Ova slika dijeli  se po društvenim mrežama, ali nije točna.

To je Stjepan Lozo izjavio u emisiji Bujica na Z1 televiziji (svibanj 2019.) Pozivao se na demografa Vladimira Žerjavića i tumačio brojke  kao dio poslijeratne kolonizacije (navodno bivši četnici koji su prešli u partizane), ali brojka od 60 000 nikako ne stoji,  nije u skladu s demografskim pokazateljima!

Prema Žerjaviću (na kojeg se Lozo poziva) i drugim demografskim analizama: od kraja rata do 1971. u hrvatski dio Istre doselilo se oko 9.000 Srba (uz 23.000 Hrvata i 11.000 ostalih), dok je istodobno bilo masovno iseljavanje Talijana.

Stjepan Lozo je ovdje očito preuveličao brojku (ili pogrešno interpretirao Žerjavića). Podaci iz popisa 1948., 1953. i 1961. ne podržavaju tako veliku kolonizaciju Srba  u Istri.

Srbi nisu prikazani, jer ih nije bilo do dolaska JNA.

1953. Srbi su među ostalima, nema većih oscilacija, osim kod Talijana kojih se brojka prepolovila.

 

U ovom popisu vidi se pod porast kod ostalih, među njima su Srbi, a povećanje je u Puli zbog dolaska pripadnika  JNA, koje je u skladu s brojkama od Žerjavića!

Dio oficira i podoficira  JNA (posebno Srba, Crnogoraca i ostalih) živio je u Puli sa obiteljima desetljećima prije 1991. To je doprinijelo blagom porastu broja Srba u Istri tijekom 1970-ih i 1980-ih, ali ne u dramatičnim razmjerima (kao što smo ranije vidjeli iz Žerjavićevih podataka – ukupno oko 9.000 Srba doseljenih do 1971. za cijelu Istru). Većina ročnika se nakon službe vraćala kući.

Istina je u brojkama. Brojke po popisima stanovništva su točne!

U Istri po popisu stanovništva iz 2021 živi 195 237 stanovnika.

Hrvata 149 152 ili 76,40 %,

Talijana 9 784 ili 5,01 %,

Srba 5 778 ili 2,96 %,

Regionalnih -Istrijana 10 025 ili 5,13 %,

Bošnjaka 4 838 ili 2,4 %,

Albanaca 2 055 ili 1,05 %

Ostalo je sve sitno, ispod 1 %.  Znači da je 2/3 stanovništvo u Istri hrvatsko. Isti omjer je bio predstavljen od istarskog svećenstva po crkvenim matičnim knjigama i na Mirovnoj konferenciji u Parizu 1947. Tada je bilo 75 % župa hrvatskih, 12 talijanskih i 13 mješovitih. I na osnovu tih podataka Saveznici su odlučili da Istra pripadne Hrvatskoj , odnosno FNRJ.

Međutim što politika radi ? Proglašava Istru multietničkom i multikulturalnom, samo da ne bude hrvatska. Politika je drugo područje. U politici nema istine! Politika i pridruženi mediji imaju svoje  ciljeve i interese.

Politika KPJ je bila bratstvo i jedinstvo, nacionalizam je bio veliki grijeh, osobito hrvatski. IDS je nastavio politiku KPJ, uz dodatak iredentizma, autonomaštva i antihrvatstva!

Ističem četiri najvažnije činjenice koje su tijekom komunističke vladavine (1945.-1990.) oblikovale ,,istarsko društvo” i koje su se u borbi za samostalnu Hrvatsku pokazale lošim, protivnim, čimbenikom u stvaranju mlade Hrvatske države.

1.Prvo, iz Istre je nakon 1. svjetskog rata izbjeglo od  60-65 000 Hrvata, a nakon  2 .svjetskog rata, nastupio je egzodus Talijana  i likvidacija istarskih narodnjaka i svećenika od strane Titovih partizana i komunista. To je nesumnjivo smanjilo, gotovo posve poništilo, mogućnost otpora novoj komunističkoj vlasti, tako da se ta vlast mogla ponašati kako je god htjela i biti bezobzirna  prema svim narodnim pravima i pitanjima. Stoga se u Istri nije uspjela oblikovati bilo kakva značajnija narodna oporba komunizmu i Jugoslaviji. Oni koji se nisu slagali, ili su bježali preko granice ili su prestrašeni šutjeli ili su se prilagodili poretku (tih je bilo najviše). Dapače niti povijesne  1971. nije hrvatski narodni pokret naišao u Istri značajnije uporište. Sjećam se kako su provjeravali istarske studente  u Zagrebu i bili zadovoljni da su Istrani ostali na partijskoj liniji .Tek pokoji  svojeglavi pojedinci u Istri su se pobunili i to uglavnom povezani s Crkvom ili potekli iz njezina kruga. Istovjetno je ili  slično stanje bilo i uoči i tijekom promjena početkom devedesetih. To su, uostalom, pokazali i izborni rezultati  u Istri.

2. Drugo,  nastali se gubitak stanovništva u poraću popunjavao  dolaskom novog stanovništva u Istru iz prostora cijele ondašnje države. Uz to, došlo je do seobe stanovnika iz hrvatskih sela u gradove. Pula se kao ratna luka sa zračnom i morskom lukom, pretvarala u jaki vojni grad, sa svim rodovima vojske i sa visokim vojnim školama  dolaskom mladih časnika i dočasnika u ,,Jugoslaviju u malom”!  Ti su se mladi časnici i dočasnici ženili sa domaćim djevojkama dobivali stanove i osnivali obitelji. Miješani brakovi i djeca, a danas i unuci iz tih brakova okosnica su sadašnjeg IDS-a. Sam dugogodišnji bivši predsjednik IDS-a, i sadašnji župan Boris Miletić  iz tog  je djela  stanovnika Pule.

3. Treće, u Istri se posljedično gotovo potpuno izgubila hrvatska narodna svijest među istarskim nositeljima tog komunističkog poretka i vlasti, kako kod onih u Partiji , Savezu boraca, Sindikatu , Omladini, tako i kod onih u drugim pratećim savezima, ustanovama, radnim sredinama medijima i  učilištima. Nemali sloj vladajućih u Istri, u tom i takvom poretku, nije bio odabran na osnovi sposobnosti i pripadnosti svom narodu već uglavnom po izboru, preporuci i zaštiti od strane KPJ, saveznih tijela i raznih jugoslavenskih saveznih  i tajnih službi. U tom okviru oni su u svemu bili, i ostali,  poslušnici i gorljivi promicatelji Titoizma i jugoslavenstva!

4.Istra je, prema popisima stanovništva iz godina 1981. i 1991., postala hrvatskom pokrajinom s najvećim udjelom Jugoslavena.

S druge strane, one koja nije politička, je onaj tihi otpor takvoj politici. Zašto tihi, jer Istra ima malobrojnu hrvatsku intelektualnu elitu, jednostavno institucionalno se nije mogla oformiti. Ti malobrojnu hrvatski orijentirani intelektualci nisu i nemaju mogućnost politički artikulirati svoje hrvatstvo putem neke od postojećih stranaka, već djeluju van institucija kao pojedinci.

Dokaz hrvatstva Istre je i  veliki odaziv hrvatskih branitelja u Domovinski rat. Međutim u politici njihov je doprinos nikakav. Braniteljske udruge Istre ne „miješaju“ se u politiku. Ha, ha!

Dokaz je i popis stanovništva, a medijska projekcija je sasvim suprotna!

Kako djeluju mediji u sprezi sa politikom i dugoročnu štetu koju naprave, vidi se iz predizbornog  skupa u Pazinu 11.travnja 1990. kada je u Pazin došao dr. Franjo Tuđman

Dr. Franjo Tuđman, znanstvenik i državnik, imao je povijesno pamćenje u svezi s Istrom. On je, uz to, godinama dolazio na ljetovanje i u posjet rodbini i prijateljima u Istru. Promatrao je i uočavao stvarno društveno stanje u Istri.

Zbog stanja i duha Istre, koji sam ranije opisala, dr. Tuđman  je za vlast i vladajuće u Istri bilo potpuno neprihvatljiv, neprijateljsko rješenje. Mnogi se sjećaju riječi Ivice Račana, da je HDZ, „ stranka opasnih namjera“ U sklopu priprema za prve slobodne izbore (22. i 23. travnja 1990.) dr. Tuđman i njegova stranka HDZ najavili su središnji skup (11. travnja) na otvorenom, iza Spomen-doma u Pazinu.

Na širokom se prostoru okupio lijep broj ljudi. Nakon nekoliko uvodničara i izraza potpore pred mikrofon je stao dr. Tuđman. Uz iskaze zadovoljstva i zahvale na toploj dobrodošlici, razvio je prikaz svojih državničkih stavova oko narodnih i državničkih odnosa u tadašnjoj ,,Miloševićevoj Jugoslaviji” i ,,šutljivoj Hrvatskoj” i istaknuo potrebu jedinstva hrvatskog naroda na putu samostalnosti i osvajanja vlasti u Hrvatskoj. Već su se tijekom tih riječi  čuli izrazi negodovanja od nekih pojedinaca i skupina, a osobito od jedne, poveće, ukopane uz sam veliki stakleni ulaz u zgradu Doma. Tada je, opravdano izazvan tim upadicama i zviždanjem , poručio tim istima : ,,Vi tamo, koji zviždite, znajte da ćete (sutra) uskoro morati poslušati volju hrvatskog naroda. Ako pak to ne ćete ili ne želite, onda vam je bolje da si potražite drugu domovinu…” To je izazvalo glasnu potporu  i pljesak mnogih, ali i daljnje njihovo zviždanje i negodovanje.

Jesu li te riječi bile državnički neuljudne ili uperene protiv Istrana (koji nisu ni spomenuti), ili Istrijana  prosudite sami!

Ali već navečer u kasnim vijestima, i potom u svim medijima idućih dana, proširena je vijest o HDZ-ovu ,,izgredu” u Pazinu i kako je ,,Tuđman izfućkan”. Pripremljene ,,domaće istarske”, obavještajne, snage išle su još i dalje: ,,Tuđman (HDZ) tjera Istrijane iz Istre!” Posve izmišljena – sadržajna laž i gnusna optužba. Oni ,,pravi”, koji su zviždali i organizirali zviždanje, razumjeli su poruku i kasnije su doista i otišli iz Istre, boriti se u dobrovoljačkim četničkim odredima i JNA protiv Hrvatske i Istre.

Nakon  pobjede dr. Tuđmana na izborima 1990. i zatim nakon stvaranja neovisne države Hrvatske nikom u Istri nije pala ,,ni vlas s glave”  kao dolaskom Tita i komunista 1945.pak ni mnogima koji tu Hrvatsku nisu mogli niti smisliti.

Taj animozitet prema dr. Tuđmanu  i HDZ-u kao predstavnicima Hrvatske državne vlasti, i Katoličkoj crkvi,  potaknut IDS-ovom politikom , održao se,  pa su na isti način i na istom mjestu 25.rujna 2017. zviždali i predsjednici Kolindi Grabar Kitarović!

IDS-ovo Istrijanstvo je propalo, svelo se na 5, 13 %, pa sada IDS propagira multietničnost i multikulturalnost i jedino što im je preostalo koristiti lokalnu  samoupravu za svoje ciljeve.

Međutim IDS se ne mijenja, Pauletin duh još uvijek vlada u IDS-u. Ideološki IDS još uvijek živi u Titoizmu, komunističkoj ideologiji po kojoj osuđuje nacionalizam kao nešto negativno, optužuje dr. Tuđmana za hrvatski nacionalizam, a 34 godine istarskim Hrvatima podmeće istrijanstvo kao zamjenu za hrvatstvo.

Istarskim Hrvatima,  koji su  za vladavine Italije usprkos Mussolinijeva fašističkog  terora, talijanizacije i odnarođivanja, zahvaljujući svojem svećenstvu, uspjeli sačuvati hrvatski jezik i identitet, u državi Hrvatskoj IDS je uspio nametnuti dvojezičnost!

Sve ću, sve ću, samo Hrvat biti neću!

Tako ja parafraziram geslo IDS-a!

Lili Benčik/hrvatskepravice