I ove je godine pun autobus hodočasnika Hrvatskog žrtvoslovnog društva, krenuo 18.11.2019. godine put Vukovara kako bi u Koloni sjećanja odao počast žrtvama velikosrpske agresije na Vukovar 1991 godine.
U koloni se sakupilo više desetaka tisuća ljudi iz cijele Hrvatske, a i šire želeći odati počast i očuvati spomen na sve one koji su život izgubili u Vukovaru za slobodnu Hrvatsku 1991 godine.
Od ranih jutarnjih sati kolone hodočasnika slijevale su se prema bolnici gdje je u 10 sati program započeo komemorativnim programom “Vukovar – mjesto posebnog pijeteta”.
U koloni sjećanja sudjelovali su branitelji, medicinsko osoblje ratne bolnice, članovi obitelji nestalih i stanovnici Vukovara i Škabrnje, koji na dan 18. studenoga odaju počast žrtvi Vukovara i Škabrnje.
Na obilježavanju Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991.-2019. “Vukovar – mjesto posebnog pijeteta” sudjelovali su i predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović, predsjednik Sabora Gordan Jandroković i predsjednik Vlade Andrej Plenković. U Koloni sjećanja je i Tomislav Josić, savjetnik vukovarskog gradonačelnika za branitelje.
Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović nije željela davati izjave. Samo je kratko poručila: “Poštovanje svima, poštovanje žrtvi Vukovara”.
Saborski zastupnik HDZ-a i predsjednik saborskog Odbora za vanjsku politiku Miro Kovač poručio je tijekom vukovarske komemoracije da treba ubrzati procesuiranje ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti.
Vidimo toliko zgrada i fasada, koje nisu obnovljene, i toliko nesretnih ljudi koji još uvijek tragaju za svojim najmilijima, nestalima, i koji vape za pravdom. Treba ubrzati procesuiranje ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti”, rekao je Kovač.
Na pitanje treba li Hrvatska od Srbije tražiti otvaranje arhiva iz rata pod prijetnjom blokade pregovora s Europskom unijom, Kovač je kratko odgovorio da “može i mora”.
“Pamtim sve”, kaže Marijana Ivančić, primalja u Općoj bolnici, koja je bila ranjena i imala je 13 godina na dan pada Vukovara. “Šok kad smo izašli, kad smo vidjeli kako izgleda grad nakon mjesec dana, bila sam u listopadu ranjena, ali šok je bio velik. Mnoge ljude s kojima sam bila u bolnici više nisam vidjela, ubijeni su. Pamtim u bolnici to zajedništvo, sve se pozitivno gledalo. Nadali smo se pomoći.”, prisjeća se. Otac ju je iznio na leđima. “Kad je Vukovar pao, nisam mogla hodati, bila sam ranjena u nogu. Otac me cijelo vrijeme nosio. Svake se godine osjećam tužno. Svaki put kad se vozim kroz grad, prisjećam se tih dana. Djeci treba objasniti što se dogodilo”, zaključila je Marijana Ivančić.
“Kad smo stigli ovdje grad je već bio u poluokruženju, snage JNA su bile raspoređene i grad je bio relativno razoren. Nije se moglo ući cestom, nego smo kroz kukuruz stigli u grad. 14.9. su krenuli u opći napad i tako je išlo do kraja. Sve do 18.11”, kazao je zapovjednik obrane Vukovara Branko Borković za N1, prisjećajući se kako je to izgledalo prije 28. godina tijekom obrane Vukovara.
Lyliane Fournier, majka hrvatskog branitelja Jean-Michel Nicoliera kaže da postoje informacije tko je ubojica njezinog sina. Očekuje da se ubojica izruči i da dobije kaznu kakvu je zaslužio. “Nadam se da će sve što je potrebno biti riješeno na pravni način. Srbiji bi trebalo blokirati ulazak u Europsku uniju dok ne daje informacije za nestale, dok ne izručuje ratne zločince i dok se ne ispriča i ne plati odštetu za počinjene zločine. Ako nema sve te uvjete, nema uvjete za ulazak u zajednicu demokratskih država. Treba istražiti sve zapovjednike koji su sudjelovali oko zločina na Ovčari. Nadam se da su oni za koje postoji sumnja da su činili zločine, a sada su slobodni u Srbiji, biti jednom suđeni”.
Lyliane Fournier ističe da želi ostati u Hrvatskoj do kraja njezinog života i nada se da će se naći tijelo njezinog sina. “Savjetujem da hrvatski narod ne bude pasivan”, poručila je majka Jean-Michel Nicoliera koji bi danas, da je živ, imao 53 godine.
“Hrvatska konstantno nastoji prikupiti podatke o mjestima masovnih grobnica. Poznato je da je nakon ulaska četničkih formacija u Vukovar grobnice su premještane. Uputili smo čitav niz upita za te grobnice. Jedno od prvorazrednih pitanja je puna suradnja Srbije za pitanja naših nestalih i povlačenje zakona o tzv. regionalnoj jurisdikciji. Nastavljamo s traženjem od Srbije dokumentacije vezane uz nestale osobe”, ističe ministar Tomo Medved.
Nakon što je Kolona sjećanja stigla oko 12.00 na Memorijalno groblje u Vukovaru položeni su vijenci za žrtve Vukovara.
Ante Deur, jedan od vukovarskih branitelja najviše se sjeća Borovog Naselja. “Cijeli taj dio Borovog Naselja duboko mi je urezan u sjećanje. Vukovar potiče posebnu emociju kod mene”, poručuje Deur.
“Vrlo sam zadovoljan s velikim brojem iskoraka koji su učinjeni prema Vukovaru”, rekao je Vukovarski gradonačelnik Ivan Penava, međutim nije zadovoljan s dinamikom procesuiranja ratnih zločina te s jasnim, nedvosmislenim određivanjem prema velikosrpskoj agresiji na grad Vukovar.
“Danas sam u mislima na ‘dečke u tenisicama’, na Vukovar iz 1991., na hrabrost i sve one ljudske vrline koje su iskazane od strane branitelja, svih ljudi koji su sudjelovali obrani grada Vukovara. To predstavlja moju ponosnu i vedru stranu sjećanja”, istaknuo je Penava, ne želeći komentirati Zorana Milanovića koji danas nije sudjelovao u Koloni sjećanja.
“U onoj tužnoj strani sjećanja su mi bestijalnost velikosrpske agresije, zločini koji su učinjeni tijekom rata, opsade grada ali i nakon rata”, podsjetio je Penava.
“Današnji dan je pun emocija, sasvim normalno za svakog hrvatskog branitelja, trebalo bi biti i za svakog Hrvata domoljuba. Kad sam čuo za pad Vukovara, a što smo drugo mogli, bili smo žalosni, stisnuli zube i okrenuli se ciljevima koje smo tada imali, obrani ostatka zemlje koji još nije bio pod srpskom agresijom. Kad vidim ovoliki broj ljudi u Koloni sjećanja, puno znači, osjeti se emocija”, govori hrvatski branitelj, sudionik današnje Kolone sjećanja. Za odluku hrvatske Vlade da 18. studenoga od iduće godine bude neradni dan, kaže: “Koji se dani održavaju neradnima, ovaj bi trebao biti i tri dana, a ne jedan.”
Hrvatska državna i druga izaslanstva položila su vijence i zapalila svijeće podno spomenika na Memorijalnom groblju žrtava Domovinskog rata odajući počast ubijenima i nestalima u obrani Vukovara, slomljenoj 18. studenoga 1991. nakon što su taj grad gotovo tri mjeseca opsjedali JNA i srpske postrojbe te ga gotovo sravnili sa zemljom.
Molitvu za ubijene i nestale u agresiji bivše JNA i srpskih paravojnih postrojbi na Vukovar, u kojoj je stradalo 2717 hrvatskih branitelja i civila od koji je više od 300 još uvijek na popisu zatočenih i nestalih, molio je nadbiskup đakovački i osječki msgr. Đuro Hranić.
Misno slavlje na Memorijalnom groblju predvodio je msgr. Ratko Perić, mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj Trebinjsko-mrkanske biskupije. Na misi je svirao “Komorni i pastoralni orkestar Mostar” pod ravnanjem maestra don Dragana Filipovića. Pjeva udruženi zborovi nekoliko mostarskih župa.
U svojoj je propovijedi msgr. Ratko Perić istaknuo kako je tromjesečna epopeja vukovarskih branitelja u očima ljudi završila kao katastrofa.
“Iz bezdana poraza i tolike nedužne krvi ukaza se velika pobjeda kao rezultat žrtve paljenice. Užasan gubitak kao neprotumačiv dobitak. Iz tragične smrti rodio se novi život. Iako na ovim prostorima ne vidimo da su sve nepravde ispravljene i istine otkrivene, već smo doživjeli onu biblijsku. Bog veličanstveno pokaza da ne potpisuje ničiju nepravdu i mržnju čija god ona bila. U Boga je vaga pravde, svijetlo istine i mjera ljubavi. On je na strani onoga tko čini pravdu”, kazao je msgr. Perić u svojoj propovijedi.
“Kriste, Mire i Pomirenje naše, pomiri Srbe i Hrvate, i u tolikim zemljama domaće i migrante, da Ti svi budemo ne: daleko, nego blizu; da uvijek doživljavamo plodove Tvoga Otkupljenja”, dodao je biskup Ratko Perić u svojoj propovijedi.
Nakon obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine niz Dunav su pušteni lampioni u čast žrtava grada heroja.
Hrvatski biskupi pozvali su da se ovogodišnji spomen na žrtvu Vukovara i druge žrtve rata obilježi zvonjavom zvona svih crkava i katedrala večeras u 18 sati i 11 minuta.
Zvona zagrebačke katedrale i crkava u Zagrebačkoj nadbiskupiji također su za Dan sjećanja na žrtvu Vukovara obilježila na taj način.
O velikosprskoj agresiji na Vukovar
Prva granata na Vukovar – 15. kolovoza 1991. godine
Prva granata pala je na vukovarsku bolnicu na blagdan Velike Gospe 15. kolovoza 1991. U tri mjeseca opsade grada na bolnicu su dnevno padale stotine granata, a uoči okupacije bombardirana je sa 700 projektila na dan. U to vrijeme u podrumu bolnice bili su bolesnici i ranjenici te brojni civili koji su ondje potražili spas. O njima su brigu vodili heroji humanosti, liječnici i medicinske sestre i tehničari koji su zbrinuli oko 2.500 ranjenika i civila te izveli oko 1000 operacija u nemogućim uvjetima.
Jedna od žrtava bio je i francuski dragovoljac Jean-Michel Nicolier. On je odveden iz vukovarske bolnice i ubijen na Ovčari 20. studenog. Prije nego što su ga pripadnici JNA odveli iz bolnice, dao je izjavu francuskim novinarima i pritom rekao da je u Vukovaru izgubio previše prijatelja. Odbijao je otići, a iako je znao da će biti teško, priznao je da takve strahote nije mogao zamisliti, prije svega za civile. Stoga je ime Jean-Michela Nicoliera postalo i simbolom stradanja Grada heroja, kao i most, poznat iz videosnimke razrušenog Vukovara, na kojem Veselin Šljivančanin nije pustio izaslanika Crvenog križa da dođe do bolnice i spriječi humanitarnu katastrofu.
Vodotoranj – do posljednjeg dana obrane vijorila se hrvatska zastava
Jedan od simbola vukovarskog stradanja, ali i otpora velikosrpskoj agresiji svakako je vodotoranj na kojem se sve do posljednjeg dana obrane grada ponosno vijorila hrvatska zastava. Zbog toga su ga punih 87 dana neprijatelji svakodnevno gađali različitim projektilima. Vodotoranj je pogođen više od 600 puta, ali pao nije. Ivica Ivanik i Hrvoje Đalto do posljednjeg dana su se svake noći penjali na 50 metara visok vodotoranj te pod kišom granata i snajperskom paljbom svaki dan iznova podizali hrvatsku zastavu.
Mitnica – jedan od simbola obrane Vukovara
Legendarna Mitnica jedan je od simbola obrane Vukovara. Ondje su bila vrata “srca” grada koji se branio 97 dana. Mitnicu nisu branili komandosi, elitne profesionalne postrojbe već građani, civili. Očevi, sinovi branili su kuću po kuću sklonište po sklonište gdje su živjeli i skrivali se njihovi najmiliji. Zato se Mitnica tako dugo odupirala neprijateljskoj agresiji. Padom Vukovara na Mitnici se predalo više od 180 branitelja kako bi barem djelomično spasili tisuće vukovarskih civila. Nažalost za mnoge od njih tek je počela agonija od vukovarskih stratišta do mučilišta po srbijanskim logorima.
Memorijalno groblje – najveća masovna grobnica u Europi od II. svjetskog rata
Spomen-obilježje na Memorijalnom groblju mjesto je na kojemu se cijela Hrvatska klanja vukovarskoj žrtvi. Križ ondje ima i posebnu simboliku za sve obitelji nestalih branitelja i civila. Nažalost, i nakon 27 godina mnoge obitelji još tragaju za svojim najmilijima i nemaju grob na kojem bi zapalili svijeću. Treba reći i da je Memorijalno groblje najveća masovna grobnica u Europi nakon Drugoga svjetskog rata. Ondje leže generacije vukovarske mladosti, a među 938 bijelih križeva, koliko je i žrtava, posebno se ističu dva. Jedan simbolizira najmlađu žrtvu kojoj je bilo samo šest mjeseci, a drugi onu najstariju – koja je imala 104 godine.
Točan broj poginulih i nestalih u gradu još se ne zna – procjenjuje se da je ubijeno više od četiri tisuće branitelja i civila, a oko sedam tisuća odvedeno je u srpske logore. Iz grada su prognane 22.000 ljudi.
Pokolj nad Hrvatima u Škabrnji
U ovo vrijeme u Škabrnji, prije 28 godina, oružje je utihnulo. Ono što je slijedilo zaprepastilo je civilizirani svijet. Nezapamćen pokolj još od Drugoga svjetskog rata, u kojem su stradale 43 osobe, među kojima i 15 hrvatskih branitelja.
U dijelu sela zvanom Ambar, neprijatelj je ušao u Škabrnju. Glavna ulica, koja nosi naziv 18. studenoga 1991. u spomen na taj dan, najtragičniji u povijesti sela, neopisivo podsjeća na Trpinjsku cestu. Jer bilo je to mjesto glavne borbe i najvećeg stradanja. Upravo odatle krenula je i ovogodišnja kolona sjećanja u kojoj je bila cijela Škabrnja, ali i cijela Hrvatska jer škabrnjskoj su se žrtvi i ove godine došli pokloniti iz svih krajeva zemlje.