Sadika Biluš, (6. prosinca 1942. – 3. svibnja 2025.) heroina vukovarske bolnice, preminula je u petak u 83. godini nakon kratke i teške bolesti.
Dio žrtve i tereta stvaranja slobodne Domovine zabilježeni su u knjigama i filmovima. Sadikinu priču u filmu “Ćelija za doktoricu”, nemamo priliku vidjeti na HRT. Iz Srijemske Mitrovice iz ćelije izašla je 6. prosinca 1991. godine, upravo na svoj rođendan.
Zločinci naravno nisu kažnjeni.
Počivala u miru Božjem.
Film redatelja Nikole Kneza donosi potresne iskaze zatočenih i silovanih žena, koje sve redom ističu kako je nad njima izvršen zločin kao dio ratne strategije i agresije Srbije i JNA na Hrvatsku.
Dr. Sadika Biluš bila je jedna od mnogobrojnih medicinskih djelatnika Vukovarske bolnice ali i jedna od malobrojnih, onih koji su ostali u bolnici za vrijeme Domovinskog rata, 1991 godine. Vodeći se plemenitim kodom Hipokratove zakletve i veličinom svoga ljudskog srca, časno je pomagala svim ranjenicima, civilima i potrebitima u ratnim danima razaranja grada. Pod vodstvom srbijanskog predsjednika Miloševića, JNA, Srbija i Crna Gora te četnici započeli su napad na Republiku Hrvatsku i njen teritorij oružanom akcijom na Vukovar u lipnju 1991 godine, sa 80,000 mobiliziranih vojnika, čemu treba pribrojati 1,600 tenkova i oklopnih transportera, 980 oruđa zemaljskog topništva, 350 protuzrakoplovnih topova, 750 cijevi za djelovanje po zemaljskim cijevima. Obrana grada sa Hrvatske strane brojala je 1,850 slabo naouružanih dragovoljaca koji su hrabro stali u obranu grada i Hrvatske domovine. Srbski agresor rušio je sve pred sobom. Svakodnevno je u bolnicu pristizalo par stotina ranjenika. Sa Vukovarom u potpunom okruženju, bolnica je ostala bez osnovnog snadbijevanja neophodnog za normalan rad. Medicinsko osoblje radilo je danonoćno u nemogućim uvjetima, na granici ljudskih mogućnosti kako bi bolnica koliko toliko funkcionirala. Bolnica je konstantno bila pod topovskom paljbom, gotovo u potpunosti uništena. Padom bolnice i obrane grada, ranjenici su odvoženi od strane JNA i srbske vojske na masovne likvidacije a neki u koncentracione logore na ispitivanja i mučenja. Sa njima i medicinsko osoblje sa čime je srpski agresor i JNA pokazao da ne poštuje Ženevsku konvenciju kao ni konvenciju o pravima ljudi. Ovim filmom želimo zahvaliti svim djelatnicima Vukovarske bolnice koji su svojim radom, svojim nesebičnim žrtvovanjem za ranjene, bespomoćne i nemočne dali sve od sebe da Hrvatskim braniteljima u Domovinskom ratu i građanima grada Vukovara koji su hrabro stali u obranu svoga grada, svoje Hrvatske domovine, svojih obitelji i vlastitog života i kulture, pomognu u najtežim trenucima njihova života.
Nikola Knez