Na ovogodišnjem „balu vampira“ u Kumrovcu, 25. svibnja 2024., kad se tobože obilježavao nekakav Dan mladosti (radosti) bilo je iznimno mnogo i djece. Čak je neke od njih s kapama na kojima se isticala partizansko-komunistička zvijezda petokraka držao u krilu i tako se fotografirao bivši žalosni predsjednik RH – Stjepan Mesić, u nadi da će mu to donijeti i neki politički bod, poglavito u svijetu.
Dakle, djeca su u Kumrovcu na političkoj manifestaciji bila „ukras“, prije svega članovima svojih obitelji.
S druge pak strane kad se obilježavaju pojedine obljetnice vezane uz stvaranje hrvatske države ili hrvatski obrambeni Domovinski rat, a još manje na domoljubnim tribinama, ne možete vidjeti gotovo ni jedno dijete, (svaka čast iznimkama), pa čak ni mlade iz osnovnih i srednjih škola. Oni, očito, bez problema mogu samo na komunističko-jugoslavenske manifestacije, pa i na koncerte koje sve više diljem Hrvatske priređuju srpski pjevači i glazbeni sastavi.
Uz to, svaki puta kad primjerice Marko Perković-Thompson nastupi na nekom koncertu sve je puno hrvatskih zastava, što nikako ne odgovara probuđenim Jugoslavenima, dok s druge pak strane na raznim manifestacijama „radosti i mladosti“, koje su posvećene uzdizanju Tita i propale države bez problema se nose ili prodaju komunistička obilježja.
Da sve bude još gore, kako smo imali prilike vidjeti u medijima, na ovakvim „vampirskim“ skupovima uopće se ne nose i ne prodaju zastave, slike i štošta drugo s hrvatskim obilježjima!
Pravobraniteljica za djecu morala je i mora reagirati na korištenje djece u ostvarivanju političkih probitaka u Kumrovcu. Ona nemaju što raditi na ovakvim skupovima, jer je to prije svega neprimjereno i neprihvatljivo.
- Djeca nemaju pravo glasa, no isto tako nisu niti ukras koji služi stvaranju bolje slike i prikupljanju političkih poena – poručila je pravobraniteljica za djecu povodom parlamentarnih izbora i izbora hrvatskih predstavnika u Europskom parlamentu.
Ako je tako, a jeste, što ih roditelji vuku i uče da vole Tita? Što ih ne upoznaju s činjenicom da je taj čovjek kriv za stotine tisuća mrtvih i protjeranih nakon završetka II. svjetskom rata?
Činjenica je nažalost da sve više škola organizira odlazak učenika u obilazak Kumrovca i Jasenovca, a da ih gotovo nikad ne vode u obilazak Maceljske šume, Jazovke, Udbine, Hude jame, Tezna…, a još manje u brojna mjesta i gradove u kojima se nalaze masovne grobnice iz hrvatskog obrambenog Domovinskog rata.
Priča se da sve više ljudi iz Slovenije, Austrije, Srbije i drugih država posjećuje Kumrovec. Dolaze i sa svojom djecom!
Umjesto u Kumrovec, bolje bi bilo da ih vode u Bosnu i Hercegovinu, recimo u posjet Memorijalnom centru Groblje mira na Bilima iznad Mostara! Tamo je izgrađeno ogromno počivalište žrtava Drugog svjetskog rata i poraća. Zašto se o tome više ne govori i piše. U Bilima su brojni križevi¨ nevinih žrtava Josipa Broza Tita! Tamo se ne pjeva, tamo se plače, uz jecaj zvona koja je tamošnjoj crkvi darovao Nedjeljko Miličević.
Hrvati svoju djecu više ne mogu voditi ni u Bleiburg, ali stoga mogu u Kumrovec.
A kako bi to bilo i tko bi dozvolio da primjerice Nijemci imaju neko selo poput Kumrovca i da tamo vode djecu u odorama njihove propale države, ili pak da Amerikanci u nekom selu „slave“ nekog zločinca iz Afganistana?
Ne, to je nemoguće, dok ovo što se svake godine, sve masovnije, događa u Kumrovcu graniči s ludošću!
-„Ej, Hrvati braćo moja mila,/sjetite se što smo jučer bili/ginuli smo jedan uz drugoga/plakali smo, a suze smo krili./Zar su zalud Sokolovi pali/zar je zalud mladost život dala/čujete li plaće naša mati/suze lije zbog Hrvatskog jala…“/
(Najbolji hrvatski tamburaši.)
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)