U podcastu Željka Markić & Narod.hr gostovao je dr. sc. Božidar Nagy, koji predstavlja svoju najnoviju knjigu posvećenu životu i djelu Ivan Merza pod nazivom ‘Ivan Merz – stup Crkve Božje’.

Kroz razgovor otkriva manje poznate detalje o Merzovu duhovnom putu, njegovoj ulozi u hrvatskom katoličkom pokretu te utjecaju koji ima i danas. Dr. Nagy, Isusovac i dugogodišnji postulator za Merčevu kanonizaciju, objašnjava kako je nastajala knjiga, na kojim se izvorima temelji i zašto je Merzova poruka i dalje аktualna u suvremenom društvu.

Željka Markić uvodno ističe da je patera Nagya upoznala kao srednjoškolka. Vodio je na hodočašće koje su vodili Isusovci iz Palmotićeve na koje je išla s prijateljima. “Svu ljubav i štovanje koje imam prema bl. Ivanu Merzu posljedica je promocije i širenja istine o njemu od patera Nagya”.

Dubok trag bl. Ivana Merza 

Dana 24. travnja u Bazilici Srca Isusovog predstavljena je njegova nova knjiga. Knjiga govori o poznatom hrvatskom laiku, intelektualcu, svetcu mladih, blaženiku koji je živio samo 32 godine. Ostavio je dubok trag u hrvatskoj Crkvi. Promicao je liturgijsku obnovu, katoličku akciju, euharistijski apostolat i odgoj mladih pod geslom “Žrtva ‑ Euharistija ‑ Apostolat”. Papa Ivan Pavao II. Proglasio je Ivana Merza blaženim 2003. godine u Banjoj Luci.

Markić ističe da je ona isto bila tamo. „To je bio jedan predivan događaj, okupljanje Hrvata, da mu se iskaže štovanje koje on doista zaslužuje.”

Danas se nastavlja njegov proces kanonizacije, a otac Nagy je više od četiri desetljeća najbliži poznavatelj njegovog života i njegove duhovnosti.

O poticaju za pisanje knjige

“Ova se knjiga pripremala puno godina. Još za vrijeme moga studija, specijalizacije, kada sam pripremao doktorat, već je dobar dio tog materijala bio prikupljen. S godinama sam to povećavao, dok nije došlo vrijeme da knjiga ugleda svjetlo dana. Mislio sam s početka da bi se knjiga zvala ‘Crkva u životu i djelovanju bl. Ivana Merza’, međutim zadnjih par mjeseci došla mi je druga ideja – za ovaj naslov. Jednostavno sam preuzeo taj izričaj ‘stup Crkve Božje’ od Čedomila Čekade. On je bio rođeni brat sarajevskog nadbiskupa dr. Smiljana Čekade. Dr. Čekada bio je kanonik Vrhbosanske nadbiskupije i sad ono što je najvažnije za naš slučaj. Bio je do 1945. ono što je vlč. Živko Kustić bio za vrijeme komunističkog režima kod nas. Najbolje katoličko pero katoličkog novinarstva u predratnoj tadašnjoj ‘tamnici naroda’. Pisao je prekrasne članke”, podsjeća.

“Dr. Čedomil napisao je za petu obljetnicu smrti bl. Ivana Merza 1933. godine u Katoličkom tjedniku komemorativni članak u kojem je opisao sve njegove vrline. U tom članku ima izvanredno zanimljiva rečenica. ‘Ivan Merz nikad nije obukao reverendu, a bio je stup Crkve Božje u Hrvatskoj’. To mi se najviše svidjelo. Ako ga je jedan sarajevski kanonik ovako definirao, iz onoga vremena kad su zajedno živjeli i pratio njegov rad, onda je to za nas mjerodavno. Zato sam uzeo taj naslov”, navodi.

O izdvojenom trenutku Merzova života

“Upoznao sam se s bl. Merzom kao gimnazijalac u Slavonskom Brodu. Župnik mi je posudio knjigu od dr. Kniewalda. Čitao sam tu knjigu koja ima puno izvadaka iz dnevnika bl. Merza. Kao da sam čitao samoga sebe. Kod bl. Merza dokumentirano je da ga možemo pratiti u njegovom odrastanju i razvoju. Na Katoličkom radiju ima emisija svaki dan kad govore o svetcu dana navode ‘svetci se ne rađaju, svetcem se postaje’. To kod bl. Merza možemo savršeno pratiti. Od njegovog djetinjstva pa sve do kraja njegovog života”, ističe.

“Vrlo je otvoreno pisao o svim svojim poteškoćama, sumnjama, problemima. Imao je i momente zaljubljenosti. Proživljavao je svoju mladost kao što i svaki mladi čovjek proživi. Ali već se vidi od početka prisutan element duhovnosti vjere. Npr. išao je u Opatiju nakon mature i odlazio je tamo na misu. Dalje u dnevniku bilježi da je propustio dvije mise, pa kaže da se ne može igrati s Dragim Bogom… Već u tom periodu, kad je bio pred maturu, vidi se prisutnost savjesti, religioznosti, obveze prema Bogu, prema vršenju kršćanskih dužnosti. Imao je u prvim godinama i poteškoća i sumnji u vjeri. Malo po malo prevladavala je milost”.

“U Merzu se jasno može vidjeti djelovanje Božje milosti. U njegovoj duši, u njegovom životu. Očito je da ga je milost Božja sve više poticala, privlačila. Posebno je bio osjetljiv za umjetnost. Preko umjetnosti i književnosti dolazio je do istine, ljepote i dobrote”, podsjeća.

O obrazovanju bl. Merza

“Važno je reći periode njegovog života. Rođen je u Banjoj Luci 16. prosinca 1896. Onda je krenuo u osnovnu školu. Zanimljivo je da je dva razreda osnovne škole, 2. i 3. razred bio u Prijedoru. Njegov otac bio je šef željezničke stanice, kao austrougarski oficir bio je premješten u Prijedor. Mali dječak Hans Merz, kako su ga zvali roditelji, bio je u Prijedoru, onda se vratio natrag u 4. razred u Banja Luku. Nakon toga krenuo je u gimnaziju. Godine 1914. bl. Merz završava gimnaziju”.

“Par mjeseci prije toga započinje pisati svoj dnevnik. Imao je sedamnaest i pol godina. Njega su roditelji poslali godinu dana ranije u školu, tako da je maturirao s osamnaest godina. Nakon toga roditelji ga šalju u Vojnu akademiju u Bečko Novo Mjesto. Majka i otac su željeli da i on bude oficir austrougarske vojske, kao što mu je bio i otac. Međutim on nije imao volju za to. On je već za vrijeme školovanja pokazivao želju za književnošću. Izdržao je samo tri mjeseca i za Božić 1914. vraća se u Banja Luku. Ostavlja akademiju i odlazi na fakultet”, navodi pater Nagy.

O profesoru dr. Ljubomiru Marakoviću i njegovom utjecaju na bl. Merza

“Na njega je najveći utjecaj u školi od svih profesora izvršio dr. Ljubomir Maraković. Naš veliki katolički laik i intelektualac. Oni su jako puno prijateljevali. Prof. Maraković njemu je predavao hrvatski jezik, književnost, filozofiju. Za Marakovića bl. Merz u jednoj je anketi o ulozi njegovih profesora napisao: ‘Katolik, svjetovnjak, spasio me za vječnost’.

Upisao je potom pravo. Roditelji su željeli da ima konkretno zanimanje. Međutim, rat je već izbio, bio je pozvan u vojsku. U veljači 1916. godine, odlazi u vojsku. Odlazi na talijansko bojište 1917.-1918. Za cijelo to vrijeme vodi dnevnik. To je nešto predragocjeno. Posebno taj njegov ratni dnevnik. ‘Do rata je moj katolicizam bio estetski, nakon rata spoznao sam ono pravo i bitno‘”, istaknuo je riječi bl. Ivana Merza pater Nagy.

Izvor: https://narod.hr/vjera-i-kultura/pater-nagy-kroz-dnevnike-bl-merza-kao-da-sam-citao-samog-sebe

Cijelo zanimljivo gostovanje i razgovor o bl. Ivanu Merzu pogledajte u nastavku: