U hodočasničkom autobusu Veterana 145. brigade Dubrava bili su i članovi Hrvatskog žrtvoslovnog društva… predsjednik Ante Beljo, tajnica Tajana Mikac Vidović, Jadranka Lučić, adm. portala … Josip Horvat… te članovi braniteljske udruge iz Bosanske Posavine, Kopanica – Orašje te Udruga policajaca Domovinskog rata Zagreb.

Po dolasku u Škabrnju sudjelovali smo u prigodnom programu, a potom i u Koloni sjećanja, koja je do župne Crkve pristizala zbog velikog broja hodočasnika i do 11:30 sati.

Tu sam sreo i brojne prijatelje, i ljude koji do dostojanstva ljudske osobe drže, i iz ostalih mjesta Hrvatske, posebno mi je bilo drago vidjeti i “žrtvoslovce” iz Istre, a posebno hodočasnike iz susjedne općine i župe Donja Voća…

Sama misa započela oko 11,20. Kako je glavni ulaz u crkvu bio prepun vjernika otišao sam na sporedni ulaz, desno od glavnog ulaza. Tu su na vanjskom zidu fotografije poginulih hrvatskih branitelja iz Škabrnje i ostalih krajeva Hrvatske koji su poginuli u obrani Škabrnje, a i fotografije svih poubijanih nakon zauzimanja mjesta od JNA i srpskih postrojbi koje su razarale i srušile naselje … (Zahvaljujući Marku Miljaniću iste smo imali prilike pogledati i za lanjske posjete Škabrnji, koje smo realizirali nakon lanjske posjete Širokom Brijegu i groblju Mira – Bile, te nakon spomen na žrtve Dakse, 26. 10. 2023. godine, kada nam je domaćin upravo bio zapovjednik obrane Škabrnje Marko Miljanić… op. F. T.)

Za vrijeme pričesti u crkvu su ulazili i vjernici izvana, a kako je počela padati kiša i ja sam, nakon pričesti, izvadio svoju kabanicu (naime kišobran je ostao u autobusu…)

U koloni, procesiji za križem krenuli su prvo pripadnici HV-e, a potom i policija, mislim da su bili iz Policijske akademije…

Kiša je padala i cijelo vrijeme polaganja vijenaca kod spomenika uz groblje. Zbog velikog broja ljudi i ljudi iz protokola nisam se ni pokušao probiti do spomenika već sam krenuo kroz groblje na kojem je, uz grobove žrtava poubijanih 18. 11. 1991. godine, rodbina žrtava palila svijeće ….

Kiša je neumorno padala, kao da i nebo plače nad nezapamćenom zločinu i mržnji u kojoj su žrtve stradale.

Nekako sam se uspio smjestiti na zidiću uz “zvučnik” razglasa koji je zbog kiše bio zaštićen najlonom, tj. PVC vrećom…

U kišnim uvjetima, kod fotografiranja potrebno je obratiti pažnju na kapljice kiše…. Naime ako voda padne na objektiv obično su fotografije neupotrebljive…. Srećom ovaj puta takovih nije bilo puno…

Do autobusa, u kojem je već bila smještena većina “naših hodočasnika” koji je bio smješten u ulici 18. studeni 1991., ispred crkve, Boris Veselnik i ja vratili smo se oko 13:45 sati

Pričekali smo i ostale putnike te se nešto iz 14 sati uputili prema Zagrebu …

Puni dojmova, na početak našeg putovanja u Zagrebačkoj Dubravi stigli smo koju minutu iza 18 sati, a doma u Križovljan, u općinu Cestica stigli smo oko 19,45 sati

Zapis i fotografije: Franjo Talan, dopredsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva