Uoči Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje…
STUDENI
Nekako kad dođe taj studeni
Sve se smrzne u meni.
Duša utrni.
Nije u pitanju studen, nije u pitanju zima
Bojazan da nas sve manje ima.
Kad upalim svijeću
Umre nešto u meni
Kako da majka traži, muža, sina svoga
Da zapali svijeću
A nigdje groba nema
Reci ti pa kreni.
Zašto kad je studeni sve umre u meni
Bilo je to u studenom
Rekoh palit je neću
A oni počivaju u cvijeću.
Kako nakon toliko proljeća i ljeta
Nekima Hrvatska, Branitelj
HOS im smeta.
Zapaliti ću još ovoga puta.
Za njih
Za domovinu
To je ucrtana ruta.
Počivajte ispod križa bijela
Za vama plače domovina cijela.
ZLOKOBNO
Nešto je u zraku bilo tog jutra, nismo znali što nas čeka sutra.
Bili su to dani, suza, jauka i plača
Ali volja za životom bila je jača.
Gledamo se bez riječi, onako tupo, možda naivno i pomalo glupo.
Odvedoše nas na Ovčaru, dolinu smrti, paklena sila priču vrti.
To je to bilo, kad se na Vukovar svo zlo svilo.
Rekao je neko ubili ste nas, ubili ste tilo
Ali da nije bilo njih, ni vas nebi bilo.
Rekao je Marko, bijeli križ opomenu šalje, poslje Škabrnje, Nadina, Vukovara ni korak dalje.
Živjet će heroji domovinskog rata, nikad više Hrvat na Hrvata.
Predrag Mišić Peđa
Studeni/2024