DRUŠTVO ZA OBILJEŽAVANJE GROBIŠTA RATNIH I PORATNIH ŽRTAVA – VAR

Za žrtve šume Belaš u Višnjici, stradale na Bleiburgu i križnim putovima 1945., poginule u ratovima i progonima XX. stoljeća, na Majčin dan 2026. održana komemoracija

Republika Hrvatska još traži 1 727 nestalih osoba iz Domovinskog rata, a u posljednjih 10 godina ekshumirani su posmrtni ostaci najmanje 2 299 osoba od čega je 2 046 žrtava dostojno pokopano.  

S ciljem dostojnog odnosa prema svim poginulim, stradalim i nestalim 20. rujna 2000. godine osnovano je u Varaždinu Društvo za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava, a jedna od aktivnosti je i obilježavanje za vrijeme komunizma prešućenih masovnih grobišta i nastojanja da se ista istraže, ekshumiraju i na ljudski i dostojanstven način kako to dolikuje ljudima europskih opredjeljenja pokopaju i spomen im se sačuva, kao i na ljude koji su unatoč progonima i u doba totalitarnih ideologija nastojali spomen na žrtve očuvati.

Kako se jedno od brojnih takovih mjesta nalazi i u župi Pohođenja Blažene Djevice Marije u Donjoj Višnjici, pograničnom naselju Varaždinske županije i grada Lepoglave, u Bednjanskome dekanatu Varaždinske biskupije, u dogovoru sa župom posljednjih godine se komemoracije održavaju na Majčin dan, kako je to godinama i desetljećima u Bleiburgu činio i vlč. Vilim Cecelja (Sv. Ilija kraj Varaždina, 24. IV. 1909. – Salzburg, Austrija, 3. VII. 1989.), pa je tako za ovu godinu dogovoreno da se komemoracija održi u nedjelju, 10. svibnja 2026. godine.

Pred polazak prema grobu žrtava šume Belaš pokopanih na groblju, u podnožju groblja kod spomenika poginulom hrvatskom branitelju, naredniku Stjepanu Križancu (1975.-1995.), u spomen na sve stradale župljane župe Višnjica položen je vijenac i zapljene svijeće.

U nastavku sjećanja okupilo smo se oko grobnice u kojoj su ukopane žrtve poratnih likvidacija 1945. godine, a sam program započeo je u 10 sati izvođenjem hrvatske himne Lijepa naša Domovino, koju je pod vodstvom Zlatka Joba otpjevao zbor župe Višnjica koji je na kraju komemoracije otpjevao i pjesmu Rajska djevo kraljice Hrvata, autora p. Petra Perice (ubijenog na Daksi u listopadu 1944. godine, po ulasku partizana u Dubrovnik op. F. T.).

Kako je bilo navedeno u programu uslijedilo je polaganje vijenaca i paljenje svijeća.

U ime potpredsjednika Vlade i Ministra Tome Medveda vijenac Ministarstva hrvatskih branitelja položila je i svijeću zapalila Tanja Antunović Hadžić, načelnica Sektora za žrtve Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja, a potom su to u ime Društva učinili Josip Kočet i Ivan Galović iz Jesenja kojima su se pridružili i Kristina Levatić iz župe Sveti Ilija i Milan Pavić iz Đurmanca, član udruge Macelj.

U ime Društva zahvalu zboru na sudjelovanju i župljanima na održavanju groba-grobnice žrtava šume Belaš (iste su zahvaljujući Ministarstvu hrvatskih branitelja ekshumirane od 6. do 14. studenoga 2017., s lokacije šume Belaš, a potom pokopane 9. rujna 2018. godine) zahvalio je Franjo Talan, a potom se nazočnima obratila izaslanica Ministra Tome Medveda, Tanja Antunović Hadžić, koja je nakon pozdravnih riječi između ostalog rekla:  Danas se okupljamo kako bismo odali počast žrtvama i još jednom podsjetili na teške posljedice vladavine nedemokratskih režima, koji su tijekom 20. stoljeća donijeli stradanja, kršenja temeljnih ljudskih prava i sloboda, te progone i likvidacije. S posebnim pijetetom prisjećamo se svih poginulih hrvatskih branitelja i civila iz Domovinskog rata, koji su svoje živote ugradili u temelje samostalne i suverene Republike Hrvatske.

Njihova žrtva trajni je podsjetnik na razmjere velikosrpske agresije i počinjene zločine. Ali i trajna opomena – da se takvo zlo više nikada ne ponovi. Zahvalni smo im. I odajemo im počast za slobodu koju danas živimo. I danas osjećamo posljedice Domovinskog rata. One su vidljive u sudbinama obitelji koje još uvijek traže svoje najmilije. Još uvijek tragamo za 1727 nestalih osoba.   

Istodobno Ministarstvo hrvatskih branitelja posvećeno je i očuvanju spomena na žrtve Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja – kroz istraživanje mogućih grobišta, ekshumacije i dostojne pokope. U posljednjih 10 godina ekshumirani su posmrtni ostaci najmanje 2299 osoba, a 2046 žrtava dostojno je pokopano. To je naša obveza. I dug koji imamo prema njima. Jer naš je cilj jasan: svaka žrtva zaslužuje grob.

Na kraju komemoracije molitvu za žrtve i stradale predvodio je vlč. Vlado Borak, nakon čega smo se uputili prema župnoj crkvi gdje je s početkom u 11 sati bila misa. Svečanom ozračju misnom slavlju doprinio je zbor župe koji je na orguljama pratio Goran Hiržin, orguljaš župe, a misna čitanja i molitvu vjernih pročitali su  Kristina Levatić, Franjo Črep i Veronika Butko.

U ime Društva na kraju mise župniku, vlč. Vladi Boraku, na predvođenju mise i molitvi na groblju i župljanima na uređenju groba žrtava kao i čuvanju uspomene na žrtve i stradanja zahvalio Franjo Talan, te naglasio da se zbog nemogućnosti održavanja komemoracija na Bleiburškom polju u Austriji pred par godina, uslijed „korone“ i ostalih poteškoća, na prijedlog vlč. Marka Zadravec, komemoracije u organizaciji Društva održavaju u Hrvatskoj, a kako su žrtve grobišta šume Belaš ubijene upravo oko Majčinog dana, u dogovoru sa župom komemoracije se održavaju na Majčin dan kako je to desetljećima činio u progonstvu u Austriji i vlč. Vilim Cecelja.

Uz članove Društva ovogodišnjoj komemoraciji bili su prisutni i župljani župe Svetog Ilije proroka, a koji su na povratku kući zapalili svijeće i na grobovima žrtva u Črešnjevu, podno kapele Svetog Mihovila, na kojem su između ostalog pokopana i braća Franjo i Đuro Kukret. Po okončanju rata, 11. svibnja 1945. partizanska vojska je po selima „kupila“ hrvatske vojnike koji su se vratili iz rata pa su tako u naselju Črešnjevo u kući zatekli braću, Đuru i Franju, sinove Andrije (1892. – 1971.) i Drage rođene Hudek (1899. – 1966.). Priključili su ih koloni koju su vodili sa sobom, a po dolasku u Višnjicu partizani su sve koje su vodili sa sobom poubijali u podnožju Ravne gore. U potragu za sinovima dao se otac Andrija i kćerka Jela rođena 1929.

Iz jame u kojoj su bili pokopani otac je tijela sinova, kojima su ruke „ u križ“ bile vezane žicom,  izvadio stavio na zaprežna kola i odvezao kući na dvorište do zdenca, gdje ih je oprao jer su uslijed mučenja jako jadno izgledali, te su pokopani na  groblju, a roditelji su odmah dali napraviti spomenik koji se i danas nalazi na groblju u Črešnjevu.

 

Od strane Društva za obilježavanje grobišta komemoraciji u Višnjici, na Majčin dan 2026. godine bili su prisutni: Milena Kolmačić, Jela Maračić, Stanko Cecelja, Franjo Črep, Ivan Galović, Vlado Horenec, Miroslav Kocijan, Josip Sambolec, Franjo Talan i Boris Veselnik. 

Fotografija snimljene u župi Višnjica i na groblju u Črešnjevu, na Majčin dan, u nedjelju, 10. svibnja 2026. godine

Tekst i fotografije pripremio Franjo Talan, dopredsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva

Za objavu na portalu HŽD-a pripremila Jadranka Lučić, administrator portala