Ostala događanja

Krašić – Stepinčevo, 10. veljače 2018.

Uzoran pastir Božjeg naroda i neustrašiv zastupnik Božjih i ljudskih prava, blaženi Alojzije Stepinac rođen je 1898. u Brezariću (Krašić). U Rimu je zaređen za svećenika 1930. godine, a za nadbiskupa koadjutora s pravom nasljedstva posvećen je 1934. Tri godine poslije postao je nadbiskupom zagrebačkim. U to su vrijeme komunisti inzistirali da osnuje narodnu crkvu, odvojenu od Rima, na što Stepinac nije pristao. Stoga mu je montiran politički proces na kojem je osuđen na 16 godina zatvora s prisilnim radom. Papa Pio XII. imenovao ga je 12. siječnja 1953. kardinalom. Umro je na glasu svetosti i mučeništva u Krašiću, 10. veljače 1960. Sveti papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim u Mariji Bistrici 3. listopada 1998. Misno slavlje iz župne crkve Presvetog Trojstva ove će godine predvoditi kardinal Vinko Puljić, vrhbosanski nadbiskup u zajedništvu s križevačkim vladikom Nikolom Kekićem i s vojnim biskupom u miru Josipom Jezerincem, te s oko tridesetak svećenika.

UVOD

 

kardinal Puljić foto zagrebačka nadbiskupija
Foto: Zagrebačka nadbiskupija

 

Pozdrav iz Krašića, iz župne crkve Presvetog Trojstva. Svetkovina je blaženog Alojzija Stepinca, zagrebačkog nadbiskupa i kardinala, simbola hrvatskog katoličkog identiteta, njegovog stradanja u ne tako davnoj prošlosti. Dvadeseta je obljetnica njegova proglašenja blaženim i 120. obljetnica njegova rođenja. Rođen je u zaseoku Brezarić koje pripada Krašiću. U Krašiću je proveo veći dio njegova zatočeništva, a tu je također i usnuo u Gospodinu. Sveti papa Ivan Pavao II u enciklici Crkvi u Hrvata nazvao ga je najsvetijim likom koji je svojom prisutnošću, radom, hrabrošću i strpljivošću, svojom šutnjom i napokon svojom smrću pokazao da je istinski čovjek crkve. Spremno je prinio sebe kao najveću žrtvu, samo da ne bi zanijekao vjeru. U tom trenutku uzburkane nacionalne povijesti on je tumačio najautentičniju tradiciju vašeg naroda, papine su riječi.
Progonjen zbog pravednosti, istinski gladan i žedan pravednosti, pogrđen, prognan zbog Krista, krotak, milosrdan, čist srcem, mirotvorac. Bio je siromašan duhom, ožalošćen. Kruna svega, ono što će nas sve danas sjediniti u Duhu je svečano euharistijsko slavlje.
Članovi mješovite komisije hrvatskih katoličkih i srpskih pravoslavnih stručnjaka za zajedničko razmatranje lika blaženog kardinala Stepinca, lani su u Vatikanu na svom šestom posljednjem sastanku konstatirali da u slučaju kardinala Stepinca, tumačenja koja su pretežito davali katolički Hrvati i pravoslavni Srbi, ostaju i dalje različiti. Komisija je zaključila da su različiti događaji, nastupi, spisi, šutnja i stajališta još uvijek predmet različitih tumačenja. Članovi komisije bili su od početka komisije svjesni da je postupak kanonizacije kardinala Stepinca u isključivoj mjerodavnosti pape. Rečeno je i da svaka crkva ima vlastite kriterije za postupak kanonizacije.
Krašić je danas prepun hodočasnika, Stepinčevih štovatelja. Svi oni u srcu gaje duboko poštovanje prema tom crkvenom liku i mučeniku katoličke crkve u Hrvata. Mnoge će se molitve danas uzdići k Ocu nebeskom …

PROPOVIJED KARDINALA VINKA PULJIĆA u Krašiću na dan Stepinčeva, 10. veljače 2018.

Draga braćo u biskupstvu, draga braćo misnici, draga braćo i sestre svi ovdje u crkvi, a i oni koji su izvan crkve, ne mogu svi stati u crkvu, kao i svi ti koji nas prate preko elektronskih medija.
Dogodilo se da sam pozvan bio na završetak druge sinode zagrebačke i tako sam sinoć sudjelovao na tom završetku, pa sam povezao poziv župnikov da dođem u rodnu župu našeg blaženika, blaženog Alojzija Stepinca.
Moj život je posebno vezan uz njega. Detalje neću sad govoriti, ali još tamo od pedeset druge godine,treće, od tada već s njime sam povezan. Na poseban način s radošću prihvaćam zajedno s vama moliti. Ali i zahvaljivati Bogu da smijem ovdje nositi relikvije na sebi, to je misnica koju je sveti papa Ivan Pavao II u Mariji Bistrici, proglašujući Alojzija Stepinca blaženim na sebi nosio. To je puno simbolike ali i poticaja. Moram priznati, kada je u Mariji Bistrici sveti papa proglašavao blaženim Alojzija Stepinca, spontano su mi suze potekle jer sam se sjetio svoga profesora, isusovca Mate Jovića, kad smo ga kao studenti pitali za vrijeme komunizma : Padre, što ti misliš o Alojziju Stepincu? Jer je tada to bilo vrlo napeto stanje, a on nije znao dal’ ga pitamo iz provokacije ili bezazlene mladosti, pa je spontano rekao: Dragi mladi, vi ste mladi, vi ćete njega doživjeti na oltaru, ja neću, ja sam ostario. I zato sam se sjetio tih njegovih riječi prije dvadeset godina u Mariji Bistrici i spontano su mi suze pošle, sjećajući se te drage uspomene. A na poseban način i doživjevši da se ostvarilo to što je skoro proročki bio rekao, al evo dolazim ovdje u ovo rodno mjesto. Vi mi nećete zamjeriti jer vjerojatno ja neću ponovo skoro doći, zato smijem puno toga kazati. Vi ste ovdje zaista blagoslovljeni. Rodio se svetac među vama. Ne samo što se rodio, nego je tu i sužanjstvo proveo. I svojim životom on je posvetio. I volio bih da ova župa na poseban način s ponosom, ne samo da se oholi, nego s ponosom se ugleda na tog divnog blaženika koji je ostavio svijetli trag, ne samo ovomu kraju, nego cijelom hrvatskom narodu i cijeloj katoličkoj crkvi. Svijetli trag vjernosti. A nije lako izdržati kušnje. Hvala Bogu, kad je bio mali u kolijevci, njegova majka Barbara, Bara, stavila mu je krunicu na kolijevku nakon krštenja, simbolika je to bila. On nije znao da je ona donijela zavjet da on postane svećenik. Nije ga nagovarala, ali je molila i izmolila je. I nema svećeničkog zvanja da nije izmoljeno. Svako svećeničko zvanje je izmoljeno. Tako je njegova majka izmolila njegovo zvanje. Prolazio je kroz kušnje. Prolazio je kroz traženje što je volja Božja, ali je tu odgojen znati se žrtvovati za ono što se voli , ili ono što se voli za to se žrtvovati. Naučila ga je voliti svoje, svoj hrvatski narod, katoličku crkvu i biti vjeran. To što je naučio iz malena, to je brže ostvario kroz školu i postao je zagrebački nadbiskup. Međutim, ja ovdje ne želim njegov život govoriti. Ja mislim da nema ni jednog ovdje iz ove župe da ne pozna njegov život. Ako ne zna, neka ga bude stid. Morate upoznati. Uzmite knjigu, čitajte, upoznajte tog našeg velikana. Nažalost, često puta nam peru pamet da ne znamo vrednovati velikane duha koji su utkali svoj život u našu povijest. Zato mi moramo to obnoviti, vrednovati i upoznati. Kada je prošao kroz te sve kušnje, ovdje bih danas htio posebno vas potaknuti sve da od njega učimo. Da se njemu molimo, da od njega učimo.
Što je to blaženi Alojzije Stepinac posebno volio? Kad čovjek čita sve one njegove riječi koje je znao izreći, bilo u pismima, bilo u dnevniku koje je župnik zapisao, vidi se kol’ku je ljubav imao prema crkvi. Volio je crkvu jer je to to Kristovo djelo. Toj crkvi je služio i za nju je umro.
Danas nam žele ogaditi tu crkvu. Što više ocrniti. Na sve strane, ne samo za vrijeme komunizma nego i danas. Kao da crkva u svijetu smeta što propovijeda evanđelje, što naviješta upravo uskrslog Krista. Na jednoj krizmi kad sam krizmao, upitao sam slučajno djece, što mislite djeco, što je najvažnije u našoj vjeri? Slučajno pitam da vidim što će djeca odgovoriti. Jedan mali se diže: Najvažnija je vjera u uskrslog Krista. Ja sam se zadivio. To je zapravo temelj naše vjere. Uskrsli Krist. Živi Krist. On je tu crkvu osnovao i u njoj živi. Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta. Blaženik je tu crkvu volio i rekao je da ne znam koliko života imam dao bi svoje živote za tu crkvu i kad su ga htjeli odvojiti od crkve nije se dao. Vjeran je ostao. I zato bi danas na poseban način hrabrio ljude. Svi mi koji smo kršteni, ucijepljeni smo u tu crkvu, to mistično tijelo Kristovo, da znademo voliti Krista uskrsloga, tu crkvu. Ja sam ta crkva. To da osjećam, to je moje, dio mog tijela. Kad su jedno malo ciganče pitali, koje je majku izgubilo, kakva je tvoja mama, kaže: Najljepša na svijetu! Crkva je majka najljepša na svijetu. I majka se voli, pa makar ima i u njoj zlobe. Zato želim ohrabriti u ovom vremenu u nama tu ljubav za što je živio blaženi Alojzije Stepinac. Trpio, htjeli su ga odvojiti, ucjenjivati, nije se dao.
I još jednu stvar. Taj blaženik je posebno volio istinu. Za tu je istinu i život položio. Danas je teško razlučiti istinu, jer na sve strane se miješa poluistina pa polulaž da se lakše prođe. I nije lako razlučiti što je prava istina. Istina je jedino Isus Krist i kroz svijetlo Isusa Krista možemo upoznati pravu istinu, istinu, koji je smisao života, koji je smisao žrtve, koji je smisao hoda ovom zemljom da stignemo u vječnost. Zato danas, kad vidimo da se od laži nitko nije udavio, a kad se više laže, više se dobije, i zato, za vrijeme komunista, malo laži malo kradi pa ćeš preživjeti. Tako i danas često puta to vlada pravilo. Vidimo, moramo hrabri biti i istinu voliti. Vidimo kako se itekako lijepi laž na sve strane. Zato je nama potrebna vjernost istini. To je taj Isus Krist, istina, put I život.

Drugo što je posebno, volio je svoj narod. Zar je grijeh voljeti svoj narod? Danas, ako se pokažemo da volimo svoj hrvatski narod, odmah nam lijepe etikete. Fašisti, ustaše i ne znam što drugo. Pa zar je grijeh? Svi narodi imaju pravo voliti svoj narod, a nama se nabija kompleks ako volimo svoj narod. Zato želim hrabriti. Ne treba voliti svoj narod tako da se druge prezire, nego da budemo ponosni na svoje korijenje. Često puta s tugom slušamo, ono za što se ginulo, za što se krv lilo, sad se jednostavno napušta. Zašto? Pa nije ni čudno uhu. U javnosti je stvoreno takvo beznadno ozračje. Beznadno ozračje! Nema one borbe, za stvarno, za napredak u moralnoj obnovi, kulturnoj obnovi, gospodarskoj obnovi. Ne, nego je borba napadaj onog drugog da onda što prije ja dođem na red. I to tako truje ozračje u javnosti. Zato želim ohrabriti ljude koji vode odgovornost u ovom društvu. Dajte takve strategije gdje će istinski naš narod obnovit se moralno, kulturno, gospodarski. I naučimo djecu i mlade da svoju grudu vole, da vole tu grudu za koju su naši preci krv lili,suze prolijevali, znoj lili. Ta gruda je natopljena i treba je znati vrednovati. Zato želim hrabriti sve vas. Dajmo toj našoj mladosti i budućnosti, utkajmo tu ljubav prema crkvi, prema narodu, prema istini, prema društvu.
Blaženi Alojzije Stepinac tol’ko je puta znao i te kako dići glas za obnovu obitelji. Bez obitelji nema društva. A obitelj je gnijezdo života. Zato je on znao vrednovati život. Volio je život svakog čovjeka. Svaki čovjek je vrijedan zato što je Božje stvorenje. I mi smo dužni vrednovati život. Danas i te kako će krokodilske suze liti kako škole se zatvaraju, a ubijamo nerođenu djecu. Ili stari kad im daju injekciju da ih se riješe. Evo dokle je dospjela kultura ovog vremena.
Zato nam blaženi Alojzije itekako puno znači kad nam vraća ljubav prema životu, prema obitelji, gnijezdu gdje se život prihvaća, odgaja i osposobljava da se nosi križ života kao što je i on nosio. Da nije u obitelji naučio tu žrtvu, ne bi ustrajao do kraja. Moram priznati, zadivio sam se još onda kad se nije smjelo čitati njegovu obranu. Zadivio sam se njegovoj riječi. Kako je znao tako divno ponosan biti, dostojanstvo sačuvati u svim tim teškim trenucima. Zato želim i nama dati ohrabrenje da sačuvamo svoje dostojanstvo. Koje je to poniženje? Njega tamo optužuju, lažu, montiraju. On dostojanstveno stoji, ne gubi se u toj cijeloj situaciji. Nama treba tog dostojanstva, da znamo sačuvati ljudsko dostojanstvo koje ne daje ni država,ni politika,niti europska zajednica, ni Amerika. Dostojanstvo daje Bog i to trebamo znati vrednovati i živjeti. Dostojanstvo čovjeka, dostojanstvo djeteta Božjega. Zato danas kada molimo, učimo od njega!Treba nam ovaj narod obnoviti u vrednotama koje je on živio, za koje je umro i nama baštinu ostavio. Zato ovdje u njegovom rodnom mjestu želimo obnoviti svoj krsni savez. To dostojanstvo čovjeka, to dostojanstvo djeteta Božjega, da i mi ostavimo svijetli trag vrijednog života u ovom vremenu i na ovim prostorima.
Jasno, duga je propovijed, ne mogu sve kazati. Zato vam ostavljam priliku da posegnete za knjigama. A Bog je dao da su brojne knjige izašle, da posegnete i proučavate i nadahnjujete se i istinski obnavljate svoju vjeru, svoje srce, svoje korijene, svoju vjernost, da i mi znamo živjeti od nade tog uskrslog Krista koju je on živio, svjedočio i nama u baštinu ostavio. A m e n
Obnovimo svoju vjeru koja nas je dovela ovdje, vjeru kojoj divimo se vjeri blaženog Alojzija Stepinca, da i mi obnovimo je i vjerni budemo svugdje u svom životu. Vjerujem …
Napomena: Tekst i govor , koji je kardinal Vinko Puljić govorio iz glave, izvađeni su iz TV video snimke. Kako bi imali potpun dojam kardinalove dikcije i okruženja, potražite TV video snimku klikom na priloženoj adresi:https://hrti.hrt.hr/video/show/4359799/misa-krasic-stepincevo-10-veljace-2018  

J o s i p   Horvat

Odgovori