Novosti

15. siječnja 2025. – Dan međunarodnog priznanja Republike Hrvatske

Posted HŽD

SPOMENDAN MEĐUNARODNOG PRIZNANJA REPUBLIKE HRVATSKE

Dan međunarodnog priznanja RH potvrda je državnosti i ostvarivanja pune afirmacije hrvatske države u okviru međunarodne zajednice

Dana 15. siječnja 1992. godine sve zemlje članice tadašnje Europske zajednice (EZ) priznale su Republiku Hrvatsku kao suverenu i samostalnu državu: Irska, Belgija, Danska, Francuska, Grčka, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Njemačka, Portugal, Španjolska i Ujedinjena Kraljevina. Ovim državama istoga dana istom odlukom pridružile su se Austrija, Bugarska, Kanada, Mađarska, Malta, Poljska i Švicarska.

Zvonimir Šeparović

MEĐUNARODNO PRIZNANJE HRVATSKE

/Iz rukopisa neobjavljene knjige prof. dr. Zvonimira Šeparovića/

 Hrvatska je 15. siječnja 1992. od Europske zajednice priznata zemlja i uspostavila je diplomatske odnose s Njemačkom, Italijom i Austrijom.

Papa Ivan Pavao II. i dr. Zvonimir Šeparović /Audijencija u Vatikanu u travnju 1991.: papa Ivan Pavao II. primio je dr. Zvonimira Šeparovića kao predsjednika Svjetskog viktimološkog društva i rektora Sveučilišta u Zagrebu/

Do kraja siječnja 1992. godine Hrvatsku je priznalo još sedam zemalja: Finska, Rumunjska, Albanija, Bosna i Hercegovina, Brazil, Paragvaj i Bolivija. Prva azijska islamska zemlja, ne računajući Tursku, koja je priznala Hrvatsku bio je Iran, dok je od afričkih zemalja to bio Egipat. Hrvatska je potom, 22. svibnja iste godine, primljena u Ujedinjene narode, a do tada su je priznale Rusija, Japan, Sjedinjene Američke Države, Izrael i Kina. Od međunarodnoga priznanja do danas, Hrvatska održava diplomatske odnose s većinom međunarodno priznati zemalja svijeta.

Umiruća Jugoslavija, Milošević i njegova diplomacija, bila su nam ljuti protivnici. Protiv Hrvatske nastupali su Ante Marković, Budimir Lončar i general Kadijević u otvorenom izdajničkom nastupu protiv zemlje svoga porijekla. Na summitu u Vijeću sigurnosti krajem rujna 1991. i na Mirovnoj konferenciji u Haagu i prvim sjednicama koje je održavao lord Carrington, naš najljući protivnik nije bio Baker, Dumas ili šef Foreign Offica Douglas Hurd, već Budimir Lončar, koji je vehementno zastupao Jugoslaviju i Miloševića tvrdeći da je na djelu građanski rat!

Ante Marković, Miloševićev predsjednik Vlade, u Haagu je optužio predsjednika Tuđmana da je pustio Vukovar i Dubrovnik da bi dobio priznanje. Gruba laž! Hrvatske žrtve su pomogle međunarodnom priznanju, ali nisu svjesno proizvedene.

Tko je zaslužan za međunarodno priznanje Hrvatske?

Za međunarodno priznanje odlučna je bila snaga hrvatskoga naroda Hrvatska, koja ima dugu povijest više ili manje ograničena suvereniteta i tek naznaka državnosti, doživjela je, kasno i nakon velikih žrtava, puno međunarodno priznanje. Imali smo rat, agresiju kojom je trećina zemlje bila zaposjednuta. Imali smo protiv sebe razvijeni svijet i svijet u razvoju, sve velike sile i nesvrstane, zemlje pravoslavlja i one pod utjecajem Socijalističke internacionale.

Nismo imali ni diplomaciju niti moćne svjetske medije. U Beogradu su sjedili ne samo Milošević, memorandumska akademija, agresivna Srpska pravoslavna crkva, i jugokomunistička JNA s Blagojem Adžićem već i Ante Marković, Budimir Lončar i Veljko Kadijević, koji su bili za očuvanje Jugoslavije, a protiv osamostaljenja Hrvatske, iz koje su potekli. Pa, kako to da smo ipak uspjeli? Imali smo moralnu snagu naroda koji je napadnut i povijesno pravo naroda na samoodređenje. Na našoj je strani bilo moralno i međunarodno pravo na državu.

Iskoristio sam sva svoja znanja, sva svoja poznanstva upro sam sve snage da osnažimo prijatelje, da neutraliziramo neprijatelje i da pridobijemo one koji su bili po strani. Išao sam od zemlje do zemlje i vraćao se s priznanjima. Imali smo snažne zagovornike u velikim ličnostima kao što su bili papa Ivan Pavao II., Kohl i Genscher, Alois Mock i Margareth Thatcher, Francesco Cossiga i senator Piccoli. Imali smo Hrvate diljem svijeta, Imali smo razorene crkve i gradove, ubijene i prognane, Vukovar, Voćin, Škabrnju, Baćin i Dubrovnik. Na kraju su nas priznali mali i veliki, svi. Primljeni smo i u Ujedinjene narode 22. svibnja 1992. – zauvijek.

/str. 286 – 288/

dr. Zvonimir Šeparović – iz rukopisa knjige “MEĐUNARODNO PRIZNANJE HRVATSKE”, Zagreb, 2019. godine, 457 stranica /neobjavljena knjiga/

MIROGOJ – SPOMEN FOTOGRAFIJE 15. siječnja 2025.

/arhiva Hrvatskog žrtvoslovnog društva – Mladen Kostić – Stuttgart/

Predsjednik Republike dr. Franjo Tuđman 31. srpnja 1991. godine, povjerio mu je resor ministra vanjskih poslova u koalicijskoj Vladi Demokratskog jedinstva, riječima: „Trebamo međunarodno priznanje Europe i svijeta. Krenite što prije. Sretan put!“

Prvi ministra Vanjskih poslova Republike Hrvatske, osnivača i dugogodišnjeg predsjednik Hrvatskoga žrtvoslovnog društva (HŽD), osnivač i predsjednik Hrvatskoga nacionalnog etičkog sudišta (HNES), neumorni zaslužnik za epohalno priznanje i trajni promicatelj hrvatskih nacionalnih interesa (Arhiva HŽD Zagreb – Mirogoj, 15. siječnja 2025. godine/
MIROGOJ – Dr. Franjo Tuđman utemeljitelj je moderne države Hrvatske pod čijim je vodstvom Hrvatska izborila svoju slobodu i neovisnost – arhiva Hrvatsko žrtvoslovno društvo Mladen Kostić – Stuttgart – 15. siječnja 2025. godine /
MIROGOJ – Središnji križ u Aleji poginulih hrvatskih branitelja /Arhiva HŽD – fotografija Mladen Kostić – Stuttgart 15. siječnja 2025./
MIROGOJ – Miro Barešić – Šibenik 1950. – Miranje Donje, 1991.)  hrvatski emigrant i revolucionar, heroj Domovinskog rata – fotografija arhiva HŽD Mladen Kostić – Stuttgart/ 15. siječnja 2025.
Spomenik hrvatskim žrtvama Domovinskog rata Zid boli na Mirogoju 15. siječnja 2025. godine – Na spomeniku smrti žrtava nema križa niti objašnjenja za posjetitelje o 13.500 imena poginulih hrvatskih branitelja i civila – žrtava velikosrpske agresije na Hrvatsku /arhiva Hrvatskog žrtvoslovnog društva Mladen Kostić – Stuttgart/
MIROGOJ – Bruno Bušić – Imotski 6. listopada 1939.  – 16. listopada 1978.  Pariz, Francuska (39 godina) – Ubijen iz zasjede u Parizu. Ubio ga je plaćeni ubojica UDBE, jugoslavenske tajne policije /Arhiva HŽD – fotografija Mladen Kostić – Stuttgart/ 15. siječnja 2025.
Oltar domovine spomenik svim palima u Domovinskom ratu /arhiva HŽD – Mladen Kostić – Stuttgart/ 15. siječnja 2025.
Oltar Domovine na Medvedgradu – Mladen Kostić – Stuttgart, Ladislav Plantić Laci, predsjednik udruge Veterana 145. brigade Dubrava i Milan Zanoški, predsjednik Kluba veterana 148. brigade Zagreb – Trnje /Arhiva HŽD/

Spomen Svetu Misu predvodio je Vladimir Magić, župnik župe Sv. Marka na Gornjem gradu
Crkva Sv. Marka – 15. siječnja 2025. godine – među vjernicima snimljen je dr. Tomislav Jonjić, koji se ove godine kandidirao za predsjednika Republike Hrvatske, i naša članica društva gđa Jelena Guć /arhiva HŽD – fotografija Mladen Kostić – Stuttgart/
Predsjednik Kluba veterana 148. brigade Zagreb – Trnje gosp. Milan Zanoški /arhiva HŽD – fotografija Đurđa Cecelja/

Neka im je laka hrvatska zemlja koju su toliko voljeli i za koju su se borili!

Pokoj vječni daruj im Gospodine!

I svjetlost vječna svjetlila njima!

 

Odgovori