Film o fra Bernardinu Sokolu okupio brojne posjetitelje, njegova tragična sudbina nikoga ne ostavlja ravnodušnim
Velik interes javnosti obilježio je predstavljanje dokumentarnog filma “Dr. fra Bernardin Sokol – franjevac, glazbenik i hrvatski mučenik”, održano u subotu, 10. listopada 2026., u Centru za kulturu Korčula. Dvorana je bila ispunjena do posljednjeg mjesta, a događaj je okupio brojne Korčulane i goste iz cijele Dubrovačko-neretvanske županije. Večer posvećenu životu i djelu franjevca, skladatelja i profesora koji je dio života proveo na Badiji zajednički je organiziralo 12 udruga, među kojima su bile i braniteljske udruge s otoka Korčule te iz Dubrovačko-neretvanske županije.
Skladatelj čija glazbena ostavština broji oko 350 djela
Program je otvorio Milivoj Bratinčević, zamjenik predsjednika Hrvatskog društva fra Bernardin Sokol, predsjednik udruge Podvorje i pročelnik Zmajskog stola u Splitu. U pozdravnom govoru zahvalio je okupljenima, organizatorima i svima koji su podržali realizaciju projekta.
“Poštovani, pozdravljam vas sve u ime Družbe Brača Hrvatskoga Zmaja, Hrvatskog društva dr fra Bernardin Sokol i udruge Podvorje. Drago mi je da smo se okupili u ovako velikome broju u prigodi prikazivanja dokumentarnog filma fra Bernardin Sokol franjevac, glazbenik i hrvatski mučenik, redatelja Nikole Kneza.
Hrvatski filmski institut sa sjedištem u Texasu (SAD) financiran donacijama naših iseljenika, snimili su film o fra Bernardinu Sokolu i poklonili ga DBHZ u prigodi 1100 godina Hrvatskog kraljevstva. Film je 06. svibnja prošle godine nagrađen srebrnom medaljom u Texasu na filmskom festivalu.
Gospodin Nikola Knez kratko se obratio u ovoj prigodi te me zamolio da izreknem pozdrave svim nazočnima pa ču ga i citirat: “Vijest o prikazivanju filma u Korčuli duboko me ganula i srce obasjala radošću. Način na koji je isto organizirano zaslužuje mnogo više od same pohvale, a najavnice u medijima radi objave i posebno skup organizacije koje su stale uz projekciju je impresivan. Obavijest o prikazivanju filma biti će objavljena na Hrvatskom filmskom institutu u Texasu kao i na novoosnovanom American-Croatian Film Institute. Hvala od srca, Nikola”.
Fra Bernardin Sokol najveći dio svoga života proveo je upravo na Badiji te je veliki trag ostavio na čitavom otoku Korčuli, a to je bio razlog da se ovdje večeras okupimo. Pokojni fra Bernardin Škunca, veliki štovatelj lika i dijela fra Bernardina Sokola, njegovog glazbenog opusa znakovito je zaključio: “SOKOL PONOVO LETI!”.
Nakon projekcije dokumentarnog filma okupljenima se obratio povjesničar Ivan Andabak, koji je govorio o životu i povijesnoj važnosti fra Bernardina Sokola.
Podsjetio je kako je riječ o jednom od najznačajnijih hrvatskih crkvenih glazbenika 20. stoljeća, autoru približno 350 skladbi. Fra Bernardin rođen je u Kaštel Sućurcu, a od 1932. godine djelovao je kao profesor na franjevačkoj gimnaziji na Badiji. “U fra Bernardinu sabrane su vjera, kultura i dostojanstvo čovjeka. Njegova glazba i danas živi, a njegova sudbina podsjeća nas da nitko ne smije biti osuđen bez suda”, istaknuo je Andabak.
Tragična sudbina fra Bernardina Sokola
O povijesnim okolnostima Drugoga svjetskog rata i poraća govorio je i prof. dr. Mihovil Biočić, ratni ravnatelj KBC-a Split i član Hrvatskog društva fra Bernardin Sokol. U svojem izlaganju osvrnuo se na nastanak i razvoj komunističkih zločina te na stradanje fra Bernardina, kojega su, kako je istaknuto tijekom predstavljanja, pripadnici OZNE u noći 28. rujna 1944. godine odveli iz samostana na Badiji i ubili bez suđenja.
„Nitko nema moralno pravo biti antifašist, tko ujedno nije i antikomunist“
(Hannah Arendt)
Ne tako davno, komunističke dogme bile su jedina istina prema kojima se trebalo ravnati, a nevidljiva mreža potkazivača se brinula da tako i bude. Ti potkazivači (denuncijanti, cinkaroši, špije…), bili su katalizatori ostvarivanja komunističkog „raja“ na zemlji, a za zlo koje su činili, bili su dobro podmazani… Ponosni komunistički drugovi, koji su svoje nastupe najčešće započinjali tvrdnjom da su komunisti („Drugovi, ja kao komunist…) , odjednom su se premetnuli u „antifašiste“. Taj je eufemizam potpuno izbacio, njima ponosnu, riječ „komunist“!
Eh, da vam bar nije pao taj prokleti Berlinski („antifašistički“) zid, i dalje bi bili u vašem raju.
Povod ovom tekstu je prikazivanje dokumentarnog filma u gradu Korčuli, 10. listopada 2026., kojim su građani cijelog otoka i susjednog poluotoka, mogli prvi put vidjeti i drugu stranu jednog komunističkog mučkog ubojstva od 664 pobijenih klerika, bez optužnice, suda i presude. Doduše, bio je neki „narodni“ prijeki sud, ili sudski proces, često nakon već obavljene likvidacije!
Od srca se zahvaljujem svim organizatorima, uglednicima i građanima koji su, unatoč nevremenu, došli pogledati i poslušati nas „razbijače“ jedne lažne Memorije!
U Korčuli su kreirane dvije Memorije: jedna od ubojica koji su morali opravdati mučko ubojstvo fratra (i širili je cijelo vrijeme komunizma, pa i danas) i Memorija, koja se šaputala, koju je bilo opasno izgovoriti, jer govori da je jedan drug izdao svoje partizane, a ne fratar!?
Međutim, nijedna Memorija za znanstvenike nije dokaz, osim za neke jugoslavenske „znanstvenike“ s hrvatskom adresom.
Bojeći se za tu svoju smišljenu Memoriju davno skovanu, bojeći se da je neki ne obeščaste, „antifašisti“ Korčule, dali su priopćenje, u kojem se ističu davno naučene fraze i etikete iz bogatog arsenala Agitpropa, ali i neke novo naučene kao: „besramno razaranje univerzalnih moralnih načela“, „težak zločin protiv čovječnosti i istine“, „jedini diskurs i jezik ima biti onaj, koji će dosljedno progovarati o vrijednostima koje čine temelj svakog civiliziranog društva“ i sl.
Na samom početku navode: „Kao antifašisti, uvažavajući sve dokaze koji nedvojbeno potvrđuju sramnu, izdajničku te odlučujuću ulogu fra Sokola u likvidaciji korčulanskih partizana…“ itd. Osobno sam pregledao puno dokumentacije u svezi navedene optužbe, i ne samo ja! Nigdje nisam našao dokaza za tvrdnje korčulanskih „antifašista“. Nu pođimo redom:
Partizanski komesar Nikola Anić u svojoj knjizi (Dubrovnik u Drugom svjetskom ratu (1941. – 1945., Dubrovnik, 2013.) od okupacije do oslobođenja. piše: „(…) u rujnu 1944. na otočiću Vrniku blizu Badije nalazila se skrivena grupa od oko 7 partizana. O njima su Nijemci dobili informaciju od fra Bernardina Sokola, pa su svi uhićeni i odmah pogubljeni iako su bili zaštićeni kao ratni zarobljenici’. U istoj knjizi na str. 108 citira Ivana Jeričevića Čompa (šefa korčulanske OZNE), koji govori kako su „Nijemci zarobili partizane te ih odveli izvan Korčule’. (Trebali su se Anić i Čompo dogovoriti i uskladiti svoje navode: je li 7 partizana „strijeljano“ ili su „odvedeni izvan Korčule“!?). Izgleda da su Anićevi navodi temelj korčulanske Memorije o fra Sokolu!? Anić dokaze o Sokolovoj navodnoj izdaji temelji i na arhivu OZN-e, ali dokumenti toga arhiva sa signaturama koje je on u knjizi naveo, provjerio je dr. sc. fra Nosić i govore o nekim sasvim drugim predmetima. „Čini se kako je nasumice stavljao brojeve dokumenata, kako bi potkrijepio svoje laži“ ističe fra Stipe Nosić.
- fra Stipe Nosić iz samostana ‘Male braće’ u Dubrovniku, proučio je svu dokumentaciju u Hrvatskom državnom arhivu 2018. (Arhiv OZNA-e u Zagrebu, pod signaturom MUP RH/I Kut 1219).
U dokumentima OZNA-e nigdje NE POSTOJI, niti jedan dokaz da je fra Sokol izdao bilo koga! Da je sa Sokolove strane bilo izdaje, to bi OZNA zasigurno napisala velikim crvenim slovima! Međutim, OZNA je podcrtala gdje god je našla riječi domoljublja ili pridjeve imenice Hrvat i Hrvatska, te Himnu dr. Anti Starčeviću, skladanu na riječi Mihe Jerinića, koju je spjevao u Šibeniku 1938., a Sokol uglazbio.
Nemam namjeru dokazivati Sokolovu nevinost (to je dokazao fra Stipe Nosić i drugi), samo ću navesti neke očigledne laži i nelogičnosti, o kojima govori komunistička Memorija. Neke su tvrdnje tako priglupe da pokazuju svu nemoć i bijedu pojedinih autora „antifašista“:
Memorija je himnu A. Starčeviću, preimenovala u himnu A. Paveliću
Memorija spominje da je Nijemac Vilim, koji je inače živio u Korčuli, prevodio „izdaju“ fra Sokola Nijemcima, ali nepismeni tvorci Memorije nisu znali da je fra Sokol studirao glazbu u Klosterneuburgu kraj Beča i da izvrsno govorio njemački (i talijanski) jezik!
Memorija spominje kako je Vilim za to „izdajstvo“ Sokola obavijestio časnu sestru Manes Karninčić, a ova je to prenijela partizanima. sc. Ivan Armanda iz Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, na osnovi dokumenata samostana dominikanki u Korčuli, utvrdio je kako sestra Manes u to vrijeme nije ni bila u Korčuli, nego je vodila školu u Žrnovu. U Korčulu je došla tek poslije rata itd.
Postoje brojni komunistički (oprostite „antifašistički“) vrhunski kadrovi koji osporavaju i Memoriju i Anića:
Jure Srhoj (bivši komunistički kadar), u knjizi: Putovanje dolinom sjenki, Dalmacija 1941. – 1944., Korčula 2019., na str. 399-400, piše: „Nijemci su na otočiću Vrniku noću 20./21. kolovoza 1944. u kamenoklesarskoj kavi (bunker) zarobili četvoricu ilegalnih terenskih radnika, redom članova KPH, Osim komunističkih ilegalnih terenskih radnika Nijemci će uhvatiti i dvojicu njemačkih vojnika (Poljaka i Nijemca) koji su prethodnih dana prebjegli partizanima. Sve njih, osim jednog komuniste (Stipe Malovana) koji im je uspio pobjeći, Nijemci će sprovesti u korčulanski zatvor“ Postavlja se pitanje, što je sa sedam Anićevih strijeljanih partizana?
Nadalje, po Srhoju dvojica uhapšenih na Vrniku (Roko Kršinić i Ive Skokandić Kamion) uspjeli su noću pobjeći iz zatvora u Korčuli kroz krov i plivajući dočepati se Lumbarde. U Lumbardi su našli njemačkog vojnika, koji je bio s njima u bunkeru na Vrniku. Kao „špijunu“ (!?) presudio mu je i odmah ga ubio partizan Stipe Malovan.
Pero Lozica, jedan od vodećih komunističkih rukovodilaca Korčule u ratu, kaže da nema spomena o Sokolovoj izdaji, te je iz priče o izdaji partizana posve isključio Sokola.
Od Anićevih ubijenih „7 partizana“, a u bunkeru je bilo šest osoba, ubijen je samo Nijemac „špijun“, i to od partizana Malovana. Tako, od šestorice partizana, koje je Sokol navodno izdao, nije poznata samo sudbina Poljaka.
Drago Desput, član Sudskog odsjeka Glavnog štaba NOV i PO Hrvatske, u IZVJEŠĆU kojeg je uputio već 17. siječnja 1945. Centralnom komitetu KPH: „Nisu partizani bez suđenja ubili samo Sokola. Mnoge ljude na Korčuli i u Hrvatskoj ušutkivali su na taj način“.
Ima još komunističkih svjedočenja o pravednosti fratra, kojeg inače nisu voljeli, jer ni on njih nije volio, kako je rekao, zbog zločina koje su činili. Nije jasno zašto su partizani tražili Sokola pred Božić 1943. u Blatu, a kad ga nisu našli, rekli su: „Doći će nama Sokol, prije ili kasnije“ . Nije valjda i tada nekoga bio izdao!?
Drugovi „antifašisti“, ako vam vaši bivši komunistički idoli govore to što govore, ako u arhivima OZNA –e ne postoji dokaz o izdajstvu Sokola, zašto svojima ne vjerujete? 
U Memoriji se pokušalo podvaliti da su ostali fratri iz samostana na Badiji, bili za partizane i protiv Sokola! To nije istina! Međutim, navesti ću svjedočenje samo jednog fratra: Bivši badijski franjevac, povjesničar umjetnosti i književnik Andro Vid Mihičić (1896.-1992.), studirao je na Sorboni u Parizu gdje je 1927. položio licencijat iz povijesti umjetnosti, a 1929. licencijat iz živih orijentalnih jezika. On je postao aktivni viši časnik JA i zasigurno je bio upoznat sa svim događajima. Ni on nije teretio fra Sokola!
U knjizi Blanke Matković i Ivana Pažanina „Zločini i teror u Dalmaciji 1943.-1948. počinjeni od pripadnika NOV, JA, OZN-e i UDB-e“, Zagreb (ožujak 2011.), navodi se: „Čompo nije odlučio samo o ubojstvu Sokola, odlučivao je o životu i smrti mnogih. Po vlastitom priznanju, osnivao je „odjele“ OZNA-e. Mnoge njegove „depeše“ govore o njegovoj ulozi u likvidaciji političkih protivnika. Dokumentiran je i njegov pokušaj da likvidira mladog franjevca s Badije fra Jerka Bakotina (također iz K. Sućurca), jer se u svibnju 1945. javno usudio na Kuni Pelješkoj reći da je jedan njegov subrat odveden i ubijen“.
I konačno, pročitajte u knjizi vašeg Korčulanina, Franka Burmaza, što su i kako antifašisti radili kada su došli na vlast. Mučno je uljuđenom i normalnom čovjeku čitati o vašim „univerzalnim moralnim načelima“, „o zločinu protiv čovječnosti i istine“, o „vrijednostima koje čine temelj svakog civiliziranog društva“ i sl. Kakve veze imate vi nereformirani komunisti, lažni antifašisti s moralom, civilizacijskim vrijednostima, čovječnosti…? Pročitajte Rezolucije i Deklaracije iz Europske unije! Osobito zadnju od 19. rujna 2019., u kojoj izjednačavaju nacizam i komunizam, u kojoj se nalaže odstranjenje svega što podsjeća na sve totalitarne režime (ulice, trgovi, biste totalitarnih osoba…),. Jeste li zaboravili u svom zanosu prema najvećem denuncijantu i desetom svjetskom megaubojici J. B. Titu, da ste (svi europski komunisti) od šest godina Drugoga svjetskoga rata bili dvije godine u savezu s nacistima (Hitlerom) i po nalogu Staljina SABOTIRALI obranu svojih zemalja koje je Hitler osvajao!? Tada ste za rat krivili mrske imperijaliste Englesku i Francusku… Ljubav je trajala dok vas vaš prijatelj Hitler nije izdao i napao 22. lipnja 1941.!?
O vašim civilizacijskim vrijednostima svjedoče grozne likvidacije ljudi (pečenja na ražnju, deranja kože, utapljanja, klanja i bacanja živih ljudi u jame…).
I još samo nekoliko crtica iz izvrsne i dokumentirane knjige, koju je napisao FRANKO BURMAS, u knjizi “ŽRTVE KOMUNIZMA NA KORČULI, TRAGANJE ZA ISTINOM“. HŽD, Zagreb – Korčula, 2015. Uz ostalo se navodi:
Uvodničar knjige dr. sc. Franko Oreb piše da su „…gotovo sva smaknuća na našem otoku izvršena bez suda i izrečenih presuda…“ Nadalje, Oreb navodi „među žrtvama bilo je svećenika i intelektualaca na koje su bile nabacane strašne i preočite laži i klevete… a oni su svoj život posvetili služeći svom narodu, ustrajući u obrani vjere, morala i narodnih svetinja. Po planu nalogodavaca, trebalo ih je smaknuti, ubiti što više intelektualnih i duhovnih vođa ovomu narodu, da ga se može lakše zavesti u zablude“.
Na 26. str. svoje knjige Burmas navodi: „Danas se pouzdano zna za četiri jame, masovne grobnice u koje su komunisti bacali likvidirane ljude: Vranina, Šibalove noge, Paklenica i Bultina te dva masovna groba na groblju Sv. Luke u Korčuli i groblju Sv. Križa u Blatu“.,
Na strani 151. navodi: „U gradu Korčuli likvidacije su se obavljale u tri navrata: nakon kapitulacije Italije (listopad 1943.), odlaska Nijemaca (jesen 1944.) i najveći zločini, koji su učinjeni nakon završetka rata i to u jami Bultina“.
Nadalje, zaključuje: „Može se sa sigurnošću reći da su komunisti poslije završetka rata na otoku Korčuli ubili više svojih „mirnih i nenaoružanih građana“, nego talijanska i njemačka okupacija zajedno, iako je narod bio protiv okupatora i pomagao partizane“.
Na 171. str. uz ostalo navodi: „…likvidacije su bile posljedica odluka partijskih komiteta, koji su ocijenili da su likvidacije (smaknuća) u interesu partije i revolucije“ i dalje navodi da su „brojni ljudi ubijeni i bez znanja njihova identiteta i bez ikakvih evidencija, zbog čega se nezna koliko je ubijenih u jamama Korčule!“
ZAKLJUČAK
Nakon riječi iz Burmasove knjige, je li nekome nešto nije jasno???
Partizanski komunisti Korčule ubili su fra Bernardina Sokola, nevinog i bez suda, 28. rujna 1944. i bacili u more. To je ratni zločin! Nakon tog ratnog zločina učinili su sve da se njegova djela unište i da se o njemu ne priča.
Komunisti su u Dubrovniku (i u Hrvatskoj) napravili i genocid i aristocid nad hrvatskim narodom! Planine hrvatskih kostiju izlaze iz nebrojenih jama i rovova… Ni danas ti „antifašisti“, kojima su „puna usta“ civilizacijskih vrijednosti, ravnopravnosti, ljudskih prava itd., ne priznaju svoja zlodjela i nikada im nije bilo suđeno. Umjesto da ušute, oni i dalje lažu i vrijeđaju mrtve kosti!
Postavlja se pitanje u svezi ubojstva prof. dr. sc. fra Bernardina Sokola, genijalnoga glazbenika i mučenika:
Ako je bio kriv zašto se nije smjelo znati da je ubijen!?
Ako je bio kriv zašto su ga tajno ubili!?
Ako je bio kriv zašto se moralo šutjeti o njemu!?
Ako je bio kriv, zašto ga nisu sudili!?
Za suđenje je bilo vremena, Nijemci su otišli! 13. rujna (Dan oslobođenja Korčule od fašizma i okupacije od komunizma), a fra Sokola su ubili 28. rujna 1944.
„Biti glup je kada znaš istinu, vidiš istinu, a još vjeruješ u laži“
(Morgan Freeman)
Među uzvanicima brojni predstavnici lokalne i regionalne vlasti
Predstavljanju filma nazočili su i predstavnici braniteljskih udruga te lokalne i regionalne vlasti. Izaslanstvo Hrvatskoga časničkog zbora Dubrovačko-neretvanske županije predvodio je predsjednik Nikša Sentić, dok su Grad Korčulu predstavljali gradonačelnik Frano Jeričević i predsjednica Gradskog vijeća Ivana Fabris. Među okupljenima bili su i načelnik Općine Orebić Tomislav Ančić te zamjenik dubrovačko-neretvanskog župana Joško Cebalo. Za organizaciju prostora i protokol bila je zadužena domaća braniteljska udruga UHDDR – Gradski ogranak Korčula, na čelu s predsjednikom Krešimirom Pecotićem. Organizacija događaja protekla je na visokoj razini.
Sjećanje na fra Bernardina i dalje živi na Korčuli
Uoči predstavljanja dokumentarnog filma o životu i djelu fra Bernardina Sokola govorilo se i u programu Radio Korčule, gdje su gostovali Milivoj Bratinčević, Mihovil Biočić i Ivan Andabak. Velik interes publike i prepuna dvorana Centra za kulturu pokazali su koliko je uspomena na fra Bernardina Sokola i dalje prisutna među stanovnicima Korčule.
Dr. Dorothy McClellan, profesorica kaznenog pravosuđa (Regents Professor)
UPOZORENJE: Dva dana prije prikazivanja dokumentarnog filma „Fra Bernardin Sokol – franjevac, glazbenik i hrvatski mučenik” u gradu Korčuli, Udruga antifašista grada Korčule objavila je na svojim internetskim stranicama sljedeći uznemirujući tekst:
Udruga antifašista grada Korčule
U Korčuli se na dan 10. listopada 2026. godine, u kinu Centra za kulturu Korčula najavljuje projekcija dokumentarnog filma “DR.FRA BERNARDIN SOKOL/franjevac, glazbenik i hrvatski mučenik”
Kao antifašisti, uvažavajući sve dokaze koji nedvojbeno potvrđuju sramnu, izdajničku te odlučujuću ulogu fra Sokola u likvidaciji korčulanskih partizana i partizanskih pomagača godine 1944-e, pred samo oslobođenje grada i otoka Korčule, izražavamo zabrinutost i sram nad projektom pretvaranja nacističkog sluge i ubojice partizanskih boraca u nevinu žrtvu!
Za ovaj otok, za oslobođenje od okupatora život su položila 1065 borca i stanovnika, dok je u borbi protiv fašizma učestvovalo 4998 njegovih stanovnika.
Slavljenje notornih ubojica predstavlja težak zločin protiv čovječnosti i istine.
Ovakvo besramno razaranje univerzalnih moralnih načela za posljedicu ima ponižavanje istinskih žrtava, njihovih obitelji, svakog slobodoumnog i pristojnog građanina.
Društvo koje je u trajnom sukobu s vlastitom odgovornošću, savješću i istinom dužni smo popravljati. Pritom, važno je odabrati način koji će isključiti svaki oblik nasilja. Jedini diskurs i jezik ima biti onaj koji će dosljedno progovarati o vrijednostima koje čine temelj svakog civiliziranog društva.
Sokola na platnu mogao je proizvesti jedino um lišen čovječnog.
Ipak, ovaj grad pamti ljude za koje se vrijedi zauzeti. Položili su živote braneći svijet od apokaliptičnog fašističkog i ustaškog režima. Ne traže ništa, počivaju, nikoga ne drže vlastitim taocem. Razrješenje pitanja hoće li se doista dvorana u subotu pokloniti njihovom ubojici ostat će na savjesti svakog pojedinca.
Čak i grad ima obraz. Treba ga sačuvati!
Smrt fašizmu!
U ovom nevjerojatnom pismu oni ne pozivaju na dijalog, niti izražavaju želju da se na primjeren način iznesu činjenice koje bi mogle otkriti potpunu istinu i time donijeti mir otoku Korčuli. Umjesto toga, njihova izjava – „Sokola na platnu mogao je proizvesti jedino um lišen čovječnog.” – nosila je jasno prijeteću poruku, sročenu terminologijom kakvu su često koristili totalitarni režimi.
Film nije stvorio „um lišen čovječnosti”. Takav je um ubio nenaoružanog svećenika, a korčulanski antifašisti taj zločin opravdavaju i nakon 80 godina.
Uvaženi zastupnik u Hrvatskom saboru, Igor Peternel, javno je progovorio o tom problemu u Hrvatskom saboru nekoliko dana nakon što se pojavila ova skandalozna izjava. Osudio je njihovu oštru političku proklamaciju, kao i nespremnost hrvatskih komunista da priznaju svoje zločine počinjene nad civilnim stanovništvom.
Za one koji žele pogledati nagrađivani film „Dr. fra Bernardin Sokol: franjevac, glazbenik i hrvatski mučenik”, ovdje je poveznica: https://hfi.mobi/page-328.html
Igor Peternel
Iznošenje stajališta Kluba zastupnika u Hrvatskom Saboru:
Ne damo fra Sokola povampirenim antifama
664 svećenika, časnih sestara, sjemeništarac je stradalo od posljedica komunističkog terora!
Ja ću vam se danas obratiti povodom događaja na otoku Korčuli koji su izašli iz lokalnog okvira i postali događaj od nacionalnog značaja.
Radi se o javnom napadu na pravo hrvatskog naroda da se prisjeća svojih žrtava i da odaje počast ljudima koji su stradali od komunističkog režima te o načinu na koji se u dijelu javnosti i dalje brane zločini jedne strane. Fra Bernardin Sokol, franjevac, doktor muzikologije, skladatelj ubijen je 1944. Odveli su ga partizani iz samostana na Badiji bez optužnice, bez suda i bez dokaza. Ubili su ga u čamcu i bacili u more. Tijelo je isplivalo na plažu u Orebiću gdje su ga mještani privremeno pokopali. Na tom mjestu kasnije su pronađeni samo poplati fratarskih sandala.
O tom zločinu desetljećima nije se smjelo javno govoriti. Njegovo oproštajno pismo kojim piše da partizane nije volio, ali nije protiv njih poduzimao nikakve akcije, dugo je bilo skriveno u arhivu. Onda je izašlo.
Danas kada Republika Hrvatska postoji i egzistira kao moderna država, ponovno se čuju glasovi koji traže da se fra Bernardin i dalje tretira kao nacistički sluga i ubojica partizanskih boraca. Ti glasovi dolaze među ostalom iz udruga koje sebe nazivaju antifašističkima. Njihova reakcija na projekciju dokumentarnog filma o Sokolu nije bila poziv na raspravu, nego pokušaj da se unaprijed osudi svaka počast žrtvi i da se onemogući javni govor o tom zločinu.
Ovdje se postavlja pitanje, osnovno pitanje demokratičnosti. Udruge koje se pozivaju na antifašizam u ovom slučaju ne traže sud. Ne traže arhivsku istinu, ne priznaju pravo na suprotno mišljenje. One zahtijevaju da se određena interpretacija prihvati kao jedina dopuštena.
To je pokušaj nametanja jedne povijesne istine silom javnog pritiska.
U demokratskoj državi nitko nema pravo određivati tko smije biti žrtva, tko ne smije, niti zabranjivati počasti ljudima koji su ubijeni bez suda. Još je ozbiljnije to što se ovim napadima istovremeno štite zločini vlastite strane. Dok se Bernardina optužuje na temelju usmenih priča i partizanskih memoara, zločini koje su partizani i komunističke vlasti počinili nad svećenicima, franjevcima i civilima na Daksi, na Širokom Brijegu, Macelju i diljem Hrvatske, i dalje se relativiziraju ili prešućuju.
Ako je takozvani antifašizam borba protiv svih zločina, onda mora za sve jednako vrijediti i po istim pravilima.
U ovom Saboru ne smijemo dopustiti da se povijest i dalje tumači isključivo kroz prizmu jugoslavenskog totalitarnog sustava. Ustav Republike Hrvatske je tu jasan. S toga je nedopustivo da se u javnom prostoru i dalje opravdavaju izvan sudska ubojstva samo zato što su ih počinili partizani, a da se istovremeno onemogućava svaka počast njihovim žrtvama. Tražim da ovaj Sabor zauzme u doglednoj budućnosti jasan stav.
Prvo da se osudi svaki pokušaj rehabilitacije zločina počinjenih bez suda u ime bilo koje ideologije.
Drugo, da se pravo na počast žrtvama komunističkog režima ne smije osporavati, onemogućavati ni lokalnim zajednicama, ni kulturnim institucijama, ni udrugama.
Treće, da se prestane s praksom da se hrvatskim svećenicima i kulturnim djelatnicima sudi desetljećima nakon smrti na temelju selektivnih izvora, dok se istovremeno relativiziraju zločini počinjeni nad njima.
Četvrto, da se takozvani antifašizam ne može koristiti kao batina ili kao izgovor za nedemokratsko nametanje jedne istine i za zaštitu zločina vlastite strane.
Fra Sokol nije bio ničiji sluga. Bio je hrvatski franjevac i glazbenik. Njegova smrt je zločin, veliki zločin, a pravo da se to kaže nije privilegija ni jedne strane. To je obaveza svakog tko poštuje ustavni poredak, tko poštuje osnovno načelo da je svako ubojstvo bez suda grozan zločin. I na kraju imam poruku za njegove Kaštelane. Ne dajte fra Sokola tim antifa modernim vampirima
POVEZNICA: https://hfi.mobi/page-408.html