Dobri Bog nam je preko prvog čovjeka stvorio smrtno tijelo i udahnuo besmrtnu dušu, iskru božanstva i Čovjek je tako velik! I sve što bismo ovdje izrekli, sve vrline koje bismo nabrojili, ne bi bile blizu vrijednosti koje ima Čovjek, to Božje stvorenje. Da, imamo mi smisla pronalaziti i čovjekove vrline. Kako bi nam tek bilo lijepo živjeti i lakše umrijeti kad bismo i živom čovjeku pored sebe znali tražiti vrline, a ne mane, kad bismo jedni za druge imali više riječi pohvale!
Dragi Vladimire, dragi Vlatko prijatelju, zatečeni smo i rastuženi tvojim iznenadnim odlaskom. Došli smo te ispratiti, pokloniti se Čovjeku, zahvaliti molitvom Bogu za tvojih, u zdravlju proživljenih gotovo 89 godina, podijeliti sa tvojim najbližima neizmjernu tugu, koju kao ljudi osjećamo, tugu koja neće zasjeniti tvoj radosni susret sa onim što je Bog pripravio, a što oko nije vidjelo i što uho nije čulo, onima koji ga ljube .
Znam Vlatko, tvoja jednostavnost i vjera ne trebaju naših govora. Govorim ovo zbog nas kako bi nas u ovozemaljskoj prolaznosti, tvoja dobrota i dobar primjer, tvoj nagli odlazak potakli da promislimo i da se pitamo, koje vrijednosti ćemo sutra mi, ja, ponijeti pred svog Gospodina?! Tebe Vlatko molimo za zagovor kod dobroga Boga da nam Duh Sveti prosvijetli pamet, da u zavodljivosti ovoga svijeta ne izgubimo smisao i cilj ovozemaljskog života, da znamo biti ponizni, da znamo prihvatiti drugačijeg, praštati i voljeti, da znamo kad padnemo ustati i rasti u vjeri i spoznaji.
Rođen si 1937. godine u Slavoniji, u Paušincima kod Čačinaca gdje si i kršten. Tu si završio i osnovnu školu. Živio si sa roditeljima, ocem Tomom i majkom Josipom koji su te, zajedno s tvoja tri voljena brata, Miškom, Josipom i Zvonkom, poukom i primjerom odgojili u vjeri, ljubavi i slozi, naučili poštivanju Boga, čovjeka i svega stvorenog. Još kao dijete doživio si zlo rata i teror poraća i od odvažnog oca naslijedio odvažnost i naučio razlikovati istinu od neistine.
U Varaždinu si izučio i savladao vještinu kovačkog zanata, a u Zagrebu završio školu za strojarskog tehničara. Zaposlio si se u Tvornici parnih kotlova. Oženio si se s mladom djevojkom Ljubicom i u braku ste dobili dva sina i napravili kuću u Zagrebu, u Trnavi. Još kao mladi stručnjak bio si zapažen i angažiran na složenim projektima, kao što je bila američka izgradnji kompleksa INA – OKI. Radilo se, sve dok Vlatko jednog dana nije, svojom verbalnom hrabrošću u nekoj prilici rekao, „ovo je Hrvatska, ja sam Hrvat i ja sam svoj na svome“ i tako se sa istinom zamjerio tvorničkom partijskom jednoumlju, a to je značilo otkaz. Na sreću, u nekim firmama se cijenila i stručnost, a to je značilo raditi 36 godine daleko od kuće i obitelji, uglavnom u Nizozemskoj, kao stručni inspektor brodskih i drugih velikih postrojenja.
Volio si svoju obitelj, kojoj si se mogao više posvetiti povratkom u domovinu. Cijenio si svoju vjernu, vrijednu, strpljivu, trpeću, i razumnu suprugu Ljubicu. Volio si svoje sinove i njihove obitelji. Nisi zaboravio ni svoj rodni kraj.
Bio si vrijedan čovjek, uvijek si nešto radio, nešto planirao, često viđen sa suprugom na vrtu okućnice. Rado ste ugostili prijatelja, ti sa viskijem i velebitskim pivom, a supruga finim međimurskim kolačem. Bio si žarki domoljub, glasan, jasan i odlučan. Odvažno si se borio za hrvatsku istinu i pred udbašem i milicajcem, a i pred hrvatskim policajcem. Bio si dobar župljanin, hodočasnik, molitelj krunice na Jelačić placu, učesnik prohrvatskih prosvjeda.
Što tek reći dragi Vlatko o tvom aktivnom članstvu u Hrvatskom žrtvoslovnom društvu i svjedočenjima prigodom obilazaka tolikih do nedavno skrivenih i zabranjenih grobišta od komunizma u ratu i poraću oklevetane i pobijene hrvatske mladosti. Mislili smo da nešto znamo, a onda smo ostajali zatečeni. Koliko puta si ponovio, ‘šta ti misliš, osamnaest tisuća hrvatskih mladića na jednom mjestu u Kočevskom Rogu! Što ti misliš? Što reći za sve, nego hvala ti!
Grješni smo kao ljudi, činimo propuste, ali vjerujemo da nas je dobri Bog stvorio za novi život preko tjelesne smrti, te da će on vidjeti i one tvoje vrline koje mi nismo vidjeli, da će ti ubrojiti i sve patnje koje mi nismo osjetili, razumjeti ono što mi nismo razumjeli.
Dragi Vlatko hvala ti. Tužni smo, ali i na tebe ponosni i ne želimo očajavati. Želimo biti kršćanski u molitvi svjesni da si ti otišao pred nama dobromu Bogu, kojemu sve živi i kod kojega ćemo se svi opet zajedno sresti, jer
Č O V J E K U S E Ž I V O T M I J E N J A, A N E O D U Z I M A
Neka ti je laka hrvatska zemlja, koju si kao žarki hrvatski domoljub toliko volio!
Zagreb, na groblju Markovo Polje, 5. prosinca 2025. godine,
za HŽD Josip Horvat /IBM/
SPOMEN ALBUM
Sućut obitelji i Hrvatskom žrtvoslovnom društvu
Iskrena sućut za preminuloga Vladimira Vlatka Jureneca, domoljuba i aktivnoga člana HŽD-a. Neka mu je harna hrvatska zemlja i Hrvatska domovina! Bože, smiluj se njegovoj duši i počivao u miru Božjem!
Tvoj lik i djelo ostavlja snažan pečat u mojem psihičkom integritetu i bit će mi korektiv u svim mogućim lijepim, ali i u dramatičnim situacijama naše svete i blagoslovljene Croatie. Sa suznim očima i šeširom u ruci i s blagoslovom maslinove grančice mogu kazati : Neka ti je vječna slava i hvala za sve učinjeno za Lijepu Našu!
Trpanj, poluotok Pelješac, 4. prosinca 2025.
S poštovanjem Ivan Majčica, poklonik tvome životu i djelu.
Tekst i fotografije: Josip Horvat /IBM/