S V I M ‘N A Z E M L J I M I R V E S E L J E
Dragi i poštovani prijatelji sve vas srdačno pozdravljam!
Božićno je vrijeme i ja svima vama želim
S R E T A N i R A D O S T A N B O Ž I Ć !
Također vam želim od Boga blagoslovljenu dolazeću 2026. godinu. Cijenimo i poštujmo jedni druge, usavršavajmo se u istini, a ne u laži, u ljubavi, a ne u mržnji, sebe mijenjajmo. Znajmo zahvaliti Bogu!
No, dragi Prijatelji, uzaludne će nam biti lijepe želje ako se ne uozbiljimo i ne prestanemo sa bestidnom klevetom i mržnjom. Zamislite, oni koji se nisu borili za, već možda protiv Hrvatske, nisu bili lustrirani već abolirani, danas si dozvole branitelje nazivati ustašama, izmišljati pojavu fašizma, braniti Hrvatima da budu spremni za obranu svog doma. Možda je i dobro da se očituju, ali bi bilo bolje da prihvate istinu i Hrvatsku!
Naopaki odnosi koji danas vladaju u hrvatskom društvu, a korijene vuku iz prijašnjih generacija, ne vode ka dobru. Reklo bi se biblijski, ‘očevi im jeli kiselo grožđe, a djeci trnu zubi’. Imali smo kao narod tešku povijest. Ali najpogubnije što se nije dogodilo samo našem već i brojnim narodima, dogodio nam se uz II. sv. rat još i komunizam. Bezbožni komunizam. Mislim da ne trebam nabrajati posljedice. Dovoljno je reći da su se, na poziv komunističke Rusije hrvatski komunisti digli na oružanu partizansku pobunu protiv Njemačke vojske i protiv svoje države Hrvatske i tako izazvali bratoubilački rat sa brojnim žrtvama. Tokom II. sv. rata činili su diverzije i zasjede, masovna ubojstva, po završetku rata proveli masovne likvidacije zarobljene hrvatske vojske i civila, silnim lažima oklevetali hrvatske branitelje i narod, pobili mnoge svećenike, napisali svoju lažnu povijest, terorom i zatvorima držali narod u pokornosti, odrekli se hrvatskog Srijema, Boke Kotorske te Bosne i Hercegovine, kroz 45 godina komunizma odnarođivali narod.
A danas, 35 godina u hrvatskoj samostalnosti, kada su još uvijek mnoga masovna grobišta iz II. sv. rata neotkrivena, a poznata grobišta hrvatske vojske još uvijek leže preorana, nelustrirani nasljednici anti hrvatskog komunizma, dobro raspoređeni u svim porama društva, ne stideći se zločina svojih predaka ni svog povijesnog neznanja, neskrivenom mržnjom i bez argumenata, kao da smo još u 1945. godini, optužuju Hrvatsku za pojavu fašizma. A takvi ljudi, nasljednici komunističkih zasada i nedjela pripisanih drugima, a komunistička nedjela koja nije nitko nadmašio osudila je i Europa, takvi ljudi koji ne podnose ni ovu Hrvatsku imaju najmanje moralno pravo svojom mržnjom prozivati hrvatske domoljube i branitelje fašistima. Marko Perković Thompson je bio i ostao za dom spreman Hrvatski branitelj, znači on je ustaša, jer i ustaše su se za dom spremno borili za Hrvatsku.
Umalo sam previdio još jednu u očima budnih antifašista opasnu pojavu koja se na glavnom trgu u glavnom gradu ponavlja svake prve subote u mjesecu i opasno se poput ospica širi i po drugim hrvatskim gradovima. I ne možeš sa ničim otjerati sa trga te iritantne klerofašiste. Probaš se drogiranim bukačima, probaš sa jednom pa sa dvije sirene, probaš sa glazbom i jakim zvučnicima, angažiraš ometanje bubnjarima, a oni se niti ne obaziru. O, kako neznanje i mržnja proizvode problem i gdje ga nema, a koji izjeda i same mrzitelje!?
No, Hrvatska država ima jedan ozbiljan problem kojeg hrvatski čelnici ne žele pa onda niti ne mogu riješiti, jer su si o vrat kao mlinski kamen vezali zbog opstanka na vlasti koaliciju s Miloradom Pupovcem, a to znači i s vjerskom politički organiziranom Srpskom pravoslavnom crkvom, koja u Hrvatskoj ima ulogu Trojanskog konja. Pravoslavne crkve su organizirane po državama. Ako je Hrvatska samostalna država, a je, onda u njoj ne može jurisdikciju imati Srpska pravoslavna crkva. Bio sam nekoliko puta u Petrovaradinu, gdje je rođen čuveni hrvatski ban Josip Jelačić i u neznanju se pitao, kako to da je hrvatski ban rođen u Srbiji? Isto tako sam bio i u Srijemskim Karlovcima gdje sam vidio jednu pored druge dvije crkve, građene u istom stilu kakve su se gradile u vrijeme carice Marije Terezije. Manja je bila Rimo katolička, ona veća, bolje reći velebna pravoslavna, slična pravoslavnoj crkvi u Zemunu. Lijepo vidjeti sestrinske crkve zajedno!
Sada ću vas uputiti na tekst povjesničara, pravoslavnog svećenika i njegove svetosti Metropolita Hrvatske pravoslavne crkve (HPC) Aleksandra, cijenjenog i poštovanog u hrvatskom narodu. Saznat ćete o povijesti HPC-e i problemima oko registracije HPC, koje mu umjesto pomoći pravi hrvatska vlast, možda i zbog neznanja, a vjerojatnije zbog koalicije sa hrvatskim neprijateljem Pupovcem, a saznat ćete, kao što sam i ja, zašto je pravoslavna crkva u Srijemskim Karlovcima tako lijepa i velika. Neka to preko vas saznaju i vaši prijatelji!
HPC – Hrvatska pravoslavna crkva
I. DIO – POVIJEST
O pravoslavnom kalendaru
Autor Projekt Velebit siječnja 2021.
829
Mi hrvatski pravoslavci, koji smo godine 2013. obnovili HPC, slavimo Božić zajedno s drugim sestrinskim pravoslavnim crkvama – Carigradskom patrijarhijom, Antiohijskom patrijarhijom, Aleksandrijskom patrijarhijom, Bugarskom patrijarhijom, Rumunjskom patrijarhijom …na temelju hrvatske tradicije i u skladu s odlukom svepravoslavnog sastanka u Carigradu 1923., koristimo ispravljeni julijanski kalendar, koji ima iste nadnevke kao i gregorijanski kalendar.
……………………………
Hrvatska pravoslavna crkva održat će:
VELIKU VEČERNJU na Badnjak 24. prosinca 2025. s početkom u 17,00 h
i
BOŽIĆNU LITURGIJU na Božić 25. prosinca 2025. s početkom u 10,00 h,
sve u svom liturgijskom prostoru na adresi Domjanićeva 5, 10000 Zagreb (kod Kvaternikovog trga).
Veliku večernju i božićnu liturgiju vodit će †ALEKSANDAR, ARHIEPISKOP HRVATSKI I CIJELE HRVATSKE PRAVOSLAVNE CRKVE.
HRVATSKA PRAVOSLAVNA CRKVA, u skladu s hrvatskom tradicijom još od vremena hrvatske Karlovačke arhiepiskopije, slavi Božić 25. prosinca zajedno s drugim sestrinskim pravoslavnim crkvama: Carigradskom patrijarhijom, Antiohijskom patrijarhijom, Aleksandrijskom patrijarhijom, Bugarskom patrijarhijom, Rumunjskom patrijarhijom, itd…
Hrvatska pravoslavna crkva je hrvatska zato što joj je sjedište u Republici Hrvatskoj i mjerodavna je isključivo za teritorij Republike Hrvatske i njoj pripadajuće pravoslavno stanovništvo. HPC-u se slobodno mogu pridružiti svi pravoslavni pripadnici hrvatske nacije bez obzira na etničko podrijetlo, jer rečeno je: Gdje ste vi dvoje ili troje u Mom imenu i Ja sam uz vas (Mt.18:20); zato pozivamo sve vjerne kršćane, pravoslavce i prijatelje pravoslavlja da se pridruže našim molitvama i mole na svom hrvatskom jeziku za sebe i svoj hrvatski narod.
Hristos se rodi!
Blagodat Gospoda našeg Isusa Hrista i ljubav Boga Otca i zajednica Svetoga Duha neka je s Vama.
Hrvatski arhiepiskop †Aleksandar
O sancta simplicitas!
Zadnjih godina na temelju jugoslavenske tradicije hrvatski državni vrh pozdravljao je pravoslavne vjernike povodom „pravoslavnog” Božića, koji se navodno slavi 7. siječnja. Mi smo u više navrata pisali pisma predstavnicima hrvatske državne vlasti kako bismo ih upozorili I poučili da zapravo ne postoji pravoslavna crkva u čijem kalendaru piše da je Rođenje Kristovo 7. siječnja, što je izgleda nerazumljivo njihovim nepismenim, ali zato dobro plaćenim savjetnicima. U skladu s državnim vrhom hrvatski mediji prešućuju činjenicu da je Carigradski patrijarh Bartolomej proslavio Božić prije dva tjedna, 25. prosinca 2018. Ipak ima neki pomak jer su ove godine Predsjednica RH I Predsjednik Sabora pozdravili pravoslavce koji slave Božić po Julijanskom kalendaru. I sve bi bilo u redu da su prije toga, u utorak 25. prosinca 2018., pozdravili i većinske pravoslavce koji su Božić proslavili baš tada.
Fake news
Dok 6. siječnja svi mediji prikazuju Pupovčev domjenak i upute koje daje hrvatskim vlastima govoreći o nekim srpskim selima u Hrvatskoj (u kojoj su sva sela hrvatska), u vezi s važnim dodjeljivanjem autokefalnosti Ukrajinskoj PC svi ti isti mediji prikazuju Bogojavljensku liturgiju koju je održao Carigradski patrijarh Bartolomej 6. siječnja 2019. kao liturgiju povodom nekog „pravoslavnog Božića” kakav ne postoji. NOVA TV čak prikazuje reportažu iz bugarskog grada Kalofera gdje vjernici skaču u rijeku kako bi izronili od svećenika bačeni drveni križ, kao da je to božićna tradicija, a istina je da to je tradicija, ali ne za Božić nego za Bogojavljenje, koje dva tjedna nakon Božića! To je pravi fake news! Bugari su kao i većina pravoslavaca, proslavili Božić prije dva tjedna, još 25. prosinca 2018.
Državna Hrvatska radiotelevizija prenjela je Božićnu poslanicu metropolita Porfirija na stranom jeziku (srbijanskom). Možda HRT ne zna da je u RH po članku 12. Ustava službeni jezik još uvijek hrvatski. Zato srbijanski metropolit Porfirije to sigurno zna, inače bi se moglo dogoditi da se zabunom pučanstvu obrati na hrvatskom. Namjerno korištenje srbijanskog jezika u Hrvatskoj od predstavnika tzv. SPC u Hrvatskoj je zapravo kažnjeno djelo ponižavanja RH, za koje kazna može biti do godinu zatvora! Također, za 80 % pravoslavaca u Hrvatskoj majčinski jezik je hrvatski jezik, pa iz tog proizlazi da se on obraća samo onima 20 % pravoslavaca kojima je materinji jezik strani srbijanski jezik. Onoj tihoj hrvatsko-pravoslavnoj većini od 80 %, obratili smo se samo mi.
Koji je kalendar prije bio u uporabi u HPC i kakva je hrvatska tradicija
U hrvatskoj povijesti navedeno je da je NDH 1942. uvela gregorijanski (grgurevski) kalendar u uporabu u HPC. Taj se čin tumači kao pokušaj udaljavanja te crkve od srpstva jer Srbi tvrde kako je SPC oduvijek koristila julijanski kalendar pa tako i do sada.
Opet ispada da povijest ima svoj početak 10. travnja 1941. Mi znamo da povijest nije tada započela pa tražimo odgovor na pitanje – Što je bilo prije? Ili, koji je kalendar bio u uporabi u hrvatskoj Karlovačkoj arhiepiskopiji, sa sjedištem u nekad hrvatskom gradu Srijemskim Karlovcima, koja je povijesna pravoslavna crkva Hrvatskog kraljevstva u razdoblju od 1707. do 1920.?
Evo što smo pronašli:
Zemlje krune sv. Stjepana, kojima je tada pripadao veći dio Hrvatske prešle su na gregorijanski kalendar 1587.
Godine 1717. Austrijski car Karlo VI. koji je istodobno i hrvatski kralj Karlo III., objavio je povelju povodom doseljavanja pravoslavnih Grka iz Peloponeza u Istru. Povelja govori da ti doseljenici ne smiju biti podređeni mitropolitima, koji su u Turskom carstvu nego moraju biti podložni CARSKOM MITROPOLITU. Riječ je o Karlovačkom arhiepiskopu, čije je sjedište u Sriemskim Karlovcima i koji nosi titulu Patrijarh Hrvatski (1.) i koji je tada bio nadređen svim pravoslavcima u Austrijskom carstvu.
Povelja kralja Karla VI. (III.) temelji se na tadašnjem zakonodavstvu Austrijskog carstva i Hrvatskog kraljevstva i propisuje kako pravoslavni doseljenici moraju koristiti grgurevski kalendar, koji je tada na snazi već 130 godina. Sadašnja SPC ponosi se time kako nikad nije koristila taj kalendar što je zapravo priznanje da doseljenici nisu bili Srbi niti su bili pripadnici neke srpske crkve, koje tada nije ni bilo.
Srpski povjesničari potvrđuju da je i kasnije, za vrijeme Marije Terezije hrvatska Karlovačka arhiepiskopija koristila gregorijanski kalendar. (2.)
U svibnju i lipnju 1923. godine u Carigradu je održan svepravoslavni sastanak koji je zaključio da se prihvaća ispravljeni julijanski kalendar koji zaostaje za astronomskom godinom samo 2,02 sekunde, odnosno točniji je grgurovskog za 23,98 sekunde.
Kako bi ispravili akumuliranu pogrješku u julijanskom kalendaru, odlučeno je da 1. listopad 1923. bude smatran 14. listopada 1923.
Odlučeno je da nepomični blagdani i dalje imaju iste nadnevke, koji su imali po starom stilu, ali po novom kalendaru. Na primjer Božić, koji je datiran 25. prosinca slavi se i dalje 25. prosinca, umjesto 7. siječnja kao do tad.
Sam Carigradski patrijarh Grigorij 1924. godine uveo je ispravljeni julijanski kalendar za nepomične blagdane, a privremeno /do koncila/, Pashu i ostale pomične blagdane slave po Aleksandrijskoj Paskaliji, koja se temelji na starom julijanskom kalendaru. U narednim godinama isto je učinila i većina pravoslavnih crkava.(3.)
Godine 1920 u Kraljevini SHS, država (ukazom prestolonasljednika A. Karađorđevića), suprotno crkvenim kanonima stvara Autokefalnu ujedinjenu srpsku pravoslavnu crkvu u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Hrvatska Karlovačka arhiepiskopija nikad nije donijela odluku, kakvu traže crkveni kanoni za pridruživanje novoj crkvi u Kraljevini SHS. Unatoč tomu baš ta crkva, koja je bila najveća i utjecajnija iz svih, koja je (suprotno crkvenim kanonima) ušla u novu crkvu postala je njezino središte. Zato i Beogradski arhiepiskop Dimitrije kad je bio (nekanonski) proglašen patrijarhom dodao je svojoj tituli i titulu Arhiepiskop Karlovački. Godine 1946. hrvatski komunisti daruju bratskoj socijalističkoj republici Srbiji hrvatske gradove: Zemun, Petrovaradin i Sremske Karlovce. Zato i nakon raspada SFRJ ti gradovi ostaju dio teritorija Srbije. Tako i po srbijanskoj tradiciji izmišljanja vlastite slavne povijesti nekadašnja je hrvatska Karlovačka arhiepiskopija naknadno proglašena srpskom crkvom jer su sad Srijemski Karlovci u Srbiji. Karlovačka arhiepiskopija prije 1918. nije bila „srpska” jer to nije bilo moguće – ne djeluje na (tad nepostojećem) srpskom teritoriju, njeni vjernici nisu Srbi jer tada u Hrvatskom kraljevstvu Srba nema (4.), a i načelno u Austrijskom carstvu nije bilo moguće postojanje neke strane pravoslavne crkve.
Srbi su u tom vremenu podanici Osmanskog carstva u kojemu nije na snazi niti julijanski, niti gregorijanski nego islamski kalendar, čiji je početak 16. srpnja 622. (petak) kad se je prorok Mohamed odselio iz Meke u Medinu.
Dakle julijanski kalendar uveden je u crkvenoj uporabi u Hrvatskoj (Kraljevini SHS) godine 1920. Samo 22 godine kasnije NDH vraća na staro uvodeći ponovno gregorijanski kalendar u skladu s hrvatskom tradicijom.
Sve pravoslavne crkve izračunavaju Uskrs i blagdane povezane s njim po julijanskom kalendaru na temelju Aleksandrijske paskalije. Tako postoji pojam „pravoslavni Uskrs” jer svi pravoslavci slave zajedno ali ne postoji „pravoslavni Božić” jer jedni ga slave 25. prosinca, a drugi 7. siječnja. U slučaju da se nekad pojavi pojam „pravoslavni Božić” on bi označio baš 25. prosinca jer u crkvenim knjigama svih pravoslavnih crkava stoji da je Rođenje Hristovo 25 prosinca, samo ovisno o kalendaru, oni koji koriste ispravljeni julijanski kalendar, koji ima iste nadnevke kao i gregorijanski, slave taj blagdan 25. prosinca, a oni, koje slave po julijanskom, slave 7. siječnja.
Oni, koji smatraju da je korištenje novog kalendara u pravoslavlju u stvari pokatoličavanje, moraju si najprije odgovoriti na pitanje „Je li Carigradski patrijarh zapravo katolik jer je prvi uveo takav kalendar?”
Pojam „srpska nova godina” je smišljen kako bi dodao vrijednost nekim „slavnim” Srbima, ali je ogromna glupost jer zapravo ništa ne potiče iz Srbije, pa niti julijanski kalendar.
U srpskoj tradiciji u stvari najbitnije mjesto zauzima Islamski kalendar, kojega su se Srbi besprijekorno pridržavali više od 500 godina (neki od njih čak do 1913.). Tako i hrvatski državni vrh u svom plitkom pokušaju dodvoravanja nekim Srbima kad njih pozdravlja povodom „srpske nove godine”, mora pripaziti čestita li im nova 2019. ili možda 1397.
Mi hrvatski pravoslavci, koji smo godine 2013. obnovili HPC, slavimo Božić zajedno s drugim sestrinskim pravoslavnim crkvama – Carigradskom patrijarhijom, Antiohijskom patrijarhijom, Aleksandrijskom patrijarhijom, Bugarskom patrijarhijom, Rumunjskom patrijarhijom … na temelju hrvatske tradicije i u skladu s odlukom svepravoslavnog sastanka u Carigradu 1923., koristimo ispravljeni julijanski kalendar, koji ima iste nadnevke kao i gregorijanski kalendar.
HRVATSKI ARHIEPISKOP †ALEKSANDAR
IZVORI:
Grujić, Radoslav (1931a). „Pećki patrijarsi i karlovački mitropoliti u 18 veku”. Glasnik Istoriskog društva u Novom Sadu. 4: 13—34, 224—240.)
Isidora B. Točanac Radović, Reforma Srpske pravoslavne crkve u Habzburškoj monarhijiza vreme vladavine Marije Terezije i Josifa II(1740-1790), Beograd, 2014.
Hrvatski arhiepiskop Aleksandar, Hrvatska pravoslavna crkva bila je, jest i bit će, Zagreb 2017., s. 37.
Liljana Dobrovšak, Povijest nacionalnih i vjerskih zajednica u Hrvatskoj od 1868. do 1941 / The history of Ethnic and Religious Communities in Croatia from 1868 to 1941, Hrvati i manjine u Hrvatskoj: moderni identiteti, Zagreb, 2014: s. 33
U Zagrebu, 22. prosinca 2025., sa pozdravom i sa poštovanjem!
J o s i p Horvat
Preporučujemo članak: https://www.maxportal.hr/premium-sadrzaj/u-zagrebu-zabranjen-bozicni-koncert-hrvatske-pravoslavne-crkve/
Riječ demokracija znači: a (demos + kratos) i doslovno znači “vladavina naroda”, označavajući oblik vlasti gdje moć leži u rukama građana koji sudjeluju u donošenju odluka, najčešće posredno (izbori predstavnika) ili izravno (referendumi), uz poštivanje ljudskih prava, jednakost, sloboda te odlučivanje većine. Da bi demokracija zaživjela – izađite svaki puta na izbore.