83. obljetnica stradanja Zrinjana

Tradicionalno hodočašće u Zrin i 83. obljetnica stradanja Zrinjana obilježena je 6. rujna 2026. godine polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća, molitvom i mimohodom do spomen-crkve Našašća sv. Križa gdje je svečano misno slavlje predvodio đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić.

Svetu misu je predvodio Đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić sa sisačkim biskupom Vladom Košićem, krčkim biskupom Ivicom Petanjkom i više svećenika. Biskupi su blagoslovili novo zvono na spomen-crkvi, posvećeno s. Andriji i sv. Tomi.

Obilježavanja započeo je polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća, a zatim i molitvom pred križem u podnožju Staroga grada.

Nadbiskup Hranić blagoslovio je i novo zvono na spomen-crkvi, posvećeno sv. Andriji i sv. Tomi.

 

Na početku je sve okupljene pozdravio biskup Košić, podsjetivši na slavnu, ali i tragičnu povijest Zrina. U homiliji nadbiskup Hranić, obraćajući se posebno nasilno prognanim i raspršenim Zrinjanima te njihovoj djeci i unučadi, govorio je o evanđeoskom odnosu prema grijehu, zlu, nepravdi i čovjeku koji je zlo počinio.

Obilježavanju su nazočili i ministar Ante Šušnjar sa suradnicima, kao i predstavnici lokalnih vlasti. Među hodočasnicima bile su Veterani Udruga hrvatskih branitelja iz Zagreba, te članovi Hrvatskog žrtvoslovnog društva. Zahvaljujemo se Ivici Matoševiću na organizaciji prijevoza, gospodinu Konradu i gospođi Antoniji Pevec.

 

Đuro Hranić, nadbiskup đakovačko-osječki

Homilija na obilježavanju 83. obljetnice stradanja Zrinjana

Zrin, 6. rujna 2026.

 

Dragi oci biskupi,

braćo svećenici i redovnici, sestre redovnice

dragi nasilno prognani i raspršeni – a danas ponovno u svome Zrinu zajedno sa svojom djecom i unučadi okupljeni – Zrinjani,

draga braćo i sestre!

Brata treba opomenuti u četiri oka a ne javno, poštujući – unatoč svega – i u njegovom zlu i grijehu njegovo dostojanstvo, te mu na taj način pomoći da se ostavi svoga grijeha i našim postupkom ne osjeti poniženim, nego da „dobijemo brata“, kako tvrdi Isus.

Činjenica je da se u suvremenoj civilizaciji, protivno Isusovom pozivu, opomene ne odvijaju prema njegovom evanđeoskom naputku „u četiri oka“, nego najčešće „na sva usta“. Kroz sve moguće medije, internet i druge društvene mreže iznosi se tuđe negativnosti i grijehe, ogovara se, kleveće i ocrnjuje, a neki čak i proizvode te plasiraju i lažne vijesti, „fake news“. Takvim negativističkim i neevanđeoskim pristupom ne umnažaju se braća i sestre, nego stječu novi protivnici i neprijatelji, te društvo ostaje moralno zagađeno, a međuljudski odnosi zatrovani i ranjeni. Priličan velik broj ljudi tvrdi dasu za istinu i samo za istinu, a onda svakome na poprilično brutalan način javno i u lice „čitaju bukvicu“ o njihovim zloćama. No, istina koja drugoga ne oslobađa, nego ga vrijeđa i ponižava, zapravo nije istina za koju se zauzimao Isus.

Isus nikad nije poistovjećivao grijeh s grešnikom; nije se nikada borio protiv grešnika, nego protiv grijeha; te se trudio potvrđivati ljudsko dostojanstvo grešnika, prihvaćao ih je i družio se s njima unatoč njihovim grijesima. I ne samo da nam Isus govori što da učinimo kad mi nekoga povrijedimo, već nas poučava što trebamo učiniti kad su nas drugi povrijedili i nanijeli nam nepopravljivu štetu i zlo.

Da bi se prevladalo zlo i promicali zdravi međuljudski odnosi potrebno je zauzimati se za Isusov – evanđeoski pristup grešniku i grijehu. “Pokaraj ga nasamo. Ako te posluša, stekao si brata. Ne posluša li te uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, neka na iskazu dvojice ili trojice svjedoka počiva svaka tvrdnja. Ako ni njih ne posluša reci Crkvi“, širem krugu, ali ne krugu ljudi koji će otići i kazniti ga, nego Crkvi koja razlikuje grijeh od grešnika te neće nanijeti novo zlo. Tek tada, ako te ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik. A kako se Isus odnosio prema poganima i carinicima? Družio se i dalje s njima, zalazio u njihove domove i s njima sjedao za stol te tako skandalizirao pobožne Židove, koji su također tolerirali pogane i carinike i nisu im činili nikakvo zlo, nego se samo nisu družili s njima.

Dakle, ni mi ne trebamo i ne želimo biti trube kroz koje se razglašuje zloća drugih, niti želimo našim okupljanjem služiti dodatnom širenju mržnje prema onima koji su Vas protjerali iz Vaših kuća i domova, sravnili mjesto sa zemljom i zabranili Vam da barem kao turisti dođete samo vidjeti svoj rodni kraj. Nismo ovdje niti da bismo zazivali progon, kaznu ili osvetu te da tako nastavimo širiti mržnju u pametima i srcima drugih ljudi današnjem drugom čitanju iz Poslanice Rimljanima, uči i opominje da mi Isusovi učenici ne bismo smjeli imati nikakva drugog duga, osim da jedni druge ljubimo. Blaženije je biti žrtva, podnijeti zlo i ostati gubitnik, nego biti osvetnik. Osvetnik je uvijek novi nasilnik. Blaženije je sud prepustiti Bogu, nego isjerivati pravdu. Summa iuria, summa iniuria. Jedino praštanje, poštovanje i ljubav oslobađaju i odrješuju od zla i to je jedni način na koji se može istinski zaustaviti lanac osvete i nasilja te zaustaviti i pobijediti zlo.

 te dodatno ukopavati čitavo društvo u dodatne podjele i zlo. Ne! Mi se danas ovdje želimo jednostavno utvrđivati kao pojedinci i kao društvena i crkvena zajednica u evanđeoskom načinu oslobađanja od pretrpljenoga zla; poručiti da je i komunizam bio totalitarni sustav koji se ne može i ne smije štititi, a još manje veličati jer smo na svojoj koži osjetili zloću i okrutnost njegove ideologije; da treba popraviti štetu i nepravdu u svemu što je moguće. Istodobno želimo ispovijedati svoje ljudsko i kršćansko uvjerenje da su Kristovi evanđeoski principi pravi i istinski put poticati i ohrabrivati se međusobno i čitavo naše hrvatsko društvo na usvajanje Isusova evanđeoskog pristupa vlastitoj slabosti i grijehu, drugim ljudima te novim nepravdama, sukobima i zlima s kojim se danas suočavamo kao pojedinci i kao društvo.

Današnja nas Božja riječ poziva da i mi danas trebamo razlikovati grijeh od grešnika, i zlo od zločinca, te da uvijek budemo protiv zla, a nikada protiv čovjeka, te da na pameti trebamo imati da i grešnik i dalje ostaje slika Božja, da iako je slika Božja u njemu potamnjena on uvijek ostaje Božja slika, i da zato ima svoje neotuđivo dostojanstvo te da unatoč počinjenog zla može i smije računati na poštovanje čak i onoga tko trpi radi posljedica njegova nasilja. Slušajući današnju Božju riječ postajemo svjesniji da se mi ljudi odnosimo jedni prema drugima najčešće tako da samo nastavljamo spiralu sve većeg nasilja i mržnje, gdje svi stradavamo i nitko ne može opstati, jer svi u toj spirali postupno postajemo i žrtve i nasilnici. Slušajući današnju Božju riječ postajemo svjesniji da nije veći i jači onaj tko drugima nanosi zlo, pa niti onaj tko uzvraća jednakom mjerom, nego da je veći i jači onaj tko je veći od sebe i od vlastite povrijeđenosti, te je sposoban ostati pribran i miran, radije podnijeti nasilje i zlo, opraštajući ostati prividni gubitnik i tako zaustaviti spiralu osvete, nasilja i novoga zla.

I Bog je prema nama pun milosrdne ljubavi i praštanja, te nas zato sv. Pavao u današnjem drugom čitanju iz Poslanice Rimljanima, uči i opominje da mi Isusovi učenici ne bismo smjeli imati nikakva drugog duga, osim da jedni druge ljubimo. Blaženije je biti žrtva, podnijeti zlo i ostati gubitnik, nego biti osvetnik. Osvetnik je uvijek novi nasilnik. Blaženije je sud prepustiti Bogu, nego isjerivati pravdu. Summa iuria, summa iniuria. Jedino praštanje, poštovanje i ljubav oslobađaju i odrješuju od zla i to je jedni način na koji se može istinski zaustaviti lanac osvete i nasilja te zaustaviti i pobijediti zlo.

I zato nas je, draga braćo i sestre, sv. papa Ivan Pavao II. svojedobno pozvao, i Crkva nas nastavlja poticati, da očistimo svoje pamćenje te da čuvamo i njegujemo spomen na one koji su nevino stradali i nisu ni na koji način uzvratili zlom, niti zazivali prokletstvo i osvetu za svoje progonitelje i nasilnike, nego praštali i bili sposobni biti gubitnici.

Nasuprot našim prizemnim grešnim obrascima ponašanja, Isus ima drukčija mjerila i kriterije. Ta njegova mjerila i kriterije možemo razumjeti jedino u obzoru kraljevstva nebeskog, o kojemu govore Isusova blaženstva:

“Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!

Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!

Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!

Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!

Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!

Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!

Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!

Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!“

(Mt 5,3-10)

Poruka i svrha našeg današnjeg i sličnih okupljanja, obilježavanja nasilnog progona i stradanja te drugih sjećanja na žrtve uvijek je: Budi veći od pretrpljene nepravde i zla! Nasamo pokaraj! Ne odmah pred drugima, javno! Nikad se ne osvećuj! Oprosti! Ako je moguće izmiri se s bratom! Ako nije, i dalje ga poštuj; štoviše voli ga i čini mu dobro! Živi pokraj njega u miru, makar on ne želi s tobom razgovarati niti surađivati. Nikome ništa ne dugujte, osim da jedni druge ljubite!

Braćo i sestre! Zatvorenost srca pred Bogom i naše pomanjkanje otvorenosti za Isusovu riječ rasvjetljava zašto se nije smjelo – niti javno niti tajno – čak niti spomenuti Zrin, „Križni put“ ili druge žrtve komunističkog režima poslije Drugoga svjetskoga rata; zašto neki drže da se ne bi trebala, pa čak niti smjela, osvijetli istina o žrtvama toga sustava i zašto neki to i danas sprječavaju; zašto se još i danas ne spominju i ne broje sve žrtve nego samo žrtve na vlastitoj strani te zašto mjesta stradanja nisu do danas uspjela od političkih prerasti u povijesne teme.

Zatvorenost za Evanđelje je odgovor zašto su zločini jednih važni za legitimitet drugih, zašto i danas ima onih koji grabe kamenje čim se spomene ime bl. Alojzija kardinala Stepinca; zašto se još uvijek ne ulazi u sve arhive, zašto je dio arhiva uništen ili skriven, zašto su neka iskapanja bila zaustavljena te zašto se niti danas ne pristupa iskapanjima svih grobišta i relevantnim istraživanjima koja će omogućiti utvrđivanje cjelokupne istine, njezino sagledavanje i suočavanje s njom svih nas, bez obzira kakva ta istina  bila.

Previše je investirano u laži, pamflete i mitove da bi se tako lako moglo dopustiti Bogu da nas pohodi svjetlom istine te da nas svojim milosrđem i praštanjem učini slobodnima od pretrpljenih zala te onih koja smo nanijeli drugima.

Draga braćo i sestre, okupljeni smo u vjeri da se, kad slavimo Euharistiju, brišu dvije tisuće godina koje nas dijele od muke i smrti Kristove na križu; te da njegova muka i smrt na križu postaje stvarno prisutna i da sada djeluje posred nas. On je na posljednjoj večeri prihvatio ono što je izvana bilo okrutno nasilje i u svojoj ga je nutrini preobrazio u djelo ljubavi do kraja. Nasilje je pre­tvorio u ljubav, a smrt u život. Pretvorio je kruh u svoje tijelo i vino u svoju krv i ostavio nam ih kao vidljivi znak te svoje ljubavi i kao hranu koja i nas osposobljava za sebedarje do kraja.

Molimo da naše današnje sjedinjenje s Kristom Gospodinom po sv. pričesti pobijedi u nama svako zlo i da se po nama nastavi lanac preobrazbi koje su u stanju ovaj svijet pretvarati u prostor ljudskijeg, humanijeg, poštenijeg, boljeg i plemenitijeg društva; u stanje kraljevstva Božjega. Amen.

GALERIJA FOTOGRAFIJA ZRIN 2026.

 

 

 

“Banijska ratna praskozorja”_Gordan Lederer 1991.

RATNI REPORTER

Gordanova Banijska praskozorja, zauvijek ostajti dio hrvatske povijesti, istine o Domovinskom ratu u kojima se zorno prikazuje istina o velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku.

Poveznica YouTube:   https://www.youtube.com/watch?v=ghBkZCN16o8

 

Tekst priredila: Jadranka Lučić

Fotografije: Antonija Pevec i Milan Tomičić