DRUGI OKRUGLI STOL
O PARTIZANSKIM ZLOČINIMA U ZAGREBU 1945.
5. svibnja 2026. – Dvorana „Napredak“ Zagreb, Bogovićeva 1
U organizaciji Hrvatskog žrtvoslovnog društva, Hrvatskog društva političkih zatvorenika i Udruge Macelj 1945., u prepunoj dvorani „Napredak“ u Zagrebu održan je 5. svibnja 2026., drugi Okrugli stol pod naslovom „Zagreb 8. svibnja 1945. i posljedice“. Kao i onaj prvi od prošle godine, koji je održan 7. svibnja 2025., i ovaj drugi Okrugli stol bio je namijenjen za upoznavanje s istinama o partizanskoj okupaciji u Zagrebu i zločinima koji su počinjeni nad Zagrepčanima tijekom 1945. i 1946. g. za vrijeme kojih su se događala brojna ubojstva, strijeljanja nakon smrtnih presuda po prijekim sudovima, pljačke, istjerivanja iz stanova, progoni, osude na dugotrajne robije itd. itd.
Na ovom drugom Okruglom stolu sudjelovalo je osam izlagača koji su svatko sa svoga područja obradili po jednu temu iz mnoštva zločina počinjenih nad građanima Zagreba po ulasku srbo-četničkih trupa preobučenih u partizanske odore 8. svibnja 1945.
Izlagači su bili: Lili Benčik kolumnistica, Krešimir Rotim povjesničar, p. Božidar Nagy isusovac, Zlatko Hasanbegović povjesničar, hrvatski arhiepiskop Aleksandar, Fabijan Dumančić povijesni istraživač, Petar Mamić povijesni istraživač, Damir Borovčak publicist.
Prva je govorila gospođa Lili Benčik iz Pule. Njezina tema je bila: „Tko protivno Ustavu slavi i veliča zločine?“ Glavne misli iz njezina izlaganja jesu ove: „Zločin je zločin, ma tko ga počinio i u ime koje ideologije ga počinio, uvijek ostaje zločin. Žrtva je žrtva, bez obzira tko je zločin počinio. Počinitelj je zločinac, bez obzira kojoj partiji, ili ideologiji pripadao, zločin ostaje zločin! Tragedija svih ideologija je u tome što si ideolozi uzimaju za pravo da u ime ideologije odlučuju o životu i smrti drugih ljudi. Razlika je samo u odgovornosti i kazni! Zločini fašizma, nacizma i pridruženih ideologija kažnjeni su, dok zločini komunizma nisu, pa je u tome nedostatak svijesti i odgovornosti komunista, jer misle da su njihovi zločini dopušteni i opravdani. Umanjivanje zločina komunizma i izjednačavanje sa europskim antifašizmom, ukazuje na duboku amoralnost i nedostatak savjesti i svijesti o pogubnosti ideološke zaslijepljenosti.“
Povjesničar Krešimir Rotim govorio je do sada o malo poznatom logoru Maksimiru koji je bio mjesto zatočenja uglavnom domobrana, ustaške mladeži i obitelji istaknutih dužnosnika NDH. Djelovao je kroz svibanj, lipanj, srpanj i kolovoz 1945. godine. Logor na maksimirskom stadionu bio je po svjedočanstvu zatočenika mjesto patnje i “posljednja stanica” za mnoge prije smrti. Komunističke vlasti masovno su ubijale ljude na prostoru nedaleko od logora. Prema svjedočenju zatočenika, ali i brojnih suvremenika, prostor Maksimirske šume i današnjeg Šumarskog i Agronomskog fakulteta mjesta su likvidacije tisuća ljudi. Nedostatak arhivskog gradiva o zločinima OZN-e i KNOJ-a otežava da se razmjeri i mjesta stradanja na području Zagreba točno odrede. Hrvatska država mora pojačati pritisak prema Srbiji da to gradivo (ako je u beogradskom arhivu) vrati ili ako se nalazi u našoj zemlji da ga omogući za istraživanje.
Isusovac p. Božidar Nagy govorio je o pateru Josipu Mülleru, hrvatskom mučeniku komunističkog režima. P. Müller rođen je u Trebinju 1883. Nakon završenih teoloških studija pastoralno uspješno djeluje od 1927. u Zagrebu u Bazilici Srca Isusova. Posebno se istaknuo u radu sa zagrebačkim građanstvom, radnicima i mladima okupljenima u Marijinim kongregacijama za razne uzraste. Velika njegova zasluga za grad Zagreb jest kapelice Majke Božje Sljemenske, Kraljice Hrvata čiju je izgradnju pokrenuo 1928. i dovršio 1933. P. Müller se angažirao i na socijalnom području te je organizirao mnoge karitativne akcije za zagrebačku sirotinju. Posebno područje njegova pastorala bilo je dušobrižništvo zatvorenika i u kraljevini Jugoslaviji i potom u NDH gdje je pomagao mnogima. Kada je komunističke režim 1945. preuzeo vlast p. Müller bio je odmah uhićen te je na montiranom procesu osuđen na smrt i strijeljan 10. studenog 1945. u Maksimiru. Budući da je ubijen in odium fidei, tj. iz mržnje prema vjeri postoje svi uvjeti da se i za njega pokrene postupak beatifikacije.
Povjesničar Zlatko Hasanbegović govorio je o ubojstvu i smrtnoj presudi zagrebačkog muftije efendije Ismeta Muftića i uglednih zagrebačkih muslimana koji su bili podržavatelji Hrvatske države.
Hrvatski pravoslavni arhiepiskop Aleksandar govorio je o povijesti, povijesnom nasljeđu i okolnostima nastanka i stradanja cijele Hrvatske pravoslavne crkve (HPC), koja je obnovljena 1942. g. Patrijarh Germogen i svećenici HPC bili su antikomunisti, a to je novom režimu bilo dovoljno za smrtnu presudu koja je donesena na montiranom procesu 29. lipnja 1945. Patrijarh Germogen bio je jedini poglavar jedne crkve u Europi koji je zajedno sa svim svećenstvom HPC bio ubijen i tako je uništena jedna autokefalna pravoslavna crkva koju je na ovom području još koncem 17. stoljeća ustanovila Austrougarska monarhija. Nakon ubojstva patrijarha i cijelog svećenstva HPC, Srpska pravoslavna crkva u suradnji s komunističkim vlastima prisvojila je cjelokupnu imovinu Hrvatske pravoslavne crkve.
Povijesni istraživač Fabijan Dumančić na temelju izvornih dokumenata donio je statistički prikaz naveden po mjesecima osuđenih osoba na streljanje i vješanje u Zagrebu. Ukupno strijeljanih i vješanih u 1945. godini bilo je 1.229 osoba, a u 1946. godini strijeljanih i vješanih bilo je 93 osobe. Ovo su podaci doneseni samo iz partizanskih dokumenata o njihovim presudama na smrt koje se čuvaju u Zagrebačkom gradskom arhivu. Tu nisu uključeni brojni drugi Zagrepčani koji su hapšeni i bez ikakvog suđenja odvođeni u smrt.
Petar Mamić, također povijesni istraživač donio je prikaz presuda vojnih i drugih sudova 1945. nad Hrvatima koji su bili osuđeni na robiju u Lepoglavi. Na području Hrvatske 1945. godine postojalo je na stotine sudova koji su donosili presude nad Hrvatima. Bili su to vojni sudovi za pojedina vojna područja, vojni sudovi za pojedine komande, vojni sudovi za pojedine gradove, divizijski sudovi, okružni sudovi, narodni sudovi, kotarski sudovi itd. Prikazano je više presuda iz kojih se vide tzv. „kaznena djela“, za što su sve suđeni i kakvi su „zločini“ pridavani navedenim osobama. O ovim presudama Petar Mamić objavio je upravo dokumentiranu knjigu koja će biti uskoro predstavljena javnosti.
Damir Borovčak, publicist i tehnički organizator prvoga i drugoga Okruglog stola prikazao je povijest zgrada u ulicama Đorđićevoj i Petrinjskoj i na Zrinjevcu, a koje su od 1945. pa nadalje služile administraciji komunističkog režimu kamo su bili zatvarani protivnici novoga poretka, gdje su se vodili istražni postupci protiv okrivljenika itd. Iz tog razdoblja poznati su općenito zlokobni i zastrašujući izrazi poput „završio je u Đorđićevoj“ ili „završio je Petrinjskoj“ koji su korišteni među Zagrepčanima. Zgradu na Trgu Nikole Zrinjskog 7-8, zaposjeo je Republički sekretarijat unutrašnjih poslova. Kolokvijalno je nazivana zgrada UDB-e u kojoj je bila smještena politička policija za obračun s disidentima i neprijateljima režima, te je služila je za nadzor, zastrašivanje i likvidacije. Autor je od rođenja stanovao na Zrinjevcu i donio je svome izlaganju osobna sjećanja i nemile doživljaje iz djetinjstva kada se, igrajući se u blizini te zgrade sa svojim vršnjacima, iz podrumskih prostorija s rešetkama slušao stravične krikove poziva „u pomoć“, jauke i ostale očajničke pozive zatvorenika.
Na kraju je još jednom ponovljeno da je svrha ovih skupova rasvijetliti punu istinu o tragičnim događajima u Zagrebu koji su nastali njegovom okupacijom 8. svibnja 1945. sa svim užasnim posljedicama koje su nakon toga slijedile po Zagrepčane, ali i po cijeli hrvatski narod. Osim upoznavanja prave i cjelovite istine o tim događajima, naša je dužnost i nadalje čuvati trajna sjećanja na tolike žrtve, odavati im počast, organizirati i dalje ovakve skupove, vjersko-molitvene spomen-obrede te objavljivati dokumente i ostale publikacija za upoznavanje povijesne istine.
Najavljeno je da će izlaganja i radovi ovoga drugog Okruglo stola biti još ove godine objavljeni u posebnom Zborniku, kao što je već objavljen Zbornik radova s prvog Okruglog stola od 2025. god.
Na kraju je dana informacija da će se i ove godine 8. svibnja 2026., sada već treću godinu, služiti sv. mise u župnoj crkvi sv. Jeronima u Maksimiru za sve zagrebačke žrtve partizanskih zločina. Sv. misu predvodit će, kao i prethodne dvije godine zagrebački pomoćni biskup mons. Ivan Šaško.
Hrvatsko žrtvoslovno društvo
Ilica 36/I., Zagreb