
Poštovani gosp. Predjedniče,
kao predsjednik HVO bosanske Posavine u ratnom razdoblju kada je izvršena agresija srbočetnika i takozvane JNA, ne mogu ostati ravnodušan i nijemo promatrati poteze koje vučete, posjećujući BiH, osobito takozvanu Republiku Srpsku.
Silno me zanima gdje ste Vi bili gosp. Milanoviću ’90-tih i znate li objektivno stanje u bosanskoj Posavini u kojoj su srbočetničke postrojbe počinile stravične zločine, i klasičan primjer genocida, jer na tim prostorima poginulo 2 446 branitelja, 1 500 civila, ostalo 2 600 siročadi, 500 ratnih invalida, ranjeno 8 000 civila, raseljeno otprilike 200 000 tisuća Hrvata i 100 000 tisuća Muslimana. Vaši se sugovornici iz Srbije i takozvane Rep. Srpske nikada nisu ispričali za počinjena zlodjela. Uostalom,tko se vratio u te prostore?. Nitko ili gotovo nitko perspektivan .
Vama bi moralo biti poznato da ni jedno veliko migracijsko događanje nije uspjelo vratiti prvobitno stanje ni u najboljem slučaju najviše 20 %. Predsjedniče, Vi svojim posjetama u BiH vrijeđate dostojanstvo i ono malo preostalih Hrvata, kojima je potrebno drukčija vrsta pomoći. Od vaših susreta s ljudima iz Rep. Srpske – M. Dodik na Hvaru, krijete se iza leđa Andreja Plenkovića, a tim ljudima iz Srbije i Rep. Srpske i te kako odgovara sadašnje stanje – (srpsko – ruske) ljubavi. Slatkorječive deklaracije i licemjerstvo stiskanje ruku predstavnika triju naroda neće vratiti raseljene Hrvate u BiH. Dosadašnje ponašanje srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića i njegovih jataka na proslavi godišnjice Rep. Srpske 9. 1. 2025 jasno govore u prilog činjenicu, kako ON (A. Vučić) želi očuvati sadašnje stanje. O vašim postupcima i izjavama s Miloradom Dodikom, da i ne govorim…
Vinko Begić
……………………………………………………………………………………………………………..
O gosp. Begiću govori njegova biografija:
Bio je predsjednik HZ Bosanske Posavine, izabran u svibnju 1992. godine. Obnašao je dužnost zapovjednika ratnog HVO-a Bosanske Posavine od svibnja 1992. do pada većeg dijela Bosanske Posavine u studenome 1992. U razdoblju od početka 1993. do 1996. godine, prema dogovoru s predsjednikom Tuđmanom i generalom Petrom Stipetićem, priključuje se HV. Tijekom rata bio je predsjednik Savjeta HVO-Bosanske Posavine, a istovremeno i načelnik stožera OS Bosanske Posavine do pada većeg dijela područja. Odbijao je integraciju Bosanske Posavine u Hrvatsku zajednicu Herceg Bosnu, dajući ostavku kada su ga željeli postaviti za potpredsjednika Mati Bobanu nakon pada Bosanskog Broda.
Tekst: Vinko Begić
Pripremila za portal: Jadranka Lučić