21. obljetnica ukopa maceljskih žrtava
U četvrtak, 22. listopada 2026., članovi Udruge MACELJ 1945. Zagreb, Hrvatskoga žrtvoslovnog društva Zagreb, Udruge ratnih veterana „Tigrovi“ Zagreb, Udruge hrvatskih branitelja „Sveti Juraj“ iz Đurmanca, Udruge hrvatskih branitelja i veterana Vojne policije Krapinsko-zagorske županije, hodočasnici i članovi domoljubnih udruga iz Zagreba i Varaždina te župljani Župe sv. Jurja iz Đurmanca obilježili su Spomendan prvoga ukopa 1163 žrtava u najvećoj grobnici u Hrvata, na Macelju, uz crkvu Muke Isusove.
Prije točno 21 godinu najveći sprovod u povijesti Hrvata predvodio je tadašnji zagrebački nadbiskup, kardinal Josip Bozanić, 22. listopada 2005. godine, u zajedništvu s varaždinskim biskupom Markom Culejem i velikim brojem hodočasnika.
Ove godine spomen-misu za sve žrtve Macelja, Hrvatskoga križnog puta te Domovinskoga rata, kao i za sve preminule članove Udruge MACELJ 1945., predslavio je mjesni župnik vlč. Alen Vrbek u zajedništvu sa župnikom iz Klanjca fra Dragom Brglezom, nekadašnjim župnikom u Đurmancu.
U nadahnutoj propovijedi župnik Vrbek govorio je o zločinu koji je na ovom mjestu izvršen nakon svršetka Drugoga svjetskog rata. Govorio je o ubijanju tijela, koje nikako ne može ubiti i istinu. Pokop ovih mučenika 2005. godine bio je na neki način povrat dostojanstva ovim mučenicima. Bio je to trenutak kada smo nad zemnim ostatcima ovih mučenika mogli reći: „Niste zaboravljeni!“
Župnik Vrbek posebno je naglasio da narod koji zaboravlja svoje mrtve zaboravlja svoju savjest. Mi ne možemo danas promijeniti ono što se dogodilo 1945. godine, ne možemo vratiti izgubljene živote niti izbrisati patnju njihovih obitelji, ali možemo učiniti nešto važno: možemo moliti, čuvati istinu za buduće naraštaje da se takvo zlo više nikada ne dogodi.
Na ovoj grobnici maceljskih žrtava stoji križ, Isusov križ, na kojem je i Bog bio nepravedno osuđen, mučen i ubijen. Ali Njegova smrt nije bila kraj. Nakon Velikoga petka došla je zora uskrsnoga jutra. Zato, dok stojimo pred grobnicom maceljskih žrtava, molimo da ovo mjesto bude i ostane mjesto molitve, dostojanstva i istine.
U bogoslužju su sudjelovali članovi Udruge MACELJ 1945. čitanjem liturgijskih tekstova.
Nakon svete mise okupljeni vjernici sudjelovali su u komemoraciji kod grobnice. Tom prilikom položeni su vijenci i upaljene svijeće, a molitvu na grobnici izrekao je vlč. Alen Vrbek.
Prije svete mise hodočasnici su pohodili lokalitet „Lepa Bukva“, grobište gdje je ubijen 21 svećenik i bogoslov, u noći s 4. na 5. lipnja 1945. To su naši mučenici, kako je to uz njihove podatke zapisao tadašnji krapinski gvardijan fra Ostijan Ostrognaj – „Veri martyres pro Fide et pro Patria“ (Istinski mučenici za vjeru i Domovinu) – jer su nekoliko dana prije smaknuća na Macelju ovi naši mučenici bili zatočeni u Franjevačkom samostanu u Krapini.
Već punih 20 godina članovi Udruge MACELJ 1945. pokušavaju potaknuti pokretanje postupka beatifikacije ovih „maceljskih mučenika“.
Za sada bez uspjeha, premda su o tome snimljena dva filma, emitirana i na Hrvatskoj televiziji, te izdane knjige s podatcima o tim mučenicima.
No nad Maceljskom gorom još uvijek lebdi tek muk, ali i sjećanja i molitve maceljskih hodočasnika koji redovito obilaze ovo mjesto hrvatske žrtve.
Ivan Jaklin, glasnogovornik Udruge MACELJ 1945.
PRAVDO BOŽJA, OSVETI ME!
(Pokoj vječni daruj im Gospodine).
Iznad Maclja ponoć bila, oblak skrio mjesec, zvijezde.
Sablasnoga sred mrtvila bijele sjene neke jezde.
Šeta l’ šumom svijet duhova, vara li te razum zdravi?
Jesu l’ sjene priča snova, je l’ ti mašta kule pravi?
Čuješ pucnje gromovite, zemlja stenje, podrhtaje,
Oj strahote jezovite, danak sudnji reć’ bi, da je.
Uzbiba se Macelj cio, zemlje ždrijelo riknu dosti,
Vulkan gnjevni provalio, uskrsnule ljudske kosti.
Tisuć’ kosti’, sto put više, tisuć’ grla, strašnih krika,
Macelj šumu preplaviše hrabre vojske bojovnika.
Ljepote li svakolike: Hercegovci, Dalmatini,
Junačine kršne Like, Slavonci i Istranini
I Zagorci i Prigorci, Bosanci i Podravljani
Hrvatice majke momci, rodu na dar odabrani.
Svećenici, Kristu vjerni, s pukom nikli s pukom mrli,
Riječi meke, dobri, smjerni, ruka stado bratski grli.
Junački nam pradjedovi poštenje u dušu vrgli,
Hrvatstvom nam čelo slovi, stijeg s barjaka nismo strgli.
Reci, Bože, gdje je sada boja crven, Bijela, plava?
S koje vojska naša strada? Gdje je Doma našeg slava?
Zar znak grešne petokrake nad Hrvatskom da nam stoji,
da Hrvatu kopa rake, da krvavu sudbu kroji?
Domovinu ovi tama, ajme, Bože, Bože velji,
Skopaše nam tisuć’ jama bezbožnici mučitelji:
- – – – – – – –
Utihnulo tisuć’ grla, nad Macljom gle, sviće zora,
Vojska silna gdje no mrla, zemlja vječno stenjat mora.
Kost Hrvata pravdu žudi, groblje oca, križ i ime.
Noću i sad vrište ljudi: ”PRAVDO BOŽJA, OSVETI ME!”
Marija Dubravac
Pripremio: Ivan Jaklin
FOTO GALERIJA MACELJ
22. listopada 2026.
