DA SE NE ZABORAVI !
I ove godine na današnji dan; 03 veljače 20202.g. okupili smo se na komemoraciji u Staroj Gradišci na poziv, Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora podružnica Sisačko – moslavačke županije u okviru svog programa “Da se ne zaboravi” !

U sjećanje na žrtve stradanja i mučenja za vrijeme Domovinskog rata svake godine, 3 veljače u Staroj Gradiški okupi se veliki broj preživjelih logoraša, predstavnika braniteljskih udruga, kao i predstavnici državnih i lokalnih vlasti kako bi se prisjetili ratnih stradanja, mučenja te kako bi se očuvala istina o žrtvama starogradiškog logora.

Zatvarani su Hrvati, Bošnjaci, Albanci i Srbi koji se nisu slagali s aktualnom politikom Krajine, tako da je kroz logor do šestog mjeseca 1992. godine prošlo ukupno oko tisuću logoraša od kojih je najmanje sedmorica ubijeno i službeno se vode kao nestale. Zbog velikog pritiska svjetskih moćnika logor su konačno i zatvorili, a svi logoraši su razmješteni u Manjaču i druge logore.

Dana 03 veljače obilježava se dan zatvaranje logora Stara Gradiška iako logor tih dana u stvarnosti nije bio zatvoren, jer je i dalje nastavljeno s zatvaranjem i ubijanjem branitelja i civila.

DA SE NE ZABORAVI!

SANJICKI DARKO, Josipa, civil, r. 11.11.1967., iz Bosanske Gradiške, D. Obradovića br. 29, Hrvat. Uhićen dana 21.09.1991. u mjestu Gornji Podgradci, općina Bosanska Gradiška, od strane „Milicije SAO Krajine”. Tjelesno je zlostavljan do 22.09.1991., a potom je doveden u logor „Stara Gradiška” pod nadzorom pripadnika „SM Stara Gradiška”. Smješten u samicu br. 19, gdje je boravio do 07.12.1991. kada je s još 22 logoraša odveden u zatvor „Okučani” pod nadzorom pripadnika „SM Okučani”. Dana 22.12.1991. iz zatvorske ćelije odveden je od strane Teodorčević Dragana, zvanog „Macola” i više nije vraćen u ćeliju. Dana 24.10.1996. prilikom ekshumacije, u bunaru, na staroj benzinskoj pumpi Okučani, uz auto-cestu, Zagreb-Lipovac pronađen je leš NN muškarca, a DNA analizom u Zavodu za sudsku medicinu Zagreb, utvrđeno je da se radi o tijelu Sanjicki Darka. Dana 20.03.2009. Zavod za sudsku medicinu Zagreb, Re broj: 60.922-1247/1996, izdao je „prijavu činjenice smrti” na ime Sanjicki Darko s uzrokom smrti „TRAUMA CAPITIS” – nasilna smrt. Posmrtni ostaci Sanjicki Darka sahranjeni su na gradskom groblju Nova Gradiška. Za vrijeme boravka u logoru svakodnevno je, tjelesno, psihički i na druge načine zlostavljan, a zbog čega mu je ukazivana liječnička pomoć.

ADŽIJEVIĆ STJEPAN, Reze, zvani „Baja”, civil, r. 26.08.1943., iz Donjeg Čaglića br. 105, općina Lipik, Hrvat. Uhićen dana 21.11.1991. od strane pripadnika Vojne policije JNA u mjestu Trošelji kod Banja Luke, gdje se nalazio kao izbjeglica. Doveden je u logor „Stara Gradiška” pod nadzorom pripadnika „SM Stara Gradiška”, smješten u samicu broj 3. Prilikom zatvaranja isti je bio vidno pretučen, te se žalio na bolove u unutarnjim organima, o čemu je izvješćen i liječnik. Istog dana u 14.40 sati vojni je liječnik u samici br. 3 zatekao mrtvo tijelo Adžijević Stjepana, te konstatirao smrt. Tijelo Adžijević Stjepana je posredovanjem Vladine komisije za nestale i zatočene razmijenjeno dana 24.02.1992. u mjestu Novi Varoš, i dana 28.02.1992. predano obitelji i sahranjeno na mjesnom groblju u Lipiku.

GRGIĆ IVAN, Mate, civil, r. 11.10.1934., iz Borovca 46, općina Rajić, Hrvat. Uhićen 16.09.1991. u obiteljskoj kući u mjestu Borovac zajedno sa suprugom Terezijom od strane pripadnika pobunjeničkih postrojbi, Mijatović Milana. Zatočen u zatvoru „Okučani-stara pošta”, pod nadzorom pripadnika „SM Okučani”, gdje je boravio do 06.10.1991., kada je doveden u logor „Stara Gradiška” pod nadzorom pripadnika „SM Stara Gradiška”. U logoru je smješten u samicu br. 6, gdje je boravio do 07.12.1991. kada je s još 22 logoraša, među kojima je bila i supruga Terezija, odveden u zatvor „Okučani”, u zgradu „SM Okučani”. Dana 12.12.1991. izveden je iz ćelije od strane Šućur Miroslava, Petković Nebojše i Teodorčević Dragana zvanog „Macola”, pripadnika „SM Okučani”, te tjelesno zlostavljan. Nakon što je teško pretučen, vraćen je u ćeliju u kojoj je od zadobivenih ozljeda preminuo dana 21.12.1991. Tijelo Ivana Grgića još nije pronađeno, te se i dalje potražuje.

ŠANDOROVIĆ ILIJA, zvani „Žiga”, Luke, civil, r. 21.07.1927., iz Gornjih Bogićevaca, Ul. B. Becka br. 134, Hrvat. Uhićen dana 26.09.1991. u obiteljskoj kući u mjestu Gornji Bogićevci od strane pripadnika „Milicije Okučani”, zatočen u zatvoru „Okučani-stara pošta”, a potom doveden u logor „Stara Gradiška” pod nadzorom pripadnika „SM Stara Gradiška”. Smješten u samicu br. 8, gdje je boravio do 07.12.1991. kada je odveden s još 22 logoraša u zatvor „Okučani”, u zgradu „SM Okučani” pod nadzorom pripadnika „SM Okučani”. Dana 11.12.1991. uslijed tjelesnog zlostavljanja od strane Šućur Miroslava, Petković Nebojše, Teodorčević Dragana zvanog „Macola”, Ilija Šandorović je preminuo u ćeliji zatvora. Dana 24.10.1996. prilikom ekshumacije, u bunaru, na staroj benzinskoj pumpi Okučani, uz auto-cestu Zagreb-Lipovac pronađen je NN leš muškarca, a DNA analizom utvrđeno je da se radi o tijelu Ilije Šandorovića. Posmrtni ostaci Ilije Šandorovića sahranjeni su na mjesnom groblju u Gornjim Bogićevcima.

VONIĆ NEDJELJKO, Pavla, civil, r. 26.08.1968., iz Donje Doline, općina Bosanska Gradiška, Hrvat. Uhićen dana 09.10.1991. u mjestu Donja Dolina, općina Bosanska Gradiška, od strane pripadnika „TO Bosanska Gradiška”, doveden u logor „Stara Gradiška” pod nadzorom pripadnika „SM Stara Gradiška”. Smješten u samicu br. 19, gdje je boravio do 07.12.1991., kada je zajedno s još 22 logoraša odveden u zatvor „Okučani”, u zgradu „SM Okučani” pod nadzorom pripadnika „SM Okučani”. U zatvoru „Okučani” boravio je do 24.12.1991. kada je s još 11 preživjelih zatvorenika ponovno doveden u logor „Stara Gradiška” na IV.-odjel pod nadzorom pripadnika Vojne policije banjalučkog korpusa JNA, gdje je boravio do 15.01.1992. kada je posredovanjem Međunarodnog komiteta Crvenog križa pušten na slobodu. Za vrijeme boravka u zatvoru i logoru svakodnevno je tjelesno, psihički i na druge načine zlostavljan i prisiljavan na obavljanje poslova unutar logora.Vonić Nedeljko ubijen je dana 18.02.1992. od strane pripadnika „Vojske Republike Srpske” u rijeci Savi prilikom bijega iz Bosne i Hercegovine u Republiku Hrvatsku.

ANTUNOVIĆ PETAR, Đure, civil, r. 31.01.1931., iz Donjeg Čaglića br. 105, općina Lipik, Hrvat. Uhićen dana 21.11.1991. od strane pripadnika Vojne policije JNA u mjestu Trošelji kod Banja Luke, gdje se nalazio kao izbjeglica. Doveden je u logor „Stara Gradiška” pod nadzorom pripadnika „SM Stara Gradiška”, smješten u samicu br. 8, gdje je boravio do 07.12.1991. kada je zajedno s još 22 logoraša odveden u zatvor „Okučani”, u zgradu „SM Okučani” pod nadzorom pripadnika „SM Okučani”. Dana 09.12.1991. odveden je iz ćelije zatvora od strane Šućur Miroslava, Petković Nebojše i Teodorčević Dragana zvanog „Macola”, koji su ga tjelesno zlostavljali. Od posljedica zlostavljanja preminuo je dana 17.12.1991. u ćeliji zatvora. Tijekom 1992. u rijeci Savi kod Slavonskog Broda pronađeno je mrtvo tijelo NN osobe i sahranjeno na gradskom groblju u Slavonskom Brodu, kao NN osoba. Izvršenom ekshumacijom i identifikacijom, te DNA analizom utvrđeno je da se radi o tijelu Antunović Petra. Posmrtni ostaci Antunović Petra su sahranjeni na mjesnom groblju u Donjem Čagliću.

RAUŽAN MARIJAN, Slavice, pripadnik pričuvnog sastava MUP-a RH, PP Slunj, r. 20.05.1952., iz Cvitovića br. 46, općina Slunj, Hrvat. Uhićen od strane „bosanske milicije” dana 18.11.1991. u Ključu, doveden u logor „Stara Gradiška” pod nadzorom pripadnika „SM Stara Gradiška”. Dana 21.11.1991. oko 01.30 sati Raužan Marijan je izveden iz ćelije jer je „pokušao bježati”, te je tjelesno zlostavljan od strane stražara u logoru: Tendžerić Ljube i Tatomirovića, a potom smješten u ćeliju br. 6. Dana 21.11.1991. u 11.22 sati, izvješćen je vojni liječnik da treba pregledati povrijeđenog Raužan Marijana. U 14.40 sati prilikom dolaska vojnog liječnika, poručnika dr. Regoda Mladena, u ćeliji je zatečeno mrtvo tijelo Raužan Marijana, a liječnik je konstatirao smrt. Tijelo Raužan Marijana nije pronađeno, vodio se kao nestala osoba.

RUKAVINA DRAGO, Antuna, zvani „Pegi”, pripadnik ZNG-a Novska, r. 07.04.1967., iz Brestača br. 34, općina Novska, Hrvat, zarobljen s još 19 pripadnika ZNG-a Novska dana 22.11.1991. kod Paklenice od strane pripadnika „Belih orlova” pod zapovjedništvom zapovjednika antiterorističke jedinice Slaviše Koprivice, te vodiča Grbić Mile iz Paklenice, općina Novska. Po pripadnicima Vojne policije JNA doveden u logor „Stara Gradiška” pod nadzorom pripadnika „SM Stara Gradiška”, od kuda mu se gubi svaki trag. Po izjavi zarobljenih logoraša, Drago Rukavina ubijen je odmah po dovođenju u logoru „Stara Gradiška”, a navodno, zbog posjedovanja noža u vojnoj čizmi koji je pronađen prilikom pretresa. Tijelo Rukavina Drage još uvijek nije pronađeno, vodi se kao nestala osoba.

TOMLJENOVIĆ MIRKO, Vladimira, civil, 07.07.1946., iz Bosanske Gradiške, Potkozarska br. 50/I, Hrvat. Uhićen dana 30.09.1991. u obiteljskoj kući u mjestu Bosanska Gradiška od strane pripadnika „SM Stara Gradiška”. Doveden u logor „Stara Gradiška” pod nadzorom istih, smješten u samicu br. 22, gdje je boravio do 07.12.1991. kada je s još 22 logoraša odveden u zatvor „Okučani”, u zgradu „SM Okučani” pod nadzorom pripadnika „SM Okučani”. Istu večer iz ćelije izveden od strane Šućur Miroslava, pripadnika „SM Okučani”, odveden u prostoriju gdje je tjelesno zlostavljan od strane Šućur Miroslava, Rakonić Zdravka, Borjanić Slobodana zvanog „Jordan”, Petković Nebojše, Guskić Predraga, Buvač Slobodana, a potom vraćen u ćeliju, gdje je istu noć i preminuo. Dana 24.02.1992. u mjestu Dragalić, općina Nova Gradiška, prilikom razmjene između hrvatske i srpske strane, razmijenjena su NN tijela (leševi) i sahranjeni kao NN lica na groblju u Slavonskom Brodu. Tijekom 2009. izvršene su ekshumacije sahranjenih tijela, a DNA analizom identificirano je tijelo Mirka Tomljenovića. Dana 29.03.2009. Zavod za sudsku medicinu Zagreb, Re broj:77.454-308/2009, izdao je „prijavu činjenice smrti” na ime Mirko Tomljenović s uzrokom smrti „MORS E CAUSA IGNOTA – NASILNA SMRT”. Posmrtni ostatci Mirka Tomljenovića sahranjeni su na gradskom groblju Nova Gradiška.

HRDŽIĆ ĐURO, Ilije, pripadnik Civilne zaštite, r. 02.04.1948., iz Gornjeg Varoša br. 23, općina Stara Gradiška ,Hrvat. Uhićen dana 23.10.1991. na području Bosanske Gradiške, od strane Marka Živkovića, pripadnika „SM Stara Gradiška”, te doveden u logor „Stara Gradiška” pod nadzorom istih i smješten u samicu br. 23. U logoru je boravio do 07.12.1991. kada je s još 22 logoraša odveden u zatvor „Okučani”, u zgradu „SM Okučani” pod nadzorom pripadnika „SM Okučani”. Tijekom boravka u tom zatvoru u zatvoru, dana 15.12.1991., Petković Nebojša, „pripadnik SM Okučani”, odveo je Hrdžić Đuru iz ćelije u jednu prostoriju gdje ga je uz pomoć Šućur Miroslava i Teodorčević Dragana zvanog „Macola” tjelesno zlostavljao, a potom su ga ponovno vratili u ćeliju. Dana 20.12.1991., Đuro Hrdžić je od zadobivenih ozljeda preminuo u ćeliji. U lipnju 2001. na smetlištu groblja Okučani izvršena je ekshumacija posmrtnih ostataka tijela. NN osobe. Izvršenim pregledom ekshumiranog tijela, u odjeći je pronađena vozačka dozvola na ime Hrdžić Đuro. Naknadnom identifikacijom, i po drugim karakteristikama, obitelj je potvrdila njegov identitet što je DNA analizom i potvrđeno 03.10.2001..Posmrtni ostatci Đure Hrdžića sahranjeni su na mjesnom groblju u mjestu Uskoci.

MAJDANDŽIĆ DRAGO (nije pronađena fotografija, op.a.), Jose, civil, r. 17.09.1945., iz Kozinaca, općina Bosanska Gradiška, Hrvat, uhićen u Bosanskoj Gradiški, doveden po „Vojnom policajcu”, Makiviću u logor „Stara Gradiška” pod nadzorom pripadnika „SM Stara Gradiška” s vidljivim povredama u predjelu lica, smješten u samicu br. 1. Istog dana u 12.45 sati prilikom nadzora samica od strane pripadnika „SM Stara Gradiška”, pronađeno je mrtvo tijelo Drage Majdandžića. Mrtvo tijelo pregledano je po poručniku doktoru Regoda Mladenu, koji je konstatirao smrt. Dana 30.11.1991. u 09.30 sati po „vojnicima JNA” Dragović Radinku i Branku (prezime nepoznato) mrtvo tijelo Drage Majdandžića prevezeno je na obdukciju u Banja Luku. Posmrtni ostaci Drage Majdandžića sahranjeni su na groblju u Bosanskoj Gradiški.