Novosti

Franjo Talan: Ispratili smo našega profesora Zvonimira Šeparovića

Političar, pravnik i bivši ministar Zvonimir Šeparović, jedan od utemeljitelja Hrvatskog žrtvoslovnog društva preminuo je u nedjelju 30. siječnja 2022. godine u Zagrebu u 94. godini

Oprostili smo se i ispratili našeg dragog profesora… Bog mu bio nagrada za sve dobro što je učinio za Hrvatsku i brigu za žrtve.

Laka mu hrvatska zemlja, u raj poveli ga anđeli!

Sprovodna misa biti će u petak 11. veljače 2022. godine u 18:00 sati u Crkvi Pohoda Blažene Djevice Marije, Čučerje – Trg svete Marije Čučerske 2 – 10040 Zagreb – Dubrava

Tajana Mikac Vidović, tajnica Hrvatskog žrtvoslovnog društva i Karolina Vrban Zrinski, profesorica kroatistike i fonetike
Sisački biskup dr. Vlado Košić
Dugogodišnji rizničar Hrvatskog žrtvoslovnog društva mr. Ivan Debeljak, dipl. pravnik i Davorka Vukadin, dipl. pravnica, dugogodišnja tajnica Hrvatskog žrtvoslovoslovnog društva i bivši studenti prof. Zvonimira Šeparovića
Franjo Talan, predsjednik Durštva za obilježavanje  grobišta ratnih i poratnih žrtava i dopredsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva i Andrej Plenković, hrvatski političar, pravnik i diplomat, 12. predsjednik Vlade Republike Hrvatske
Članovi i prijatelji HŽD-a oprostili su se od svoga dugogodišnjeg predsjednika HŽD-a…
Laka Vam bila Hrvatska zemlja dragi profesore!

Poveznica: http://www.unizg.hr/nc/vijest/article/na-vjecni-pocinak-ispracen-zvonimir-separovic-cijenjeni-hrvatski-politicar-i-pravnik-te-biv/

Posljednji put u javnosti pojavio se prije dva tjedna na predstavljanju knjige Diplomatski pečat – sasvim osobno, koje je organiziralo Sveučilište u Zagrebu 14. siječnja 2022. godine

Govor rektora Sveučilišta u Zagrebu, prof. dr. sc. Damira Borasa na ispraćaju bivšeg rektora Sveučilišta u Zagrebu, profesora emeritusa dr. sc. Zvonimira Šeparovića, Zagreb, krematorij, subota, 5. veljače 2022. u 14,00 sati

U svoje osobno ime i svoje obitelji, u ime Sveučilišta u Zagrebu, Pravnoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i svih njegovih sastavnica te nastavnika, profesora, zaposlenika i studenata opraštam se od našega dragoga i cijenjenoga sveučilišnoga profesora dr. sc. Zvonimira Šeparovića, profesora emeritusa Sveučilišta u Zagrebu, uglednoga hrvatskoga pravnoga stručnjaka i znanstvenika, bivšega dekana Pravnoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te bivšega rektora Sveučilišta u Zagrebu koji nas je 30. siječnja 2022. godine ostavio u 94. godini života.

Od profesora Šeparovića opraštam se ne samo kao Rektor Sveučilišta u Zagrebu, nego jednako i kao njegov štovatelj, a usuđujem se reći, i kao prijatelj.

Prof. dr. sc. Zvonimir Šeparović rodio se u Blatu na Korčuli, 14. rujna 1928. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu, 1953. a doktorirao 1966. na Sveučilištu u Ljubljani. Preko trideset i pet godina djelovao je na Pravnome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu kao nastavnik i profesor pri čemu je posebno važno njegovo djelovanje u području viktimologije te je bio i suosnivač i predsjednik Svjetskoga žrtvoslovnoga društva. Svoje je sveučilišno djelovanje okrunio izborom za Rektora sveučilišta u Zagrebu upravo u prijelomnim vremenima kada je stvorena hrvatska država (24. veljače 1989‒24. travnja 1991).

Važno je napomenuti da je u svojemu mandatu potaknuo osnivanje AMAC-a, udruge bivših studenata (alumna) Sveučilišta u Zagrebu koji su značajno utjecali na razumijevanje i percepciju Republike Hrvatske u svijetu. Uspostavio je i suradnju s Katoličkim bogoslovnim fakultetom koji je zatim, 1996, vraćen u sastav Sveučilišta u Zagrebu. Vraćen je i izvorni rektorski lanac, a Sveučilište u Zagrebu se s njim i pod njegovim vodstvom uključilo u demokratske promjene i kao i uvijek do tada u preko tri stoljeća svojega postojanja, a tako i u posljednjih trideset godina stavilo na raspolaganje svojemu hrvatskomu narodu.

Odmah nakon završetka rektorskoga mandata bio je i Ministar vanjskih poslova u vrijeme priznanja Hrvatske države i veleposlanik pri Ujedinjenim narodima, a kasnije i Ministar pravosuđa Hrvatske države.

Koliko je razumijevao značenje i važnost Sveučilišta u Zagrebu za Republiku Hrvatsku vidi se iz govora kojim je pri izboru za profesora emeritusa, 3. studenoga 1998., na Svečanoj sjednici zahvalio Senatu Sveučilišta u Zagrebu “što svojim profesorima priznaje doprinos napretku i boljitku, ali i njihovu zahvalnost narodu iz kojega su potekli i kojemu pokušavaju vratiti nešto od onoga što im je dao Bog i zahvalnost za svaku prigodu da djeluju u okviru Sveučilišta koje ostaje njihova prva ljubav”.

Uistinu, zahvaljujući takvim velikanima kao što je bio profesor Zvonimir Šeparović, Sveučilište u Zagrebu, naša Alma Mater Croatica, ostaje uzdanica hrvatskoga naroda i hrvatske države, što je bilo u prošlosti, što je bilo u njegovo doba kada su se sveučilišni nastavnici s njim na čelu stavili na raspolaganje hrvatskoj diplomaciji i ostvarili u konačnici priznanje Republike Hrvatske i nedavno priključenje Europskoj uniji, a što jest i danas u doba pandemije i potresa u Zagrebu kada se stavilo na službu svojoj domovini. I takva će uzdanica ostati i u budućnosti.

Osobno, neka mi bude dopušteno reći da sam jako poštovao i volio pokojnoga profesora Zvonimira Šeparovića, i da sam mu zahvalan na svoj potpori i svim savjetima koje mi je davao.

Poštovani i dragi profesore Šeparović, od srca Vam hvala!

Vašim odlaskom Sveučilište u Zagrebu, svi Vaši poštovatelji, i ja osobno, izgubili smo ne samo cijenjenoga i uglednoga profesora, nego i dragoga i nezaboravnoga prijatelja, a Republika Hrvatska i naša hrvatska domovina velikoga čovjeka i jednoga od svojih velikana.

Dragi profesore Šeparović, za cijeli Vaš život, na svemu što ste učinili, na Vašoj hrabrosti, odlučnosti, rječitosti, iskrenosti i ljudskosti, neka Vam je hvala i slava.

Laka Vam hrvatska zemlja!

Čuvao Vas dragi Bog!

U ime Sveučilišta u Zagrebu, u svoje osobno i u ime svoje obitelji, supruzi Branki, djeci i cijeloj obitelji profesora Zvonimira Šeparovića, svim njegovim suradnicima, prijateljima, kolegama i poštovateljima, izražavam najdublju i iskrenu sućut.

Damir Boras, rektor Sveučilišta u Zagrebu.

Tekst i fotografije / Franjo Talan/arhiva HŽD

Odgovori