Komemoraciji su nazočili i visoki državni dužnosnici, uključujući dopredsjednika Vlade i ministra hrvatskih branitelja Tomu Medveda te dopredsjednika Hrvatskog sabora i predsjednika Povjerenstva za utvrđivanje sudbine žrtava zločina počinjenih neposredno nakon Drugoga svjetskog rata Ivana Penavu.

Nadbiskup je u propovijedi govorio u obliku svjedočanstva žrtava, dopuštajući da njihov glas, nasilno ušutkan u ponoru, progovori kroz njegovu riječ. »Danas vam progovaram ne iz ljudskog sjećanja, nego iz tišine ove jame. Govorim iz dubine zemlje koja mi je bila grob, ali i s visine neba koje mi je postalo dom. Ja sam duša hrvatskoga vojnika. Moje tijelo ovdje je počivalo više od sedamdeset godina, a za moje ime nikada niste čuli. Nitko ga nije zapisao na spomen-ploču, o njemu se nije učilo u školi. Ali danas, po Božjoj volji, mogu vam ispričati svoju priču.«

Poručio je da pomirenje bez istine nije moguće te da se mir može graditi samo na čvrstim temeljima istine, jer »samo istina oslobađa«. Upozorio je i kako komunizam, za razliku od nacizma i fašizma, nikada nije službeno osuđen, a njegovi počinitelji nikada nisu odgovarali. »Duga šutnja, čak i u slobodnoj Hrvatskoj, mnoge je od nas zauvijek učinila nevidljivima i dopustila da naši zločinci ostanu neosuđeni i štoviše nagrađeni«, rekao je nadbiskup, dodavši da žrtve, iako izbrisane iz povijesti, nikada nisu bile nevidljive Bogu koji pamti svaku suzu i svaku nepravdu.

Ministar Tomo Medved u svom je govoru tijekom sprovodnog obreda istaknuo kako je »zločin u Jazovki postao simbol bezumlja komunističkog režima«. Podsjetio je da je Ministarstvo hrvatskih branitelja od 2020. provelo sustavno iskapanje te da je antropološka analiza potvrdila stravične razmjere zločina. Među 814 žrtava pronađeno je i 13 žena, troje djece u dobi od 12 do 14 godina te najmanje 99 osoba mlađih od 20 godina. »Današnja je komemoracija stoga i poziv na beskompromisnu osudu tih strašnih zločina komunističkog režima«, zaključio je ministar Medved.

Naposljetku su posmrtni ostatci 814 žrtava položeni u zajedničku grobnicu, podno spomenika akademskog kipara Kuzme Kovačića koji podsjeća na grotlo jame Jazovka.

Obredni protokol pokopa predvidio je dostojanstveno skidanje hrvatskih zastava s lijesova. Zastave su redom složene i uručivane zaslužnim osobama, ustanovama i udrugama koje imaju logičnu povezanost sa žrtvama iz jame Jazovka.

Tako je za Vicepostulaturu postupka mučeništva hercegovačkih franjevaca, koju vodi vicepostulator fra Miljenko Stojić, zastavu preuzeo Ante Beljo, predsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva. Tom prilikom je rečeno da se sudbina Hercegovačkih franjevaca povezuje sa žrtvama Jazovke, jer oba mjesta svjedoče o istoj tragediji hrvatskog naroda. Sjećanje na tragičnu smrt fratara, nazočnost ljudi iz Hercegovine i primanje zastave s Jazovke, simbolizira sjećanje na sve one duhovne osobe koje su stradale, a čija se mjesta pogubljenja još uvijek traže.