PIŠE: FRANJO TALAN
Na groblju u Natkrižovljanu, 10. svibnja 2022. oprostili smo se od vlč. Janka Bunića, koji se 1991. godine uspio spasiti iz Divuše
Iako smo znali za da je vlč. Janko Bunić još za boravka na župi Svete Barbara (1991.-2014.) imao zdravstvenih problema sve nas je nekako iznenadila vijest da je umro, a koja je na oglasnim pločama diljem općine Cestica osvanula u nedjelju ujutro. Vlč. Janko Bunić preminuo je u Općoj bolnici u Varaždinu, u subotu, 7. svibnja 2022. godine, a od svog dugogodišnjeg župnika došli su se oprostiti brojni župljani i susjednih župa, kao i vikendaši koji s pokojnim vlč. Jankom surađivali. Molitva krunice započela je već od 14 sati, a sprovodnu misu, s početkom u 15 sati predvodio je u crkvi svete Barbare u Natkrižovljanu, uz sudjelovanje pedesetak svećenika, varaždinski biskup mons. Bože Radoš.
U ime župe Sveta Barbara Natkrižovljan od vlč. Janka Bunića oprostio se njegov nasljednik na župi vlč. Mario Filipović, župnik župe Sveta Barbara i upravitelj župe Sv. Martina biskupa Donja Voća, a u ime kolega svećenika iz generacije preč. Izidor Ferek, župnik župe sv. Ilija dekan Zapadnovaraždinskog dekanata.
Župnik župe Sveta Barbara, vlč. Mario Filipović, istaknuo je da je vlč. Janka Bunića posebno krasila skromnost i otvorenost prema ljudima. Dok je vlč. Janko Bunić bio kapelan u Vrbovcu jedna obitelj ostavila mu je kuću koju je on darovao Caritasu Zagrebačke nadbiskupije. Naglasio je da je vlč. Janko bio veliki štovatelj Blažene Djevice Marije, a rado je hodočastio u Mariju Bistricu, Međugorje i Lošinj. Posebnom ljubavlju bio je vezan za rodni kraj, kao i za župu Sveta Barbara koju je odabrao za mjesto svog posljednjeg ovozemnog počivališta. Na kraju svog obraćanja vlč. Mario Filipović je, u ime braće i sestara i njihovih obitelji, zahvalio biskupu Radošu i Varaždinskoj biskupiji, preč. Valentu Posavcu, dekanu i općini Cestica na pomoći i organizaciji sprovoda, a napose župljanima sv. Barbare koji su se posebno angažirali oko uređenja mjesta i same crkve.
Riječi oproštaja kolege svećenika, preč. Izidora Fereka
U ime generacije svećenika od kolege se oprostio preč. Izidor Ferek, župnik župe Sv. Ilije proroka, dekan Zapadnovaraždinskog dekanata.
Preuzvišeni oče biskupe, braćo svećenici, draga rodbino, braćo i sestre u Kristu!
Stojimo oko odra vlč. Janka Bunića, koji je shrvan bolešću, završio svoje zemaljsko životno putovanje i pošao ususret Uskrslom Kristu Spasitelju, kojeg je kao svećenik naviještao i za kojeg je svjedočio onima kojima je kao pastir bio poslan. Krist je i njemu samome kao svećeniku bio kroz život čvrsti oslonac u svećeničkom djelovanju u župama u kojima je vršio svoje svećeničko poslanje.
Svoj životni put započeo je u župi Voća gdje je završio osnovnu školu. Kao mladi čovjek osjetio je Božji poziv – dođi i slijedi me – i imao snage i hrabrosti na njega odgovoriti pošavši nakon osnovne škole u Dječačko sjemenište na Šalati kako bi započeo pripreme za svećenički poziv. Završivši maturu svoj hod prema svećeništvu nastavio je na Bogosloviji u Zagrebu i bio zaređen za svećenika 24. lipnja 1979. Svoj svećenički put nakon mlade mise u rodnoj župi nastavio je kao kapelan u Vrbovcu. Nakon Vrbovca povjerena mu je služba župnika u Divuši i Gvozdanskom gdje se kao pastir trudio učiniti sve za povjereno mu stado, što je bilo u njegovoj moći. Izgradio je novi župni stan, obnovio crkvu, okupljao župljane, i kad je završio obnovu započeo je Domovinski rat, agresijom Srbije na Hrvatsku, koji je u samim počecima, na poseban način pogodio Divušu iz koje je jedva, u zadnji čas, izvukao živu glavu dok je crkva bila srušena, mjesto uništeno, a stanovništvo raspršeno. Sve je to ostavilo dubok trag na njemu i njegovu zdravlju.
Došavši bez ičega u Zagreb stavio se na raspolaganje blagopokojnom nadbiskupu Franji Kuhariću koji mu je povjerio 1991. župničku službu u Natkrižovljanu u kojoj je odabrao mjesto svog posljednjeg počivališta. Nakon župnikovanja u Natkrižovljanu imenovan je župnikom u Vrbnu, gdje je ostao do svog umirovljenja radi zdravstvenih razloga. Bolest je uzela sve većeg maha, dok se njegov život nije konačno ugasio u Varaždinskoj bolnici u subotu 7. svibnja.
Janko, ti si sedmi od naše generacije koji je prešao prag vječnosti. Neka ti svemogući Bog, po zaslugama Krista Spasitelja i zagovoru BDM koju si na poseban način štovao, u ovom trenutku bude milosrdan i udostoji ti se ovozemaljsku raspadljivu domovinu zamijeniti za vječnu nebesku – počivao u miru!
U Natkrižovljanu 10. 5. 2022.
Izidor Ferek, župnik, Sveti Ilija, kolega iz generacije
Nakon završetka mise sprovodno povorka krenula je iz crkve prema groblju u Natkrižovljanu. Obred sprovoda predvodio je biskup Bože Radoš, a lijes s tijelom pokojnog vlč. Janka Bunića spušten je u grobnu jamu ispod ploče koju je za pokojne svećenike župe Sveta Barbara, po dolasku na župu dao izraditi vlč. Janko.
Po završetku obreda ukopa sudionici sprovoda od pokojnog svećenika Janka Bunića oprostili su se pjesmom Kraljice neba, a koja se razlijegala po dolima i bregima župe.
Životopis vlč. Janka Bunića (Rijeka Voćanska, 27. 2. 1954. – Varaždin, 7. 5. 2022.)
Vlč. Janko Bunić (Rijeka Voćanska, 27. 2. 1954.), rođen je u župi Donja Voća, roditelji su mu Juraj i Ana, rođ. Habrka. Vlč. Janko Bunić prvo je dijete u obitelji u kojoj su još dvije sestre ( Dragica i Terezija) i dva brata (Vlado i Juraj).
Osnovnu školu polazio je u Gornjoj Voći koju završava 1968. godine nakon čega odlazi u sjemenište te srednjoškolsko obrazovanje započinje na Nadbiskupskoj gimnaziji na Šalati u Zagrebu i završava 1972. Na jesen započinje studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu koji prekida zbog obveznog odlaska u vojsku (Ohrid). Po povratku nastavlja studij 1974. godine, a za svećenika Zagrebačke nadbiskupije zaredio ga 24. lipnja 1979. godine zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić.
Mladu misu proslavio je 22. srpnja 1979. godine u rodnoj župi Svetog Martina u Donjoj Voći. Potom je kapelan četiri godine u župi Vrbovec, a od 1983. godine je župnik na župi Svete Katarine u Divuši odakle upravlja i župom Gvozdansko, općina Dvor na Uni, i tamo ostaje do 1991. godine. U Divuši gradi župni dvor i obnavlja župnu crkvu koja je desetljećima bila zapuštena.
U doba agresije na Hrvatsku 1991. godine na meti osvajača našla se i Divuša, te se tako vlč. Bunić našao u ratu. U napadu je pucano i na župni dvor iz kojeg se župnik uspio spasiti kao i preostalo hrvatsko pučanstvo koje je preko Hrvatske Dubice otišlo u progonstvo. Srušena je i crkva, a sljedeća dva mjeseca živio je kao izbjeglica-prognanik kod roditelja.
Od devetog mjeseca 1991. godine imenovan je župnikom na župi Sveta Barbara gdje uz redovite župničke obaveze radi na uređenju i opremanju crkve.
Tako su izmijenjene elektroinstalacije, okrečeni zidovi i postavljen kameni oltar. Uoči mlade mise braće Banfić postavljeni su rukohvati uz stepenice, a obnovljena je kapela u Križanču. Na zgradu stare mrtvačnice koja je dijelom napravljena na grobovima tamo pokopanih župnika, postavlja spomen-ploču s upisanim imenima svojih prethodnika, a kad je stara mrtvačnica srušena i izgrađena nova, zalaže se za ponovno postavljanje spomen-ploče koja je i postavljena na platou na ulasku na groblje.
Prekrivena je crkva, a obnovljene su i orgulje. Uređena je i asfaltirana pristupna cesta do parkirališta u podnožju crkve sa zapadne strane, a župna crkva i kapela rasvijetljene su reflektorima javne rasvjete.
Na području župe obnovljena su raspela i kapelice, blagoslovljen je Planinarski križ na Falinić bregu na putu prema Prekorju, sagrađena je i kapela Kraljice Mira na predjelu Grunt u Natkrižovljanu, kao i raspelo na Vinica Bregu te Zahvalni križ na predjelu Jarki 199., kod obitelji Bratovčak, koji je blagoslovio 29. lipnja 2013. godine.
Rješenjem ordinarijata Varaždinske biskupije od 11. srpnja 2014. godine odlučeno je o razrješenjima, imenovanjima i premještajima svećenika s područja Varaždinske biskupije. Među 38 svećenika pod rednim brojem šest objavljeno je da je vlč. Janko Bunić razriješen službe župnika u Natkrižovljanu te je imenovan župnikom u Vrbnu.
Kao župnik župe Sveta Barbara svoju posljednju misu u crkvi Svete Barbare vlč Janko Bunić imao je u nedjelju, 17. kolovoza 2014. godine, a svom dugogodišnjem župniku župljani su zahvalili velikim okupljanjem. Tom prilikom vlč. Janku Buniću zahvalili su i čelnici općine Cestica, načelnik Mirko Korotaj i predsjednik Vijeća Tomislav Lazar.
Opraštajući se od svojih „Barbarinščana“ vlč. Janko je rekao: I dalje ću Vas se sjećati u svojim molitvama, svih Vas živih ali i pokojnih, u 23 godine sam i mnoge pokopao. Eto u životu sve prolazi. Dolazi Vam novi župnik 21 godinu mlađi. Vjerujem da ćete i s novim župnikom dobro surađivati, a što se mene tiče nadam se da mi ništa niste uzeli za zlo nego da ste mi oprostili kao i ja Vama. Mogu reći da mi je lijepo bilo živjeti s Vama. Hvala svima koji ste darivali za potrebe Crkve, Bog neka Vam uzvrati na milosti. Zahvaljujem i predstavnicima Općine na dobroj suradnji i pomoći kod uređenja krova na crkvi, uređenja kapele u Križanču, popravku orgulja, nabavi razglasa i ostalim potrebama.
Kao župnik župe Vrbno djelovao je u razdoblju 2014. – 2019. godine kada je umirovljen zbog bolesti, a živio je u rodnoj župi Donja Voća.
Preminuo je u varaždinskoj bolnici, 7. svibnja 2022. godine, a pokopan je na groblju Svete Barbare u Natkrižovljanu 10. svibnja 2022. godine.