DRUŠTVO ZA OBILJEŽAVANJE GROBIŠTA RATNIH I PORATNIH ŽRTAVA – VARAŽDIN

U cilju dostojnog odnosa prema prešućenim žrtvama Drugog svjetskog rata i poraća u Varaždinu je 20. rujna 2000. godine osnovano Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava, a uz podizanje spomen obilježja i održavanje komemoracija za žrtve sjevernog dijela Republike Hrvatske tijekom 25 godina članovi Društva posjetili su i brojna mjesta stradanja i u ostalim dijelovima Republike Hrvatske, kao i susjednim državama.

Planom aktivnosti za ovu godinu u program je ušlo i sudjelovanje na misu koju za žrtve poratnih likvidacija grada Zagreba od 2024. godine, 8. svibnja, organizira Hrvatsko žrtvoslovno društvo.

S obzirom da je na putu od Varaždina do crkve Svetog Jeronima u Maksimiru, na lokaciji Ljubijska 58 u Zagrebačkoj Dubravi, jedno od tih poratnih stratišta, prije dolaska na misu članovi Društva polože vijenac i zapale svijeće kod spomen križa, a tako je bilo planirano i za petak, 8. svibnja 2026. godine. Vijenac je naručen i svijeće pripremljene te je polaganje i paljenje svijeća dogovoreno s članovima Udruge 145. brigade HV-a Zagreb Dubrava, a koji su nas izvijestili da su na spomenutoj lokaciji započeli istražni radovi te ove godine to nije moguće. Kao najbliže mjesto lokaciji Ljubijska 58 gdje se vijenac mogao položiti i svijeće zapaliti predloženo je da se to napravi kod spomenika poginulim hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata u Dubravi, a što je i prihvaćeno.

I tako sam, nakon što sam preuzeo vijenac i svijeće u najbližoj mi cvjećari u Cestici, za Zagreb krenuo u 15 sati, a u Varaždinu pridružili su mi se članovi Društva Miroslav Kocijan i Danijel Labaš. Putovali smo „starom cestom“ kojom sam i godinama ranije autobusom putovao za školovanja u Zagrebu, 1975.-81. godine, a po dolasku u Sesvete s jednog ugibališta nazvao sam Ladislava Plantića, predsjednika Udruge 145. brigade HV-a Zagreb Dubrava koji nas je u 17 sati pričekao na parkiralištu na Trgu 145. brigade Hrvatske vojske. Nakon  što smo položili vijenac i zapalili svijeće  s parkirališta smo krenuli u Grižansku ulicu te potom kroz  Ulicu Križnog puta stigli u Ljubijsku kojom smo produžili prema sjeveru, te stigli do lokacije gdje se vrše istražni radovi i gdje je postavljen spomen križ, a koja je ograđena. Uz rub ograđenog prostora zapalili smo svijeće te se preko ulice Rudolfa Kolaka i Avenije Gojka Šuška spustili na Maksimirsku cestu kojom smo uz „puzajuću vožnju“ oko 18 sati stigli na parkiralište crkve Svetog Jeronim.

Tu je s početkom u 18,30 sati misu zadušnicu za žrtve predvodio mons. Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački, kao i protekle tri godine, a u koncelebraciji su još bili p. Ilija Tipurić, p. Božidar Nagy, župni vikar vlč. Filip Pranjić i župnik vlč. Tomislav Petranović. Uz članova HŽD-a, Udruge Macelj, našeg varaždinskog Društva bili su i brojni drugi koji do dostojanstva ljudske osobe drže, a dostojanstvenom ozračju skladnim pjevanje doprinio je i mješoviti zbor župe Svetog Jeronima koji je na orguljama pratila voditeljica Margareta Perković.

Nakon završetka misnog slavlja u kojem je dirljivu propovijed održao biskup Ivan Šaško ( kompletna propovijed je na poveznici:  Biskup Sasko Uvod i homilija Sveta misa za zrtve partizana Crkva sv Jeronima Zagreb Maksimir 8 svibnja 2026 op. F. T.), zbor je otpjevao pjesmu Do nebesa nek se ori, a za koju je stihove napisao p. Petar Perica i sam ubijen na Daksi od partizana 25. listopada 1944. godine. I tako su nekako, i Ljubijska 58, i spomenik poginulim hrvatskim braniteljima stradalim u Domovinskom ratu, a i misa za žrtve poratnih likvidacija Drugog svjetskog rata, i pjesma p. Petra Perice, bili poveznica žrtava stradalih od petokrake zvijezde.

Nakon kraćeg druženja nakon mise i razgovora oko daljnjih aktivnosti na odavanju počasti žrtvama krenuli smo prema Varaždinu, a kući u Križovljan stigao sam nešto iza 22 sata.

Zabilježio i fotografije uvrstio Franjo Talan

Za portal HŽD-a pripremila Jadranka Lučić