Tko će potpisati osmrtnicu hrvatskomu narodu u BiH?
Prateći događanja danas u Hrvatskoj na političkoj i općenito društvenoj sceni, možemo ih usporediti s onom biblijskom metaforom o jahačima apokalipse*.
Budimo kratki i jasni
Začetak te naše hrvatske apokalipse ne samo u Hrvatskoj nego i u BiH i hrvatskom iseljeništvu počeo je zapadnobalkanskim summitom u Zagrebu 24. studenoga 2000. u organizaciji tadašnjega predsjednika RH Stjepana Mesića i francuskoga predsjednika Jacquesa Chiraca.
Poslije toga summita u Zagrebu počelo je sustavno rušenje hrvatske države u suprotnom smjeru od onoga kako je građena.
Hrvatska država nastala je sinergijom svih komponenata hrvatskoga naroda: Hrvata u Hrvatskoj, hrvatskoga naroda u BiH i hrvatskoga iseljeništva. I taj tronožac bio je uspješan i stabilan.
Protivnici hrvatske države i naroda rušenje su nastavili najprije otpisivanjem hrvatskoga iseljeništva, jer je najranjivije, a i informacijama iz Hrvatske najnedostupnije, ali i najpogubnije za Hrvatsku zbog njihove iznimno važne uloge kao državljana zemalja u kojima žive i mogućnosti velikoga lobiranja za Hrvatsku i interese hrvatskoga naroda.
Druga noga tronošca jest hrvatski narod u Bosni i Hercegovini, koji je bio ključan u obrani hrvatskih prostora u BiH, ali i u oslobađanju okupiranih prostora u Hrvatskoj, a koji je danas otpisan i prepušten svojim ratnim protivnicima u BiH.
Treća noga tog tronošca bili su i jesu hrvatski branitelji, ta državotvorna okosnica hrvatskoga naroda, koji su branili, oslobodili i čuvaju hrvatsku državu.
Gledajući na današnju političku i opću situaciju u Hrvatskoj, mnogi iz ovih navedenih kategorija bez mogućnosti zapošljavanja i osnovnih uvjeta egzistencije odlaze u europske i izvaneuropske države s malim mogućnostima za povratak u Hrvatsku koja svakim danom postaje sve nenaseljenija, a u Hrvatskoj ostaju najsvjesniji i najuporniji domoljubi te oni koji Hrvatsku kao samostalnu državu nisu nikada ni željeli, niti su skrivali svoj žal za bivšom propalom komunističkom Jugoslavijom, sada pod malo promijenjenim nazivom ‘Zapadni Balkan’ (u novije vrijeme ‘Otvoreni Balkan’ s centrom u Beogradu), a u tim procesima iz svijeta im u pomoć priskaču svi oni koji su bili protiv bilo kakve samostalne hrvatske države i opstanka
Uz takvu demografsku katastrofalnu pustoš, ponajprije hrvatskoga pučanstva u BiH, a također i u Republici Hrvatskoj, nazire se da se na ovom najljepšem kutku kugle zemaljske želi napraviti zamjena pučanstva prema onomu što se podosta spominjalo u prošlosti: naime, da Vladin interes opstanka može biti jedino promjena ili zamjena s nekim drugim narodom ili narodima.
Pokojni predsjednik Franjo Tuđman u mnogo se navrata izričito osvrtao na takve. „Mi nećemo dopustiti ostatcima jugokomunističkog sustava, niti jugosrpskog stanja kakvo smo bili zatekli u Hrvatskoj uspostavom hrvatske slobode i demokracije. Nećemo dopustiti da nam sve to dovedu u pitanje. Nećemo to dopustiti tim jugokomunističkim ostatcima, ali ni onim političkim diletantima, bezglavim smušenjacima koji ne vide o čemu se zapravo radi danas u Hrvatskoj i u svijetu s kojekakvim regionalnim planovima. Nećemo dopustiti onima koji se vežu i s crnim vragom protiv hrvatske slobode i hrvatske nezavisnosti, ne samo s crnim, nego i zelenim i žutim vragovima. Nećemo dopustiti onim koji se povezuju sa svima protivnicima hrvatske samostalnosti, ne samo povezuju nego im se nude, ne samo da im se nude nego im se prodaju za Judine škude…“ (Govor Franje Tuđmana u Zračnoj luci Zagreb 23. studenog 1996.)
Proslavljajući ove godine stogodišnjicu rođenja predsjednika Franje Tuđmana te riječi još uvijek duboko odzvanjaju u srcima i glavama hrvatskoga naroda u svim sferama života u Hrvatskoj!
SAD – NATO – Švedska – Finska – Erdogan/Turska – BiH
Na žalost, ono što je prigodom zahtjeva za primitak Švedske i Finske u članstvo NATO-a prema prijedlogu predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića trebala napraviti Hrvatska, koja je također članica NATO-a, a nije ‘intervencijom’ Vlade Republike Hrvatske, učinio je turski predsjednik Recep Erdogan, koji se odrekao civilnoga ustroja Turske i utemeljitelja moderne Turske Kemala Atatürka. Erdogan uspješno kroči u prošlost uspostavljanjem Turske kao islamske države, a svojim aktivnostima uspijeva i zapadne sile uvjeriti u svoje pravo nad Bosnom i Hercegovinom ‘koju mu je u amanet ostavio Alija Izetbegović’ te nastojanjem stvaranja BiH kao građanske države, ponajprije u Federaciji BiH, na štetu ostalih dvaju naroda u BiH. Danas, kad je govor o izborima, pridružuje mu se i Republika Srpska, a Hrvati ostaju iza svih margina i bivših sporazuma i dogovora, Daytonskoga i Pariškoga, o BiH kao zajednici triju konstitutivnih naroda od kojih se želi napraviti dva entiteta, a za treći narod jednostavno ne ostaje mjesta u vremenu i prostoru.
Što može Erdogan i Turska, to nije učinila hrvatska Vlada iako su i jedna i druga država članice NATO-a
Predsjednik Turske Recep Erdogan uvjetuje Švedskoj, a u istom je paketu i Finska, ulazak u NATO. Turska zahtijeva od Švedske da „prestane financirati terorizam, što Turci potkrjepljuju podatkom da je Švedska s oko 376 milijuna dolara financirala kurdske organizacije PKK i YPB od kojih je prva svagdje priznata kao teroristička, a drugu terorističkom drže Turci, ali ne i Amerikanci i Europljani jer je riječ o kurdskim borcima u Siriji koji su se borili zajedno s njima protiv ISIL-a. Švedska diplomacija daje objašnjenje da je riječ o humanitarnoj pomoći Švedske za sve sirijske izbjeglice u regiji od 2016. do 2023. Novac koji Švedska daje nije usmjeren samo prema sirijskim Kurdima, a pogotovo ne prema terorističkim organizacijama, nego cijela pomoć Švedske ide preko UN-ove agencije.
Osim toga Turska traži ukidanje švedskog embarga na izvoz oružja Turskoj.
Već dugo vremena Turska je u zategnutim odnosima sa Švedskom zbog potpore ponajprije Švedske pripadnicima Kurda u njihovoj borbi za povijesnu istinu o zločinima nad njihovim narodom u Turskoj u prošlosti i borbi za priznavanje turskoga genocida nad Kurdima (od 1925.) i Armencima (1915. –1923.); procjenjuje se da danas Kurda ima 46 milijuna, a Armenaca 6 do 8 milijuna.
Hrvatska je imala mogućnost
Hrvatska je kao članica NATO-a imala prigodu, zbog prava veta na primitak novih članica, podnijeti veto za ulazak Švedske u NATO radi priznavanja elementarnih nacionalnih i ljudskih prava hrvatskog naroda u BiH te da se obustavi otvoreni genocid nad hrvatskim narodom u Bosni i Hercegovini koji je sličan onomu što se danas događa u Ukrajini, samo ne u potocima krvi nego na diplomatskom planu.
Hrvatski uvjet za primanje ovih dviju članica bio bi samo da su suglasne s priznavanjem osnovnih prava hrvatskomu narodu u Bosni i Hercegovini na opstojnost i konstitutivnost kakvu imaju i dva druga naroda u BiH, a to je, po svim međunarodnim i civilizacijskim normama našega vremena, osnovno pravo na život koje ima svaki narod i svaki pojedinac na kugli zemaljskoj te da to jednostavno prihvate i sve one članice NATO-a koje nam to pravo osporavaju i oduzimaju.
Nedavno je i predsjednik SAD-a Joe Biden pozvao na sastanak u Bijelu kuću turskoga predsjednika Erdogana i nastojao s njim riješiti to sporno pitanje, ali s turskim sultanom sigurno ne će ići bez debele naplate, a bojimo se da ona ne bude još nešto jače – islamska država u BiH koja mu je već u tri navrata po postojećem izbornom zakonu, a uskoro i u četvrtom, obećana uz uvjet da Stranka demokratske akcije (SDA) s Bakirom Izetbegovićem prikoči svaki mogući dogovor o Izbornom zakonu s ostalim dvama narodima.
Naši svestrani i pametni političari europskoga i zapadnobalkanskog kova propuštaju ovu prigodu s obrazloženjem da polažu nade u iduće, valjda pedesetogodišnje pregovore!
O čemu bi, s kim i u ime koga pregovarali!?
Tko je taj tko će sada potpisati osmrtnicu hrvatskomu narodu u BiH?!
Ante Beljo
____________
*Četiri jahača Apokalipse četiri su konjanika koji se pojavljuju u Bibliji u šestom poglavlju Otkrivenja evanđelista Ivana. Biblijski redci opisuju četiri jahača i konja, od kojih svaki predstavlja jedno zlo koje će se pojaviti na Zemlji na dan Apokalipse, nagovješćujući smak svijeta. Četiri jahača predstavljaju neizbježna zla koja se pojavljuju kad ljudi na Zemlji gube humanost i odlike ljudskosti.
Prvi jahač dolazi na bijelu konju. On predstavlja antikrista i njegova je uloga da zavede ljude i okrene ih jedne protiv drugih.
Drugi jahač dolazi na riđu (crvenu) konju. Crvena boja simbolizira krv koja se prolijeva u ratovima. Njegovo su metaforičko značenje ratne strahote.
Treći jahač jaše na crnu konju i dolazi kao posljedica rata i razaranja drugoga jahača. On će donijeti glad i bolesti već pokorenu svijetu.
Četvrti jahač “Smrt” (jedini imenovani jahač) dolazi na konju sivcu. To je boja teško bolesnih i mrtvih ljudi.
Svakomu je dana vlast nad četvrtinom zemlje: ubijati mačem, glađu, smrću i zvijerima zemaljskim.
https://www.hkv.hr/vijesti/komentari/39794-a-beljo-jahaci-apokalipse-nad-hrvatskim-narodom.html