Anita Martinac: Kultura sjećanja kao zalog budućnosti

Kultura sjećanja kao zalog budućnosti: “Stopama uporno prešućivanih hrvatskih žrtava u četrdesetim godinama 20. stoljeća” održano 11. travnja 2026.

Povijest koju ne pamtimo prijeti ponavljanjem, a ona koju prešućujemo postaje teški teret kolektivne savjesti. Upravo s tim dubokim razumijevanjem moralne odgovornosti, u Hercegovini je održano tradicionalno hodočašće pod nazivom “Stopama uporno prešućivanih hrvatskih žrtava u četrdesetim godinama 20. stoljeća”.

U organizaciji Hrvatskog žrtvoslovnog društva (HŽD) iz Zagreba, ovo hodočašće nije tek komemorativni čin, ono je znanstveni i ljudski napor da se otrgnu zaboravu sudbine onih čija su imena desetljećima bila obavijena namjernom tišinom.

Hodočašće je započelo na Trgu dr. Franje Tuđmana u Ljubuškom, mjestu koje simbolizira težnju za slobodom, a nastavilo se kroz Čapljinu, Struge i Radimlju, završivši u mostarskim Ilićima. Svaka od ovih postaja: od spomenika žrtvama u Ljubuškom, spomenika Hrvatskoj slobodi u Čapljini, spomeniku travanjskim žrtvama iz 1991. u Strugama, do masovnih grobnica na Radimlji I spomen ploči pobijenom civilnom pučanstvu u Ilićima, svjedoči o dubokim ožiljcima koje su Drugi svjetski rat i poraće ostavili na licu hercegovačkog krša.

Pijetet je odan svim žrtvama jer žrtve nisu samo arhivski podaci i statistike. One su simboli spaljenih ognjišta iz travnja 1941. godine, ali i dokaz da se duh naroda ne može ugasiti ni najstrašnijim zločinom koje su tada nad civilnim pučanstvom počinile srpske postrojbe, odnosno vojska kraljevine Jugoslavije koja je preko noći postala četnički odred.

Dostojanstvo skupa dodatno su osnažili istaknuti istraživači i čuvari istine: Ante Beljo, predsjednik HŽD čiji je životni rad sinonim za istraživanje hrvatskih stradanja, prof. dr. sc. Ante Čuvalo, neumorni kroničar naše povijesti, Stanislav Vukorep, istraživač koji desetljećima dokumentira neispričane priče s terena i Anita Martinac, književnica koja kroz umjetnički izričaj daje glas onima kojima je pravo na glas bilo oduzeto.

Polaganje vijenaca i zajednička molitva s predstavnicima lokalnih vlasti poput onih u gradovima Ljubuškom, Čapljini i Stocu, pokazuju da je istina napokon postala dio javnog prostora. Na komemoraciji su sudjelovali i predstavnici braniteljskih udruga i drugih građanskih udruga i inicijativa.

Pamtiti žrtve znači braniti civilizacijske vrijednosti. Neka njihova imena ostanu upisana ne samo u kamenu, već i u našoj spremnosti da gradimo društvo temeljeno na pravdi i istini.

Tekst i fotografije: Anita Martinac