IZ ARHIVE Hrvatskog žrtvoslovnog društva

Zagreb 8. 10. 2012. – Ante Beljo

NOVA AGRESIJA NA DUBROVNIK I HRVATSKI JUG – GORNJI HORIZONT I SLANA NERETVANSKA PUSTINJA

Ako jedno područje postane predmetom intenzivnog medijskog interesa onda se tu zasigurno događanju određena zbivanja koja mogu imati presudnog značaja za budućnost tih krajeva za mnoge buduće generacije i stoljeća koja slijede. Hrvatski istok (podunavlje) i hrvatski jug (južni krajevi u Republici Hrvatskoj i BiH) bili su kroz prošla stoljeća prvi na listama višestrukih posezanja bližih i daljnjih susjeda na hrvatski teritorij; dovoljno se je samo vratiti u zbivanje iz prošloga rata pa da onima kojima su slike zamračene u svakodnevno im se dodatno zamračuju, postanu jasnije. Ako je istina da je politika nastavak rata prilagođenog mirnodopskim sredstvima i metodama onda nam i to može poslužiti kao upozorenje.

Dubrovačka republika je 1718. godine ustupila dio svoga teritorija kod Neuma i Sutorine otomanskom carstvu da bi se zaštitila od Venecije – od tada je prošlo 294 godine promijenile su se mnoge države i mnogi režimi, da bi se svakim od njih ta neprirodnost samo dodatno učvršćivala.

Najnovija zbivanja iz tog područja vezana uz Pelješki most, koridor kroz Neum, granicu uz vrh Pelješca, koridor Bih za luku Ploče i projekte preusmjeravanja voda iz sliva rijeke Neretve u sliv Trebišnica i izgradnja novih hidrocentrala na tom području dodatno su uznemirila stanovništvo tih područja u Hrvatskoj i u BiH, jer mogu za njih imati katastrofalne posljedice – uništenje njihovih prirodnih stanovišta, a to ta pojava je i jedna od sastavnica iz definicije o genocidu.

Druga karika u sporu oko navedenih projekata je međunarodna konvencija o vodama ESPOO konvencija (Convention on Environmental Impact Assessment in a Transboundary Context – Espoo Convention). koja ne dozvoljava preusmjeravanje voda iz jednog riječnog sliva u drugi, a koju je potpisala i Republika Hrvatska i Bosna i Hercegovina. Treća sporna točka je u potpisivanju ugovora između Hrvatske elektroprivrede i Elektroprivrede Republike Srpske, a ugovori imaju međudržavni karakter, a države su Republika Hrvatska i Republika Bosna i Hercegovina.

U zadnja dva broja Hrvatskog slova objavljeni su izvrsni članci hidrogeologa i speleologa dr. Srećka Božičevića u kojima je iznio činjenice o navedenom području i štetnosti koje mogu nastati nerazumnom ljudskom intervencijom. U ostatku medija u Hrvatskoj na tu temu zbog površnih ili zlonamjernih prikaza u javnosti se stvaraju totalno krive ili zbunjujuće predodžbe o čemu se zapravo radi. Jedno kratki i jasni uvod uz pomoć priloženih karata može na jednostavan način oslikati bivše stanje na terenu, sadašnje stanje kada su izgrađeni tzv. donji horizonti i buduće stanje koje se želi realizirati projektom „gornji horizonti“.

Još u bivšoj državi bili su napravljeni planovi za korištenje vodenih potencijala izgradnjom mnogih hidrocentrala od kojih su mnoge i napravljene, ali uz korisnost u proizvodnji električne energije imale su za posljedicu i potapanje mnogih plodnih polja oko kojih je živjelo uglavnom hrvatsko pučanstvo koje se u BiH uglavnom bavilo zemljoradnjom i bilo je iseljeno, a od proizvedene struje nije imalo nikakve koristi.

Primjer Jablaničkog i Ramskog polja te Buškog blata

Najveće riječne potencijale ima rijeka Drina, za koju su iskorištene vodene snage procijenjene na 13.93 milijardi Kwh godišnje i na kojoj sada Republika Srpska želi graditi 3 hidrocentrale i rijeka Neretva s Trebišnicom, kako se tada računalo „zajednički“ u „zajedničkoj državi“ s 7.78 milijardi Kwh godišnje. Sve ostale rijeke u bivšoj državi imale su daleko manje potencijale (veliki atlas Jugoslavije) SNL Zagreb 1987., str. 69.). Na rijeci Drini je u bivšoj državi napravljeno nekoliko hidrocentrala, a na Neretvi su napravljene hidrocentrale: Rama, Jablanica, Grabovica i Salakovac, sve sjeverno od Mostara i koriste vodu isključivo iz sliva rijeke Neretve.

Izrada bilo kakvih hidroenergetskih objekata južno od Mostara ne može proći bez većih posljedica na ukupni život flore, faune i stanovništva koje na tom području živi. Dodatni razlog je i činjenica što su to danas i područja dvije država čemu trebamo dodati i Crnu Goru koja također ima svojih zahtjeva vezano uz vodni potencijal zaleđa Bilećkog jezera uz dodatno 2 entiteta u BiH – Federacija BiH i Republike Srpske.

U bivšoj državi je na tim Donjim horizontima napravljena Bilećka jezera (akumulacija) koja napaja hidrocentralu Trebinje 1, Trebinje 2, hidrocentralu Dubrovnik 1 (ili Poplat) i hidrocentralu Čapljina, na pola puta između Dubrovnika i Cavtata u RH. Korito Ponornice Trebišnica je betonirana i veliki dio vode je preusmjeren u akumulaciju hidrocentrale Čapljina na zapadnom dijelu Popova polja,a odatle u Deransko jezero i Neretvu. Ovaj zahvat je imao poprilično veliku posljedicu na količinu vode u rijeci Ombli (Rijeka dubrovačka) koja dobiva vodu iz podzemnih tokova u Popovu polju i količinu vode u donjem toku rijeke Neretve. Dno riječnog korita Neretve na ušću je oko 1.5 m ispod razine mora i samo količina i snaga vode koja dotiče Neretvom sprječava slanu morsku vodu da prodire u unutrašnjost doline Neretve. Činjenica je da je već sada dubinski sloj vode u Neretvi slan sve do Metkovića. Daljnje oduzimanje vode Neretvi u njenom gornjem toku prouzročilo bi prodiranje morske vode sve do Čapljine (ili još uviše) i pretvorilo bi čitavu dolinu Neretve u slanu pustinju na kojoj bi bila jedino moguća izgradnja solana.

Gornji horizonti

Energetska snaga rijeka mjeri se količinom vode i visinskom razlikom između područja rijeke pogodnog za eksploataciju i njenog ušća. Pritoke Neretve do Mostara s njezine lijeve ili desne strane karakteriziraju nadzemni tokovi koji se relativno lako reguliraju i kontroliraju. Desne pritoke rijeke Neretve južno od Mostara i Radobolja, Jasenica, Trebižati Matica za našu današnju problematiku nisu upitne jer njihove vode i dalje ostaju u slivu Neretve. Upitne su vode pritoka; Bune i Bunice južno od Mostara koje dobivaju vodu iz ponora u Nevesinjskom polju; Bregane (Čapljina) koja dobiva vodu iz ponora u Dabarskom polju; rijeke Krupe te Deranskog jezera i Hutova blata i mnogih manjih izvora sjeverno od Metkovića koji dobivaju vodu iz ponora u Popovu polju kao i rijeke Omble.

Da bi nam bilo jasno o čemu se radi u budućim projektima (koji su već otišli u izvedbi poprilično daleko moramo nešto reći o kraškim poljima istočno od Neretve i njihovim prirodnim površinskim, a posebno podzemnim vodotokovima (vidi priloženu kartu).

Gatačko polje se nalazi na nadmorskoj visini od 950 m i njegove vode podzemnim putem otiču prema Fatničkom polju koje je na 460 m nadmorske visine i Bilećkom polju  na visini od 450 m i podzemnim tokovima u sliv Trebišnice. Vode iz Nevesinjskog polja koje je na nadmorskoj visini od 850 m izviru kao pritoke Neretve Buna i Bunica južno od Mostara. Vode iz Dabarskog polja – nadmorska visina 470 m izvire kao rijeka Bregava kod Čapljine i ulijeva se također u Neretvu.

U prvoj fazi (Donji horizonti) imali su direktnog utjecaja na vode iz Gatačkog, Bilećkog i Popova polja dakle otprilike do nadmorske visine od 450 m.

Iznad nje slijede gornja horizonta, kojima se žele vode iz Nevesinjskog Dabarskog polja preusmjeriti u sliv Trebišnice putem prokopavanja tunela i preusmjeriti vode Trebišnice i njenih ponora preko akumulacija Bileća i Trebinje novim prokopom paralelnim uz već prokopanim za hidroelektranu Dubrovnik 1 na kome se treba izgraditi nova elektrana Dubrovnik 2 za koju je Sporazum o namjerama potpisao sporazum 3. listopada u Trebinju novi direktor Hrvatske elektroprivrede Zlatko Karačević i direktorica elektroprivrede Republike Srpske (EP RS) Branislava Milekić. Gosp. Karačević je tom prigodom na konferenciji za novinare u Trebinju rekao da taj projekt nema veze sa gornjim horizontom!?

U sklopu gornjih horizonta predviđena je izgradnja 3 nove hidroelektrane: Dabar, 160 MW snage; Nevesinje, 61 MW i Bileća, 30 MW u Republici Srpskoj i Dubrovnik II u Republici Hrvatskoj.

Ovdje je važno spomenuti činjenicu da su sva navedena kraška polja poredana po dužini paralelno Jadranskom moru, s podom nadmorske visine od sjeverozapadu prema jugo-istoka jedino za Popovo polje ima pad od jugoistoka – prema sjeverozapadu od 270 na 245 nadmorske visine (prema Neretvi – dakle razlika od oko 25-28 metara) i da sjeverozapadni dio pripada FBiH i Hercegovačko Neretvanskoj županiji, a jugoistočni dio Republici Srpskoj.

Za navedene 3 buduće elektrane već je sagrađen sustav tunela od Fatničkog do Bilećkog jezera u dužini 15.6 kilometara zatim tunel između Dabarskog i Fatničkog polja dug 3.2 kilometara. Oko 1000 hektara zemljišta sada je u fazi otkupa u općini Bileća, Nevesinja i Berkovići za izgradnju akumulacijskoj jezera površine 850 hektara, Prva elektrana iz ovoga niza je Dabar koja bi već iduće godine trebala početi s radom. Glavni financijeri ovih projekata je Vuk Hamović (sin nekadašnjeg načelnika Generalštaba JNA Rade Hamovića) preko njegove banke iz Londona Energy Financing Team (EFT) i financijskih sredstva kanadskog multinacionalnog poduzeća SNC – Lavalin  uz garanciju od Canadian Commercial Corporation). Otkud tolika sredstva djeci zaslužnih proletera?

Međutim sve ove preusmjerene vode Hrvatska treba propustiti u more, a to je jedino što je Republici Srpskoj potrebno u realiziranju ovoga projekta, uz obećanje o zajedničkoj izgradnji centrale Dubrovnik II i kasnije podjeli profita od prodane energije – bez pitanja o centralama uzvodno i uništenju doline Neretve od Mostara južno. Hrvatska država se ima pravo, treba i mora zauzeti za hrvatske interese na hrvatskom jugu, a ne ih prodavati ne poštujući volju svojih građana s obje strane državnih granica na hrvatskom jugu. Nije li to novo odsijecanje južnog krila Hrvatske i to zauvijek!