Franjo Talan: U spomen na Gjuru pl. Žigrovića, zaslužnog člana Društva i zajednice

Društvo za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava – Varaždin

Gjuro pl. Žigrović (Kalinje, Sveti Ivan Zelina + 22. listopada 2024.)

Dana 22. listopada 2024. godine, popodne dobili smo informaciju da je preminuo naš član Društva, gospodin Gjuro Žigrović, a u kasnijem razgovoru s gospodinom Ivanom Galovićem iz Gornjeg Jesenja, reče mi da se s njim čuo još u ponedjeljak, 21. listopada. Izrazio sam sućut supruzi Ankici, a i ljudima iz Tiskare Zelina koje sam poznavao, te nakon što dobih informaciju o vremenu i mjestu ispraćaju izvijestih članove o sprovodu.

I tako se naš Gjuro pl. Žigrović, okrjepljen Svetim sakramentima preselio u Vječnost, a preminuo je u svom domu u Kalinju, župa sv. Ivan Krstitelj, Sveti Ivan Zelina, ujutro, u 10 sati. Znali smo da je posljednjih godina pobolijevao, ali nas je nekako nosila nada da će bolest nadvladati i da ćemo još surađivati i povremeno se posjetiti.

Sad se više ne sjećam koje godine smo se upoznali, pretpostavljam da je to bilo vezano u početku uz moj „angažman“ oko izdavanja Glasa općine Cestica koji izlazi od 1994. godine, a poslije i uz tiskanje knjiga, kao i uz temu o žrtvama Drugog svjetskog rata i poraća.

Kako sam po pitanju dostojnog odnosa prema, za vrijeme komunizma, prešućenim žrtvama Drugog svjetskog rata i poraća od 1995. godine dosta surađivao i s don Antom Bakovićem, a i bio na predstavljanju njegove velebne knjige Hrvatski martirologij XX. stoljeća, izdane 2007. godine, mislim da nas je ta tema dosta zbližila, kao i podneblje u kojima smo odrastali. Naime i Kalinje i moj kraj poznati su po vinogradima, a i prekrasnim pejzažima ispresijecanih udolinama, potocima, livadama i šumarcima.

Kod izdavanja moje prve knjige Zapisa iz Cestice zamolih ga da sudjeluje u predstavljanju, a što je on i spremno učinio. Kasnije smo se znali i posjetiti i u ostalim prigodama. Tako su Gjuro i Ankica, i p. Josip Krčmar, bili na manifestaciji postavljanja klampotica 2014. godine, a i ja sam imao prilike sudjelovati u Kalinju na predstavljanju knjige Ankice Žigrović, Kalinje kroz stoljeća, 23. svibnja 2014., kao i na simpoziju u Svetom Ivanu Zelina o obitelji Žigrović. Zajedno smo bili i na hodočašću, povodom beatifikacije blaženog Miroslava Bulešića u Puli 28. rujna 2013. godine, a radovao nas je i svaki doprinos koji su naša mjesta ostvarila.

Temu o stradanjima ljudi u doba Drugog svjetskog rata i poraća dosta sam poznavao, barem za područje Varaždinske županije gdje sam od 1997. godine ( do njenog ukidanja 2002…) vodio Istraživačko središte Varaždin Saborske komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Drugog svjetskog rata, a po prestanku rada Komisije početkom 2000. godine osnovali smo, 20. rujna 2000. u Varaždinu Društvo za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava koje je uglavnom na području sjeverne Hrvatske do 2010. godine postavilo desetak spomen obilježja i križeva na kojima se redovito i održavaju komemoracije. Nakon komemoracije i mise za žrtve Repove šume u Štrigovi (iste poubijane u ožujku 1947, godine ??!!), a koju je uz domaćeg župnika Leonarda Logožara predvodio preč. mr. Damir Bobovec, voditelj arhiva i matičnog ureda Varaždinske biskupije bi mi predloženo da na znanstvenom skupu Hrvatski mučenici iz vremena komunističke vladavine koji organizira Komisija HBK i BK BiH za hrvatski martirologij, „iznesem temu“ o stradanjima u Varaždinskoj biskupiji. Simpozij je održan 24. i 25. travnja 2012., a veći dio izlaganja sveo sam pod naslov „Ubijeni svećenici, bogoslovi, sjemeništarci i časne sestre s područja Varaždinske biskupije“ (u zborniku str 413-431).

Kako je jedan od svećenika ubijenih od partizana bio i vlč. Matija pl. Žigrović u rodbinskoj vezi s Gjurom nastojali smo, povodom 70. godišnjice mučeničke smrti, na ljudski i dostojanstven način o godišnjici stradanja komemoraciju održati. S idejom je upoznat i p. Josip Krčmar, župnik na župi Gornje Jesenje, odakle su partizani 1943. župnika Matiju pl. Žigrovića u smrt poveli, a i varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak, koji je 14. srpnja 2013. godine prihvatio je predvoditi misu. Kako sam imao dosta građe iz iznesene teme na simpoziju Komisije HBK i BK BiH za hrvatski martirologij istu sam pripremio za izložbu, a gospodin Gjuro za istu je pronašao nekoliko predmeta vezanih uz mučenika, vlč. Matiju pl. Žigrovića, iz ostavštine obitelji. Na više mjesta gdje su teme bile žrtve susretao sam se s gospodinom Damirom Borovčakom iz Zagreba dogovoreno je i da se održi kratko predavanje. Oko organizacije pomogao je puno i Ivan Galović, zvonar na župi Gornje Jesenje, a kako je u to doba bio predsjednik Općinskog vijeća općine organizaciji je pomogla i općina. U zahvalu ljudima koji su nam pomogli pripremio sam tridesetak zahvalnica koje sam nakon mise, prije zakuske uručio onima koji su nam pomogli, a između ostalih primio ju je i varaždinski biskup, mons. Josip Mrzljak.

O godišnjici stradanja župnika, Matije pl. Žigrovića komemoracije se održavaju i svih narednih godina, a te nedjelje sjetimo se, uz vlč. Matiju pl. Žigrovića (08. 2. 1886. – 17. 7. 1943. ) i bogoslova Izidora Bistrovića (1949. – 1969.), ubijenog u JNA i svih ostalih žrtava stradalih od totalitarnih režima i poginulih u ratovima XX. stoljeća. Nakon završetka šestog Hrvatskog žrtvoslovnog kongresa održanog od 14. do 16. lipnja 2013. godine na jednom od Predsjedništva Hrvatskog žrtvoslovnog društva predloženo je i prof. dr. Zvonimir Šeparović je prihvatio da se slijedeći Sedmi hrvatski žrtvoslovni kongres održi pod pokroviteljstvom Varaždinske biskupije i biskupa mons. Josipa Mrzljaka, a isti je održan od 30. rujna do 2. listopada 2016. godine, u Zagrebu, Varaždinu i župi Svibovec (župi na kojoj su 29. rujna 1943. godine partizani izvršili prve masovne likvidacije na sjeveru Hrvatske – tu su 72 žrtve grobišta Leskovec 2014. godine ekshumirane – pokopane su tek 25. rujna 2022. godine op. F.T. ). Zamolio sam sve članove Društva i ljude koje sam znao, iz svih dijelova Hrvatske i Slovenije i Australije… da svoj saznanja o stradanjima zapišu i iznesu na radnom dijelu Kongresa koji je bio u subotu, 1. listopada. Zbog velikog broja referata taj dio održan je na tri lokacije u Varaždinu. Odazvalo se i „mojih“ tridesetak ljudi, a temu pod naslovom Žrtve rata i poraća sela Kalinje iznio je upravo Gjuro pl. Žigrović i objavljena je na 352. stranici Zbornika. Hvala mu na tome.

Dok su mu zdravstvene prilike dozvolile u tim svim susretima, a pogotovo o godišnjici stradanja sudjelovao je i Gjuro i supruga mu Ankica, kao i ostala rodbina.

Oproštaj od Gjure pl. Žigrovića bio je u četvrtak, 24. listopada 2024. godine

Nakon što sam u utorak uputio riječi sućuti obitelji, u srijedu ujutro obavijestio sam i ostale članove o pogrebu te su mi se u četvrtak na Varaždin Bregu, oko 13 sati pridružili Stanko Cecelja, Franjo Črep i Vladimir Horenec, a iz Gornjeg Jesenja stigli su Štefica i Ivan Galović, iz Austrije p. Josip Krčmar. Na parkiralište iza robne kuće stigli smo nešto prije 14 sati i uputili se na groblje iskazati sućut obitelji našeg dragog člana i prijatelja Gjure. Bili su tu i drugi žrtvoslovci, kao i rodbina i prijatelji, kako iz tvrtke Tiskara Zelina u kojoj je do umirovljenja radio, a i brojnih drugih ustanova i udruga koje je Gjuro osnivao, vodio i pokretao. Znam da je posebno bio ponosan na svoje lovce, i planinare i vinogradare.

Obred pogreba s početkom u 14,30 sati predvodio je, preč. Vladimir Bogdan, župnik župe Sv. Ivana Krstitelja, dekan Zelinskog dekanata, a uz p. Josipa Krčmara bio je i župni vikar župe Sveti Ivan Zelina, vlč. Lucijano Čanagdžija. Zahvalu Gjuri pl. Žigroviću za njegov humanitarni i svestrani rad i zalaganje na razvoju kraja, u ime Planinarskog društva i ostalih udruga u kojima je sudjelovao izrekao je Bruno Šep iz Lovačkog društva Šljuka Vrtače, a dostojanstvenom ispraćaju doprinijeli su i pjevači.

Kako je zelinska župna crkva Svetog Ivana Krstitelja, nakon potresa još u obnovi, misu je potom u dvorani vatrogasnog doma predvodio, u koncelebraciji s p. Josipom Krčmarom, župni vikar župe Sveti Ivan Zelina, vlč. Lucijano Čanagdžija.

Dragi naš Gjuro hvala Vam što ste prihvatili biti član Društva, za prijateljstvo i susretljivost, a posebna hvala za promicanje istine o žrtvama i stradanjima.

IN MEMORIAM GJURO pl. ŽIGROVIĆ

(1951. – 2024.)

Đuro Žigrović rodio se u Svetom Ivanu Zelina 29. rujna 1951.g. u plemenitaškoj porodici, od oca Ivana i majke Marije, sa prebivalištem u Kalinju kbr. 8.

Osnovnu školu pohađa u Svetom Ivanu Zelini, a srednju školu, a to je 15. matematička gimnazija, završava u Zagrebu. Nakon završetka srednje škole zapošljava se u Službi društvenog knjigovodstva (SDK-a) u Svetom Ivanu Zelini. Uz rad upisuje studij na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu gdje je postigao višu stručnu spremu i stekao stručni naziv Ekonomist financijskog smjera.

1980.g. stupa u brak sa Ankicom Petak.

U SDK-u je zaposlen od 1970. do 1981. Kada prelazi za šefa računovodstva u Komunalni centar Zelina. Od 1992.g. se nalazi u “Tiskari Zelina” d.d. kao direktor financija i predsjednik Nadzornog odbora. Uz rad u Tiskari Zelina ima i vlastito poduzeće za obavljanje računovodstvenih i knjigovodstvenih poslova “Žigrović” d.o.o.

U ranim 80-im postaje predsjednik DVD-a Kalinje, a od druge polovice 80-ih i član lovačkog društva “Šljuka” Vrtače, Kalinje, gdje u dva mandata obnaša i mjesto predsjednika lovačkog društva te je odlikovan od strane Hrvatskog lovačkog saveza odličjem prvoga reda.

U 90-im godinama nakon rata i nastanka naše slobodne i demokratske hrvatske države počinje se pomalo baviti istraživanjem obiteljske povijesti. Zajedno sa suprugom marljivo prikuplja podatke sa različitih strana i sa saznanjima koja je usvojio u obitelji 2007. g. nastaje monografija “Žigrović”.

U tim istraživanjima upoznaje i gospodina Franju Talana, predsjednika Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava Varaždin. Poznanstvo je uslijedilo tokom istraživanja o mučkom ubojstvu svećenika vlč. Matije pl. Žigrovića, a koji je brat njegova djeda Nikole. Vlč. Matija je bio na službi u Gornjem Jesenju kada su ga partizani 1943.god. nakon groznog mučenja i ubili. O njegovom životu i groznoj smrti, Đuro je slušao od svojih roditelja i bake, ali uvijek tiho, pazeći u krugu obitelji da ne bi izvana tko slušao.

Nakon objave monografije “Žigrović” ubrzala su se neka događanja i saznanja da je, gle vidi čuda, iz Svetoivanjskog kraja bio “neki” svećenik i da se dogodilo nešto grozno o čemu se nije smjelo govoriti.

Ubrzo nakon objave monografije “Žigrović” i Muzej Sveti Ivan Zelina 2008.g., u travnju, organizira Znanstveni kolokvij o Franji Žigroviću Pretočkom, istaknutom političaru hrvatskog preporoda u drugoj polovini 19. stoljeća. Na tom kolokviju, Đuro zajedno sa suprugom, priređuje priopćenje o knjizi o rodu plemenitih Žigrovića ( u dokumentu od 22. srpnja 1486.godine se spominje Lucas Sigrojich de Kalin, a obitelj je potvrdu svog plemićkog porijekla dobila 15. ožujka 1613. godine). Tada je po prvi puta javno, na jednom znanstvenom kolokviju, Đuro progovorio o mučeničkoj smrti vlč. Matije pl. Žigrovića.

Nakon dugih 65 godina šutnja je prekinuta.

Na tom Znanstvenom kolokviju bio je prisutan i gosp. Franjo Talan sa još nekim članovima Društva za istr. žrtava rata i poraća.

U župi Gornje Jesenje, mjestu zadnjeg službovanja pok. svećenika, 2013. g. organizira se obilježavanje 70. obljetnice mučeničke smrti vlč. Matije Žigrovića koji se vodi kao prva svećenička žrtva u Hrvatskom zagorju. Molitvu za pokojnika i blagoslov groba predvodio je gornjojesenski župnik o. Josip Krčmar, cistercit, dok je koncelebriranu misu u župnoj crkvi sv. I. Krstitelja predvodio varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak. Od onda se svake godine održava sveta misa u srpnju (mjesecu kada je ubijen svećenik) i postavljena je spomen ploča kao podsjetnik na mučko ubojstvo.

Đuro, u slobodno vrijeme, a koga je malo, pomaže supruzi u prikupljanju građe za objavu druge knjige “Kalinje kroz stoljeća”, a koja je objavljena 2014.g.

Sudjeluje i u promociji na predstavljanju knjige Franje Talana “Zapisi iz Cestice”.

Krajem 2018.g. u Mimari, u Zagrebu, je promocija knjige Zbornika radova sedmog hrvatskog žrtvoslovnog kongresa naziva “Pamćenje i povijesna istina o žrtvama” urednik prof. dr. sc. Zvonimir Šeparović, na koju odlazi iako je već teško bolestan. U toj knjizi se nalazi i njegov referat o žrtvama iz Kalinja u 2. svj. ratu i poraću.

Od kraja 2017. je načet teškom bolešću ali i dalje, kao i članovi Društva za obilježavanje grobišta žrtava rata i poraća, te članovi udruge Macelj i on sa suprugom i rodbinom iz Kalinja dolazi na godišnje sv. mise u Gornje Jesenje za vlč. Matu Žigrovića.

Osim što je bio član L.D. “Šljuka” Vrtače, Kalinje, na njegovu inicijativu i supruge mu Ankice, 2008.g. okuplja grupu ljudi te zajedno osnivaju udrugu planinara pod nazivom Planinarsko društvo “Izvor” Kalinje.

Na isti način, 2014.g. isto sa suprugom, okuplja krug ljudi te osnivaju udrugu vinogradara i vinara skraćeno UVV “Brina” Kalinje.

Bio je član, te se nalazio i u upravnom odboru udruge za zaštitu zdravlja ljudi i zaštitu voda, Kalinje.

Bio je član Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava Varaždin, sa kojima sudjeluje na obilježavanjima i komemoracijama za ubijene u komunističko-partizanskim pokoljima.

Teška i neizlječiva bolest ga je odnijela iz naših života 22. 10. 2024. godine.

Dragi naš Gjuro Bog Vam bio nagrada za sve dobro što učiniste bližnjima i zajednici, a mi iz Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava Varaždin zahvalni smo Vam i za promicanje istine o žrtvama i poticajima i ohrabrenjima da s organizacijama i sjećanjima na žrtve ne odustanemo. .

Počivao u miru Božjem. Amen.

U ime Društva za obilježavanje grobišta Franjo Talan, dopredsjednik HŽD-a

Za objavu na portalu pripremila Jadranka Lučić