj odluci da sagrade cestu do Zrina. U toj odluci i ostvarenju te odluke čitam želju da se Zrin opet vrednuje kako mu i priliči, da on postane ponovno simbol našega naroda, koji je u svojoj domovini bio ubijan, protjerivan, kojemu su u vlastitoj domovini rušili kuće, crkve, škole, kojemu su zabranjivali ne samo da posjeti svoje ruševine nego i da oplakuje svoje mrtve.

Izrazivši nadu da će se konačno ispraviti i velika nepravda i da će se Zrinjanima vratiti njihova oteta imovina biskup Košić je sve pozvao i na zajedništvo u gradnji spomen crkve. „Mi u ime te nade kao Biskupija konačno nakon više godina teške borbe počinjemo graditi spomen-crkvu Našašća Sv. Križa ovdje, uz temelje srušene crkve. Želimo u njezinu kriptu položiti zemne ostatke pronađenih kostiju pobijenih i umrlih Zrinjana. Želimo na portalu te crkve urezati imena 291 ubijenog Zrinjana u Drugom svjetskom ratu i poraću. Da se ne zaboravi“, poručio je sisački biskup.

Podsjetimo, na 73. obljetnicu stradanja Zrina, biskup Košić između ostaloga je rekao: „…mi smo tu, jer vjerujemo da Zrin nije mrtav, da ova naša župa – u kojoj je rođen i naš nacionalni junak Nikola Šubić Zrinski, čiju smo 450. godišnjicu slavne pogibije u Sigetu također prije koji dan spominjali, u Zrinu u kojem su rođeni Stjepan i Katarina, roditelji našeg biskupa Ivice Petanjka – ova župa postoji i živi u našim srcima, u srcima domoljuba koji dajemo ovdje, iz godine u godinu, na ruševinama župne crkve, svoj sveti zavjet da Zrin nećemo zaboraviti i da će ovo stradanje našeg naroda biti temelj naše daljnje borbe za Hrvatsku, koja na žalost još nije dovršena.“

U homiliji govoreći o blagdanu Male Gospe biskup Petanjak je rekao kako danas slavimo početak života one koja će cijelom svijetu roditi Isusa Krista, Sina Božjega i začetnika svakog života. „U Mariji se dogodila sretna sinteza, sretan spoj, Božjeg izabranja i njezinog odaziva i suradnje, da uistinu posveti sebe i cijelo svoje biće odgoji i urediti tako da postane dostojno svetohranište, dostojno prebivalište Sinu Božjemu. Sigurno je Marija od najranijih dana i godina svog života bila tako odgajana i usmjeravana u vjeri da je težila za svetošću. A kad je došla do mladenačke dobi odlučila se za mladića koji je imao slična gledišta. Bog koristi taj sretni spoj dvoje mladih ljudi koji slično dišu i nudi plan spasenja cijelog ljudskog roda, ali tako da u tom planu sudjeluje Bog sa svoje strane po svome Sinu, a ljudi sa svoje strane što će Sinu Božjem velikodušno dati mjesta u svom životu. Od trenutka pristanka Marije i Josipa, kako nas izvješćuje evanđelje, Marija i Josip žive samo zato da izvrše volju Božju. Kad bi oni u bilo kojem trenutku gurali ili progurali svoje želje, pomutili bi Božji plan, jednostavno zato što nama planovi Božji nisu unaprijed dani ni objavljeni. Ali time što su oni živjeli po volji Božjoj ne znači da su svaki dan imali viđenja ili slušali u uho što im Bog diktira da rade, nego su živjeli normalno kao i svaka druga obitelj, ali kroz vjeru i molitvu povezani s Bogom, radeći najbolje što znaju i prihvaćajući ono što život danomice donosi. Zato možemo reći daje cijeli njihov život bio dar. Svatko od nas prima život kao dar od Boga i od roditelja, ali taj isti svoj život može učiniti darom Bogu i ljudima. To čine sveci. To su učinili Marija i Josip sa svojim životom“.

Biskup je rekao kako danas stojimo na svetom mjestu. „Ovo mjesto za svakog zrinjanina ima posebno značenje, jer je ovdje stoljećima bila župna crkva Našašća svetog Križa i jer su na ovom mjestu, kako su pokazala nedavna arheološka istraživanja, bili pokopani oni koji su još u srednjem vijeku živjeli i umrli ovdje. Volio bih da svi oni koji se posljednjih dvadesetak godina na današnji dan okupljaju ovdje, kao i oni koji nam dolaze kao dragi gosti, pa i oni koji se ovdje pokažu samo radi vijenaca i svoga imena, da svi znadete i pokušate zapamtiti: Zrinjani i njihovi potomci dolaze ovdje u Zrin o blagdanu rođenja Blažene Djevice Marije, jer su na današnji dan prije 75 godina zadnji puta zvona zvonila, zadnji puta su zrinjani išli u procesiji i zajednički se Bogu molili. Mi dolazimo u Zrin na današnji dan da ovdje slavimo svetu misu za žive i za pokojne. Sveta misa je središnji događaj i razlog našeg dolaska, a nakon nje da se mi susretnemo. Sve ostalo je za nas sekundarno i manje važno, i zato se svih ovih godina događa da se zrinjani nakon mise udalje s ovog mjesta, jer nakon svete mise i razloga našeg dolaska nastavljamo međusobno druženje oko stola s obiteljima i prijateljima. Zašto odlazimo nakon svete mise? Iz jednostavnog razloga što ne želimo sudjelovati u kazalištu koje se organizira svake godine s vijencima i govorima i izaslanstvima i velikim riječima, a bez konkretnih djela. Ne želimo biti fotografija za promociju bilo kome koji je u Zrinu samo na današnji dan da se fotografira, a kad je riječ o zločinu, genocidu, nepravdi koja je zrinjanima učinjena i kad bi tu nepravdu trebalo ispraviti tada nema ni kamera, ni fotografa, ni predstavnika civilnih vlasti, ni otvorenih vrata“, ustvrdio je biskup Petanjak.

Nakon popričesne molitve okupljenima se obratio mons. Marko Cvitkušić zahvalivši svima koji su se uključili u organizaciju obilježavanja ove obljetnice kao i onima uključenima u gradnju nove spomen crkve.

Misu je animirao Mješoviti zbor župe Divuša pod ravnanjem vlč. Roberta Jakice, a nakon mise održana je i komemoracija žrtvama Zrina te prigodan kulturno-umjetnički program.

Izvor: Sisačka biskupija