Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava

KOMEMORACIJA za žrtve grobišta Dravska šuma Varaždin, 27. listopada 2022.

U spomen na žrtve poratnih likvidacija 1945. godine pogubljene uz rijeku Dravu kod Varaždina Društvo za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava podiglo je 2004. godine spomen križ, a isti je 19. lipnja te godine blagoslovio i misu zadušnicu za stradale predvodio mons. Marko Culej, prvi biskup Varaždinske biskupije.  Sam križ postavljen je uz zapadni rub Dravske park šume, a do njega je najjednostavnije doći iz Optujske ulice. Ako se putuje iz smjera istoka potrebno je na križanju s ulicama Gustava Krkleca i Eugena Kumićića skrenuti desno, prema sjeveru u ulicu Eugena Kumičića, a ukoliko se dolazi iz smjera zapada, iz smjera Slovenije, potrebno je skrenuti lijevo. Za regulaciju prometa na spomenutom raskršću postavljeni su semafori, pa ako dolazite od varaždinskog groblja, iz smjera juga, morate proći ulicom Gustava Krkleca, a dolaskom do spomenutog raskršća produžite ravno u ulicu Eugena Kumičića kojom nakon otprilike 2 kilometra, i prolaskom mosta na odvodnom kanalu hidrocentrale, dođete do spomen križa, a koji je postavljen istočno od spomenutog puta, stotinjak metara od rijeke Drave (https://www.google.com/maps koordinate 46.329573, 16.340363). Za lakšu orijentaciju i dostupnost u više navrata željeli smo uz raskršće ulica,  Optujska, Gustava Krkleca i Eugena Kumičića postaviti odgovarajuće putokaze kao i na ulasku u Varaždin, iz smjera Zagreba, Osijeka (Koprivnica – Ludbreg),  Ivanca, Maribora i Čakovca, ali je stalno nešto iskrsnulo pa će taj „projekt“ biti potrebno staviti u program aktivnosti za naredno razdoblje.

Održavanje komemoracija za žrtve Dravske šume od 2001. godine

U vrijeme izgradnje i postavljanja spomen križa uz Dravu kod Varaždina taj dio grada „pripadao“ je pod župu Svetog Josipa – Banfica. Zapadni dio te župe obuhvaća dio grada oko predjela „Široke Ledine“, a istočni gdje je sagrađena i crkva sv. Josipa, uglavnom se prostire na području „Opatičkih ledina“, posjeda kojeg je narodna vlast po „oslobođenju“ oslobodila časne sestre. Naselje koje je tu niklo danas je poznatije pod nazivom Banfica, a poneki stariji još taj predio zovu gore izrečenim nazivom.  S obzirom da se najveći broj likvidacija u poratnim danima Drugog svjetskog rata događao u svibnju i lipnju 1945. godine posljednjih godina odlučeno je da se komemoracija za žrtve Dravske šume Varaždin održi u četvrtak pred blagdan Svih Svetih pa je tako bilo i ove godine, a tako je predloženo i usvojeno u planu aktivnosti na godišnjoj skupštini Društva, održanoj 06. ožujka 2022. godine. Nakon blagoslova spomen križa 2004. godine komemoracije su se održavale zadnje nedjelje u svibnju, a pošto se u to doba po župama održavaju i prve pričesti i krizme trebalo je „pronaći“ prikladnije vrijeme održavanja komemoracije. Kasnijim „razgraničenjem“ varaždinskih župa područje Dravske šume Varaždin gdje je postavljen spomen križ pripalo je pod župu Svetog Fabijana i Sebastijana pa se u dogovoru s vlč. Mijom Horvatom, komemoracije potom održavaju pred blagdan Svih Svetih (prva komemoracija uz privremeno postavljeni drveni križ održana je 31. listopada 2001. godine kao i naredne dvije godine, dok se nije dobila dozvola za izgradnju sadašnjeg – više o tome „Zbornik radova trećeg kongresa HŽD-a, strana 171.-184.“ – opaska franjo talan). Pred blagdan Svih Svetih komemoracije se uz Dravu održavaju i po preuzimanju župe njegovih nasljednika (vlč. Josip Đurin i potom sadašnjeg župnika vlč. Ivice Cujzeka op. ft).

.Molitvu za žrtve grobišta Dravska šuma Varaždin 2022. godine predvodio vlč. Ivica Cujzek

Kao i proteklih godina dogovoreno je da se na platou ispred spomen križa okupimo u vremenu od 14,45 sati ( s obzirom na razne obveze članova Društva prethodno smo s početkom u 14 sati održali sastanak Izvršnog odbora na kojem je napravljena analiza dosadašnjeg rada u ovoj godini, kao i obveze koje do kraja godine planiramo realizirati, a predložen je i plan aktivnosti za 2023. godinu op. ft), a na početku komemoracije u 15 sati članovi Pjevačkog društva Arka iz Varaždina izveli su hrvatsku himnu Lijepa naša Domovino.

Pjevačko društvo ARKA iz Varaždina

Nakon izvedene himne zboru je zahvalio Franjo Talan, predsjednik Društva, a potom su položeni vijenci i zapaljene svijeće. U ime Ministarstva hrvatskih branitelja, vijenac je položila i svijeću zapalila  izaslanica potpredsjednika Vlade i ministra hrvatskih branitelja g. Tome Medveda, gospođa Ivana Horvat, voditeljica Službe za obilježavanje mjesta masovnih grobnica i suradnju s organizacijama civilnoga društva. Na položenom vijencu zahvalio je predsjedniku Društva, a potom je zahvalu uputio i Ministarstvu hrvatskih branitelja i ministru što posljednjih godine sustavno vode brigu da se žrtve brojnih masovnih grobišta diljem Hrvatske istraže i žrtve na ljudski i dostojanstveni način, kako to dolikuje ljudima europskih opredjeljenja, pokopaju. Posebno sam Ministarstvu zahvalan, kao i gradu V. Toplice što smo ove godine, 25. rujna dostojno pokopali 72. žrtve grobišta Leskovec poubijane 29. rujna 1943. godine, nakon partizanskog zauzimanja Varaždinskih Toplica.

U ime Varaždinske županije i grada Varaždina vijenac su položili i svijeće zapalili, zamjenica župana Silvija Zagorec, u ime župana Anđelka Stričaka, a u ime grada Varaždin i gradonačelnika  Nevena Bosilj to je učinio gospodin Damir Laljek, istaknuti branitelj i član Gradskog vijeća Grada Varaždina.Anđelko

Potom je predsjednik Društva Varaždinskoj županiji zahvalio što nam u granicama svojih mogućnosti od osnutka Društva 2000. godine pomaže u nastojanjima da se prešućene žrtve Drugog svjetskog rata i poraća ne zaborave, a nakon toga zahvalu je uputio i gradu Varaždinu.

Zahvalu na dosadašnjoj pomoći upućujem i gradu, a posebno na pomoći kod izgradnje i postavi ovog spomen križa, a kojeg smo postavili u spomen na sve žrtve i stradale građane grada Varaždina, kao i ljude koji su u tom razdoblju nestali iz bolnica, zarobljeničkih logora zatvora i iz svojih domova kao i one čija su mrtva tijela nošena maticom rijekom iz smjera Slovenije plutala rijekom u potrazi za mjestom gdje će im kosti počinuti.

U ime obitelji žrtava poratnih progona Drugog svjetskog rata i poraća i Društva za obilježavanje grobišta vijenac je trebao položiti gospodin Krešimir Mintas, sin „nestalog“ zamjenika gradonačelnika grada Varaždina Dragutina Mintasa, a pošto se zbog bolesti nije mogao odazvati to su učinili Lidija Vukalović, Franjo Črep i Mislav Kocijan, a nakon izaslanstva Društva, u ime Udruge branitelja Varaždinske županije, na prijedlog Ivice Dolenec, predsjednika Udruge svijeću je zapalio Zlatko Cesar.

Nakon položenih vijenaca i zapaljenih svijeća prigodnim riječima obratila se Ivanu Horvat., izaslanica ministra Tome Medveda. Zahvalila je članovima Društvu i predstavnicima lokalne vlasti na vođenju brige da se žrtve i stradanja ne zaborave te istaknula da posljednjih nekoliko godina Ministarstvo hrvatskih branitelja sustavno vodi brigu da se ekshumirane žrtve dostojanstveno pokopaju. Osim žrtava grobišta Leskovec pokopane u Svibovcu kod Varaždinskih Toplica, ove godine pokopane su žrtve grobišta Prudnice u Laduču, te 23. kolovoza i žrtve u Zagvozdu kod Imotskoga, a vode se aktivnosti da se dostojno pokopaju i 814 žrtava jame Jazovka.

Na izrečenim riječima izaslanici ministra Tome Medveda zahvalio je predsjednik Društva Franjo Talan, te potom naglasio da je Društvo u cilju dostojnog odnosa prema svim poginulim i stradalim u ratovima i progonima totalitarnih režima u ovom dijelu Varaždinske biskupije  postavilo desetak spomen križeva i spomen obilježja, a protekle tri godine spomen obilježja postavljena su i na tri lokacije u Istri.

U cilju dostojnog odnosa prema žrtvama i stradalima suradnja je uspostavljen i s udrugama iz Slovenije i Hrvatske… Tako smo u nedjelju, položili vijenac na groblju u Dobravi kod Maribora za žrtve grobišta Tezmo i rudnika Huda jama. U utorak ujutro vijenac smo položili za žrtve grobišta Daksa kod Dubrovnika ubijene 25. rujna 1944. godine, a popodne na Srđu u spomen na poginule hrvatske branitelje stradale u obrani Dubrovnika 1991. godine. U srijedu ujutro na Domobranskome groblju vijenac je položen i kod središnjeg križa za poginule hrvatske domobrane poginule i stradale u Drugom svjetskom ratu, među kojima su bili i vojnici s područja Varaždinske županije (Viktor Conar iz Krušljevca – stradao u kolovozu 1941., Flip Ledinčak iz Lepoglave 1944. i Antun Oštrek iz Novog Marofa..), a na povratku s juga Hrvatske vijenac je položen i na grobu žrtava u Zagvozdu kod Imotskog.

Na svim našim hodočašćima i komemoracijama u molitve uključimo, pa molim da to i ovaj puta učinimo, i sve žrtve ratnih i poratnih stradanja poubijane u Drugom svjetskom ratu i poraću kao i poginule u Domovinskome ratu, te okupljane pozvao da u ovim danima kada se sjećamo naših milih i dragih pokojnika na grobljima koja ćemo obići, zapalimo i koju svijeću i u spomen na žrtve stradale u ratovima i progonima totalitarnih režima XX stoljeća, rekao je Franjo talan, predsjednik Društva te još jedom zahvalio svima koji su odvojili svoje vrijeme da bi se poklonili žrtvama grobišta Dravska šuma Varaždin.

Vlč. Ivica Cujzek: Fran Krsto Frankopan je zapisao: „Navik on živi ki zgine pošteno!“

 Nakon obraćanja predsjednika Društva članovi zbora Arka otpjevali su pjesmu Oko jene hiže navek tiči lete, a u završnom dijelu komemoracije nazočnima se obratio vlč. Ivica Cujzek, župnik župe Svih Fabijana i Sebastijana, a u izrečenoj prigodnoj homiliji je rekao:

Mnogo smo puta čuli Isusove riječi: „Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!“ U životu te su nam riječi donosile utjehu i ohrabrenje, a ponekad su nas, možda, i ljutile, jer dobro znamo da nije lako radosno gledati u oči laži, boriti se protiv nepravde i usprotiviti se zlu. Ipak, na ovom mjestu tako dostojanstveno i ponosno te riječi zvuče! U njima prepoznajemo smisao o kojem svjedoče oni koji su prije više od sedam desetljeća svoj posljednji trag na zemlji upravo tu ostavili, i čiji trag želimo slijediti. Njihove riječi više ne možemo čuti, ali tragom koji je pohranjen u ovim šumskim stazama itekako nam i danas govore. Njihova žrtva proročki je glas koji nas poziva da ni u kojim uvjetima, ni pred kakvim prijetnjama, ne odustajemo od svojih principa. Oni nam posreduju Božji poziv da se u svim protivljenjima borimo za svoje svetinje jer to je jedini put do blaženstva. Ponekad k tom cilju moramo prolaziti kroz pravi pakao koji ljudi jedni drugima stvaraju. No naši su nas preci dobro učili da na njemu nema kolebanja, odustajanja ni predaje. Jedino se tako dolazi do neuništive i neprolazne sreće koju zovemo raj. Sreća je to koju Bog garantira onima koji s pouzdanjem idu njegovim putem, a taj put nikada nije bez muke i borbe. Kad je umro neki čovjek, ljudi su željeli iskušati mudra starca pa su ga upitali: „Znaš li nam reći kamo će on sada poći – u raj ili u pakao?“ Mudrac im odgovori: „Donesite mi njegove cipele pa ću vam znati odgovoriti.“ Zašto baš cipele? Na to pitanje odgovara nam ovo mjesto. To nam odgovaraju koraci nevinih ljudi koji su prema Božjoj pravdi koračali po ovim istim stazama. Govore nam da oni koji idu po asfaltiranim i ravnim cestama, oni koji nisu spremni trpjeti za svoju braću i sestre, oni koji ne priskaču bližnjima u pomoć, ne dolaze u priliku uprljati svoje cipele. Nemaju prilike razgaziti svoje cipele oni koji odustaju, koji se skrivaju, koji nemaju hrabrosti izložiti se za svoje svetinje. Naprotiv, ljudi koji su spremni na žrtvu, oni koji su zbog drugih spremni mnogo pretrpjeti, morat će poći mnogim blatnim putovima kako bi postali svjedoci da zadnju riječ u našim životima nema zlo, nepravda i smrt, nego dragi Bog. Proročka je to poruka da se ne uplašimo ni blata ni žuljeva ni prašine ni kamenja koje se na nas baca, već da se hrabro i radosno nosimo sa svim izazovima života i svijeta. Zato zaprljajmo te cipele tražeći put od jednih do drugih! Ali sačuvajmo uvijek čisti obraz. To će biti najizvrsnija počast svima koji su se za dobro u ovome svijetu borili prije nas, kao što je to – položivši vlastiti život – učinio i Fran Krsto Frankopan, koji je zapisao: „Navik on živi ki zgine pošteno!“

Vlč. Ivica Cujzek

Nakon izrečene propovjedi vlč. Ivice uslijedila je molitva, a nakon toga zbor Arka otpjevao je pjesmu Vice Vukova, To je tvoja zemlja, čije riječi su se razlijegali nad dravskom šumom i rijekom Dravom u čijem toku od Austrije počivaju posmrtni ostaci žrtava iz poratnog razdoblja Drugog svjetskog rata nakon čega smo snimili i zajedničku fotografiju, kao i prethodnih godina.

Zapisao po održanoj komemoracija na grobištu Dravska šuma Varaždin, u četvrtak, 27. listopada 2022. godine Franjo Talan

Fotografije snimio Miroslav i Višeslav Kocijan.

Od strane Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava komemoraciji su bili prisutni:

Barbara Turk, Jasenka Zdelar, Lidija Vukalović, Zlatko Cesar, Franjo Črep, Vlado Horenec, Miroslav i Josip Kocijan i Franjo Talan, a pripremu i objavu na stranicama Hrvatskog žrtvoslovnog društva sačinila je Jadranka Lučić.

 To je tvoja zemlja

(tekst: Alfons Kabiljo / Dragutin Drago Britvić)

Tu ćeš naći uvijek dom
Srce koje kuca za te
Ruku da te prati
Majku da te shvati
Znat ćeš sve što treba znati

Znat ćeš kako boli plač
Kada tvoja zemlja pati
Ali iza svega
Sigurno ćeš znati
Što ti znači ovaj kraj

To je tvoja zemlja, tu sagradi dom
Tu je stari temelj, tu na kršu tvom
Tuđin i oluje kidali su nju
Al’ još uvijek tu je sve dok mi smo tu

Bit ćeš bogat ko i mi
Kralj što ne zna što je kruna
Al’ na svojoj grudi
Ko i ovi ljudi
Bit ćeš velik ko i mi

To je tvoja zemlja, tu sagradi dom
Tu je stari temelj, tu na kršu tvom
Tuđin i oluje kidali su nju
Al’ još uvijek tu je sve dok mi smo tu

To je tvoja zemlja, tu sagradi dom
Tu je stari temelj, tu na kršu tvom
Tuđin i oluje kidali su nju
Al’ još uvijek tu je sve dok mi, mi smo tu
Mi smo tu