Na poziv Mladena Pavković, predsjednika Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 1991. (UHBDR91.) imao sam priliku sudjelovati na svečanoj dodjeli priznanja za osobu godine 2022., a koju je ova vrijedna Udruga dodijelila izborniku hrvatske nogometne reprezentacije Zlatku Daliću. Svečanost dodijele upriličena je u četvrtak, 2. veljače 2023. godine, s početkom u 18 sati, a održana je u županijskoj palači Varaždinske županije na adresi Franjevački trg 7/I.

Svečanost je započela izvođenjem hrvatske himne Lijepa naša domovinu, a koju je izveo Mirko Švenda Žiga nakon čega je, na poziv Mladena minutom šutnje odana počast poginulim hrvatskim braniteljima i prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu.

Nakon pozdravnih riječi Mladena Pavlovića, predsjednika UHBDR91., nazočnima se obratio Dinko Tandara iz Ministarstva hrvatskih branitelja, a potom sisački biskup, mons. Vlado Košić. Veoma zapažen bio je govor generala Ivana Tolja, a koji je na kraju svog obraćanja rekao: Mi smo bili branitelji Hrvatske u ratu, on je pak s našim reprezentativcima branitelj, promicatelj i stjegonoša u miru. I neka Vas izborniče Daliću uz Božji blagoslov i zagovor Gospe Bistričke i Međugorske, kojoj često hodočastite, prate u životu i vašem djelovanju i stihovi znamenita hrvatskoga pjesnika Drage Ivaniševića: ”…Hrvatska je riječ koju naučih od majke / i ono u riječi mnogo dublje od riječi, /  ono dublje s Hrvatskom me veže, / s Hrvatskom Hrvata, / s patnjama njinim, / sa smijehom i nadom, /s ljudima me veže,/ te ja kao Hrvat brat sam sviju ljudi / i kud god idem sa mnom je Hrvatska.

U nastavku programa prigodnim riječima, uz čestitku izborniku Daliću na dobivenom priznanju, nazočnima su se obratili Anđelko Stričak, župan Varaždinske županije, Dražen Vitez, ratni zapovjednik SJP „Roda“, predsjednik NK Varaždin i Robert Puja, predsjednik Udruge veterana 7. gardijske brigade Puma.

Prije sam dodjele izvođenjem svoje pjesme „Duša Hrvata“, čestitku izborniku na dodjeli priznanja uputio je general Ivan Tolj, a potom je Mladen Pavković, predsjednik UHBDR91., izborniku Zlatku Daliću uručio priznanje osoba godine 2022., što su prisutni popratili pljeskom. Zahvalu za dobivenu priznanje uputio je izbornik Zlatko Dalić, a potom su mu na dobivenom priznanju, kao i uspjesima reprezentacije čestitali i ostali.

U pauzama između govornih dijelova programa s nekoliko pjesama predstavio se glazbeni umjetnik Mirko Švenda Žiga, a čestitku izborniku uputila je i časna sestra Klaudija, Ivica Dolenec, predstavnici udruga i brojni pojedinci (pa i autor ovog teksta…) koji su se te večeri okupili u Varaždinu, u dvorani na Franjevačkom trgu 7/2, na dodjeli priznanja.

 

U prilogu nekoliko fotografija snimljenih na dodjeli, u četvrtak, 2. veljače 2023. u Varaždinu, kao i govor i pjesma generala Ivana Tolja  

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

ANIMA CROATORUM

DUŠA HRVATA

Ja sam nježnost, radost,

žalost, krik i preklinjanje.

Ja sam roditeljica i hraniteljica.

Ja sam tvoja ljubav: djevojka i

zaručnica, žena i vjernica.

Ja sam ratnica, mučenica, uznica

i patnica: brojim korake po rubu

i strepim da se ne polome niti

izmedju biti i sniti.

Izmedju opstati i nestati, jer ja sam

java i san naše plovidbe što zori,

i čeka da na pladanj jesenske

gozbe padne jednom sve što se

sijalo, nad čim se bdjelo i sve

što se moglo i smjelo…

 

Ja sam to nagnuće. Nevidljiva

slutnja, bljesak i visina.

Tvoja misao i tvoja dubina.

Sjećanje i pjesma koju ruka

zapisuje dok me raspinju,

dok ostavljam crveni trag

ljubavi i krvi. Ja sam kruh,

što se mrvi dok domahuješ,

odmahuješ zivotu. Dok se

žalostiš, raduješ. Dok boluješ.

sumnjaš i samuješ.

 

Ja sam tvoj Ne i tvoj Da.

Tvoj Kako, Gdje i Što.

Tvoja blizina i onda kad

misliš da me nema. Ja i tad

lebdim između tebe i visina.

Tebe i mraka. Tebe i dubina.

 

Sve sam tvoje: tvoja davnina.

Tvoj krvotok, tok koji se

ulijeva u Rijeku Neprolaza.

 

Ja sam tvoje jastvo. Ja sam

ljudskost, bratstvo i tvoje

hrvatstvo: korablja tvojih

kraljeva i vila tvoga mora.

 

Ja sam neuništivi dio tebe

satkan od niti koje povezuju:

vezuju i obvezuju. Tvoja

silina i tvoja milina. Tvoj

mir i nemir. San i nesanica.

Sapetost i propetost.

 

Ja sam tvoja zemlja, tvoje

rijeke, tvoje nizine, tvoje

more i tvoje gore:

šum, žubor, huk i jauk.

 

Ja sam tvoj Kaj, Ča i Što.

Tvoj jezik, tvoje tijelo,

duh, grob i spomenik.

 

Ja sam Jedina

Koju se ne zaboravlja:

amanet, oporuka, znamen

i Amen.

Ivan Tolj (Anima Croatorum – Duša Hrvata)

GOVOR GENERALA IVANA TOLJA NA SVEČANOJ DODJELI PRIZNANJA 

ZLATKO DALIĆ, IZBORNIK SVIH IZBORNIKA OSOBA GODINE 2022. 

 

Razmišljajući kako da započnem ovo obraćanje i što da kažem u ovoj iznimnoj i značajnoj  prilici, prisjetio sam se, a koga drugoga kada je nogomet u pitanju, nego Miroslava Ćire  Blaževića. Pretpostavio sam da bi takav početak mogao biti drag i našem laureatu Zlatku  Daliću, tim više što ima uzročno posljedični slijed u večerašnjem događanju. Ćiro, u svojim  obraćanjima javnosti često rabi sintagmu: ”Imam privilegiju ili privilegija mi je”. Pa, eto  imam i ja privilegiju što imam priliku ovdje pred vama prisjetiti se sad već davne  1998.godine, kada je, Ćiro, od milja zvan trenerom svih trenera, dan prije odlaska na svjetsko  prvenstvo u Francusku, odlučio posjetiti Hrvatsko vojno učilište i podijeliti s vojskom  nezaboravne trenutke. On je tada od nas zatražio, simpatično kako on to samo umije, zapovijed koja se izdaje prije bitke. Tom sam prilikom, u svome obraćanju u ime Hrvatske  vojske njemu i našim nogometašima zaželio uspjeh i sreću, športski Bljesak i Oluju. Poželio  sam im da dostojno brane naš povijesni, tisućljetni grb od crveno bijelih ili bijelo crvenih polja ( svejedno je li bijelo ili crveno početno polje, ispravno je i naše je jedno i drugo! ) pod  kojim su i za kojeg su živjeli, borili se, žrtvovali i umirali naraštaji Hrvata, sanjajući  ostvarenje samostalne Države i slobode. Samo u dvadesetome stoljeću poginulo je preko pola  milijuna Hrvata. Bila je to pretežito pokošena hrvatska mladost, što u prvome, što u drugom  svjetskom ratu i krvavome poraću. Grb za koji su i pod kojim su pale devedesetih godina i u  Hrvatskome domovinskom i obrambenom ratu tisuće branitelja. 

Mnogi su dakle da bi Hrvatska živjela, žrtvovali najdragocjenije što su imali, svoje živote,  dijelove tijela i zdravlje. Iz pepela porušene i spaljene Domovine, iz krvi, znoja i suza  hrvatskih ljudi, potkraj toga minula i tragična stoljeća, izrasle su mladice našega narodnog  života.  

Na iznenađenje cijele svjetske javnosti i na radost hrvatskoga naroda naši nogometni vitezovi  vratili su se te 1998. god., u Hrvatsku ovjenčani trećim mjestom, brončanom medaljom.  Predsjednik Franjo Tuđman, utemeljitelj Republike Hrvatske i vrhovni zapovjednik  pobjedničke Hrvatske vojske, tom je prilikom, između ostaloga, rekao: ”…Bili ste jedinstveni  sa svojim nacionalnim bićem, s domovinskom i iseljenom Hrvatskom, s vama je bilo svih  osam milijuna Hrvata sve vrijeme dok ste vodili športske bitke…”. 

Tako je onda govorio otac moderne Hrvatske, Franjo Tuđman, koji je smatrao da ”nogometne  pobjede oblikuju nacionalni identitet, koliko i ratovi ”. Nesumnjivo da je živ i danas i večeras  bi to ponovo izgovorio i radovao se ovome priznanju koje iz hrvatskih braniteljskih ruku  prima izbornik hrvatske nogometne vrste, Zlatko Dalić. 

Hrvatsku nogometnu reprezentaciju, što je relativno manje poznato, FIFA ( Svjetska  nogometna federacija ) priznala je 17. srpnja 1941. U otežanim, ratnim i ograničenim 

mogućnostima u kojima se tada Hrvatska nalazila, odigrano je dvadesetak utakmica. Potom je  uslijedilo razdoblje komunističke Jugoslavije i gubitak hrvatskoga nogometnog suvereniteta,  koji je, zahvaljujući pobjedi u Hrvatskome domovinskom ratu i uspostavi međunarodno  priznate Republike Hrvatske, obnovljen 3. srpnja 1992. Hrvatskoj nogometnoj vrsti FIFA je ponovno potvrdila članstvo. Te 1992. god., Hrvatska je u svijetu bila 125., a pobjedničke  1998. popela se na treće mjesto. Bio je to najveći napredak neke reprezentacije u povijesti  FIFINE ljestvice. Uslijedili su nevjerojatni nogometni uspjesi. 

Pod vodstvom i ravnanjem Zlatka Dalića, Hrvatska je na svjetskome prvenstvu u Rusiji 2018.  osvojila drugo mjesto i na oltar hrvatske, športske, nogometne slave donijela srebro. U Katru 2022. naša nogometna vrsta na čelu s Dalićem donijela je Hrvatskoj broncu i treće mjesto u  najvažnijoj, kako se to kaže, sporednoj stvari na svijetu. Po planetarnoj popularnosti nogomet  je sve, samo ne sporedan. Štoviše, u promidžbenom smislu ima diljem svijeta velik doseg i  značenje i otvara mogućnosti međunarodne afirmacije na mnogim područjima političkoga,  društvenog, pa i gospodarskog života. Po rezultatima smo u samome vrhu svjetskoga športa,  daleko ispred puno brojnijih naroda i država. Doduše, važi pravilo da kvantiteta rađa kvalitetu  i to je najčešće tako. Međutim, Hrvati su iznimka i već godinama na međunarodnoj sceni  potvrda pravila; jedini smo u društvu nogometnih velesila. I ne samo u nogometu, već i u  ostalim sportovima, poput rukometa, vaterpola… 

Nesumnjivo, da je tomu tako velike zasluge pripadaju Zlatku Daliću, čovjeku koji je iz njegova rodnoga Livna, nevelika mjesta i u našim hrvatskim razmjerima, a kamoli svjetskim,  skromno, tiho i nenametljivo krenuo u osvajanje gotovo nemogućeg, trenerskoga svjetskog  vrha, na kojem je velikim talentom, čeličnim karakterom i umijećem pozicionirao ne samo  sebe, već ono što je njemu najvažnije, a to je Hrvatska i svjetski uspjeh naše nogometne  reprezentacije. Nakon plejade značajnih hrvatskih nogometnih izbornika u razdoblju naše  državne samostalnosti do danas, predvodeći naše nogometaše donio je Domovini srebro i  broncu zlatnoga sjaja. 

Na hrvatskome nogometnom zemljovidu posebnim su slovima upisana dva mjesta i u njima  dvije osobe. Travnik i Miroslav Ćiro Blažević, trener svih trenera, Livno i Zlatko Dalić, izbornik svih izbornika. Jasno, ne smijemo zaboraviti ni Varaždin kao odabir Zlatkova srca i  mjesta življenja. Da, Ćiro je 1998. započeo hrvatsku nogometnu epopeju. Zlatko Dalić ju je  kolosalno nastavio. Spominjanjem, ne bez razloga, zemljovida nikako ne smijemo ispustiti iz  vida integralnost, slogu i jedinstvo hrvatskoga naroda, bez kojih ne bi bilo ni hrvatske države,  ni nogometne reprezentacije, ni izbornika, ni dodjele ovoga braniteljskoga priznanja za osobu  godine 2022. I još puno toga ne bi bilo, ne bi bilo Hrvatske, a kome bi šumilo more naše sinje  da Hrvatske nije, da Hrvatske nije, kaže pjesma… I to je tako. 

Zlatko Dalić je osvojeno treće mjesto na svjetskome prvenstvu posvetio braniteljima, svjestan  upravo svega ovoga što sam spomenuo. Hvala mu u ime svih branitelja. Mogao je umjesto što  njih spominje i njima zahvaljuje , lebdjeti u pobjedničkim visinama. Ali, on je umjesto takva  lebdjenja u slavi i uživanja u vlastitome uspjehu i uspjehu naše reprezentacije, stvari stavio  na svoje mjesto i pozvao narod na pobjednički put, na jedinstvo i povratak neprolaznim  vrijednostima na kojima treba počivati naš nacionalni identitet, naša snaga i spremnost da se  u ovim teškim i kriznim vremenima izborimo za kvalitetniji život i sigurnu budućnost  hrvatskoga naroda i naše Države. 

Lik, život i djelo našega izbornika Zlatka Dalića resi Bogoljublje, domoljublje i  čovjekoljublje. To troje je utkao u pobjedu u Katru i nenametljivo i skromno pozvao da kao  narod slijedimo ove stožerne vrijednosti. Čestitamo mu na ovome priznanju, priznanju  ”Osoba godine 2022., po izboru predstavnika brojnih Udruga proizašlih iz Domovinskoga  rata, na čelu s Udrugom hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91., koju neumorno vodi Mladen Pavković. Mi smo bili branitelji Hrvatske u ratu, on je pak s našim reprezentativcima  branitelj, promicatelj i stjegonoša u miru. I neka Vas izborniče Daliću uz Božji blagoslov i  zagovor Gospe Bistričke i Međugorske, kojoj često hodočastite, prate u životu i vašem  djelovanju i stihovi znamenita hrvatskoga pjesnika Drage Ivaniševića: ”….Hrvatska je riječ  koju naučih od majke / i ono u riječi mnogo dublje od riječi, / ono dublje s Hrvatskom me  veže, / s Hrvatskom Hrvata, / s patnjama njinim, / sa smijehom i nadom, / s ljudima me veže,  / te ja kao Hrvat brat sam sviju ljudi / i kud god idem sa mnom je Hrvatska 

U Varaždinu, dne 2. veljače 2023. god.