Stara, mudra i poučna izreka kaže da je povijest učiteljica života. To je točno. Učiteljica nas uči, opominje, samo đaci ne slušaju. Naš hrvatski narod je kroz nedavnu burnu povijest imao izabrane ili nametnute vođe koji su znali više od učiteljice. Tako su još od 1918. godine svi savezi sa Srbima bili kobni za hrvatsku državu kao i za oba naroda. Već kod stupanja u savez sa Srbima 1918. u Zagrebu su pale hrvatske Prosinačke žrtve, pa u travnju 1920. žrtve u Velikom Trojstvu, u rujnu 1920. u Velikom Grđevcu, 1928. atentat u Beogradskom parlamentu na Stjepana Radića i hrvatske zastupnike, 1935. u veljači sibinjske žrtve, 1937 u svibnju senjske žrtve, pa atentati na Milana Šufflaya i Milu Budaka, i da preskočimo žandarske torture dolazimo do ratne 1941. kada je proglašena NDH, Srbi dižu oružani ustanak protiv Hrvatske države. I da skratim i pojednostavnim zamršene odnose, dolazi do kobne suradnje partizanskog komunističkog vodstva i Srba četnika protiv hrvatske države. Na kraju rata, u općem metežu Hrvatska vojska se povlači na zapad, kao i masa civila koji su znali što znači pasti u komunističko zarobljeništvo. No upravo se to događa, kad Englezi zaustavljaju izbjeglice, vojsku i civile i prepuštaju ih srbo-komunističkoj osveti, od Hrvata prozvanom križnom putu. Duga i potresna priča. Slijedi 45 godina odnarođivanja i hrvatske krivnje i hrvatskog zaborava. I kad su prikriveni velikosrpski planovi postali otvoreni i javni, probudili su Hrvate. Predvođeni karizmatičnim davnim pokajnikom i obraćenikom, koji je shvatio svoju i Hrvatsku zabludu i naučio povijesnu lekciju, sa dr. Franjom Tuđmanom Hrvatska se plebiscitom odvojila kao samostalna država. Ali, nenaučena povijest se ponavlja. Hrvatski Vlasi, davno pretvoreni u hrvatske srbe, poneseni velikosrpskom idejom ponovo protiv Hrvatske države dižu oružani ustanak, u koji se protiv Hrvatske uključuje Jugo armija. Čuvenom Tuđmanovom Hrvatskom pomirbom Hrvati su sa slogom i s mudrom vojnom strategijom i žrtvom branitelja obranili državu Hrvatsku.
Sada su Hrvatskoj 33 godine. Kratak je to period za državu, ali dug za čovjeka. I ono malo što smo od učiteljice Povijesti naučili zaboravljamo. Tuđmanova državotvorna stranka HDZ je već duže vrijeme zbog držanja na vlasti u koaliciji sa hrvatskim Srbima koji nisu promijenili ćud. Na visoke državničke dužnosti su postavljeni anacionalni i podobni dužnosnici gdje se ističe ministrica kulture. U vremenu smo hrvatskih parlamentarnih izbora. U narodu se osjeća zabrinutost, hoće li ljudsku taštinu prevladati razum i sloga. Molimo se Bogu!
No, vratimo se današnjoj temi, komemoraciji u Donjim Mostima.
Tko je bio prva žrtva domovinskog rata znamo. Bio je to hrvatski redarstvenik Josip Jović, koji je poginuo u akciji protiv oružane pobune hrvatskih Srba, koji su se digli protiv uspostave države Hrvatske. Na Plitvičkim jezerima, na krvavi Uskrs 31. ožujka 1991. Josip Jović je bio od pobunjenika smrtno ranjen.
A o tome tko su bile, gdje su, zašto i od koga pale prve hrvatske žrtve početkom II. sv. rata, reći ćemo riječju i slikom u osvrtu na komemoraciju održanu u Donjim Mostima kod Bjelovara, 10. travnja 2024. kod spomenika hrvatskim žrtvama. Na komemoraciji je sudjelovalo i Hrvatsko žrtvoslovno društvo. Uz počasni vod Hrvatske vojske, zapaljene su svijeće, položeni vijenci, izrečeni kraći govori i molitva, a u župnoj crkvi sveta Misa za sve žrtve poginule, poubijane i nestale u svim ratovima za domovinu Hrvatsku. Nakon sv. Mise, domaćini su u vatrogasnom domu priredili zakusku i okrjepu
Na spomeniku na groblju Donji Mosti, ispod velikog Hrvatskog grba piše:
„Ovo je jedan od spomenika tragične Hrvatske povijesti 20. stoljeća. Spomenik zahvalnosti i trajnog sjećanja na Hrvatske mučenike iz sela Donji, Srednji i Gornji Mosti, podižu ga 2005. g Bjelovarsko Bilogorska županija, s povjerenstvom za podizanje spomenika u D. Mostima, – Matica Hrvatska ogranak Bjelovar, – grad Bjelovar, – općina Kapela. Inicijatori za izgradnju ovog spomenika su Blažeković Martin, Cvrtila Ivan, Ištvanović Franjo.“
Zatim piše: „6. travnja 1941. počinje 2. svjetski rat na prostoru Jugoslavije. Petog dana rata 10. travnja 1941. II. konjički puk jugovojske ‘Car Dušan silni’ iz Virovitice, krećući napasti grad Bjelovar u kojem je ustankom od 8. travnja uspostavljena hrvatska vlast. Došavši u selo Donji Mosti i na područje općine Kapela čini prvi ratni zločin ubivši na surov način 11 nevinih nenaoružanih Hrvatskih seljaka.“
Na spomeniku su uklesana 11 imena, a dodano je i dvanaesto ime, od četnika zaklane žrtve u Zrinskoj.
Na tri velike odvojene mramorne ploče, ispod hrvatskog trolista su odvojeno ispisana imena žrtava Donjih, Srednjih i Gornjih Mosti, odvojeno po uzrocima pogibije. Na srednjoj ploči je ispod znaka Hrvatskog domobranskog trolista napisano:
„OVDJE SE SVJEDOČI ISTINA O HRVATSKIM ŽRTVAMA II. SVJETSKOG RATA I PORAĆA PREŠUĆIVANIM DO 1990. KOJE SU PODNJELI ŽITELJI SVA TRI SELA MOSTI“
Nadalje pišu imena za SREDNJI MOSTI:
Poginuli i nestali kao hrvatski vojnici u borbi
- s partizanima: petorica, nestao jedan
- Žrtve Jugo boljševičkog komunizma: a) Odvedeni od kuće i ubijeni poljodjelci: četvero b) zaklan na srijemskom frontu: jedan; c) Ubijeni na križnom putu nakon rata 1945. od Maribora do Apatina: petorica
Popis na srednjoj ploči završava riječima: „GOSPODINE PODARI IM MIR U NJIHOVIM ZNANIM I NEZNANIM GROBOVIMA, A NJIHOVE DUŠE PRIDRUŽI VOJSCI DUŠA POGINULIH ZA DOMOVINU HRVATSKU”.
Na prvoj velikoj ploči za DONJI MOSTI piše:
I. Poginuli ili nestali kao hrvatski vojnici u borbi s a) četnicima: dvojica; b) s partizanima: dvojica; c) nestali: četvorica
II. Žrtve Jugo – boljševičkog – komunizma: a) odvedeni od kuće i ubijeni poljodjelci: šestorica; ostali: troje (domaćica, župnik, stolar); b) Ubijeni na križnom putu nakon rata 1945. hrvatski vojnici: devetorica; c) žrtva jugo-komunističkog nasilja 1945. : jedna (domaćica)
Na trećoj ploči je popis za GORNJI MOSTI
- Poginuli i nestali hrvatski vojnici u borbi s a) crvenom armijom: jedan; b) s partizanima: trojica
- Žrtve jugo-boljševičkog -komunizma: a) odvedeni od kuće i ubijeni poljodjelci: osmero; b) Ubijeni na križnom putu nakon rata 1945. kao hrvatski vojnici: sedmorica; III. Ubijen nesretnim slučajem: jedan
ZAKLJUČAK
Kada se broju od 12 nedužnih nenaoružanih seljaka iz tri sela, prvih hrvatskih žrtava u II. sv. ratu, poubijanih mržnjom u naletu II. konjičkog puka ‘Car Dušan silni’ pribroje i sve nasilno odvedene i poubijane civile, te u križnim putovima zarobljenu i razoružanu pobijenu hrvatsku vojsku kroz nekoliko poratnih mjeseci, dobije se broj od 56 pobijenih. Zbroj pak poginulih na ovom spomeniku tokom četiri godine rata, rata u kojemu se bori i gine iznosi 19 poginulih.
To ja omjer 19 u boju poginulih prema 56 prije i poslije rata pobijenih. To je omjer 1 u ratu prema 2,95 u miru, dakle gotovo 1 naprema 3. Ako pak odbijemo 12 seljaka prvomučenika koje je pobila srpska vojska dobijemo omjer 19:44, što je 1. naprema 2,3.
Nakon ove komemoracije žrtvama triju sela, žrtvama Donjih, Srednjih i Gornjih Mosti i spoznaja odnosa poginulih i poubijanih u tri sela ne možemo ostati ravnodušni i ne vidjeti „što je nama naša borba dala da imamo Tita za maršala“, što nam je i kakve demografske posljedice, odnarođenja i razdore donio nasilnički i bezbožni protunarodni komunizam i jednoumna komunistička partija, koja i danas ima svoje mlade slijednike koje ni ne znaju koga nasljeđuju. A možda ipak znaju iza koga su ostala i tko je skrivao neizbrojiva grobišta pobijene hrvatske mladosti, koja si je, ako nije bilo u blizini vrtače ili pancir grabe morala sama kopati grob, da bi od ‘heroja’ bila likvidirana i proglašena zločinačkom. Kako se nerado vrše ekshumacije otkrivenih grobišta, a kada se iskapanja i izvrše, označuju se kao žrtve poslijeratnog razdoblja, a ne komunističkog terora. Što su to žrtve skrivile poslijeratnom razdoblju?!
U Zagrebu, 25.travnja 2024.
Uz MIR i DOBRO!
Tekst: J o s i p H o r v a t