Iz drugih medija

Draženka Franjić: Sramota u Vinkovcima na Dan grada

Po nalogu lokalnog HDZ-a Plenkovićevo osiguranje zabranilo obitelji Andrije Andabaka ulazak na svečanost

Izvor: Ratna arhiva         Objavila:  Draženka Franjić          

Iako je jasno kao dan da bez palog heroja Domovinskog rata pukovnika Andrije Andabaka Vinkovci ne bi bili obranjeni, njegova obitelj bila je nepoželjna na svečanosti povodom Dana grada kojoj je prisustvovao premijer Andrej Plenković

Hrvat koji voli svoju domovinu danas se treba crveniti od srama pred poginulim braniteljima, a posebice pred herojem iz Nuštra Andrijom Andabakom, dok gromovnik sv. Ilija treba pustiti gromove i sijevati munjama nad ovim gradom kojim je zavladala korupcija i sitni interesi. Gradom koji je u Domovinskom ratu ostao nepokoren, ali ga je pokorio zidar, proizašao iz kuhinje Vladimira Šeksa, pred kojim su mnogi Vinkovčani pognuli glave kako bi se zaposlili ili ostvarili neke druge beneficije za sebe.

Naime, Vinkovci su na blagdan sv. Ilije slavili Dan grada, a u novootvorenim prostorima Gradske knjižnice održana je svečana sjednica kojoj je prisustvovao osobno premijer Andrej Plenković s vinkovačkom političkom svitom. Slavili su oni koji su pobjegli iz napadnute Hrvatske, koji su u nekad bogati grad dolazili ranim jutarnjim vlakovima iz sela u srednju školu i grijali se na željezničkom kolodvoru, dok je obitelj poginulog heroja Andrije Andabaka ostala zaustavljena Plenkovićevim osiguranjem.

Iako najavljena udovica legende obrane Nuštra, Vinkovaca, Slavonije i Hrvatske, pukovnika Andrije Andabaka, gospođa Nada i njihov sin Stjepan nisu mogli ući u zgradu knjižnice na svečanu sjednicu Gradskog vijeća jer im je zabranilo Plenkovićevo osiguranje i policija. I dok su mnogi Vinkovčani bez legitimiranja mogli ući u knjižnicu na proslavu, gospođa Nada i Stjepan Andabaka ostali su pred vratima.

Zbog zabrane ulaska na proslavu obitelji heroja Domovinskog rata, svaki normalan Hrvat trebao bi se zasramiti i duboko pognuti glavu zbog nepravde učinjene čovjeku koji je Vinkovce obranio iz Nuštra uništivši 30 tenkova i dva oklopna vozila. Andabaka zasluženo nosi ime “lovca na tenkove” dok njegova obitelj nezasluženo ne može slaviti slobodu.

Kako smo došli do ovoga!?

Da bi došlo do odgovora treba krenuti od početka. Vinkovci su prije Domovinskog rata u kojem su napadnuti od strane domaćih četnika sa zemlje i JNA iz zraka, bili grad od svojih 40.000 stanovnika u kojem Srbi nisu dizali glave jer se znalo da se diše domoljubno. Ovdje je karijeru započeo i slavni Vladimir Šeks, za kojeg su mi stariji Vinkovčani, Proljećari, još davnih dana ispričali da se u jednom trenutku “izgubio”, a onda izronio u važnim pravosudnim vodama u Osijeku. Kažu, iako informacije nismo mogli provjeriti, da je bio na obuci UDBA-e.

Vinkovci su bili grad u kojem su u razvijenim industrijama i poljoprivrednim gigantima radili Vinkovčani, ali i stanovnici okolnih sela. Tvornica obuće Kvalitet, tvornica deka Vintex, tvornica kože Đuro Salaj, tvornica kožne odjeće Cibalia, tvornica crijepa Dilj, tvornica drvne industije Spačva, najveći voćnjak u Europi Borinci, najveće i najljepše lovište u Europi Kunjevci, PIK Vinkovci…A, Vinkovci su bili i važno željezničko čvorište. Vjerojatno sam nešto i zaboravila, no posla je bilo. U to vrijeme Vinkovci su disali hrvatski, a crkve su bile pune.

Fukara koja je iskoristila trenutak

Kao i svugdje fukare koja je znala iskoristiti trenutak, bilo je i tu. Jedan od njih bio je Tomislav Čuljak koji je živio u Ceriću, a u Vinkovcima završio školu za zidara. Danas neki tvrde kako je išao u građevinsku školu, no oni koji su tada živjeli u Vinkovcima znaju da u to vrijeme u ovom gradu nije postojala građevinska škola.

Radio je u tvrtci Zidar, na posao išao ranim jutrom biciklom s kojemu je preskakao lanac, dok mu je na upravljaču bicikla visila “fangla” po kojoj je i dobio nadimak. Kao zidar upoznao je puno ljudi na čijim je kućama radio, pa tako i Vladimira Šeksa, a poznanstvo je iskoristio u Domovinskom ratu. Vinkovčani kažu da ne priča puno, što nije čudno jer je neobrazovan unatoč tvrdnjama da ima diplomu fakulteta, naravno, iz Osijeka. No, i oko te diplome kruže razne priče, pa tako i ona da je rektoru na stol stavio bombu i dobio diplomu.

No, iako neobrazovan Šeksu je u potpunosti odgovarao te ga je pogurao, a ovaj dogurao do čovjeka koji iz svoje kuće u šumi Čunjevci u Spačvanskom bazenu, poznatije kao “ministarske šume” čiju je koncesiju koja se prostire na 1122 hektara dobio za samo 15.001 kunu, neprikosnoveno vlada ovim dijelom Slavonije. Koncesiju je dobio još 2005. i to na 30 godina, a tu se u zelenoj kući uz rakijicu i čobanac od divljači, sastaju ljudi od njegovog povjerenja poput Banožića, za kojeg kažu da je strastveni lovac.

Voli li loviti ili ne, danas je ministar obrane koji je preduvjete ispunio tako što se kao dječak u ratnim Vinkovcima igrao rata. Možda je u to vrijeme navlačio i bojni otrov, popularno nazvan “paučina” koju je JNA bacao na Vinkovce, no u tom slučaju baš i nema nekakvu budućnost. Nabusit i bahat prije otprilike dva mjeseca vodio je telefonski razgovor samnom objašnjavajući mi koliki i kakav je stan u kojem trenutno živi, a koji je, gle čuda, moj ujak dobio od vinkovačkog Zavoda za zapošljavanje i u kojem sam nebrojeno puta kao dijete boravila. I dok je četveročlanoj obitelji mog ujaka stan bio itekako dovoljno velik, njegovoj nije te je iskoristio APN, a da se ni zacrvenio od srama nije.

I sad dolazimo do pitanja kako je u vinkovačkom sudu obavio sve potrebne radnje u vrijeme štrajka, a odgovor je vrlo jednostavan – jer su Vinkovci grad HDZ-a, odnosno Čuljkovo leno. Čuljak je onaj koji žari i pali, a bez njega se ni čistačica zaposliti ne može. No, zaposliti se uz njegov blagoslov u državne ustanove mogu i oni pred mirovinu i oni koji nemaju potrebnu stručnu spremu, glupi, pijani i drogirani. Sve je nebitno, ako si pod Čuljkovim krilom.

Grad bez kina i knjižnicom na 43.000 četvornih metara

Jedan od primjera gdje idu Vinkovci je i činjenica da su Vinkovci nekada imali dva kina, veliko i malo. I knjižnicu na manjoj kvadraturi već danas, iako se knjige nisu čitale na internetu jer ga nije bilo. Naime, danas, u vrijeme kada se knjige najviše čitaju na internetu Vinkovci su dobili knjižnicu na 43.000 četvornih metara prostora, a u nju je uloženo 7,5 milijuna eura, dok gradonačelnik Vinkovaca i dalje tvrdi da Vinkovčanima kino ne treba.

Može se razumjeti što neobrazovana osoba poput Čuljka koji je odrastao u selu gdje su nuždu obavljali iza kuće zaostaje za vremenom, čudi izjava premijera Plenkovića koji je na otvorenju, kojem nije smjela prisustvovati obitelj hrvatskog heroja Andrije Andabaka, kaže: “Ova je knjižnica na neki način simbol obnove i revitalizacije Vinkovaca.” Zapitajmo se, bez uvrede, zna li uopće premijer kakav grad su nekad, dok ih nije poharao Čuljak, bili Vinkovci.

No, da ne budemo nepravedni, nije Čuljak kriv za moralni i svaki pad Vinkovaca, već sami Vinkovčani koji su se prodali za radna mjesta, za neki tamo kredit, za koncesiju za banak na tržnici, za upis u školu svog djeteta, za pregled u bolnici… Mladi Vinkovčani razočarani su i odlaze u Irsku, Njemačku i druge zemlje, a Vinkovci polako ostaju bez broja stanovnika potrebnih da budu grad.

Posljedice

Sela Vukovarsko-srijemske županije sve su pustija, a nevrijeme koje ih je poharalo razotkrilo je u svoj svojoj tuzi koliko je očeva i majki ostalo samo. Stajali su ispred kuća razotkrivenih krovova i nemoćno plakali. A, plakali su od nemoći i oni kojima su krovovi u obnovi bili pokriveni crijepom koji se sad više ne proizvodi. Glupost kakva se u svijetu ne vidi i ne čuje, dok je u ovom nekad bogatom kraju očito normalna.

Sjećaju li se moji Slavonci kako je, ne tako, davno ministar iz Splita, Damir Krstičević, u trenu dizao vojsku da pomogne stradalima u nepogodama, dok Banetu koji se igrao rata s drvenom puškom mozak radi na slow motion, pa se odluke ispod bahate face i strogo, vojnički nabranih obrva probijaju tek nakon par dana.

I dok premijer otvara knjižnicu i dok po tko zna koji put s lokalnim HDZ-om ponižava branitelje, taj isti Slavonac koji je dopustio da ga vodi zidar bez karizme, pita se što će kada mu eutanaziraju još i svinje od kojih žive i uzgajivači i oni kojima je jedini izvor prihoda prerada i prodaja kulena, kulenove seke, kobasice, šunke i slanine. Što im sada iz svoje zelene kućice na Čunjevcima, nakon što je odstrijelio par divljih svinja koje je dovezao iz drugih dijelova šume u svoje lovište, ima za ponuditi?

Slavonac je pognuo glavu što se nikad u povijesti dogodilo nije. Svojom šutnjom i pognutom glavom dozvolio je da mu rasele djecu i dovedu Nepalce, unište egzistenciju, daju rasprodati zemlju, da mu u lice pljunu nepoštovanjem heroja koji su za dom pali, da mu se Srbin koji ga je protjerao, silovao, tukao smije i skriva istinu o njegovim mrtvima, da odlučuje u njegovo ime, da ga Hrvat pokrade. Slavonija moja crveni se od stida.

Pitanje je samo stoji li još uvijek ona narodna kojoj su nas učile naše bake:”Slavonac ti je sinko kao panj – dugo mu treba da se zapali, al’ kad se zapali teško se ugasi.” Jer ako još stoji, teško onom koji je domovinu svoju prodao.

Poveznica> https://cronika.hr/2023/07/sramota-u-vinkovcima-na-dan-grada-po-nalogu-lokalnog-hdz-a-plenkovicevo-osiguranje-zabranilo-obitelji-andrije-andabaka-ulazak-na-svecanost/

 

 

 

Odgovori